Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Velimir Stanojević

Velimir Stanojević

Nova Srbija

Govori

Poštovana predsednice parlamenta, uvaženi gospodine Vučiću, dame i gospodo članovi Vlade, koleginice i kolege narodni poslanici, poslanička grupa NS će glasati za novu Vladu i to ćemo učiniti iz više razloga.
Jedan od razloga je zato što je NS od početka u koaliciji sa SNS kao stožerom ove vlasti. Učinićemo to zato što smo bili i deo izvršne vlasti od 2012. godine do današnjeg dana, znači učestvovali u radu ove Vlade i učinićemo to iz razloga zato što je Vlada od 2014. do 2016. godine, u prethodne dve godine stvorila mogućnosti i nadu građanima Srbije.
Podržaćemo Vladu koja je praktično kontinuitet prethodne Vlade. Podržaćemo je zato što, kako to često umemo da kažemo se vidi sveto na kraju tunela. Ova vlada je zatekla zaista tešku situaciju i u javnim finansijama i u svim drugim segmentima društva. Ova vlada zaslužuje da dobije poverenje zato što je i u prethodnom periodu bila pre svega iskrena prema građanima Srbije i najavila da ćemo donositi beskompromisne mere, hrabre mere, i mere koje će uvesti red u državi, i koje će na kraju stvoriti uslove da ovo bude jedna moderna i demokratska zemlja.
Mi smo često u situaciji kada je sport u pitanju ili neki drugi segmenti društva da kažemo da je ovo istorijski momenat. Ja taj izraz neću iskoristiti, ali u narednom četvorogodišnjem periodu pred ovom vladom, gospodine Vučiću, kao što i sami znate predstoje veliki problemi još dosta rada, dosta odricanja. Nažalost u ovoj zemlji se još uvek teško živi, ali građani su poštovali iskrenost ove Vlade, iskrenost vladajuće koalicije, znali su šta ih čeka i konačno smatram da na kraju mandata ove vlade ćemo svi zajedno kao partneri u ovom poslu moći da kažemo da građani Srbije žive bolje.
Ova vlada ima misiju da ovu zemlju dovede na vrata EU, lično ne pripadam nekim ekstremnim evro fanaticima, ali sama činjenica da su najveće investicije u ovu zemlju upravo iz zemalja EU, da najviše izvozimo u EU, da smo geografski tu gde jesmo, prosto pripadamo porodici evropskih naroda i mesto nam je u EU.
Pre svega, sada i poslednjih godina što smo stekli samo činjenicu da smo lider i najstabilnija zemlja sa najbržim rastom u regionu. Ali, ono što želim da kažem i što je specifičnost formiranja ove Vlade, što nije bio slučaj kada smo birali prethodne, uvek smo imali pre toga izmene Zakona o Vladi i Ministarstvima, znači, ostao je isti broj ministarstava sa istim nazivima.
Ovo neka ne bude moja primedba, nego prosto sugestija, a obzirom da ste, gospodine Vučiću, najavili da ćete ili pri rebalansu ili pri donošenju novog Zakona o budžetu za 2017. godinu doći do izmene Zakona o Vladi i Ministarstvima, neko moje zapažanje ako ja pratim prethodnih 15 godina, a to je segment zaštite životne sredine. Vi znate koji nas problemi očekuju i koji izazovi u Poglavlju 27. u pristupanju EU. Znate kolike su primedbe bile na stanje u Sektoru zaštite životne sredine, doduše, to je sada nešto izmenjene i nešto bolje.
Ali, da vas samo podsetim da je ekologija ili kako već zovemo zaštita životne sredine. U poslednjih 15 godina prebacivana od Ministarstva zdravlja do Ministarstva nauke i tehnološkog razvoja, do Uprave za zaštitu životne sredine, u jednom trenutku čak i u okviru prostornog planiranja. Ako je nešto dobro, onda je dobro da će ovaj sektor kao i u prethodnom periodu biti u okviru Ministarstva poljoprivrede, što lično mislim da je najlogičnije ako negde treba da bude, ali bez obzira da li zaštita životne sredine je bilo posebno Ministarstvo u perspektivi ili u okviru nekog Ministarstva treba svi zajedno da se borimo da to ne bude taj sekundarni segment u okviru nekog resora.
Kada već pominjem poljoprivredu i zaštitu životne sredine, sada govorim kao član Odbora za poljoprivredu, šumarstva i vodoprivredu, mi smo Vladi uputili jedan zaključak da Ministarstvo poljoprivrede pored poljoprivrede nosi naziv kao i nekad – vodoprivrede i šumarstva, kao veoma bitni segmenti čitavog ovog resora.
I sami ste juče pričali o svim problemima koje imamo u vodoprivredi zbog lošeg stanja u vodoprivrednim objektima, da smo imali katastrofalne poplave. Doduše to imaju i mnogo razvijenije zemlje od nas poput Francuske ili Nemačke, ali smatram da ulaganjem, doduše, velikog novca možemo ovaj segment dovesti u takav nivo da makar one elementarne nepogode koje se mogu sprečiti možemo i da regulišemo.
Ono što je činjenica je da je fiskalna situacija daleko bolja. Činjenica je da je obezbeđena stabilnost, da je obezbeđena stabilnost u državi i da je obezbeđen prosperitet. Sigurno će u narednom periodu fokus biti na ekonomskom razvoju zemlje, zapošljavanju, a ja to vidim pre svega kroz tri, četiri segmenta. To su energetika, poljoprivreda, turizam i naravno uslov svega toga je razvoj saobraćajne infrastrukture.
Kada govorimo o poljoprivredi mislim da će gospodin Nedimović od uvođenja višestranačkog sistema biti da li 19. ili 20. ministar poljoprivrede, ne znam tačno, ali hoću reći da su mandati dosadašnjih ministara poljoprivrede trajali kratko, ali ja to ne vidim to toliko kao personalni problem nego problem velikog problema u kojem se naš agrar nalazi.
Uvek na početku svake kampanje ili početka nove Vlade govorimo kako je poljoprivreda nešto u čemu se možemo takmičiti sa svetom, da je to naša izvozna šansa, što naravno jeste ako učestvuje sa 10% BDP, ako učestvuje sa preko 20% u izvozu, zapošljava 20% radno sposobnog stanovništva. Moramo priznati da je naša poljoprivredna proizvodnja jako specifična, da je ova zemlja i ako po površini relativno mala da je odlikuju različite specifičnosti kada je poljoprivredna proizvodnja u pitanju, da su potpuno različiti uslovi bavljenje poljoprivredom u Leskovcu, Subotici, Bečeju ili na Pešteru.
Ono što nismo radili u prethodnom periodu, bavili smo se strateškim stvarima, strateških odluka iz oblasti poljoprivrede, nismo doneli reonizaciju poljoprivredne proizvodnje, gde će posle toga država biti u prilici da posebno stimuliše one proizvodnje koje na datom području mogu davati najbolje prinose i najbolje benefite. Naravno, za sve to je potrebno vreme, ali kažem, uz ostala strateška dokumenta, mislim da je reonizacija jedan od ključnih problema gde možemo u poljoprivredi postići visoke prinose. Generalno gledano, našu poljoprivredu odlikuje ekstezivna proizvodnja, odnosno proizvodnja niskog nivoa prinosa po jedinici površine. Da ne govorim da naša mehanizacija i traktori su u proseku stari preko 20 godina, da su naša gazdinstva, domaćinstva usitnjena.
Pozdravljam odluku buduće Vlade da fokus budu mala i srednja gazdinstva. To su prosto male fabrike na selu koje zapošljavaju, to su male porodične firme, ali naravno njima treba pomoći ne da primarni poljoprivredni proizvod, odnosno sirovina bude naš glavni izvozni artikal nego da jačamo prerađivačke kapaciteta, a uz to naravno i obnovu mehanizacije i sve ostalo.
Pozdravljam ideju da se pre svega finansiraju mladi poljoprivrednici koji ostaju na selu. Pozdravljam ideju da se 60% iz budžeta sufinansira za nabavku mehanizacije i ostale opreme, kao izgradnja prerađivačkih kapaciteta, ali uz primedbu da Ministarstvo poljoprivrede i sve ostale službe, pre svega mislim na Ministarstvo finansija donekle da ublaže te procedure, jer ona je ipak takva da naši poljoprivrednici često odustaju kada vide šta sve treba da urade da bi dobili neki podsticaju u vidu mehanizacije ili nešto slično.
Bilo je dosta primedbi zbog smanjivanja subvencija po jedinici površine. Međutim, tu smo prosto u dilemi da li to finansirati – na neki način potrošnju ili ćemo finansirati investicije? Ja sam uvek za investicije.
Kada pričamo o turizmu drago mi je da imamo Egzit, da imamo Guču, ali uz svo uvažavanje to su manifestacije koje traju dva ili tri dana, ali sam se, gospodine Vučiću, iskreno obradovao kada sam vas video na Golubačkoj tvrđavi. To je destinacija koja može biti posećena maltene 365 dana u godini, ali zato treba da radimo i na osavremenjavanju naših banja. Treba da znamo da imamo i neznane banje i neznana izvorišta, da Srbija bukvalno leži na geotermalnim vodama, od krajnjeg juga Srbije do severa Bačke, da to ništa nismo iskoristili, a da ga možemo koristiti i u svrhu razvoja turizma i u svrhu grejanja, ali i u svrhu poljoprivredne proizvodnje.
Ono što je uslov svih uslova je saobraćajna infrastruktura. Raduje da su u prethodnom periodu intenzivirani radovi na koridorima 10 i 11. Naravno, treba odati priznanje svima onima koji su tu počeli i koji su učestvovali u svemu onome. Shvatio sam juče opravdanost vaše ljutnje što deonica Koridora 11 od Preljine do Ljiga neće biti otvorena 25. avgusta nego u oktobru, ali ako vam je za utehu gde je avgust tu je i oktobar. Mislim da su građani zapadne Srbije imali priliku taj autoput da dobiju mnogo ranije, ali je tada političkom voljom oborena koncesija za autoput Horgoš-Požega.
Po meni nije bitno, odnosno bitno je, ali treba naći meru, da li će to biti koncesija, da li će se graditi iz kredita, ali svakako građani zapadne Srbije su mogli taj auto put dobiti nekoliko godina ranije. Tada se govorilo da je to put koji vodi u ništa, a perspektivno izgradnjom Moravskog koridora od Preljine do Pojata, na tom prostoru živi negde oko milion ljudi, pa tek da vidimo šta ta mreža auto puteva može da znači u ekonomskom i svakom drugom smislu za razvoj ove zemlje.
Na samom kraju, ono što je juče, gospodine Vučiću, bilo malo nejasno, a sada govorim kao neko ko je skoro devet godina bio gradonačelnik Čačka, pričali ste o stanju u finansijama u lokalnim samoupravama i govorili ste neke primere negativne prakse. Ne bih voleo da sve lokalne samouprave i sve odgovorne ljude, a ima ih valjda dosta, koji su ozbiljno radili svoj posao, znači da sve lokalne samouprave stavimo u isti koš. Znači, postoje oni koji su zaduživali i tri budžeta unapred, a postoje i oni koji su ostavljali likvidne budžete, odnosno trošili onoliko koliko imaju. Pozdravljam ideju da se utiče finansijskom kontrolom i drugim mehanizmima da to više ne može da se radi, ali mi je ostalo nejasno – da li nameravate da menjate Zakon o finansiranju lokalne samouprave, ili ja to nisam dobro razumeo, i u kom pravcu?
Na samom kraju u samo jednoj rečenici da se dotaknem sporta. Mi smo prošle godine, tj. pretprošle doneli novi Zakon o sportu, ali on po meni nije definisao ono što je osnovno, a to je finansiranje sporta. Znam da je to krupan zalogaj, ali samo želim da vam kažem da naši sportski brendovi Partizan i Zvezda mogu da nađu sponzore, ali neki mali klubovi u unutrašnjosti to sve teže rade. Mislim da je neophodno da se donese konačno Zakon o sportu koji će definisati finansiranje sporta. Da li je to privatizacija, da li je to javno privatno partnerstvo, ne bih sad da ulazim u to, ali da kažem da je sport nešto po čemu je Srbija prepoznatljiva i dok ne definišemo finansiranje sporta, možemo graditi i atletske dvorane i sportske hale, ali plašim se da će mladi ljudi, talentovani ljudi odlaziti da igraju negde možda van ove zemlje, zato što prosto klubovi neće moći sami da se finansiraju.
Na samom kraju, želim vam puno uspeha u radu. Pred vama su veliki izazovi. U poslaničkoj grupi Nove Srbije imaćete uvek odanog koalicionog partnera koji će podržavati sve vaše ideje. Mi smo u prethodnom mandatu i kao deo vladajuće koalicije podnosili veliki broj amandmana, ne zato da bi nešto naudili Vladi, nego prosto smo imali dobru nameru da te zakone popravljamo i vrlo često su ti naši amandmani bili usvajani. Uz sve to želim vam i mnogo sreće. Bez obzira koliko čovek radi, koliko se trudi, u svakom poslu mora da ima i sreće. Vi 2014. godine, na početku mandata niste imali sreće, imali ste stogodišnju poplavu. Nadam se da toga neće biti, ali sam siguran da će ovaj sastav vašeg kabineta ispuniti sve uslove i da će Srbija postati jedna moderna, demokratska zemlja, zemlja koja će biti poželjna za život, pre svega mladih ljudi. Hvala vam.
Uvaženi predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, upotreba nedozvoljenih sredstava, odnosno korišćenje dopinga od strane sportista, takmičara, predstavlja na žalost rasprostranjenu pojavu na globalnom nivou.
Dakle, toliko rasprostranjenu, da su sve relevantne međunarodne, sportske i druge institucije već duži niz godina unazad uključene u borbi protiv dopingovanja i svih aktivnosti u vezi sa tim, a među njima i Međunarodni olimpijski komitet, Svetska antidoping agencija, UNESKO, kao i Savet Evrope, kao pokrovitelj najvažnijih međunarodnih konvencija o sprečavanju dopinga u sportu.
Moramo priznati da u eri opšte komercijalizacije, moderni sport je odavno prevazišlo ono olimpijsko geslo – važno je učestvovati i transformisao se u nešto, što bismo slobodno mogli nazvati – pobednici se pamte, a borbena sportska borilišta sve više podsećaju na gladijatorske arene, gde se vrlo često koriste i nedozvoljena sredstva.
Imajući u vidu činjenicu da sve države u svetu, bez izuzetaka, prepoznaju uspeh na sportskom polju, kao stvar prestiža, bez obzir na prirodu političkog režima, društveno-ekonomsko uređenje, ekonomski i socijalni status stanovništva, zaista i nije neobično da se doping koristi, na žalost, u nekim slučajevima, i uz blagoslov samih nacionalnih sportskih saveza.
Brojni su i poznati slučajevi u praksi, čak i na najvišem nivou gde je dolazilo do upotrebe nedozvoljenih sredstava, sa ciljem postizanja uspeha na takmičenju, a neki od njih su dokazani i naravno, adekvatno procesuirani, a neki ni do danas nisu dokazani i nad postignutim rezultatima i uspesima, ostala je večita senka sumnji.
Neki od nas sigurno pamte period 70-tih i 80-tih godina prošlog veka, kada je tadašnja hladnoratovska dimenzija, politička dimenzija, pre svega, možda najbolje manifestovana bila na sportskom polju i svakako je kulminirala recipročnim bojkotom, letnjih olimpijskih igara 1980. godine i 1984. godine.
Može se reći da tadašnja Demokratska Republika Nemačka, predstavlja je pravi sinonim za, ni do danas u potpunosti dokazanu upotrebu dopinga, i to praktično na državnom nivou, a sve u cilju supremacije nad svojim zapadnim susedom, kao i uopšte, kapitalističkim društvenim uređenjem.
Naravno, da se pri tom nije vodilo računa o zdravlju sportista, i važno je bilo da se himna što češće čuje, na najvećim sportskim takmičenjima.
Akcenat je tada stavljen, pre svega na bazne sportove, na atletiku i plivanje, a smatralo se da su u to vreme istočno nemačke, farmaceutske i hemijske laboratorije otišle ubedljivo najdalje na ovom polju.
I posle nekoliko decenija, imamo važeće svetske rekorde, npr. u atletici na 400 i 800 metara, za žene.
Zanimljivo je npr. razmišljanje jedne čuvene plivačice, 80- tih godina i rekla je – tačno je da sam bila dopingovana, kada sam postavila svetski rekord i bilo je to početkom 80-tih godina, a priznala je 20 godina kasnije, ali mislim da ga ipak ne bi trebalo brisati.
Naime, u to vreme praktično sve plivačice su bile dopingovane, a ja sam bila najbrža, jer sam trenirala više od njih, pa se na neki način može reći da sam ga oborila u ravnopravnoj borbi.
Sama ova izjava ide u prilog činjenici da je doping u to vreme bio, maltene uobičajena pojava i da se samo postavljalo pitanje da li će to biti otkriveno ili ne.
Možda još jedan upečatljiviji primer, Olimpijske igre u Seulu 1988. godine, kanadski sprinter, Ben Džonson, obara svetski rekord na 100 metara, sopstveni svetski rekord, star godinu dana, ali ubrzo on bude brisan, jer je dokazano da je koristio steroide nekoliko godina unazad.
Još jedna frapantan podatak za tu čuvenu trku iz 1988. godine, čak 6 od 8 učesnika je u jednom trenutku, dokazano da su u toku svoje karijere koristili nedozvoljena sredstva.
Naravno, na kraju, i ono što ste vi, gospodine ministre pomenuli, jedan svežiji primer, sedmostruki i uzastopni pobednik Tur de Fransa, Levs Armstrong, koga je američka antidoping agencija, na osnovu kodeksa Svetske antidoping agencije, kaznila doživotno, zabranom bavljenja svim sportskim aktivnostima, oduzela mu svih sedam titula Tur de Fransa, navodeći da je – osmislio, pripremio i sproveo najprofesionalniji i najuspešniji program, koji je svet ikada video.
Kada se navedeni primeri imaju u vidu, a oni predstavljaju samo, da kažem, vrh ledenog brega sasvim je opravdano što i naš aktuelni zakon, kao i ovaj predlog o kome danas raspravljamo predviđaju veoma oštre sankcije protiv onih koji krše, inače taksativno nabrojana anti doping pravila.
Raduje, naravno i saznanje da je Anti doping agencija Republike Srbije priznata kao jedna od najpriznatijih te vrste u svetu, kao i činjenica da smo veoma ažurni u praćenju svih promena u ovoj oblasti. Pre svega, edukacija svih učesnika u trenažnom procesu je prepoznata kao veoma važna i zato mislim da se radi o članu 10. On precizira da nadležni sportski savez je dužan da u saradnji sa Anti doping agencijom obezbedi da se članovi saveza, a posebno sportski stručnjaci i registrovani sportisti svih uzrasta, neprekidno, a najmanje jednom godišnje, obaveštavaju i edukuju o važećim propisima koji se odnose na doping u sportu, a posebno o štetnim posledicama po zdravlje usled upotrebe doping sredstava.
Što se tiče člana 10, takođe mislim da je sasvim na mestu i propisana finansijska sankcija Sportskom savezu koji ne poštuje propisane obaveze u ovoj oblasti, tako što mu se ukida priliv sredstava iz budžeta, kao i obaveza samog Saveza da u potpunosti uskrati finansiranje sportista koji ne poštuju važeća anti doping pravila.
Takođe, naravno da je opravdana i odredba iz člana 17. stav 2. koja predviđa da lice kome je izrečena mera zbog povrede anti doping pravila ne može za vreme dok je mera na snazi obavljati bilo kakav posao u oblasti sporta u Republici Srbiji. U tom smislu smatram da su predložene novčane kazne adekvatne po svojoj visini, kako za sportske organizacije, tako i za fizička lica koja povrede anti doping pravila.
Naime, propisana su Predlogom ovog zakona nova krivična dela, i zaprećene adekvatne kazne zatvora i to za omogućavanje upotrebe doping sredstva sportisti, kao i neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet doping sredstava.
Na samom kraju, imajući u vidu opravdanost potrebe usaglašavanja našeg nacionalnog zakonodavstva sa međunarodnim propisima u ovoj oblasti, kao i činjenicu da je sport naravno bio i ostao jedan od naših najvećih aduta, kada je u pitanju promocija države Srbije, i da su naravno, sportisti u pravom smislu te reči, ambasadori naše zemlje na svim meridijanima, poslanička grupa Nove Srbije će u danu za glasanje bezrezervno podržati ovakav predlog zakona. Zahvaljujem se.
Uvažena predsedavajuća, gospodine ministre, koleginice i kolege narodni poslanici, kada raspravljamo o Predlogu budžeta za 2014. godinu treba makar na kratko analizirati uopšte jedan ambijent u kome je ovaj budžet i kreiran.
Opšta situacija gde je javni dug na dan 30. septembar 2013. godine iznosio negde oko 19 milijardi evra, spoljni dug negde oko devet i po milijardi evra, a stanje javnog duga po kojima je država Srbija garant skoro tri milijarde evra, u opštoj teškoj ekonomskoj situaciji, u teškom stanju javnih finansija, ono što, obzirom da su do sada uglavnom bile kritike na račun budžeta za narednu godinu, treba je, ako ništa drugo, poštovati cilj ove Vlade da u ovom teškom vremenu promeni način vođenja fiskalne politike i tako obezbedi uslove za makar i postepeni oporavak ove zemlje.
Kada se govori o budžetu, da li on bio na nivou jedinica lokalne samouprave ili države, uvek se vodi polemika da li on ima komponente razvojnog, investicionog, socijalnog. Prosto, situacija u našoj zemlji je trenutno takva da je Vlada sačinila i nama danas predlaže budžet jednostavno onakav kakav je primeren vremenu u kome živimo, odnosno kakav mora da bude, odnosno jedan iznuđen budžet.
Kažem, obzirom da je bilo dosta polemike i kritika na račun ovog budžeta u dosadašnjem toku rasprave, treba reći, i ono što je pozitivno i što mi iz poslaničke grupe Nova Srbija smatramo da je pozitivno i zbog toga ćemo i podržati budžet za narednu godinu, da je i po oceni predlagača, a i po oceni velikog dela stručne javnosti, pre svega mislim na Fiskalni savet, ovo jedan realan budžet, odnosno da je predlagač, da je Vlada Republike Srbije, Ministarstvo finansija sagledalo celu situaciju i da smo konačno morali da dođemo do činjenice da moramo voditi računa koliko trošimo, odnosno srazmerno onome koliko prihodujemo. Stoga je ovaj paket mera koji smo usvojili pre nekoliko dana uopšte čitav paket predviđen za ekonomsku stabilizaciju zemlje, koji je Vlada donela u oktobru mesecu i namenjen opštoj konsolidaciji državnih finansija, gledajući i prihodnu i rashodnu stranu.
Naravno da, kada pričamo o rashodima, svako to gleda iz svog ugla, da li sa nivoa države, javnog preduzeća, lokalne samouprave, drugih budžetskih indirektnih ili direktnih budžetskih korisnika. Malo ko govori o prihodima, zapravo o onome što doprinosi punjenju budžetske kase. Zato smo i bili u prilici pre nekoliko dana da izglasamo čitav paket mera koji će doprineti stabilizaciji javnih finansija u narednih nekoliko godina.
Kada gledamo prihodnu stranu budžeta, tu možemo videti nekoliko ključnih mera. Prvo, ono što mislim da je dobro to je da je Vlada prepoznala porast sive ekonomije, opšte finansijske nediscipline, odnosno da ide ka tome da se uvede nulta tolerancija za nepoštovanje zakona i da se uvede mnogo čvršća poreska i finansijska disciplina.
Mislim ipak da je ovo jedan od najvećih rizika kada su prihodi u budžetu za narednu godinu u pitanju, jer prosto veoma je teško predvideti koliko će to zaista sredstava biti, koliko će se ubrati po ovom osnovu. Znamo da je za to potrebna koordinirana akcija svih državnih organa, pre svega kontrolnih organa, tako da, vezano za ove mere, treba pružiti punu podršku i dati svako svoj doprinos. Mislim da je cifra nešto što može biti rizik za prihod u budžetu za narednu godinu.
S druge strane, ono što je potpuno jasno, da uvođenje solidarnog poreza, odnosno na neki način i smanjenje plata zaposlene u javnom sektoru sa iznosima preko 60.000 odnosno 100.000 dinara, da je to prosto nešto što se može izračunati, da je to 180.000 korisnika i da po tom osnovu negde oko 100 miliona evra može biti dodatnih prihoda u budžetu, isto kao što govorimo i o povećanju stope PDV sa 8% na 10%, da je to po projekciji negde oko 21,5 milijardi dinara.
Ono što posebno treba apostrofirati, a tiče se rashodne strane budžeta i koga najviše tretira ta rashodna strana budžeta, cilj je smanjenje javne potrošnje, odnosno indeksiranje zarada zaposlenih u javnom sektoru i penzija, ma koliko to nepopularno izgledalo, to je ipak najveći činilac javne potrošnje u našem budžetu.
S druge strane, kada govorimo o subvencijama, možemo posmatrati subvencije sa više strana. Ono što je moja zamerka jeste zašto subvencije stavljamo u isti koš kada su subvencije za likvidnost javnih preduzeća u pitanju ili subvencije za neprivatizovana preduzeća, odnosno preduzeća koja su u fazi restrukturiranja, pod portfolijom Agencije za privatizaciju i, s druge strane, imamo subvencije za poljoprivredu, o čemu je neko od prethodnika govorio.
U budžetu možemo videti da što se tiče subvencija za poljoprivredu, one su čak predlogom ovog budžeta i zadržale manje-više sličan nivo iz prošle godine, ali moram napomenuti da, kada pričamo o subvencijama za poljoprivredu sa lokalnog nivoa, to nije izvorna nadležnost jedinica lokalne samouprave, ali prosto zbog poljoprivrede kao strateški važne grane u najvećem delu naše zemlje, mnoge jedinice lokalne samouprave prosto su izdvajale značajna sredstva za subvencije za poljoprivredu, čak i neke iz one grupe najnerazvijenijih.
Evo, imao sam priliku sa kolegama iz Odbora za poljoprivredu pre par meseci da budemo prisutni u Svrljigu, jednoj od ekonomski najnerazvijenijih opština u našoj zemlji i gde oni čitavih 10% budžeta su izdvajali za razvojne projekte u poljoprivredi.
Imamo situaciju da će neke razvijenije lokalne sredine nastaviti tu tendenciju, ali ove nerazvijenije verovatno neće moći. Praktično, stavljanjem u koš subvencija i za likvidnost javnih preduzeća i nekih razvojnih projekata kao što su subvencije za poljoprivredu, praktično kažnjavamo one agilne i aktivne lokalne samouprave.
Jasno je da u rashodnoj strani budžeta zbog opšte krize javnih finansija nema dovoljno sredstava za kapitalna izdvajanja za investicije iz budžeta. Slažem se sa politikom Vlade da treba ići na koncesije, da treba ići na javno-privatna partnerstva.
Dozvolite mi da vas još jednom podsetim, vraćamo se nekoliko godina u nazad. Mi smo imali prilike da Koridor 11 pre šest, sedam godina izgradimo iz koncesionih sredstava. Političkom voljom do realizacije ove koncesije nije došlo, pa smo bili u prilici sad, pre nekoliko dana, da glasamo za međunarodni kredit da bi tu investiciju počeli, koja bi, da je došlo do te koncesije, verovatno sada i bila završena.
Kada je reč o restrukturiranju preduzeća koja su u fazi restrukturiranja, ostaje mi da verujem da će se ovaj proces završiti do polovine 2014. godine. Prosto, takve privredne subjekte treba skidati sa budžeta, to jeste cilj, ali prevashodni cilj ove države treba da bude da javna preduzeća, odnosno privredni subjekti budu generatori privrednog razvoja, a ne potrošači budžeta.
Nešto bih posebno hteo da naglasim kada je finansiranje lokalne samouprave u pitanju, odnosno Zakon o finansiranju lokalne samouprave. O tome sam govorio gospodine ministre, i na jednom od pripremnih sastanaka govorio. Potpuno je jasno da budžet za 2014. godinu treba da prate strukturne reforme i da će se ovde u proceduri verovatno pojaviti i izmene Zakona o radu, zatim Zakon o stečaju, Zakon o stečajnom postupku, Zakona o planiranju i izgradnji, ali moja vam je sugestija da ozbiljno razmišljate o izmeni Zakona o finansiranju lokalne samouprave.
O svim ovim subvencijama o kojima sam danas govorio, činjenica je da će naše lokalne samouprave biti uskraćene za 30% manje nenamenskih transfera iz budžeta Republike Srbije na ime upravo ovih subvencija. Ne bih da ponavljam kako su koje lokalne samouprave koristile te subvencije, neke za razvojne projekte, ali sada se one tretiraju kao taj konto od 45 subvencija i prosto ostaju uskraćena za ta sredstva.
Naime, Zakon o finansiranju lokalne samouprave donet je 2007. godine, po meni na jedan dosta dobar transparentan način, međutim, on je pretrpeo izmene 2009. godine kada je umanjeno čitavih 15 milijardi dinara za transfere jedinicama lokalne samouprave i doneti su određeni kriterijumi.
Gospodine ministre, najdobronamernije vam savetujem da posle donošenja ovog budžeta pristupite izradi izmena Zakona o finansiranju lokalne samouprave, jer prosto ćemo doći do horizontalne neravnoteže u razvoju pojedinih jedinica lokalne samouprave, odnosno, drastično se moraju menjati kriterijumi. Lokalne samouprave su takođe jedan živ sistem, one će sve imati posledično otežano poslovanje sa aspekta funkcionisanja u njihovom budžetu, od 2014. godine, ne samo kao posledica donošenja ovog budžeta, odnosno smanjenja transfera, nego samo da vas podsetim da je došlo i do izmena stope doprinosa i poreza na zarade, tako što je smanjen deo poreza koji pripada jedinicama lokalne samouprave, takođe i niz parafiskalnih nameta koje smo izglasali, a koji se tiču prihoda jedinica lokalne samouprave. Tako da u tom smislu treba istovremeno i sa donošenjem novog zakona pratiti funkcionisanje, pogotovu onih malih nerazvijenih sredina, jer njihovi budžeti siguran sam u toku naredne godine pretrpeće određene krize.
Svakako, poslanička grupa Nove Srbije veruje da ste nam danas predložili jedan realan budžet. Rekli ste pre nekoliko dana da predviđate da on neće imati svoje rebalanse, znači da je dobro planiran. Lično bih voleo da vi kao ministar finansija u narednom periodu imate priliku da nam predložite jedan bolji, jedan mnogo bolji razvojni budžet, a siguran sam da je to i vaša težnja i težnja Vlade Republike Srbije. Hvala vam.
Hvala.
Gospodine predsedniče, uvaženi predstavnici Vlade Republike Srbije, dame i gospodo narodni poslanici, obzirom da se vodi rasprava o jedinstvenom načelnom pretresu o nekoliko predloga zakonskih akata, u ime poslaničke grupe NS pre svega ću se osvrnuti na Predlog zakona o podsticajima u poljoprivredi i ruralnom razvoju, obzirom da se jedan ovakav dokument po prvi put pojavljuje u parlamentu.
Naime po procentu obradivih površina, po broju stanovnika koji se direktno bave poljoprivredom, zatim što je posebno važno, po učešću poljoprivrede u stvaranju BDP od preko 10%, po svim tim kriterijumima, naravno, može se slobodno reći da je Srbija tipična agrarna zemlja. Međutim u merama ekonomske politike od strane države to se često nije moglo prepoznati.
Naime, kao što i sami znate u protekloj deceniji u proseku je agrarni budžet tek negde jedva oko 4% ukupno od nacionalnog budžeta, pri tome imajući u vidu, uprkos činjenici da agrobiznis, znači, poljoprivreda i prerađivačka, prehrambena industrija učestvuju u stvaranju BDP sa celih 20%. Nivo izdvajanja kroz protekle godine kada je agrarni budžet u pitanju je bio vrlo raznolik, tako da smo imali slučaj da je 2004. godine to iznosilo iznad 5% od ukupnog budžeta, samo pet godina kasnije to je bilo duplo manje, odnosno subvencije za poljoprivredu u 2009. godini nominalno padaju na nivo od prethodnih pet-šest godina, a naravno realno zbog kursa dinara, rasta cena energenata i drugih imputa u proizvodnji, realno su postale manje za najmanje 30%.
Pored toga naravno treba imati u vidu i da, kao što ste vi gospodine ministre rekli – poljoprivreda i prehrambena industrija su jedina grana srpske privrede koja ostvaruje suficit u spoljno-trgovinskoj razmeni, a što posebno treba podvući jedina delatnost u nekim delovima Srbije koja može podići rast zaposlenih i prihode u relativno kratkom roku. Zbog svega toga poljoprivreda zaslužuje da konačno postane najpovlašćenija grana privrede, a njen ekonomski napredak se može očekivati samo ako se obezbedi ubrzana obnova mehanizacije, ukrupnjavanje poseda, realizacija poljoprivredne proizvodnje, zatim konkurentski otkup uz garantovane cene, subvencije za strateške proizvode koje će pratiti trendove njihovih kretanja pre svega sa zemljama okruženja.
Naravno, ostvarenje ovih ciljeva je moguće jedino uz permanentno odvajanje za agrarni budžet na daleko veći nivo nego što su dosadašnja izdvajanja bila jer ona su zaista mala kada se pogledaju budžeti u regionu, a da ne govorim o Evropi. Naravno, raduje to što je strateško opredeljenje Vlade Republike Srbije, Ministarstva poljoprivrede, Ministarstva finansija da u 2014. godini taj iznos bude 5%, ali ćemo se tek tada vratiti na onaj nivo koji smo imali pre deset godina. To je sve iz razloga da bi se uopšte mogla kreirati jedna stabilna i dugoročna politika o poljoprivredi i da bi se konačno uspostavila konstantna politika podsticaja koja će trajati godinama ispred nas.
Međutim, ako u budžetu EU se najveća sredstva, mislim da je to negde preko 50 milijardi evra godišnje izdvaja za poljoprivredu, upravo zbog njihovog saznanja, odnosno činjenice da njen ekonomski potencijal uopšte ne dozvoljava da se bez subvencija proizvode dovoljne količine kvalitetne hrane po prihvatljivim cenama, onda to naravno mora važiti i za Srbiju zemlju koja je u ovakvoj ekonomskoj, socijalnoj i svakoj drugoj situaciji. Znači, samo pod tim uslovima ona može postati najpovlašćenija grana privrede u Srbiji, pre svega to treba da se reflektuje, naravno, kroz, još jednom kažem, veća sredstva u nacionalnim finansijama. Naravno, ta podrška ne sme biti zavisna samo od obrađivane površine, ona treba biti usmerena i na premiranje, regresiranje, a posebne mere treba usmeravati na jačanje infrastrukture proizvođača, odnosno na investicije.
Kao što rekoh, u Srbiji do sada nije postojao zakon o podsticajnoj poljoprivredi kojim bi se na jedan duži period definisala dugoročna agrarna politika zemlje i pre svega obezbedila predvidljivost u poljoprivrednoj proizvodnji. Naime, dosadašnji mehanizmi u vođenju agrarne politike u Srbiji nisu doprinosili uspostavljanju jedne predvidljive i konzistentne agrarne politike iz više razloga. Često su se menjale vrste i obimi podsticaja, menjali su se kriterijumi čak i u toku jedne godine, često su bile i neusaglašene sa propisima EU i uopšte kada pričamo o poljoprivrednim proizvođačima, odnosno krajnjim korisnicima oni su prosto imali jedno otežano praćenje zbog donošenja više desetina uredbi u toku jedne godine.
U tom smislu ovo je jedan veoma važan dokument koji treba bez obzira na neke eventualne manjkavosti koje ćemo danas čuti, treba da predstavlja jedan od nosioca nacionalne strategije u agrarnoj politici. Ovaj zakon treba zapravo da u narednom periodu obezbedi sigurnost, odnosno praktično da poljoprivrednici znaju koje će to poteze država činiti ne samo u jednoj kalendarskoj, nego i u narednim godinama kako bi mogli da planiraju svoju proizvodnju i prilagode pre svega svoje investicione aktivnosti, jer bez dorade, prerade, bez investicija u poljoprivredi, bez unapređenja tehnologija gajenja svakako ne možemo da postignemo ono što želimo kada je agrar u pitanju.
Mere koje su do sada, znači manje-više postojale, a sada su uokvirene u ovaj zakon i što je vrlo važno one postaju obavezujuće. Naravno jedna od novina je uvođenje registra podsticaja, odnosno baze podataka o tome ko su ti korisnici, u kom iznosu su dobili sredstva, za koje namene i na taj način pretpostavljam da će se stvoriti baza podataka i osnova za strateško planiranje i finansiranje poljoprivrede u budućnosti.
Sami znate da u toku javne rasprave su se često mogle čuti oprečna mišljenja o Predlogu ovog zakona od onih koji smatraju da on odgovara potrebama i stanju poljoprivrede, uz pohvale da ovo pravo sada imaju pravna i fizička lica koja imaju registrovano aktivno gazdinstvo, uključujući i zadruge, naravno i do onih koji smatraju da su predložena rešenja loša, jer se favorizuju veliki poslovni sistemi, a pri tom marginalizuju klasična mala porodična domaćinstva.
U svakom slučaju, cilj ovog zakona treba da bude uspostavljanje i predvidivosti, ali i stabilnosti agrarne politike kroz direktna plaćanja, mere ruralnog razvoja, posebne podsticaje, s tim što bih posebno se osvrnuo na direktna plaćanja, kroz premije podsticaja za biljnu i stočarsku proizvodnju, regrese i kreditnu podršku, koji bi svakako, u meri koliko trenutno to država može da čini, trebali da doprinesu i unapređenju kvaliteta mleka, stabilnosti sirovinske baze za industriju mleka, ali i da u određenoj meri pomognu u smanjenju cene koštanja proizvoda i njihove veće konkurentnosti, kao i za unapređenje prinosa po jedinici površine, kao i unapređenje rasnog sastava i opšte povećanje jednog oslabelog stočnog fonda. S tog aspekta posebno mislim da su značajne ove mere koje se tiču stočarske proizvodnje.
To će, pre svega, kroz kreditiranje, kroz regresiranje pomoći proizvođačima u određenoj meri, sad zavisno koliko kome, o tome će kasnije sigurno biti reči, da mogu da predvide svoje investicione aktivnosti, a pre svega da bace akcenat na privredu i doradu poljoprivrednih proizvoda.
Inače, smatram da je posebna vrednost ovog akta što na jedan pozitivan način tretira određena područja u Srbiji u kojima su prisutni otežani uslovi obavljanja poljoprivredne aktivnosti. Da li zbog prirodnih, socijalnih ili ekonomskih ograničenja, prosto, u ovim područjima nije moguće intenzivno bavljenje poljoprivredom, tako da se oni na neki način ovde posebno tretiraju, što mislim da je za svaku pohvalu.
Inače slažem se da u Srbiji treba voditi jedinstvenu agrarnu politiku, ali definitivno uslovi bavljenja poljoprivredom u ovoj zemlji, ma koliko mala bila, uopšte nisu isti. Sami znate da potpuno jedni uslovi i što se tiče veličine parcela i uslova gajenja i poseda su sasvim drugačiji u Vojvodini, potpuno različiti u centralnoj Srbiji, čak i u centralnoj Srbiji, zavisi po regionima, definitivno i kroz ovaj zakon, ali pre svega mislim kroz donošenje ovih strateških dokumenata posebnu pažnju treba obratiti na neka područja koja na neki način ovaj zakon dovoljno i ne tretira ili se to bar tako meni čini.
Nadam se da će donošenje ovog zakona stvoriti povoljne uslove za razvoj poljoprivrede. Jedna od sugestija, naravno, uz pozdravljanje onoga što najavljujete, da će se ove godine usvojiti strategija razvoja poljoprivrede, možda bi trebalo uz donošenje ovog zakona i razmisliti o izmenama i dopunama Zakona o poljoprivednom zemljištu i Zakona o registraciji poljoprivrednih gazdinstava. Čini mi se da u pojedinim njihovim delovima oni mogu ugroziti sprovođenje ovog zakona koji je pred nama, odnosno na neki način devalvirati njegovu primenu.
Na kraju, ono što je primedba, što će se primena ovog zakona kreirati dalje kroz donošenja većeg broja podzakonskih akata, odnosno njima precizirati neke važne odredbe ovog akta. Smatram da je trebalo implementirati ga u osnovni tekst zakona, jer bi odmah po njegovom donošenju krajni korisnici imali direktan uvid šta mogu da očekuju donošenjem ovog dokumenta. Plašim se da se tu taj proces ne bude usporio.
Još jedna primedba. Možda je trebalo uvrstiti u Zakon i konkretnu gransku raspodelu sredstava – na voćarstvo, vinogradarstvo i ratarsku proizvodnju.
Čini mi se da se voćarsko-vinogradarska proizvodnja u Predlogu ovog zakona pojavljuje tek na par mesta. Voćarstvo je najvažnija poljoprivredna grana jednom dobrom delu centralne Srbije. Vinogradarstvo je verovatno primer dobre prakse kako se od jedne potpuno posrnule delatnosti, intervencijom države subvencijama, mogu stvoriti i te kako napredna poljoprivredna gazdinstva koja se bave preradom grožđa.
Što se voćarstva tiče, gospodine ministre, znate izuzetno dobro kakvi problemi u toku godine mogu da se stvore i naprave sa, na primer, proizvođačima malina. Da ne ponavljam da je to naš izvozni artikal broj jedan.
Da pomenem da čitave porodice u ovoj zemlji, pre svega u zapadnoj Srbiji, svoju egzistenciju zasnivaju na nekoliko stotina stabala šljiva ili nekoliko desetina ari malina i uz potpuno slaganje da treba voditi razvojnu politiku Predlogom ovog zakona, ipak ova zemlja je u takvoj socijalnom stanju da na neki način se mora voditi računa, znam ima u Predlogu zakona, odnosi se to i na nekomercijalna domaćinstva, ali se mora voditi računa i o toj socijalnoj komponenti.
Svakako smatram da je odlično da se ovaj Predlog zakona pojavio pred parlamentom. On će se u narednom periodu primenjivati, implementirati u praksi. Verovatno će se vremenom i dorađivati.
Poslanička grupa NS, obzirom da je jedno od naših načelnih opredeljenja revitalizacija sela, oživljavanje sela i poljoprivrede, u danu za glasanje će podržati zakon.
Još samo da vrlo kratko prokomentarišem o Predlogu zakona o potvrđivanju međunarodnog ugovora biljnim i genetičkim resursima za hranu i poljoprivredu. Naravno, cilj ovog ugovora je prvenstveno očuvanje i korišćenje biljnih i genetičkih resursa koji su stvarani u vekovnom procesu odabiranja i gajenja i prosto se nameće jedna globalna potreba za njihovo očuvanje i korišćenje kao nosioca niza kvalitativnih osobina. Na primer, otpornost na niske temperature, otpornost na suštu itd. što je posebno aktuelno kod nas poslednjih godina.
Takođe, proces stvaranja novih sorti je dugotrajan i skup. Potpisivanjem ovog ugovora Srbija će postati zemlja koja pristupa sistemu razmene biljnih i genetičkih resursa neophodnih za stvaranje novih tipova hibrida sorti. Na taj način će se promovisati integralni pristup istraživanju. Uradiće se popis biljnih genetičkih resursa, konvencionisanje istih, tako da će poslanička grupa podržati Predlog ovog zakona, kao i sve druge koji su u okviru ove načelne rasprave. Hvala.
Uvaženo predsedništvo, uvaženi gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, dozvolite mi da u ime poslaničke grupe Nova Srbija dam kratak osvrt na Predlog budžeta za 2013. godinu.
Bez neke dublje analize, već odmah se može reći da se budžet za 2013. godinu ne donosi, kako bi se to reklo, minut do dvanaest, već se usvaja u zakonom propisanom roku, odnosno u skladu sa Memorandumom o budžetu Republike Srbije.
Uvek kada se raspravljam o projekciji budžeta, da li se radi o republičkom, pokrajinskom ili budžetu opština i gradova, uvek se na početku raspravlja na temu kakvog je on karaktera, odnosno da li je socijalni, da li je razvojni ili ima komponente i jednog i drugog.
Mislim da je Vlada dosta ambiciozno prišla izradi budžeta za narednu godinu. U smislu svih dešavanja u zemlji, teške ekonomske krize i javnog duga, budžetskog deficita, inflacije, mislim da je uradila budžet koji na objektivan način oslikava stanje u finansijama, u javnom sektoru i svim drugim segmentima društva, u cilju da se prevaziđu određeni elementi krize u ovoj zemlji, ali svakako da ovaj budžet, kao što je malopre neko rekao, obzirom na čitavu ovu situaciju, ima i elemente svojevrsnog kompromisa.
Naravno, o svemu smo tome dosta razgovarali kada je i prezentiran rebalans budžeta za 2012. godinu, kada ste vi i sami gospodine ministre rekli da niste do kraja zadovoljni kako on izgleda. Ali, prosto on je tada morao da bude onako kako je i na kraju kreiran, ali imao je samo cilj da se samo parcijalno deluje kako bi se koliko toliko u tom trenutku i na kratki rok otklonile osnovni problemi u funkcionisanju, kako bi se to dovelo do kraja ove budžetske godine. Tek je rad na Predlogu budžeta za 2013. godinu dao realnu šansu ovoj vladi da pokaže da je u potpunosti posvećena svim ciljevima koje je proklamovala u nekoliko prethodnih meseci.
Ono što se prvo može reći da projekcijom ovog budžeta planirano je da skoro bude prepolovljen budžetski deficit na 3,6% BDP i kao jedna od mera da naravno bude zaustavljanje krize, zaustavljanje rasta javnog duga. Projekcija privrednog rasta nije velika ali do 2% mislim da je čak optimistična, ali sa ciljem da se pre svega zaustavi pad zaposlenosti i kao jedna od mera da u drugoj polovini iduće godine imamo zaustavljenu inflaciju, odnosno na određenom nivou.
Ono što je bilo naravno najurgentnije i što je primarni zadatak ovog budžeta jeste radikalno smanjenje fiskalnog deficita, međutim, zašto je sve to neophodno. Pre nekoliko meseci se spekulisalo da je javni dug Srbije probio granice od 45%, a danas imamo da je to negde oko 60% BDP. Prosto, tako alarmantno stanje u državnoj kasi zahteva zaista radikalne mere i ne uvek popularne, ali stoga zaista ne treba da čudi ovakav restriktivan predlog budžeta čiji je prvenstveni zadatak da popravi zatečeno i objektivno stanje u društvu, pre svega, kada mislimo o ekonomiji zemlje i o javnim finansijama.
Pri tome, imam utisak da se naročito vodilo računa, sagledavajući celokupnu ekonomsku situaciju u društvu, da se teret ravnomerno rasporedi i da se maksimalno poštuje načelo socijalne pravde. Kao što rekoh, smanjenje deficita predstavlja sigurno dobar potez u vođenju fiskalne politike. Doduše postoje i druga mišljenja. Fiskalni savet smatra da je on preambiciozno postavljen, odnosno da negde za oko 25 milijardi veći, da će biti veći od planiranog, odnosno da će iznositi negde oko 4,3 BDP i plus zbog ovih pratećih zakona koji idu uz ovaj budžet, a odnose se na rešavanje problema docnji u plaćanju, što će zaista na neki način dovesti do povećanja rashoda u državnoj kasi. Postoji ipak bojazan Fiskalnog saveta da on iznosi i do čitavih 5%.
Međutim, zaista ne bih dublje da se bavim ovom analizom s obzirom da se zaista ne osećam kompetentnim da o ovome do kraja govorim, ali ono na šta želim da skrenem pažnju i što je moje apsolutno neslaganje sa jednom od mera koje predlaže Fiskalni savet, a to je jedna od ključnih mera koju Fiskalni savet predlaže, jeste smanjenje transfera lokalnim samoupravama, a grupi najrazvijenijih gradova, vidim da tu ima nekih desetak gradova, čak i privremeno, potpuno ukidanje transfernih sredstava.
Zaista sam apsolutno protiv ovoga uz ogradu da Ministarstvo finansija, Vlada Republike Srbije treba da uvedu disciplinu i štednju na svim nivoima. Ali, kao što su lokalne samouprave, odnosno opštine i gradovi novim zakonom od 2011. godine dobili dodatna sredstva, taj zakon ima intenciju da se ta dodatna sredstva, dodatni transferi u budžetima lokalnih samouprava iskoriste pre svega za kapitalne investicije, za investicije koje su do tada mahom finansirane iz budžeta Republike.
Došli smo u situaciju da zaista pojedine lokalne samouprave se nisu ponašale na taj način i da su ta sredstva više išla u nekakvu javnu potrošnju, da kažem za zarade, novo zapošljavanje u gradskim administracijama. Ali, generalno smatram da je ovo svojevrstan vid decentralizacije, znači dati veća sredstva na upravljanje opštinama i gradovima i u tom smislu još jednom sugestija da samo treba pooštriti kontrolu i disciplinu u funkcionisanju budžeta i jedinica lokalne samouprave, ali i na svim drugim nivoima.
U tom smislu mislim da je Vlada dobro primetila da u svetlu zakona koji je usvojen u martu, a kome su regionalni putevi, odnosno putevi prvog i drugog reda pripali jedinicama lokalne samouprave, da smo došli u situaciju da pred zimsku sezonu prosto postoje one opštine, pre svega nerazvijene, male opštine koje to ne mogu do kraja izvesti, da bi došli praktično u situaciju da se ti putevi ne mogu održavati ni u zimskom periodu, a ni u toku čitave godine. Zaista postoje one jedinice lokalne samouprave koji imaju mali broj stanovnika, male budžete, a veliku putnu mrežu, recimo tipičan primer jeste opština Ivanjica. Tako da u tom smislu, pozdravljam odluku Vlade da se u Predlogu budžeta, da se za Ministarstvo regionalnog razvoja i lokalne samouprave obezbede sredstva za održavanje puteva prvog i drugog reda.
Međutim, da bi se postigao ovako, po meni, ambiciozno projektovan cilj Vlade, a vezano za budžet za iduću godinu, zaista se mora voditi odgovorna fiskalna politika i insistirati na štednji na svim nivoima, od svih budžetskih korisnika, bez razlike. Ali, pre svega izuzetno važno jeste ponovo promovisati načelo finansijske discipline koja nažalost u ovoj zemlji često bude zaboravljeno. U tom smislu, predložena rešenja da su korisnici budžetskih sredstava dužni da nastale obaveze izmire u roku utvrđenim zakonom, kao i da sankcije koje Vlada na predlog Ministarstva finansija može da sprovede kroz obustavljanje transfernih i drugih sredstava, na drugim aproprijacijama, zaista smatram da može da dovede do reda u javnim finansijama na svim nivoima vlasti.
Sledeći cilj koji je proklamovan ekonomskom i fiskalnom politikom Vlade za 2013. godinu, a želi se postići pored uvođenja finansijske discipline, smanjenja fiskalnog deficita, usporavanja rasta javnog duga jeste svakako ubrzanje privrednog rasta i usporavanje pada zaposlenosti. Ostvarivanje ovih ciljeva neraskidivo je povezano sa povećanjem indirektnih stranih investicija, ali i investicija naših domaćih preduzetnika uz ovu stalnu borbu ove vlade u borbi protiv korupcije na svim nivoima.
Međutim, bez obzira koliko krizni budžeti bili, koliko je teška situacija u ekonomiji ove zemlje, ne postoji sigurno druga mogućnost da se pored ove socijalne komponente budžeta, znači zaustavi i pad inflacije i pad nezaposlenosti bez kapitalnih rashoda. Pre svega mislim kroz podsticaje za privredu, za posebnim osvrtom na poljoprivredu i kroz infrastrukturne investicije. Naravno, kada pričamo o privlačenju stranih investicija, svi smo svesni toga da u svakom trenutku nijedna opština, ni grad nisu u ravnopravnom položaju, da oni koji imaju razvijeniji ne samo put, nego uopšte saobraćajnu infrastrukturu su u daleko povoljnijem položaju nego neki koji nisu. Zato smatram da jedan od prioritetnijih zahteva, državnih interesa, jeste završetak Koridora 10, intenziviranje radova na Koridoru 11.
Ono što me je posebno obradovalo, a video sam da je u razvoju Ministarstva regionalnog razvoja i lokalne samouprave, su krenuli projekti vezani za izgradnju autoputeva kao vezi gradova sa koridorima 10 i 11, a pre svega mislim na završetak autoputa od Batočine do Kragujevca, ali i pokretanjem projekta za izgradnju saobraćajnice, odnosno autoputa Pojate-Preljine.
Sve su to investicije koje će podići ovako posrnulu građevinsku industriju, koje će biti neka inicijalna igla za podsticanje građevinske industrije kao veoma bitnog segmenta uopšte privrednog razvoja ove zemlje. Bilo je i u prethodnom periodu po meni dobrih predloga, dobri inicijativa, kao što je predlog za projekat podrške građevinskoj industriji Srbije.
Međutim, upravo zbog onoga, zbog dugovanja državnog budžeta, da li lokalnih ili pokrajinskih budžeta, da smo neke likvidne firme doveli u fazu da postanu nelikvidne, upravo zbog tog kašnjenja u plaćanju i još jednom insistiram na jednom uvođenju čvrste finansijske discipline u javnim finansijama. Neću govoriti u kojim je to primerima, da li je to putna privreda, da li je to izgradnja, rekonstrukcija fudbalskih stadiona u Srbiji, ali generalno smatram da se moramo odgovorno ponašati, bar prema ovo malo putarskih i građevinskih firmi što je ostalo likvidno u ovoj zemlji.
Dobro je da se uvode subvencije, da se zadržavaju subvencije, ali Fiskalni savet je kritikovao da su subvencije velike, ali ja bih podsetio da su one za čitavih sedam milijardi manje u odnosu na prošlu godinu, a upravo za tih sedam milijardi je povećano izdvajanje za socijalnu zaštitu. Od tih stimulativnih mera, izdvojio bih subvenicionisanje kredita za likvidnost privrede i za investicije u tajna sredstva, tu zaista Vlada treba da insistira u naredne dve godine, kako je najavljeno, da se završi restrukturiranje javnih preduzeća i da se završi sa privatizacijom, odnosno neprivatizovanih preduzeća.
Pozdravio bih takođe subvencionisanje stambenih kredita za novogradnju, kao i drugih mera za podršku građevinskoj industriji kroz sredstva za izgradnju stanova za socijalno stanovanje, za izradu planske dokumentacije, izradu u infrastrukturi jedinicama lokalne samouprave za građenje objekata, dakle, komunalne infrastrukture itd.
Ono što želim da kažem na samom kraju obzirom da i po struci i mislim da prvenstveni prioritet ove zemlje je razvojna šansa ove zemlje, a ne samo predizborna kampanja, nego uopšte i povećanje subvencija za poljoprivredu i on je ove godine veći za šest milijardi i iznosi oko 4,5%.
Raduje me to, danas je rekao i ministar Dinkić, a najavio je i ministar poljoprivrede da je cilj da u idućoj godini budžet za poljoprivredu bude minimalno 5%, ali da vam kažem, 2004. godine, u budžetu Republike Srbije upravo je iznosio toliko. Vratićemo se na ono što smo imali pred 10 godina. Imali smo u jednom prethodnom periodu potpuno nedopustivo stanje da agrarni budžet bude nešto veći od 2% i ovo što je posebno dobro, kada su subvencije za poljoprivredu u pitanju, što se sada posle nekoliko godina opet uvode delom bespovratna sredstva za investicije, pre svega u poljoprivrednoj infrastrukturi, gde će do 40% ovih sredstava biti bespovratno. Kada smo već kod Ministarstva poljoprivrede, obratio sam pažnju na razdeo, deo budžetskog fonda za vode. Vrlo brzo zaboravimo elementarne nepogode koje su nas zadesile u prethodnom periodu, da li su to poplave, suše, a ovo drugo više niko i ne pominje.
Pored toga, što je suša u protekloj godini nanela ogromne štete poljoprivrednoj proizvodnji, pre svega, u zemlji Srbiji sa mnogo rečnih vodotokova, puno njih iz prve A kategorije, zemlja Srbija koja je bogata podzemnim vodama, geotermalnim vodama, imali smo da čitavi delovi zemlje imaju problem u vodosnabdevanju.
U tom smislu, veoma je važno da se u ovom budžetu našlo mesto za izgradnju brana sa akumulacijama, pre svega za ove dve, Valjevo Rovni, i Prvonek u Vranju ali je prvenstveno ono što raduje mene obzirom da dolazim iz regiona zapadne Srbije, to je izgradnja višenamenske akumulacije za vodosnabdevanje na profilu reke Rza u opštini Arilje. Tu je predviđeno 413 miliona dinara, odakle se ovog trenutka snabdeva preko 300 hiljada stanovnika, a perspektivno to može biti rešenje za dobar deo Srbije.
Na samom kraju, ako bih mogao da analiziram kako izgleda ovaj novi budžet u jednu ili dve rečenice, mislim da je ovim predlogom budžeta Vlada iskazala spremnost da sve raspoložive resurse stavi u funkciju onih subjekata, pre svega privrednih subjekata, koji mogu da poprave trenutni ekonomski položaj ove zemlje, koji treba da smanje nezaposlenost, deficit, a ja mislim da su to kapitalni rashodi, ulaganja u privredu i u infrastrukturu.
Nadajući se da će narednih godinu dana ovom parlamentu se u budžetu za 2014. godinu raspravljati u boljoj ekonomskoj situaciji po ovu zemlju, sa nadom da će Vlada Srbije proklamovane stavove i mišljenja realizovati u toku iduće budžetske godine, u ime poslaničke grupe Nove Srbije, želim da kažem da će mi podržati Predlog zakona o budžetu za narednu godinu, kao i sve prateće zakone.
Gospodine predsedniče, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, konačno se pred nama nalazi Predlog zakona o poštanskim uslugama, na koji se čeka od septembra 2003. godine.
Ovim zakonom, stiče se prvi utisak, želi se postići transformacija poštanskih uprava u nezavisne subjekte koji će biti i pravno nezavisni, ali pre svega finansijski stabilni i sposobni da se u uslovima sve veće konkurencije prilagode tržištu. Ali ono što je po meni najbitnije, da se prilagode potrebama neposrednih korisnika.
Činjenica je da do 2009. godine treba ukinuti monopol u sektoru poštanskih usluga, poput ovoga u telekomunikacijama, i upravo u tom periodu treba realizovati reformu sistema PTT-a. To je jedan od uslova kako bi se pošta, kao javni operator, pripremila za konkurenciju na sve većem tržištu u ovoj oblasti.
Sigurno je da su pri izradi ovog zakona korišćena iskustva zemalja EU, kao i zemalja u tranziciji i svakako da su ta rešenja bila korisna u iznalaženju pravnih rešenja, ali sam siguran da je predlagač kroz Predlog ovog zakona, ali i da će kroz prateća zakonska i podzakonska akta, imati u vidu specifičnosti našeg PTT sistema, respektujući pri tom, pre svega, tešku situaciju u kojoj se ovaj sistem trenutno nalazi.
Ako se žele stvarne i strukturne promene koje će dovesti do željenih rezultata, a siguran sam da se to želi, potrebno je izvršiti određene pripremne radnje, pre svega što se tiče zaposlenih u ovom sistemu, ali i kompletnog sistema za predstojeće promene. Sigurno je da je ta startna promena izmena pravnog statusa pošte, kao preduslov da pošta postane jedno moderno preduzeće. Činjenica je da će kroz postepenu liberalizaciju tržišta u sferi poštanskih usluga biti uvedena konkurencija, gde će i javni poštanski operatori, ali i drugi operatori, prema zakonski ustanovljenim kriterijuma, obavljati svoje usluge korisnicima.
Najbitnije je da ovaj zakon obezbeđuje obavljanje univerzalne poštanske usluge po ujednačenim cenama prema stanovništvu, a kroz rasprostranjenu nacionalnu poštansku mrežu i, siguran sam, na taj način će se obezbediti i maksimalni kvalitet poštanskih usluga. Ono što je veoma važno, podstiče konkurenciju i na taj način inicira dalji razvoju u sistemu pružanja poštanskih usluga.
Kada se govori o univerzalnoj poštanskoj usluzi, poštanski operatori univerzalne usluge su obavezni da na celoj teritoriji Republike obezbede obavljanje minimalnog skupa ovih usluga po ujednačenim cenama. Ovu univerzalnu poštansku uslugu mogu obavljati i javni operatori, u trenutnoj situaciji je to Javno preduzeće PTT Srbija, a i drugi poštanski operatori koji dobiju odgovarajuću licencu.
U ovom drugom delu rezervisanih usluga, a u cilju obezbeđenja kontinuiranog obavljanja univerzalne usluge, javni operator, PTT Srbija, imaće ekskluzivno pravo prijema, prenosa i uručenja pismonosnih pošiljaka prema kriterijumima koji su predviđeni Predlogom ovog zakona, kao i prijema, prenosa i isplate uputnica u klasičnoj ili elektronskoj formi. Naravno, u delu van rezervisanih usluga, javni operator i privatne kompanije konkurišu kako po ceni, tako i po kvalitetu na slobodnom tržištu.
Što se tiče dozvola, to se takođe zakonom jasno precizira, da se one mogu izdati i stranim i domaćim i pravnim i fizičkim licima, i tu imamo dve vrste dozvola, po Predlogu ovog zakona. To je odobrenje za obavljanje nerezervisanih poštanskih usluga i licenca za obavljanje univerzalne poštanske usluge.
Zbog čega, po nama iz poslaničke grupe SPO - Nova Srbija, treba glasati za Predlog ovog zakona? Pored svega ovoga, donošenjem ovog zakona predviđeno je i da Vlada Republike Srbije, uporedo sa ovim zakonom, pristupi osnivanju pošte Srbije kao akcionarskog društva kojim se postojeće Javno preduzeće PTT Srbija organizuje u javnog poštanskog operatera, siguran sam na potpuno novim i savremenim osnovama.
Drugi razlog, na početku sam rekao, na donošenje ovog zakona čeka se skoro dve godine i to je dovelo do ozbiljnih posledica po Javno preduzeće PTT Srbija i pojave nelojalne konkurencije u oblasti poštanskog saobraćaja u Srbiji. Na kraju, zaostajanje u restrukturiranju ovog javnog preduzeća, kao i celokupnog sistema poštanskog saobraćaja u Srbiji, već je dovelo do izvesne nekompatibilnosti sa zemljama u okruženju, ali i sa zemljama EU, i jedna od posledica jeste da nije bilo ulaganja stranog kapitala u ovoj oblasti.
To su sve razlozi zbog kojih pozivam sve narodne poslanike da glasaju za Predlog ovog zakona, a poslanička grupa SPO-Nova Srbija će podržati Predlog ovog zakona. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, narodni poslanik Markićević i ja smo podneli amandman kojim predlažemo da se transferna sredstva za opštinu Čačak povećaju za 70 miliona dinara, odnosno umesto predloženih 145.280.000 da iznose 215.328.000. Za ovaj naš amandman, predlog, ima dosta argumentacije, ali to bih pokušao da iznesem uporednom analizom realizacije nekih prihoda u 2004. godini i projekcijom pojedinih prihoda za 2005. godinu.
Naime, u opštini Čačak u 2004. godini od poreza na zarade biće realizovano oko 140 miliona dinara, a za šest meseci od poreza na fond zarada 100 miliona dinara i oko 260 miliona dinara od poreza na promet, a što ukupno iznosi u budžetu za 2004. godinu negde oko 500 miliona dinara.
Prema projekciji budžeta za 2005. godinu, obzirom da više ne postoje porezi na fond zarada i na promet, objektivno je da će od poreza na zarade biti realizovano negde oko 280 miliona dinara, a transfernim sredstvima je predloženo 145 miliona dinara, a što ukupno iznosi 425 miliona dinara. Nominalno po osnovu ovih prihoda manje u odnosu na 2004. godinu 75 miliona dinara, a ne računajući predviđenu inflaciju od 10%.
Upravo je to jedan od razloga što smo tražili da se ova transferna sredstva za opštinu Čačak povećaju za 70 miliona dinara. Ako gledamo investicije koje su realizovane u opštini Čačak u 2004. godini, a ne računajući investicije izgradnje objekata komunalne infrastrukture, znači, puteva, vodovodne, kanalizacione mreže, gasifikacija itd, moram reći da je u 2003. i 2004. godini u opštini Čačak započeta izgradnja sportske hale i u završnoj je fazi, i da su izgrađene dve nove osnovne škole. Izgrađen je prvi vrtić na seoskom području u zapadnoj Srbiji.
U tom smislu nameravamo da radimo i u idućoj budžetskoj godini. Prioriteti opštine Čačak u predškolskoj i školskoj zaštiti su izgradnja novog vrtića, kapaciteta za 250 mališana, kao i detaljna rekonstrukcija osnovne škole u Preljini, i ono što je sigurno, jedan od najvećih prioriteta opštine u idućoj godini je izgradnja nove srednje prehrambene ugostiteljske škole, koja definitivno mora biti završena do početka iduće školske godine, odnosno do 1. septembra 2005. godine.
Pozivam sve narodne poslanike da glasaju za ovaj naš amandman, da bismo ove naše investicije mogli da realizujemo.
Obzirom da se nisam javljao u raspravi u načelu, moram postaviti par pitanja, ono što su već većina narodnih poslanika i rekli, a pitanje realizacije transfernih sredstava, pa neka to bude i 145 miliona, ali svima nam je jasno da će to zavisiti od punjenja republičkog budžeta, odnosno prema procentualnom punjenju republičkog budžeta biće prenošena i transferna sredstva lokalnim samoupravama.
Na samom kraju, ono što je i većina drugih poslanika konstatovala, to su kriterijumi. Kriterijumi su ustanovljeni prema starom zakonu i svaki od ovih kriterijuma moraju da se menjaju, jer neću pominjati nijednu opštinu iz zapadne Srbije, ali pomenimo recimo dve opštine koje su teritorijalno blizu, obe su nerazvijene, recimo Žabare i Žagubicu. Žagubica je dobila povećanje od 22%, nemam ništa protiv, a Žabari su dobili povećanje od samo 10%. Pitam na osnovu koje matematike je sve ovo urađeno i kako su ova transferna sredstva raspodeljena. Hvala.