OTO KIŠMARTON

Srpska napredna stranka

Rođen je 22. septembra 1962. godine.

Diplomirani inženjer agroekonomije.

Od 2004. do 2008. godine je bio predsednik SO Kikinda. 2007. je izabran za narodnog poslanika na listi Srpske radikalne stranke. Takođe je bio poslanik Srpske radikalne stranke u Skupštini AP Vojvodine od 2004. do 2007. kada je dao ostavku, jer Ustav ne dozvoljava da narodni poslanik bude i poslanik u skupštini autonomne pokrajine (čl. 102. st. 3.).

Oto Kišmarton je u septembru 2008. među prvima pristupio poslaničkom klubu „Napred Srbijo“ Tomislava Nikolića nakon čega je isključen iz Srpske radikalne stranke. U oktobru 2008. je postao član Srpske napredne stranke.

Nakon izbora 2012. godine, ponovo je izabran za narodnog poslanika, a na tom mestu je ostao sve do raspisivanja izbora 2014. godine.
Poslednji put ažurirano: 09.02.2017, 11:35

Osnovne informacije

  • Srpska napredna stranka
  • Kikinda
  • 22.09.1962.
  • inženjer

Statistika

  • 0
  • 0
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

Peto vanredno zasedanje, 13.06.2013.

Poštovane kolege narodni poslanici, poštovani predsedniče Skupštine i poštovani ministre, o sporazumima, kao što ste i vi rekli, to su tipski sporazumi, nema mnogo toga da se kaže i ne bih prepričavao sporazume, jedino bih naveo nešto što je bitno, a o čemu smo i danas na Odboru za poljoprivredu govorili.
Počeću sa memorandumu o razumevanju između Vlade Republike Turske i Vlade Republike Srbije u oblasti poljoprivrede. Ovaj memorandum, kao što smo čuli, je sa turske strane već potpisan, te ostaje samo da potpiše naša strana. Cilj memoranduma je da se ojačaju postojeći prijateljski odnosi i da se poboljša saradnja između naše dve države, posebno u oblasti poljoprivrede. Naš zajednički cilj je unapređenje celokupne ekonomske saradnje sa našim prijateljima, pa tako i saradnje u svim oblastima, pa i u poljoprivrednoj proizvodnji i prometa poljoprivrednih proizvoda.
Dalji cilj memoranduma je otklanjanje necarinskih barijera i plasman robe na oba tržišta, tj. olakšanje prometa robe preko granica. Memorandumom se predviđa usaglašavanje sertifikata koji prate raznu robu. Ukratko, prihvatanjem ovog memoranduma i sa naše strane omogući će se lakše kretanje robe preko granice i dalja prijateljska saradnja.
Imamo i tri sporazuma na dnevnom redu između Vlade Republike Srbije i Crne Gore. To su: sporazum o saradnji u oblasti veterine, sporazum o međusobnom priznavanju i prihvatanju dokaza o ispunjenosti uslova o hrani i hrani za životinje, biljnog, životinjskog i kombinovanog porekla i sporazum o oblasti zdravstvene zaštite bilja. Ova tri sporazuma sa Republikom Crnom gorom tehnički bi mogli da stanu u jedan, odnosno umesto ta tri mogao je biti jedan sporazum. Ova tri sporazuma imaju za cilj otklanjanje necarinskih barijera i raznih propisa, kako bi se olakšala saradnja i prekogranična trgovina između naše dve države, a u cilju zadržavanja propisanog nivoa zaštite života i zdravlja ljudi i životinja. Ovim sporazumima se povećava poverenje u razne naše i crnogorske službe koje izdaju razne sertifikate.
Bitno je reći da se ovakvi sporazumi potpisuju ili su već potpisani sa svim državama CEFTE iz susednih zemalja, posebno iz zemalja bivših jugoslovenskih republika, jer cilj ovog sporazuma je lakši plasman naših poljoprivrednih proizvoda, povećanje prometa i poboljšanje saradnje sa svim našim susedima, pa i šire.
Kao što sam rekao, sporazumi su tipski i interes su Srbije, naravno i druge sporazumne strane, te u danu za glasanje naša poslanička grupa će prihvatiti ove sporazume i memorandume. Hvala.

Peto vanredno zasedanje, 12.06.2013.

Poštovane kolege narodni poslanici, poštovano predsedništvo i poštovani ministre i saradnici ministra, moje kolege su pre mene govorili i obrazlagali ovaj zakon. Deo poslanika je bilo za zakon i hvalio zakon, a deo poslanika manje za, ali uglavnom stiče se utisak posle ovoliko diskusije da je ovo ipak jedan dobar i kvalitetan zakonski predlog. Kao što je rekao i naš šef poslaničke grupe, i naša poslanička grupa će glasati za ovaj zakon.
Poštovane kolege, nešto ću reći o Predlogu zakona o osnovnom obrazovanju i vaspitanju.
Naime, ovaj zakon ima za cilj stvaranje jednog kvalitetnog, pravednog i efikasnog sistema obrazovanja. Nadam se da će se ovaj zakon to i ostvariti.
Ovim zakonskom predlogom nisu uvedene neke velike promene, ali promene ima i to su promene na bolje, tako da je ovo jedan kvalitetan zakonski predlog.
Nažalost, osnovnim obrazovanjem u Srbiji i danas, koliko sam u materijalu video, 5% đaka nije obuhvaćeno na taj način što uopšte ni ne upišu osnovno obrazovanje, a 8% upiše osnovno obrazovanje, a ne završi, što čini ukupno 13%, što je svakako za ovo vreme kompjutera i interneta veoma nepovoljno i nadam se da će sprovođenjem ovog kvalitetnog zakonskog predloga to da se promeni i da će sva deca završiti bar osnovnu školu.
Naime, u članu 2. se kaže da je osnovno obrazovanje i vaspitanje delatnost od neposrednog društvenog interesa i ostvaruje se kao javna služba. Već ovim članom se pokazuje da postoji briga za mlade i za obrazovanje i pokazuje se da je interes države da sva deca budu obuhvaćena osnovnim obrazovanjem i da se posle osnovnog školuju dalje.
Ovde sam nešto pribeležio u članu 4. koji kaže da svako lice ima pravo na besplatno i kvalitetno osnovno obrazovanje i vaspitanje u javnoj školi. To, naravno, lepo zvuči. Dalje se kaže da učenik javne škole može besplatno da koristi knjige, školski materijal, prevoz, ishranu, kao i smeštaj kada je to potrebno, u skladu sa zakonom. Kaže se – može besplatno da koristi. Šta to znači i od čega to zavisi da li će besplatno koristiti knjige, školski materijal, prevoz i ishranu?
U članu 6. se kaže da je roditelj, odnosno staratelj dužan da obezbedi da njegovo dete upiše i redovno pohađa školu. Što se tiče osnovne škole, i do sada je bilo isto obavezno, međutim imamo podatke da u današnje vreme veliki broj dece ne upiše ili ne završi osnovnu školu.
Pitanje za ministra je kakve su sankcije roditelja ako ne upiše dete u školu, jer ako kažemo da je škola od velikog društvenog interesa? Dakle, i roditelji su obavezni da upišu decu u školu.
Osnovno obrazovanje i vaspitanje se može vršiti u javnoj školi, u privatnoj školi, obrazovanje kod kuće i na daljinu, što mislim da je takođe veoma dobar zakonski predlog. O tome je već dosta govoreno.
U članu 12. jezik ostvarivanja obrazovanja i vaspitanja. U stavu 1. se kaže da se obrazovno-vaspitni rad ostvaruje na srpskom jeziku, što je u redu. Ovo je država Srbija i svi moraju znati srpski jezik.
U stavu 2. se kaže da za pripadnike nacionalne manjine obrazovno-vaspitni rad ostvaruje se na jeziku i pismu nacionalne manjine, odnosno dvojezično ako se prilikom upisa u prvi razred za to opredeli najmanje 15 učenika. Pozdravljam i ovo rešenje.
Bilo je dosta reči o formiranju odeljenja, odnosno o broju učenika u odeljenju. U stavu 2. se kaže da odeljenje istog razreda može da ima do 30 učenika. Ne kaže se da mora da ima 30. Dakle, bilo je reči o tome da bi bilo možda bolje da je 25. U ono vreme kada sam ja išao u osnovnu školu nas je bilo 42 u jednom razredu i svi smo završili školu.
Ministarstvo koje je predložilo ovaj zakonski predlog ima stručne ljude koji su sigurno kvalitetno procenili koji je broj učenika u razredu koji je optimalan za nas.
Ovo je nešto novo i mislim da je veoma pozitivno. To je program školskog sporta i sportskih aktivnosti. U drugom stavu kaže – škola je dužna da u okviru programa školskog sporta zajedno sa jedinicom lokalne samouprave organizuje nedelju školskog sporta, najmanje jednom u toku polugodišta. Ovaj školski sport nije ranije postojao. Samo je postojalo fizičko vaspitanje, ali ranije su se deca mnogo više igrala i posle škole išli igrali fudbal i mnogo više se bavili sportom. Danas kada se sva deca uglavnom bave računarima i internetom posle škole, mislim da ovaj školski sport ako zaživi da će puno doprineti psihičkom i psihofizičkom razvoju dece. To je novo i mislim da je veoma dobro.
Nešto što je nova je i zaštita životne sredine, član 45. Kaže – zaštita životne sredine obuhvata aktivnosti usmerene na razvoj ekološke svesti kao i očuvanje prirodnog resursa. Mislim da je pravo vreme da se počne učiti o ekologiji još u prvom razredu osnovne škole i ako deca već od roditelja nisu stekla to vaspitanje o očuvanju prirodne sredine. Tome je mesto u školi i pozdravljam postojanje ovakvog člana u ovom zakonu.
Imamo član 68. gde sam zabeležio sa znakom pitanja, kaže – škola u okviru školskog objekta u saradnji sa savetom roditelja škole organizuje ishranu za učenike. Ne znam kako je do sada bilo. Kada sam išao u školu toga je bilo. Svi smo išli na tu užinu, užina se plaćala. To nije bilo skupo i u to vreme svi roditelji su to mogli plaćati. Mislim da ne treba da bude izuzetaka. Sva deca treba da dobijaju tu užinu. Kaže – škola u dogovoru sa jedinicom lokalne samouprave i donatorima može da obezbedi za sve učenike besplatnu ishranu, u celini ili delimično. Ovo škola može da obezbedi, znači može ali i ne mora. Po meni bi bilo bolje da škola obezbedi za sve učenike ishranu u celini ili možda uz neke subvencionisane cene.
Još nešto o štrajku, to je član 78. za koji mislim da je sasvim u redu. Ne znam koliko će se uskladiti sa Zakonom o radu, jer od kada se moja deca školuju ne prođe godina da nema štrajkova. Posle se ti časovi nadoknađuju. Ovim predlogom zakona traži se minimum procesa rada od 30 minuta po času i mislim da je i ovo potpuno u redu ako se bude moglo sprovesti.
Bilo je reči o finansiranju škole. Sredstva za finansiranje delatnosti javne škole obezbeđuju se u skladu sa zakonom, od strane države. Sredstva za obavljanje delatnosti privatne škole obezbeđuje osnivač, odnosno roditelji. Mislim da u tome nema ništa loše. Neka deca čiji roditelji to budu mogli plaćati će ići u privatne škole, neki će ići u javne škole, a da li će biti bolji profesori u privatnim školama ili u javnim, videćemo.
Mogao bih ovako i završiti o ovom zakonskom predlogu. Mi ćemo ovaj zakon u Skupštini sigurno prihvatiti, bar koliko sam primetio kod većine poslanika, a kako će se sprovesti za to će biti odgovoran ministar i Vlada. Nadam se da će se u potpunosti sprovesti ovaj zakon i mislim da će ovo biti veliki doprinos, kako za državu Srbiju, tako i za učenike i roditelje. Hvala.

Treća sednica Prvog redovnog zasedanja, 15.05.2013.

Hvala.
Poštovane kolege narodni poslanici, poštovano predsedništvo, poštovani ministre, nešto sažeto i konkretno ću reći o učešću Vojske Republike Srbije u Misiji EU za obuku vojnih i bezbednosnih snaga u zapadno-afričkoj državi Mali, naglašavam obuku vojnih i bezbednosnih snaga. Dakle, Misija EU u Maliju neće izvoditi borbene operacije.
U ovoj misiji planirano je učešće 13 pripadnika Vojske Srbije na period od 15 meseci. Učešće u misiji, što se tiče pripadnika Vojske Srbije, koliko je meni poznato, je na dobrovoljnoj bazi i to su svi vrhunsko obučeni pripadnici Vojske Srbije.
Inače, svi naši pripadnici vojske koji odlaze u mirovne misije su vrhunsko obučeni i gde god odu i gde god vrše svoju misiju, koliko mi je poznato, od lokalnog stanovništva su dobro primljeni. Koliko znam, još nas nikad nisu obrukali. Naprotiv, podigli su ugled Srbije.
Učešćem u multilateralnim operacijama, Republika Srbija ispunjava prihvaćene međunarodne obaveze prema UN i EU. Naše učešće u mirovnim misijama povećava ugled naše zemlje i popravlja mišljenje drugih zemalja o Srbiji i Vojsci Srbije.
Angažovanjem profesionalne Vojske Srbije u Misiji EU u Maliju Republika Srbija jasno pokazuje da je aktivan činilac u očuvanju mira i bezbednosti u svetu. Takođe, naša zemlja pokazuje svoju rešenost u rešavanju sporova mirnim putem i poštovanje međunarodnog prava.
Aktivnim učešćem u očuvanju mira i stabilnosti u svetu doprinosimo izgradnji ravnopravnog partnerskog odnosa sa drugim državama članicama UN, kao i sa državama članicama EU. Kao što sam rekao, pripadnici Vojske Srbije se ne šalju u izvođenje borbenih operacija, već za obučavanje vojnih i bezbednosnih snaga u zapadno-afričku državu Mali. Politička bezbednosna situacija, kao što smo i dosad čuli, u Maliju je izuzetno složena i svakako je potrebna pomoć međunarodne zajednice za rešavanje tog problema.
Pošto je i naša država deo te međunarodne zajednice, treba i mi da pomognemo u rešavanju nastalih problema u Maliju, kao i u drugim državama u svetu.
Iz tog razloga, u danu za glasanje podržaćemo Odluku o upotrebi učešća Vojske Srbije u Misiji EU za obuku vojnih i bezbednosnih snaga u Maliju 2013. godine. Hvala.