NEBOJŠA BERIĆ

Srpska napredna stranka

Rođen je 19. aprila 1972. godine.

Po zanimanju je diplomirani inženjer elektrotehnike.

Predsednik Okružnog odbora SNS-a u Somboru .

Nakon izbora 2012. godine, izabran je za narodnog poslanika, a na tom mestu je ostao sve do 03. juna 2016. godine.
Poslednji put ažurirano: 09.02.2017, 10:52

Osnovne informacije

  • Srpska napredna stranka
  • Sombor
  • Sombor
  • 19.04.1972.
  • inženjer

Statistika

  • 0
  • 0
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

Četvrta sednica Drugog redovnog zasedanja, 13.11.2013.

Poštovani predsedavajući, gospodo iz ministarstva, dame i gospodo narodni poslanici, kod važećeg Zakona o bezbednosti u železničkom saobraćaju, koji datira iz 1998. godine, uočeni su mnogi problemi koji usporavaju proces praćenja savremenih tehničkih noviteta i dostignuća u oblasti železničkog saobraćaja, a samim tim otežavaju, a u nekim slučajevima i sprečavaju, integrisanje „Železnice Srbije“ u sistem međunarodnog železničkog saobraćaja.
Zbog toga se javlja potreba za donošenjem jednog novog zakona o bezbednosti saobraćaja, čiji će propisi biti u maksimalnom obimu usklađeni sa propisima EU, koji definišu oblast železničkog saobraćaja, što će na kraju omogućiti potpuno integrisanje srpskih železnica u železnički sistem EU.
Usvajanje ovog zakona je samo jedan od preduslova koji je potrebno ostvariti da bi se započeo proces modernizacije „Železnice Srbije“, a svakako ono što je primarni zadatak, znajući u kakvom stanju se danas nalazi naša železnica, jeste ulaganje u železničku infrastrukturu, jer jedino sa modernizacijom železničke infrastrukture, koja i tehnički i tehnološki mora biti i mora da prati evropske železnice, omogućiće da naše železnice postanu sastavni deo evropskih železnica.
Srpske železnice već godinama imaju problem da obezbede sredstva za modernizaciju infrastrukture i novih vozila. Posledica takvog stanja jeste da vozovi ne mogu na pojedinim deonicama da razviju brzinu veću od 40 kilometara, što utiče na kašnjenje, zbog čega je ovaj vid transporta, koji je jeftiniji od drumskog, sve manje zastupljen. Savremena privreda zahteva brz i jeftin transport, a to u postojećim okolnostima nije moguće obezbediti.
Prvi korak koji je Vlada Republike Srbije napravila u pravcu rešavanja ovog problema jeste obezbeđivanje kredita, koji je Vlada Ruske Federacije odobrila Srbiji u iznosu od 800.000.000 dolara. Ako se tome još doda da srpska strana učestvuje sa 15% učešća, proizilazi da će vrednost investicija u infrastrukturu u železnicu iznositi preko 900.000.000 dolara.
Ovim kreditom će biti ostvareno pet kapitalnih projekata i to: izgradnja i elektrifikacija železničkog koloseka na deonici Pančevački most – Pančevo – Glavna, rekonstrukcija 112 kilometara pruge na Koridoru 10, rekonstrukcija i izgradnja drugog koloseka na deonici pruge Stara Pazova – Novi Sad, rekonstrukcija 200 kilometara pruge Beograd – Bar i nabavka novih dizel motornih vozila.
Takođe, planirano je ulaganje od oko 200.000.000 evra u telekomunikacione sisteme u okviru železničkog sistema, zbog čega je nedavno sa jednom kineskom kompanijom potpisan načelni sporazum za modernizaciju integrisanog sistema telekomunikacija, gde bi po realizaciji ovog projekta svih 3.800 kilometara pruga u Srbiji bilo pokriveno modernom telekomunikacionom mrežom. Izvedbom gore navedenih projekata, mreža pruge Srbije postaće sastavni deo savremenog sistema evropskih železnica i vozovi će moći da razvijaju brzine i do 160 kilometara na čas.
Usvajanjem Zakona o bezbednosti železnica svakako je jedan od preduslova za realizaciju navedenih projekata. Zbog toga će poslanička grupa SNS u Danu za glasanje podržati ovaj predloženi zakon. Zahvaljujem.

Četvrta sednica Drugog redovnog zasedanja, 12.11.2013.

Hvala.
Poštovani predsedavajući, gospodo ministri, dame i gospodo narodni poslanici, prethodni Zakon o robnim rezervama, koji je donet pre tačno 21 godinu, možda nije nužnoj meti, no kada se pokušaju analizirati i utvrditi efekti tog zakonskog akta dolazimo do frapantne činjenice da se dosadašnji zakon ne da se nije dosledno primenjivao, nego su ponašanjem skladištara i firmi koje su trebale čuvati poverenu im državnu imovinu direktno izrugivala i država i parlament, koji je takva zakonska rešenja i doneo, jer kako tumačiti činjenicu da samo delimični pregledi robnih rezervi utvrđuju nedostatke na stotine tona kukuruza i ostalih žitarica, a da pojedini skladištari upravo zbog nedostatka poverene im robe na čuvanje, ne dozvoljavaju ni pristup ovlašćenim državnim organima i time misle zaraditi amnestiju za, možemo otvoreno konstatovati, beskrupuloznu krađu.
Stavljanjem van zakona dosadašnjeg saveznog Zakona o robnim rezervama i podzakonskih akata vezanih za robne rezerve, nastala je potreba za donošenjem novog zakona i da se na jedan temeljan i transparentan način izreguliše oblast poslovanja robnim rezervama.
Do sada je na robne rezerve gledano kao na skladišta iz kojih se isporučuje roba u određenim vanrednim okolnostima. Savremeni trendovi u sferi ekonomije nalažu da i robne rezerve, kao institucija od državnog značaja, moraju da prate kretanje na tržištu, predviđaju dešavanja i da u skladu sa tim reaguju pre nego što nastupe određeni poremećaji. Jedan od mehanizama borbe države protiv poremećaja cena i nestabilnosti na tržištu jeste intervencija iz robnih rezervi.
Ovim predlogom Zakona o robnim rezervama posle 20 godina se po prvi put revidira pravno uređenje sistema robnih rezervi. Predlogom zakona se propisuje da se obavezne rezerve formiraju za slučaj kada je ugrožena sigurnost snabdevanja države energijom i energentima i radi ispunjavanja preduzetih međunarodnih obaveza.
Jedan od osnovnih pozitivnih osobina predloga zakona jeste određivanje obima i vrsta proizvoda u okviru robnih rezervi, kao i usklađivanje rada robnih rezervi sa evropskom regulativom. Bitno je naglasiti da jedan deo predloženog zakona reguliše obavezu formiranja rezervi nafte i naftnih derivata, čime se objedinjuje sistem robnih rezervi u našoj zemlji. Ako se zna da trenutno učešće nafte u primarnoj energiji u našoj zemlji iznosi 27%, odnosno više od jedne četvrtine, jasno proizilazi važnost formiranja rezervi ovog energenta, pored obezbeđivanja rezervi struje i gasa, što do sada nije bio slučaj.
U članu 4. Zakona jasno su utvrđene robe koje su nužne za stabilnost tržišta države, a član 5. utvrđuje da je Direkcija za robne rezerve ta institucija koja ima isključivu nadležnost za celokupno poslovanje robnim rezervama. Članom 6. i 7. se precizira na koji se način posluje i koje su ingerencije Direkcije u nadzoru i sprečavanju nastanka materijalne štete, upravo onog o čemu sam maločas i govorio.
Šta se dešavalo u prethodnom periodu? Najvažnije odredbe su sadržane u članovima 38. i 39. Predloga zakona, gde se jasno govori o nadzoru nad sprovođenjem zakona, pa se kaže da će za to biti nadležni poljoprivredni i tržišni inspektori, kao i ministarstvo u oblasti energetike i ministarstvo iz oblasti finansija. Nadzor mora biti sveobuhvatan, beskompromisan, a inspektori koji to čine moraju biti ljudi od iskustva, provereni i neokaljani u dosadašnjoj praksi.
Poslanička grupa SNS će podržati ovakva zakonska rešenja u danu za glasanje i zbog predviđenih kazni, odnosno privrednih prestupa sadržanih u 10 tačaka člana 39. zakona, jer su te visoke novčane kazne pouzdani, upozoravajući faktor svima onima koji će se naći u poslovima oko robnih rezervi. Zahvaljujem.

Prva sednica Drugog redovnog zasedanja , 16.10.2013.

Zahvaljujem.
Poštovana predsedavajuća, poštovani gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, gospodo iz ministarstva, zakonski predlog o posredovanju i zakupu nepokretnosti trebalo bi da uvede red u blago rečeno haotično stanje u kome se ova oblast već duži niz godina nalazi.
Tržište nepokretnosti u Srbiji danas karakteriše veliko učešće sive ekonomije, amaterizam u obavljanju posredničkih poslova, velika nesigurnost za građane, učestali primeri klasične prevare, gde se jedna te ista nepokretnost prodaje istovremeno različitim kupcima, što je dovelo do toga da su mnoge porodice ostale bez svojih ušteđevina namenjenih za rešavanje stambenih problema, kao i bez samih nepokretnosti.
Pozitivna osobina, donošenje jednog ovakvog zakona upravo jeste obezbeđenje pravne sigurnosti, kako za fizička, tako i za pravna lica koji koriste usluge posrednika u zakupu i prometu nepokretnosti.
Vrlo dobro su nam do sada bili poznati slučajevi, nazovi posredništva, ili bar njihove naznake i korišćenje svih mogućih veza i poznanstava, da bi se našla optimalna rešenje u pogledu rešavanja stambenih problema, ali optimalna rešenja tek posle posredništva se ispostavlja da ih jednostavno nema.
Zbog svega toga definisanja posredničke uloge, njihovih prava i obaveza, nadam se pomoći će da se na jedan univerzalan način, jedino kako bi to i trebalo biti pomogne svima onima kojima će ta potreba iskazana u praksi omogućiti da dođu do prihvatljivih rešenja.
Ovim zakonom uvodi se registar posrednika sa jasno definisanim pravilima za upis privrednih društava i preduzetnika, koje će voditi Ministarstvo, a putem interneta, jer zagarantovana transparentnost podataka iz registra.
U članu 14. Predloga zakona, definiše se poslovni prostor i odgovarajuća oprema, te da je funkcionalno izdvojen od stambenog prostora. Apsolutno se slažem da baš nije prijatno ugovarati zakup, prodaju ili slično, pogađajući usput šta se to dobro kuva za današnji ručak u prostoriji pored.
Što se tiče odgovarajuće opreme, nadam se da sem telefona i kompjutera se podrazumeva i raspolaganje sa odgovarajućim softverima, koji bi trebaju da približe recimo, izgled nekretnine u trodemenzionalnom obliku, a kako bi se eventualni promet ili zakup nepokretnosti obavio što konkretnije i brže i na obostrano zadovoljstvo.
Što se tiče prava na posredničku naknadu, u članu 20. i 21, svakako da je cena posredovanja do sada utvrđivana obično u procentu konačne ugovorene cene, prodaje ili zakupa. Poenta je da se ta naknada isplati putem izdavanja fiskalnog računa, za šta odmah da napomenem i izražavam sumnju i mislim da se to i u ovom predlogu mora izričito naglasiti, kao i predvideti u glavi 5. kaznenih odredbi, gde treba jasno formulisati prekršaj, kao i visinu eventualne kazne.
U tome svemu je bitan, kao i uvek nadzor. U članu 31. se predviđa da nadzor nad primenom ovog zakona i propisa donetih na osnovu ovog zakona vrši nadležno ministarstvo. U stavu 2. je izričito rečeno da se to čini putem tržišnog inspektora, na ovlašćenjima koji su propisani zakonom i kojima se uređuje trgovina. To jeste trgovina, no da li je sve baš tako glatko, videćemo u praksi. Dosadašnji inspekcijski nadzor je postojao samo kao formalnost.
Takođe je bitno naglasiti i ponoviti da se uvodi kategorija obaveznog osiguranja od odgovornosti za štetu koju bi posrednik mogao naneti nalogodavcu što jedna od postojećih evropskih normi.
Poslanička grupa SNS će podržati ovaj predlog zakona jer će po prvi put ova oblast biti uređena u društveno pravnom sistemu i biće u potpunosti u saglašena sa evropskim standardima. Takođe, nam ostaje nada da će se ovaj zakon u praksi i striktno primenjivati, a od ministarstva očekujemo da će taj nadzor o kome sam malo pre govorio biti primenjen i dosledno poštovan. Zahvaljujem.