BRANISLAV BLAŽIĆ

Srpska napredna stranka

Rođen 01.04.1957.godine. Živi u Beogradu.

Specijalista je opšte hirurgije. Od 1986. do 1988. godine bio je načelnik Hitne službe u Kikindi.

Tri puta je biran za saveznog poslanika, dva puta za republičkog, a od 1996. do 2000. godine bio je poslanik u Skupštini AP Vojvodine. Od 1998. do 2000. bio je republički ministar za zaštitu životne sredine.

Radi kao hirurg u Opštoj bolnici u Kikindi. Bio je predsednik opštine Kikinda od 2004. do 2008. godine.

Nakon izbora 2012. godine, izabran je za narodnog poslanika, a takođe i posle vanrednih parlamentarnih izbora 2014. godine. Oba puta kao član Srpske napredne stranke. Tokom 2013. godine bio je i savetnik predsednika opštine Kinkinda, ali je napustio ovu poziciju.

U toku prethodnog saziva Narodne skupštine bio je član Odbora za zdravlje i porodicu, kao i predsednik Odbora za zaštitu životne sredine. Što se tiče aktivnosti u delegacijama, bio je član Delegacije u Parlamentarnoj skupštini NATO.

Mandat mu je potvrđen i nakon vanrednih parlamentarnih izbora održanim 24. aprila 2016. godine.

Poslednji put ažurirano: 24.08.2017, 12:58

Osnovne informacije

  • Srpska napredna stranka
  • Beograd
  • Kikinda
  • 01.04.1957.
  • lekar

Statistika

  • 0
  • 1
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

Peto vanredno zasedanje , 21.09.2017.

Poštovani predsedavajući, gospodine ministre sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, jedna stara kineska izreka kaže: „Ako misliš na budućnost za jednu godinu, posej pirinač. Ako misliš na budućnost za 10 godina, posadi drvo. Ako misliš na budućnost za 100 godina, obrazuj narod“. Ova kineska mudrost na vrlo lep način pokazuje da je temelj budućnosti svakog društva obrazovanje.

Ovi zakoni pokušavaju da isprave mnoge nelogičnosti i greške, namerno ili nenamerno učinjene u ne tako davnoj prošlosti. Period posle 2000. godine bio je poguban za sve sfere društvenog života, pa i za obrazovanje. Obrazovanje gubi osnovnu društvenu vaspitno-obrazovnu ulogu i pretvara se u biznis. Sve je na prodaju, pa i akademsku čestitost postaje predmet trgovine.

Privatni fakulteti bujaju, a znanje, moral i odgovornost se marginalizuju i centralnu ulogu u sistemu obrazovanja zauzima novac, sve se obezvređuje, pa i diplome i titule.

Preko Zakona od 2005. do 2012. godine privatni fakultetu svojim direktnim uticajem koče razvoj visokog školstva i onda 2013. godine počinje reforma celokupnog društva. Na primeru Beogradske poslovne škole može se videti kako reforma društva pozitivno utiče i na rad ove visoke škole strukovnih studija.

Do 2013. godine Beogradska poslovna škola predstavlja leglo korupcije i društvene neodgovornosti, moralno i stručno posrnula, bez društvenog ugleda. Godine 2013. na čelo Beogradske poslovne škole dolazi profesor dr. Đuro Đurović, koji insistira na načelima reformi, radu, znanju, odgovornosti, štednji i borbi protiv korupcije i kriminala.

U odnosu na poslovanje i rezultate u koje sam lično imao uvid, Savet Beogradske poslovne škole je usvojene završne račune dostavljao i budžetskoj inspekciji i Ministarstvu i DRI. Tu se jasno može videti da su za tri godine 2014., 2015, 2016. rashodi i troškovi poslovanja škole u odnosu na prethodni period smanjeni za 365 miliona dinara ili preko tri miliona evra, a da pri tome školi ništa nije nedostajalo.

U prva četiri meseca, do sredine 2014. godine, akreditovana su dva nova studijska smera, javna uprava i menadžment u turizmu. Bilo ih je pet, a sada ih ima sedam. Ovog momenta na ta dva smera ima oko 1000 studenata. Beogradska poslovna škola je ispunila uslove i dobila akreditivni program master strukovnih studija poslovne ekonomije, što daje mogućnost da se realizuje nastava i ostvari diploma od 300 bodova. Ove godine Beogradska poslovna škola je akreditovala studijski program strukovni inženjer informatike iz tehničko tehnološkog naučnog polja i na taj način stekla uslov za promenu organizacionog oblika poslovanja i zatraži osnivanje prve akademije strukovnih studija.

U borbi protiv korupcije i kriminala i društvenoj neodgovornosti dato je 28 otkaza, a škola je od 22 sudska procesa dobila 21, što ukazuje na zakonitost i ispravnost donetih odluka. Podneta je krivična prijava za organizovani kriminal, jer je u periodu od 2011. godine do 2014. godine zbog raznih zloupotreba i iracionalnih odluka prethodnog rukovodstva škola oštećena preko 900 miliona dinara.

Beogradska poslovna škola je ove godine dobila sertifikat za kvalitet ISO 9001/2008 od londonske kuće DAS i na taj način postala ravna Londonskoj poslovnoj školi. U implementaciji ISO 9001/2008 škola je donela 110 pravilnika, uputstava i drugih podzakonskih akata koje predviđaju zakoni ove zemlje, i to je ostvarila sopstvenim snagama što ukazuje na visok stručno i radni kapacitet profesora Beogradske poslovne škole.

Ovi izuzetni rezultati pokazuju da je kvalitet obrazovanja uzročno- poslovično povezan sa društvenim ambijentom. Najzad smo ušli u ciklus međusobnog usklađivanja, da društvene reforme prati reforma obrazovanja i da obrazovanje ponovo počinje da daje moralni okvir razvoja društva. Insistiranje na povećanoj bezbednosti, odgovornosti i efikasnosti svih učesnika u prosveti, kroz ove zakone, vraća sigurnost i poverenje u obrazovni sistem. Hvala lepo.

Druga vanredna sednica , 24.06.2017.

Zahvaljujem, predsedavajući.

Dame i gospodo narodni poslanici, uvođenjem ministarstva za zaštitu životne sredine i ministarstva za evropske integracije, Srbija pokazuje jasnu opredeljenost da sledi evropske vrednosti, i pokazuje jasnu opredeljenost da prihvati prednosti i koristi koje članstvo u EU daje, ali takođe da prihvati i obavezu i odgovornost za to članstvo u tu veliku porodicu naroda Evrope.

Uvođenjem ministarstva za životnu sredinu danas su se obradovali mnogi ljudi koji, kao pojedinci ili članovi određenih organizacija i udruženja, svakodnevno sa puno entuzijazma i ljubavi se bore za lepšu, zdraviju i čistiju životnu sredinu.

Sa uvođenjem ministarstva za životnu sredinu dobili smo taj politički i stručni autoritet koji treba da unese novu snagu, novu energiju u funkcionisanje čitavog sistema zaštite životne sredine.

Dočekali smo to ministarstvo kad smo se najmanje nadali, možda i nije mogao drukčije, valjda i svest sazreva. Pravimo ga sa svešću da će ono sutra da gradi nas, da nas gradi kao ljude i da gradi naš odnos prema životnoj sredini. Svi smo mi, kao kako deo, tako i delo prirode. Mera svih stvari u životu je čovek i njegov odnos kako prema drugim ljudima, tako i prema životnoj sredini.

Dok čovek svojim mentalnim zdravljem određuje to stanje u svojoj životnoj sredini dotle životna sredina svojim uticajem na njega utiče i na njegovo mentalno, ali i na fizičko zdravlje. Stanje naše životne sredine je takvo da bi moglo biti bolje. Glavni zadatak ministarstva biće svakako otvaranje Poglavlja 27, izuzetno velikog, zahtevnog i teškog poglavlja. Propisi EU u toj oblasti su obimni, čak jedna trećina zakona iz oblasti životne sredine je koliko od ukupnih zakona koliko EU ima.

Prenošenje propisa na naš nacionalni pravni sistem je prvi korak u procesu prilagođavanja standardima EU, a ti standardi i njihovo rešavanje za krajnji rezultat imaju čistu vodu, čist vazduh, čisto zemljište, očišćene deponije.

Svakako tu moramo da definišemo dva ključna problema koja imamo. Jedno su finansije, a drugo su administrativni kapaciteti. Te probleme ne možemo rešiti bez pomoći Evrope. Za to postoje dva moguća pravca – jedan je kroz privatno-javno partnerstvo obezbediti sredstva, doneti znanje, iskustvo drugih, ali to država mora da uradi centralizovano i mora da uradi tako da isključi svaku mogućnost nerazumevanja od strane lokalnih samouprava. Druga mogućnost, možda i efikasnija, o kojoj ja sad neću baš previše govoriti, nešto ću o tome pričati kad budemo govorili o Vladi, a to je da vas uzme jedna zemlja kao mentor, zemlja koja je prošla ovaj proces i koja bi svojim kapitalom, znanjem i iskustvom mogla pre svega da nam obezbedi da iz predpristupnih fondova obezbedimo sva sredstva. Ovako, sa našim kapacitetima, teško da ćemo moći i 10% od sredstava predpristupnih fondova da uzmemo.

Na putu otvaranja Poglavlja 27, već smo dosta toga uradili. Bilateralni skrining, odnosno analitički pregled stanja usklađenosti sa propisima Evropske unije je bio uspešan i Evropska komisija je napravila jedan presedan kada je Srbija u pitanju. Naime, dozvolila nam je da se napravi postskrining dokument, praktično, da možemo da otvorimo Poglavlje 27, bez uslovljavanja i bez tzv. merila.

Šta očekujem od ministarstva za zaštitu životne sredine? Očekujem da cilj ministarstva bude da promoviše održivi razvoj i očuva životnu sredinu, kako za sadašnje generacije, tako i za buduće; da ima čvrstu i stabilnu ekološku politiku koja će se zasnivati na načelima preventivnog delovanja, pre nego što se šteta odnosno zagađenje dogodi i na načelu – zagađivač plaća, kad god je to moguće, da troškove zaštite životne sredine treba da snosi pravno ili fizičko lice koje ugrožava životnu sredinu, a ne društvo u celini; da ima jasnu strategiju i akcione planove u svim oblastima; da bude stručni i politički autoritet koji će biti krov ispod kojeg će se skupljati misli, ideje i planovi.

Ministarstvo mora da obezbedi kontinuitet dobrih ideja i predloga za rešavanje problema, kako nam se ne bi dešavalo da gubimo korak i da sve padne u zaborav i da se ponovo vraćamo na neke nove početke.

Očekujem da ministarstvo ne bude taoc pojedinaca, interesnih grupa koje zarad ličnog interesa predstavljaju kočnicu razvoja sistema zaštite životne sredine i da životnu sredinu više degradiraju nego što je čuvaju i oplemenjuju.

Očekujem da se reše sve deponije u svim sredinama i da se broj divljih deponija svede na minimum, ili da ih uopšte nema; da se reši sistem sakupljanja sekundarnih sirovina, da prestanemo da gledamo kako Romi tumaraju po kontejnerima i na takav način obezbeđuju sekundarne sirovine za reciklažu. To su nevidljivi ljudi koji nisu u našem društvenom sistemu i koji nemaju ni zdravstvenu zaštitu.

Mogli bi to da uradimo po primeru drugih, pre svega, recimo, na primeru Brazila, koji je imao sličnu situaciju kao i mi, a kroz socijalno preduzetništvo te ljude je ubacio u sistem, skinuo ih sa socijalne pomoći, ali im dao platu i garantovao mogućnosti, a da ne govorim koliko se više sekundarnih sirovina skupilo i koliko se povećao procenat reciklaže u Brazilu.

Očekujem da otpad bude izvor prihoda, a ne da bude izvor problema; da se udare temelji zelene ekonomije; da se poboljša informisanje i sticanje novih znanja i zainteresovane javnosti; da svo stanovništvo Srbije u narednom periodu dobije vodu odgovarajućeg kvaliteta i količina; da se više pažnje posveti zaštiti od voda zbog poplava, erozija, bujica.

Očekujem da urađena strategija upravljanja vodama na teritoriji Republike Srbije 2016-2034. godine predstavlja početni dokument za reformu sektora voda. Očekujem da će novo ministarstvo adekvatno odgovoriti na najveće obaveze, da stanovništvo ima zdravu pijaću vodu i izgrađena postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda.

Očekujem da sačuvamo zemljište od zagađenja i proizvodimo zdravu hranu, itd, itd. Ima toga mnogo. Očekivanja su velika. Nadam se da će mnogo toga i biti urađeno i da ćemo znati da sačuvamo ovu predivnu zemlju i sve njene resurse. Hvala.

Šesta sednica Drugog redovnog zasedanja, 13.12.2016.

Zahvaljujem.
Gospodine ministre, poštovani članovi Ministarstva, dame i gospodo narodni poslanici, ograničiću se u svom izlaganju o izmeni i dopuni Zakona o vodama.
Voda je svakako jedan od najvažnijih resursa, a i u isto vreme vrlo osetljiv resurs koji ne priznaje administrativne granice, ni predele. Evropa je, sagledavajući značaj vode, njenu važnost i dinamičnost, napravila čitav sistem praćenja, upravljanja i zaštite vode i sve to pretočila u zakonski okvir, u tzv. okvirnu direktivu o vodama EU.
Ta okvirna direktiva je rešila problem kako zaštite od voda, tako zaštite voda, tako i korišćenje voda, i predstavlja glavni dokument koji mi polako od 2010. godine polako preuzimamo. Zakonima o vodama 2010. i 2012. godine, i ovom izmenom i dopunom zakona, preuzeli smo značajan deo odredaba direktive, i čeka nas 2017. godine novi Zakon o vodama, gde ćemo kroz podzakonske akte do 2018. godine preuzeti praktično kompletnu direktivu.
Naš odnos prema vodama, ili prema vodi, ne može da bude zadovoljavajući. Mi decenijama neracionalno trošimo vodu, i vrlo često je zagađujemo. Na taj način, ugrožavamo sistem održivog razvoja, i dovodimo u pitanje da li ćemo mi kao ljudi, kao generacija, nekoj budućoj generaciji ostaviti dovoljno dugoročno održivog kvaliteta i kvantiteta, kada je u pitanju vode Srbije.
Međutim, ovim zakonom, i reformama pokazujemo da smo mi zemlja koja, svakako, brine o budućim pokolenjima. Pokazujemo da Srbija više nije zemlja zarobljena u predrasudama prošlosti, niti je zemlja koja živi od danas do sutra, nego da jako dobro zna šta je njen put i šta je njen pravac. Srbija danas nije zemlja koja je otpisana i odbačena, nego uspravljena zemlja koja, još kako, ide napred u razvoj i kroz reforme.
U tom smislu, mi imamo jedan planski dokument koji je napravljen, i koji se zove Strategija upravljanja vodama od 2016. do 2034. godine. Taj dokument je danas na međuministarskim konsultacijama. On definiše, jasno, pravce reforme, definiše na koji način se mogu podići standardi i postići standardi, kako lokalni, tako regionalni i tako nacionalni. Sa jedne strane, pokazuje i kako ćemo doći dostići one ciljeve koje svi želimo, a to je ispravna, čista, pijaća voda, sa jedne strane, i kako ćemo prečistiti i sve naše komunalne i industrijske otpadne vode. Prema tome, ta strategija koja može da se menja, da se dopuni, a može da predstavlja jedan ozbiljan dokument, u kojem će dati odgovore i na one finansijske probleme koji su ključni kada je u pitanju rešavanje svih naših problema sa upravljanje vodama, koji jasno ukazuje na mogućnosti, kako podizanje cene vode koja je dugo godina bila socijalne kategorije, kod nas je cena vode od 0,4 do 0,7 evra na kubnom metru, što je ubedljivo najniža cena u Evropi, do nekih normalnih vrednosti za određen broj godina da postignemo tu cenu koja bi bila 1,2 evra.
Normalno, to ne možemo odmah, niti možemo kreditima odmah rešiti ove sve probleme, zato što ćemo ugroziti makroekonomsku situaciju zemlje, ali sa druge strane možemo jednim mehanizmom koji nam, evo i sutra ćemo o tome razgovarati, koji će nam biti pri ruci, a to je privatno javno partnerstvo, jako mnogo u tome uraditi.
Sa jedne strane, ne samo što ćemo dobiti ta neophodna sredstva, jer se ovde licitira sa nekim ciframa od nekih sedam milijardi evra, koje nam je potrebno da rešimo problem upravljanja vodama, nego ćemo upravo ono što nam je ključni problem, a to je nedostatak projekata, moći da obezbedimo i preko sistema privatnog javnog partnerstva. Sve naše projekte koje budemo u budućnosti radili, moramo ih raditi prema strategiji i prema prioritetima.
Kada je u pitanju pijaća voda u Srbiji, u određenim sredinama imamo izuzetne probleme, samo ću dati primer Banata, gde je voda za piće jako loša, i gde je ona opterećena, ne samo organskim jedinjenjima, nego i u velikoj količini određenih minerala, u nekim sredinama čak ima prisustvo arsena, kao što je Srednji Banat, a delimično i Severni Banat. Krenulo se u rešavanje, i to je klasičan primer, kako kad se prepusti lokalnim samoupravama da same hoće to da rešavaju, da ne dolazimo do pravih rešenja.
Postoji jedno rešenje koje je predloženo 2006. godine, od strane Izraelaca, a to je rešenje da se Banat reši zdravom pijaćom vodom iz Dunava. U okolini Kovina ili kod Dubovca, nalazi se ogromno jezero ispod Dunava, izuzetno kvalitetne pijaće vode. U jednoj studiji je predloženo da se na takav način, Centralnim vodovodom, reši problem kompletno Banata. Sa druge strane, da se to podzemlje sačuva za neke, ne daj bože, situacije koje mogu da se dese iznad zemlje.
Međutim tada nije bilo dovoljno razumevanja, jedna opština je želeći da sama gradi neka svoja postrojenja, ne ulazeći u interese da li su bili lični ili opštinski, srušila je taj projekat i sada smo došli u situaciju da iako je laboratorija u Nemačkoj rekla da je potpuno nemoguće izvršiti takva prečišćenja vode da se dobije zdrava pijaća voda u Banatu, da smo zarobljeni i da će svaka opština morati da radi neki svoj sistem, svejedno da li će to biti preko nano tehnologije, da li će to biti po starom sistemu prečišćavanja, mi tamo ne možemo dobiti ispravnu vodu. To dokazuje da država ako postoje takvi problemi koji su na većoj svojoj teritoriji, da mora da se uključi i da generalno rešava kako je to praksa u svetu.
Kada su u pitanju otpadne vode, da li industrijske ili komunalne, mi prečišćavamo samo 5 do 10% otpadnih voda, 50% fabričkih postrojenja nema nikakvih prečistača, 20% opština ima neke prečistače. Kada je u pitanju industrija tu moramo biti rigorozni. Ne smemo dozvoliti da fabrike zarad svoje dobiti, svoju dobit ostvaruju tako što će zagađivati životnu sredinu, jer danas otpadne vode ne prečišćene i ne tretirane predstavljaju glavni izvor zagađivanja kako zemljišta, tako vodotokova, tako i podzemnih voda.
Prema tome čeka nas tu mnogo problema. Ja sam siguran da ćemo i prema ovoj strategiji i prema ovome kako je Vlada postavila problem i na koji način želi u budućnosti to da rešava, da ćemo u budućnosti sve probleme uspeti da rešimo. Do tada, ipak situacija nije tako strašna kako što bi možda neko hteo da prikaže ili ne, samo mogu da vam kažem da Dunav, jedna od najvećih reka koja teče kroz deset zemalja Evrope je najčistiji u svom toku kroz Srbiju. Hvala.

Imovinska karta

(Beograd, 16.06.2016.)

Funkcija Državni organ, javno preduzeće, ustanova, druga organizacija Izvor prihoda Interval Neto prihod Valuta Vreme obavljanja / od-do
Narodni poslanik Narodna skupština Republike Srbije Republika Mesečno 100000.00 RSD 31.05.2012 - 03.06.2016.
Narodni poslanik Narodna skupština Republike Srbije Republika Mesečno 100000.00 RSD 03.06.2016 -