BOJAN KOSTREŠ

Liga socijaldemokrata Vojvodine

Rođen je 25. avgusta 1974. godine, u Zrenjaninu.

Osnovnu školu je završio u Ečkoj, a Srednju ekonomsku školu u Zrenjaninu. Po zvanju je diplomirani ekonomista.

Član je Lige socijaldemokrata Vojvodine od svog punoletstva, 1992. godine. Kaže da je hteo da se učlani i ranije, ali morao je da sačeka punoletstvo. Izabrao je LSV, jer je “jedina stranka koja je otvoreno vodila antiratnu akciju i suprotstavila se ludilu koje se događalo na prostorima bivše Jugoslavije.“

Jedan je od inicijatora osnivanja Opštinskog odbora LSV Zrenjanin i njegov predsednik od 1995. do 1996. godine, kao i prvi sekretar Mesnog odbora LSV Ečka, koji je i danas njegov matični mesni odbor. 1994. godine je organizovao veliku turneju rok bendova širom Vojvodine pod nazivom “Vojvodina Vojvođanima”. Aktivno je učestvovao u mnogim forumima koji su se bavili pitanjem ljudskih prava i organizator je mnogih omladinskih akcija. Jedan je od osnivača Lige vojvođanske omladine (LVO). Bio je osnivač, glavni i odgovorni urednik ligaških novina „Slobodna Vojvodina“. Veliki je pobornik rodne ravnopravnosti i jedan od inicijatora formiranja Foruma žena Lige socijaldemokrata Vojvodine. U sklopu gotovo svih predizbornih kampanja šef je Izbornog štaba LSV.

Pre nego što je, 2001. godine, postao generalni sekretar LSV i predsednik Izvršnog odbora Glavnog odbora LSV (na ovoj funkciji je do Kongresa LSV koji je održan decembra 2005. godine), njen je potpredsednik (od 1997. do 2001). Na Petom redovnom kongresu LSV izabran je za zamenika predsednika LSV, a na ovoj funkciji je i danas.

Od 1996. do 2000. godine bio je najmlađi odbornik Skupštine opštine Zrenjanin i šef odborničke grupe. Tokom protesta protiv režima Slobodana Miloševića sa drugim odbornicima spavao je u sali Skupštine opštine Zrenjanin, od 27. decembra 1996. do 7. januara 1997. godine. Organizator je antirežimskih demonstracija i protesta 1999. i 2000. godine, a u to vreme privođen je 15 puta.

Od 2000. do 2003. godine bio je poslanik Narodne skupštine Republike Srbije i šef poslaničke grupe LSV. Nakon toga, 2004. godine, postaje predsednik Skupštine AP Vojvodine, najmlađi u istoriji ove institucije. Kada je postao predsednik Skupštine AP Vojvodine, 30. oktobra 2004. godine, najavio je da će njegov "najvažniji zadatak biti vraćanje ustavnog položaja Vojvodine".

Posle izbora 2008. izabran je za poslanika Narodne skupštine Republike Srbije. Član je Odbora za ustavna pitanja, zamenik člana Delegacije u parlamentarnoj slupštini Saveta Evrope i član Grupe prijateljstva sa Rusijom.

U sazivu 2012-2014. bio je predsednik poslaničke grupe LSV-a, član Odbora za odbranu i unutrašnje poslove i zamenik člana Delegacije u parlamentarnoj skupštini Saveta Evrope. Na mesto poslanika bio je i u X sazivu do juna 2016. godine.

Sakuplja olovne vojnike i poseduje veliku kolekciju, voli istoriju, a omiljena ličnost mu je Napoleon. Međunarodni je sudija u banatskim šorama.
Poslednji put ažurirano: 17.02.2017, 10:57

Osnovne informacije

Statistika

  • 0
  • 0
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

Prva sednica Drugog redovnog zasedanja, 08.10.2014.

Ja ću samo nekoliko rečenica, prosto da ne ostanete zakinuti za stav LSV.
Naime, mi ćemo u danu za glasanje podržati ovaj predlog zakona o dopuni Krivičnog zakonika, jer smatramo da je više važno da Srbija pokaže da se nalazi na onoj strani civilizacije i na onoj strani svih država u svetu koje jasno i nedvosmisleno osuđuju učešće svojih građana u ratnim dejstvima, bez obzira da li se ta ratna dejstva dešavaju u Siriji, Iraku, Ukrajini ili na nekom drugom mestu, mislim da je potpuno nedopustivo da naši građani u tome učestvuju i da je nedopustivo da na taj način, ne samo čine jednu vrstu krivičnog dela na ratištima na kojima učestvuju, nego prelivaju i nestabilnost i donose u Srbiju kada se vraćaju mnoge loše ideologije, donose oružje i iskustva, dolaze, ili bi mogle da dođu čitave mreže, koje bi mogle da ugroze bezbednost države. Mislim da je to nedopustivo.
Zbog toga smo spremni da glasamo za ovaj zakon, iako smo opoziciona poslanička grupa.
Naime, bez obzira što je ovaj predlog dobar, naročito kada su u pitanju mladi ljudi, naša država će morati da utroši dodatnu energiju i dodatni napor kako bismo nekim ljudima, da li zbog ekonomske situacije, da li zbog nerazumevanja, u šta se upuštaju ili zbog činjenice da su delovanjem raznih organizacija ili raznih pojedinaca, zavedeni.
Moramo da objasnimo mladim ljudima da nije najsvetija dužnost da se ratuje ni za veru, ni za naciju, ni protiv jedne, ni protiv druge strane. Mislim da taj edukativni deo koji treba da uradimo i na koji država, mislim da mora da obrati pažnju je nešto čime se ovaj dom i Vlada Republike Srbije mora baviti u budućnosti, jer prosto, dobro je poslati jasnu i nedvosmislenu poruku da svako onaj koji ode na ratište, će biti kažnjen i kazne uopšte nisu male, ali opet, sa druge strane, neki moji prethodnici su rekli, ako je neko spreman da pogine za neke ciljeve, onda će sasvim sigurno biti spreman i da robija zbog toga i sa tim ljudima moramo raditi, naročito tim mladim ljudima moramo objasniti da to nije posao kojim oni treba da se bave.
Takođe, mislim da će ovo biti jedan izazov i za naše službe bezbednosti da utvrde tačno koji su to ljudi i na koji način i kojim putevima su otišli na ta ratišta, da utvrde kada se oni i kako vraćaju, da li su oni deo organizacije ili nisu.
To je deo sistema i u tome naše službe bezbednosti učestvuju i sarađuju i sa drugim službama i to su onda prosto spiskovi informacija koje se razmenjuju i informacije koje mogu biti dostupne.
Hoću da kažem još jednu stvar. Mislim da je ovaj zakon više nego dobar, naročito za naše područje. Zamislite da je ovaj zakon postojao devedesetih godina, pa da su svi oni koji su učestvovali u ratovima u kojima Srbija nije učestvovala, imali ovu pretnju kazne, došli bismo u situaciju da mnogo manje ljudi učestvuje u ratovima, da bude mnogo manje poginulih, mnogo manje razaranja, mnogo manje štete.
Na žalost, taj zakon tada nije postojao i desilo se sve što se desilo, ali ne trebamo gledati u prošlost, već mislim da treba da gledamo u budućnost, a budućnost je da Srbija bude sastavni deo civilizovanog sveta, da zajedno sa svim saveznicima, sa EU, sa ostalim zemljama, sprečavamo moguće sukobe, da damo doprinos neodržavanju tih sukoba, da onemogućimo naše građane da učestvuju, one koji se ipak za to odluče, da ih kaznimo.
Ponoviću, mislim da su ovde mladi ljudi najugroženiji kao grupacija na koju inače atakuju, neću da ulazim, bilo ekstremističke grupe i koja regrutuje i za Ukrajinu i za Siriju, Irak, sa tim ljudima treba raditi i moramo objasniti tim mladim ljudima da ne vredi učestvovati u takvim akcijama i da to nisu stvari za koje treba davati podršku.
Dakle, poslanička grupa Lige socijaldemokrata Vojvodine će u Danu za glasanje glasati za ovaj Predlog zakona o dopunama Krivičnog zakonika i mislimo da je ovo jedan od zakona koji doprinose Srbiji i njenom međunarodnom ugledu. Hvala.

Šesto vanredno zasedanje, 16.07.2014.

Hvala.
Uvažene dame i gospodo, uvaženi predstavnici Vlade, ukratko ću, pošto je kraj današnjeg radnog dana. Bilo je puno emocija, puno teških reči. Mislim da su ovi događaji upravo danas u ovoj sali i mene naterali možda govorim drugačije nego što sam inače planirao.
Pre svega, želim da kažem da je moj utisak i utisak nas u poslaničkoj grupi LSV takav da Republika Srbija nije spremna da se na pravi način uhvati u koštac sa elementarnim nepogodama i prirodnim katastrofama ovih razmera.
Nažalost, nije nam prvi put da doživljavamo elementarne nepogode i prirodne katastrofe. Na svu sreću, nije bilo u ovim razmerama. Nadam se da se ove razmere više nikada neće ponoviti. Ali, činjenica je da smo u poslednjih desetak godina imali poplave i u Banatu, Jaši Tomić, zemljotres u Kraljevu i klizišta po centralnoj Srbiji i ono što, nažalost, mogu da primetim i moram da zaključim jeste da će se to što se događalo događati ponovo. Priroda je takva. Dolazimo u situaciju da imamo i klimatske promene. Mislim da je realno pretpostaviti da će se takve stvari događati sve češće i češće.
Dolazimo sad u letnjim periodima da danas, posle svih ovih obilnih kiša koje su se desile i kod nas u Vojvodini i ovde u Beogradu ne liči, ali ukoliko dođemo u situaciju da se veže kraj jula i početak avgusta ili ceo avgust, možda i septembar, da budu visoke temperature, da imamo konstantno visoku temperaturu, nama mogu da prete i požari.
Da li je Republika Srbija spremna u ovom momentu da se suoči sa eventualno tom nepogodom i na koji način možemo da sprečimo požare ili da im se suprotstavimo? Da li imamo kapaciteta?
Ovo govorim ne zato da bih plašio ljude i ne govorim zato da bih tražio krivce, nego govorim zato da ukažem na ozbiljnost situacije u kojoj se svi nalazimo i na potrebu da fokusiramo snage, da fokusiramo znanja, da fokusiramo svu energiju koju imamo, da probamo da napravimo regulativu koja će biti dovoljno dobra i dovoljno kvalitetno da ovakve situacije predupredimo i da se one više ne događaju.
Mislim da ovu Skupštinu, ovaj visoki dom, da nas očekuje jedan veliki posao pisanja zakona o civilnoj zaštiti. Mislim da civilna zaštita mora da funkcioniše mnogo bolje, mnogo efikasnije nego danas i mnoge poslove koje su i u Šapcu i u Obrenovcu i u Sremskoj Mitrovici i u Šidu i u drugim mestima radili dobrovoljci, to je upravo posao civilne zaštite.
U ovom momentu, nažalost, nemamo u onoj meri i na onaj način organizovanu civilnu zaštitu koja bi mogla da učestvuje u rešavanju ovakvih problema. Mislim da je posao ovog visokog doma i, na kraju krajeva, Vlade da probamo zajedničkim snagama, da na osnovu iskustava koja imamo ovde iz prethodnog perioda, na osnovu iskustava iz regiona, na osnovu iskustava koje imaju druge zemlje, da pronađemo snagu da donesemo taj zakon i da taj zakon što je pre moguće usvojimo, jer će nam u velikoj meri pomoći da imamo preventivu, s jedne strane, a sa druge strane da možemo efikasnije , bolje i kvalitetnije da reagujemo.
Postaviću hipotetičko pitanje. Na poziv premijera se odazvao veliki broj dobrovoljaca i to je odlično. To samo pokazuje kakav je duh naših građana, da su ljudi kada je teško spremni da pomognu i spremni su na sebe da preuzmu i odgovornost i da uđu u opasne situacije. Šta bi se desilo da su kola krenula nizbrdo? Šta bi se desilo da je negde nasip pukao? Šta bi se desilo da ti ljudi, koji su otišli tamo punog srca, u želji da pomognu, da urade nešto korisno, šta bi se desilo da je došlo do nepredviđene situacije? Ti ljudi nisu bili obučeni za taj posao, ti ljudi nisu imali adekvatnu opremu.
Ponoviću, ne tražim krivce. Ne želim da uperim prst ni u koga. Znam da je u tom momentu to rešenje verovatno bilo i sigurno i jedino realno. Možda bih i ja postupio tako. Hajde da nam se takve situacije više ne događaju. Hajde da na takva mesta u takvim situacijama, bez obzira na dobru volju, ne odlaze dobrovoljci, nego odlazi civilna zaštita, odlaze ljudi koji su za to obučeni, ljudi koji su za to opremljeni. Neće to ići ni lako ni brzo. Znam kakva je situacija i vezano za novac i vezano za sredstva kojima Republika raspolaže, ali ako ne krenemo da se time bavimo, opet ćemo doći u situaciju da u nekoj novoj elementarnoj nepogodi imamo iste ili slične probleme.
Na Ligu socijaldemokrata Vojvodine u ovom smislu možete računati, kao podrška ili da učestvujemo u poslovima pisanja tog zakona, ukoliko je to neophodno.
U Izveštaju koji sam pročitao, nisam video da je bilo izveštaja Javnog vodoprivrednog preduzeća „Vode Vojvodine“ i mislim da je to veliki problem. Mislim da je to problem i govoriću samo kratko, ali u jednom političkom aspektu, jer ako tu u tom izveštaju republičke administracije nema mesta za informacije iz pokrajinske administracije, onda mi stvaramo problem. Te dve administracije su ista jedna administracija na dva različita nivoa. Zato mislim da mora u budućnosti da se pronađe mesto za izveštaje Javnog vodoprivrednog preduzeća „Vode Vojvodine“ i Vlade Vojvodine i svih ostalih institucija koje funkcionišu na teritoriji.
Samo zbog javnosti ću pročitati izveštaj iz jednog dokumenta, prikaz troškova odbrane od spoljnih i unutrašnjih voda u periodu maj – jun 2014. godine. Neću čitati po stavkama. Na kraju, izdvojeno je 329.092 dinara od strane „Voda Vojvodine“. Ako ni zbog čega drugog, zbog toga što su ljudi radili na području odbrane obala Save i kod Šida i kod Sremske Mitrovice i mislim da su zaslužili da budu pomenuti. Da ne govorim o tome, ako se nešto desi na teritoriji Republike Srbije, a ja nekako doživljavam Vojvodinu delom Republike Srbije, da to onda treba da bude u ovom izveštaju.
Čitajući ove izveštaje, koje sam dobio od Javnog vodoprivrednog preduzeća „Vode Vojvodine“, došao sam do još jedne informacije koja je meni bila veoma zanimljiva. Sva ulaganja koja su se dogodila, a vezana za rekonstrukciju vodozaštitnih pojaseva i izgradnju novih, za izgradnju dokumentacije za eksproprijaciju, sve što je rađeno, rađeno je u periodu između 1980. i 1990. godine. Gle čuda, u vreme kada je Vojvodina imala punu autonomiju i upravljala svojim novcem. Možda bi bilo dobro da malo razmislimo o tome da ljudi, ne samo u Vojvodini, nego i u drugim krajevima mogu možda bolje i kvalitetnije da vode računa o svojoj sredini. Ne zato što neko u Vladi Republike Srbije ne želi da uradi dobar posao ili ne želi da bude od koristi ili ne voli ovaj ili onaj kraj, nego zato što mislim da ljudi u Vladi Republike Srbije, bez obzira na njihove sposobnosti i kvalitet, ponekad ne mogu da pokriju sve oblasti.
Završio bih sa nekoliko pitanja, odnosno dva pitanja. U izveštaju Ministarstva poljoprivrede i zaštite životne sredine stoji da su uzeti uzorci poljoprivrednog zemljišta na 300 lokacija. Nemamo podatke o tim uzorcima šta se jasno događa.
Drugo, interesuje me da li se na poplavljenim područjima, znači na poljoprivrednom zemljištu, tamo gde je moglo, obnovila proizvodnja? Da li je Ministarstvo poljoprivrede savetom ili na neki drugi način pomogla poljoprivrednicima u tom kraju? Da li je nešto urađeno, šta je urađeno, na koliko hektara i kakve rezultate možemo očekivati na tom području?
Na kraju, hoću da kažem, bez obzira na veliku nesreću koja se dogodila, da su svi oni koji su učestvovali u odbrani od poplava sigurno dali svoj maksimum i verujem da su se trudili da urade najbolje što je moguće. Mislim da jedini način da nam se katastrofe ne događaju, jedini način da ne dođe do velike materijalne štete i ljudskih žrtava jeste preventiva, jeste dobra organizacija i jeste saradnja svih nivoa vlasti. Hvala.

Deseto vanredno zasedanje, 26.08.2013.

Gospodine predsedniče, gospodine ministre, uvažene dame i gospodo, LSV neće glasati za Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o ministarstvima iz jednostavnog razloga što ne vidimo kako će ovaj zakon i kasnija rekonstrukcija Vlade koja će proisteći iz tog zakona, pomoći građankama i građanima Srbije da žive bolje i kvalitetnije, nego što žive danas.
U ovih godinu dana, negde krajem jula je formirana ova Vlada, ova novoformirana Vlada je za sebe preuzela velike obaveze i dala velika obećanja, od kojih, na žalost, ja bar nisam primetio da se nešto dogodilo, niti mogu da kažem da je bilo nekih značajnih pomaka kada je u pitanju životni standard, kada su u pitanju plate, kada su u pitanju penzije, kada je u pitanju povećanje zaposlenosti, razvoj privrede.
Na kraju, nekoliko meseci po formiranju Vlade, ako sam ja dobro primetio, negde u aprilu mesecu već počinju razgovori o rekonstrukciji Vlade ili novim izborima. Koliko je to meseci prošlo? Od kraja jula do početka aprila je prošlo osam, devet meseci, da bi se shvatilo da nešto ne valja i da bi glavna tema bila da li će biti novih izbora ili neće, da li će biti rekonstrukcija Vlade ili neće i ko će biti u toj rekonstruisanoj Vladi ili neće. Od aprila meseca do danas ja opet nisam primetio nikakvo poboljšanje u ove tri tačke o kojima sam govorio, nisam primetio da ljudi u Zrenjaninu, ni u Banatu, ni u Vojvodini, ni u čitavoj Srbiji žive bolje.
Od aprila meseca mi razgovaramo o tome kako će Srbija izgledati, kako će izgledati nova Vlada Republike Srbije. Onda dođemo do situacije da jedna stranka je postala višak u toj Vladi i čovek koji je vodio finansije i privredu postane višak. Postane toliki višak, da odmah bude imenovan na novu funkciju od strane Vlade Republike Srbije.
Šta ste vi, gospodo, očekivali praveći novu Vladu? Neću uopšte da govorim zato što čovek nije tu i ne želim da govorim o ljudima koji odlaze, ali šta ste očekivali od čoveka koji od 2000. godine obnaša funkcije koje su vezane za finansije ove zemlje ili za privredu ove zemlje. Šta ste očekivali da će on drugo i drugačije da uradi od onoga što je uradio? Kako to da vam je valjao pre godinu dana, a danas ne valja?
Najveća promena jeste podela ovog ministarstva na dva. Dobro. Šta ćemo time postići? Da li ćemo sada dobiti veće plate, veće penzije, bolji standard? Da li ćemo bolje živeti ili je ova rekonstrukcija Vlade, kao što je to već neko rekao, kupovina vremena dok ne dođemo u situaciju da možemo da raspišemo vanredne parlamentarne izbore i da možemo, i da ne uđemo u sukob, odnosno da možete, a da ne uđete u sukob sa međunarodnom zajednicom, da raspišete izbore i da završite vaš unutrašnji obračun?
Da li ovaj Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o ministarstvima će rešiti od nekih problema o kojima ja sada želim da vam govorim? Poskupela je struja, poskupeće gas. Kako će se ljudi grejati? Da li je ovo zakon posle koga kao posledicu imamo rekonstrukciju Vlade, da li će ovaj zakon omogućiti da ljudi plate tu struju, da plate taj gas? Da li ćemo doći u situaciju da, recimo, ova rekonstruisana Vlada koja je uspela da Zakonom o amnestiji pusti mnoge kriminalce na ulicu, da li će ta rekonstruisana Vlada, po svemu sudeći, ponovo sa premijerom i ministrom unutrašnjih poslova, uspeti da obezbedi bezbednost građankama i građanima Srbije?
Kada poslanici LSV uporno i dosledno govore o tome da je Vojvodini potrebna vojvođanska uprava policija koja ne znači paralelne policijske snage, nego znači da u skladu sa postojećim i važećim zakonom ministar unutrašnjih poslova Vladi može da predloži reorganizaciju MUP i time formira novu policijsku upravu. Ta policijska uprava u Vojvodini bi možda rešila situaciju u kojoj se danas nalaze ljudi, a to je da u sve više mesta se organizuju nekakva dežurstva, noćni staž, uopšte neću da ih kvalifikujem, da bi se sprečile pljačke žetve, useva, da bi se sprečila krađa po kućama, da bi se sprečila krađa po salašima, da bi sprečilo otimanje.
Koliko puta smo govorili o tome da grad Novi Sad, kao drugi po veličini grad u Republici Srbiji i glavni grad AP Vojvodine, nema sekretara, odnosno nema šefa policije. Ako to nije u interesu Beograda, hajde napravite policijsku upravu koja će se time baviti. Trista policajaca fali u Novom Sadu, a Novi Sad je postao kao Čikago, malo, malo pa se puca. Hoće li to ova rekonstrukcija Vlade, odnosno Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o ministarstvima rešiti? Bojim se da neće.
U toj novoj Vladi imamo jedno ministarstvo, kao i prethodni put i nekoliko prethodnih puta, imamo Ministarstvo kulture i Ministarstvo informisanja. Ne znamo još uvek ko će biti ministar, ali taj čovek mora da bude supermen ili u najmanju ruku Nikola Tesla, jer gde god zagrebe, čovek će imati problema. Problemi u kulturi nikada nisu bili veći. Nezadovoljstvo ljudi koji se bave kulturom nikada nisu bili veći.
Sa druge strane imamo informisanje, gde posle ukidanja TV pretplata i RTS i RTV je pred bankrotom. Kako će jedan čovek moći da reši i probleme u kulturi i probleme u informisanju? Da li je opšte važno, govoriću o RTV, da li je uopšte važno da postoji regionalni javni servis koji, uzgred budi rečeno, informišu građanke i građane Vojvodine na deset jezika, koji između ostalog pokreće teme koje ne pokreću drugi mediji, da li takav servis treba da se ugasi? Treba da budemo ponosni što u državi Srbiji imamo jedan takav servis i da probamo na osnovu toga da izgradimo i nove servise i da napravimo nešto što će moći da bude na ponos i diku ove naše države.
Tako da idem od ministarstva do ministarstva, mogao bih da postavim pitanje i da pitam – da li će ova nova rekonstruisana Vlada rešiti bar jedan od ovih problema o kojima mi govorimo i da li to što je najavljivano od aprila meseca može da se svede u zakon koji, kako predsednik kaže, može da se pročita za petnaest minuta? Niste vi rekli, izvinjavam se predsedniče, neko je rekao da može da se pročita za petnaest minuta. Da li to, od aprila meseca do danas, sve može da stane na toliko papira da to može da se pročita za petnaest minuta?
Da li ova rekonstrukcija Vlade je u stvari i ovaj zakon, kupovina vremena do vanrednih parlamentarnih izbora, znači, da dobacimo nekako do novembra pa ćemo u decembru videti ako nas naši koalicioni partneri, ako vas vaši koalicioni partneri ne budu slušali, pa onda idemo na nove izbore. Znači, to su sve pitanja koja su veoma važna.
Da li će ovaj zakon i ova rekonstrukcija Vlade rešiti problem u poljoprivredi. Od 2000. godine do danas uspeo sam da izbrojim samo na republičkom nivou, ne govorim o saveznim nivoima, četrnaest osoba koje su vršile dužnost ministra poljoprivrede. Znači, za 23 godine 14 osoba. Izračunajte koliko je ko prosečno bio na funkciji ministra poljoprivrede. Niko ni dve godine u proseku nije bio.
Ta nova osoba, za koju u ovom momentu znamo da će biti stručno lice, ne znamo joj ime, kako će moći da reši problem? Da li imamo pravo da kritikujemo i budemo ljuti na bivše ministre poljoprivrede koji nisu uspeli da urade bilo šta? Ja bih voleo da mi neko pokaže kako se za godinu ili dve dana može promeniti sistem i napraviti rezultat?
Trenutno stanje u poljoprivredi je takvo da je, recimo, na dan 31. 08. 2012. godine pšenica bila između 22 i 24 dinara, a 23. 08. 2013. godine je 16 dinara, dok je na berzi u Mađarskoj 18,9 dinara. Kukuruz 28,14 dinara naspram 13,5 dinara, radi se o istom periodu. Soja 75,60 naspram 61,56 dinara i suncokret prvo trgovanje 54 dinara a danas prvo trgovanje 27 dinara. Jel to rezultat koji ova Vlada hoće nama da isporuči? I koja rekonstrukcija Vlade i na koji način može da da rezultat koji ćemo mi moći da podržimo?
Postoji jedan deo i time ću završiti, da ne budem stalno negativan i kritičan, postoji jedan deo, gospodo iz vladajuće koalicije, gde ćemo mi vas podržati. Podržaćemo vas svaki put kada budete radili na daljim evropskim integracijama, zato što je to program Lige socijaldemokrata Vojvodine 23 godine. Podržaćemo vas da nastavite politiku prema Kosovu koju danas vodite, jer je to politika koju podržava i zagovara Liga socijaldemokrata Vojvodine. I podržaćemo vas svaki put kada ova Vlada svojim zakonskim predlozima bude radila u pravcu poboljšavanja odnosa u regionu, jer ti odnosi u regionu moraju da budu popravljeni, bez obzira što Liga socijaldemokrata Vojvodine nikada nije kvarila, kvarili su ih neki drugi, Liga će podržati svaku aktivnost Vlade da se ovi poslovi urade i da to ide brže i efikasnije nego što je išlo do sada.
Ova Vlada ima ministra za regionalnu upravu i lokalnu samoupravu. Po ovom zakonu o izmeni i dopuni Zakona o ministarstvima, ponovo će se zadržati to ministarstvo. Ja se iskreno nadam da to ministarstvo neće biti batina kojom će se kidisati na administraciju AP Vojvodine i da to ministarstvo neće biti alat kojim će se iznova i iznova organizovati neke nove „Jogurt revolucije“ iz Banovine i iskreno se nadam da će to ministarstvo poslužiti i pomoći AP Vojvodini da ne bude nedovoljno razvijen region. Ako bude funkcionisalo u tom pravcu, mi ćemo vas podržati.
Poslanici Lige socijaldemokrata Vojvodine nisu podneli amandmane na ovaj zakon jer smatramo da to nema smisla. Prvo, nijedan amandman Lige socijaldemokrata Vojvodine do sada nije usvojen, iako verujem da je bilo dobrih. Drugo, zato što je cela ova organizovana priča oko rekonstrukcije u stvari smišljena na temu, kako bi se u narodu reklo – drži vodu dok majstori odu. Baš bih voleo da vidim, kada skupštinska većina, a ubeđen sam da će se to desiti, usvoji ovaj zakon o izmenama i dopunama Zakona o ministarstvima i kada dobijemo tu čast da dobijemo imena i biografije ministara, ja se nadam da to neće biti posredstvom interneta 17 minuta pre početka Skupštine, da porazgovaramo o tome i da vidimo da li će ta Vlada dati neki rezultat? Mi u LSV iskreno sumnjamo u to i zato nismo ni podneli amandmane i zato nećemo glasati ni za izmene i dopune ovog zakona, niti ćemo glasati za rekonstrukciju Vlade kada za to dođe vreme. Hvala.