DRAGOLJUB MIĆUNOVIĆ

Demokratska stranka

Rođen je 1930. u Toplici na jugu Srbije.

Kao osamnaestogodišnji gimnazijalac uhapšen je i bez optužnice i suđenja proveo je 20 meseci u zatvoru i logoru na Golom otoku.

Po izlasku iz logora položio je maturu u Prokuplju i upisao studije filozofije na Filozofskom fakultetu u Beogradu, gde je diplomirao 1954. godine. Odbranio je doktorsku tezu iz oblasti logike društvenih istraživanja na Filozofskom fakultetu u Beogradu.

Političku karijeru je počeo na Filozofskom fakultetu kada je, 1968. godine, bio jedan od vođa studentskog pokreta i igrao jednu od ključnih uloga tokom demonstracija kao predsednik Akcionog odbora. Zbog toga je bio uhapšen, oduzet mu je pasoš i zabranjeno mu je da predaje na univerzitetu i objavljuje radove u Jugoslaviji.

Inicirao je 1989. sa grupom disidenata osnivanje Demokratske stranke − prve opozicione stranke u Srbiji. Na Osnivačkoj skupštini 1990. je izabran za predsednika Demokratske stranke, a reizabran je 1992. Podneo je ostavku na ovu funkciju 1994. Te godine je formirao nevladinu organizaciju Fond “Centar za demokratiju”.

Godine 1996. osniva novu političku partiju – Demokratski centar, i biva izabran za njenog predsednika. Početkom 1999. inicira formiranje koalicije DAN koju su činile stranke Demokratski centar, Demokratska alternativa i Nova demokratija. U septembru 1999. je pozvao sve opozicione stranke u Srbiji na ujedinjenje organizujući “Okrugli sto opozicionih stranaka u Srbiji” koji je rezultirao stvaranjem koalicije DOS.

Na prvim višestranačkim izborima u Srbiji izabran je za poslanika Skupštine Srbije. Kao republički poslanik, izabran je za delegata u Veću Republika Savezne skupštine bivše Jugoslavije od 1991. do 1992. Na saveznim izborima 1992. je izabran za saveznog poslanika na listi Demokratske stranke. Kao član opozicione koalicije “Zajedno”, ponovo je izabran za saveznog poslanika u Veću građana Savezne skupštine 1996. Na saveznim izborima 2000. godine, kao jedan od lidera koalicije DOS, još jednom je izabran za saveznog poslanika u Veću građana Savezne skupštine. Nakon pobede Demokratske opozicije Srbije, u oktobru 2000. izabran je za Predsednika Veća građana Savezne skupštine. Kada je formirana Državna zajednica Srbija i Crna Gora, u martu 2003. godine, izabran je za Predsednika Skupštine Srbije i Crne Gore.

Na parlamentarnim izborima, decembra 2003. izabran je za narodnog poslanika u Skupštini Republike Srbije, a početkom 2004. u Skupštinu SCG. Do juna 2006. bio je poslanik u Skupštini SCG i Parlamentarnoj skupštini Saveta Evrope.

Poslanik u Skupštini Republike Srbije 2007−2008. godine. Na parlamentarnim izborima 11. maja 2008. izabran je za poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srbije, tada je bio šef Delegacije u Parlamentarnoj skupštini Saveta Evrope, član poslaničkih grupa prijateljstva sa Austrijom i Nemačkom i predsednik poslaničke grupe prijateljstva sa Kinom.

Predsednik je Političkog saveta Demokratske stranke, kao i član Predsedništva i Glavnog odbora DS. Na XIV Skupštini DS održanoj 18. decembra 2010. ponovo je izabran za predsednika Političkog saveta Demokratske stranke.

Prvi je dobitnik Nagrade za toleranciju koju dodeljuju Ministarstvo za ljudska prava, OEBS i B92. Za svoj doprinos uključenju SR Jugoslavije u Savet Evrope dobija nagradu Evropskog pokreta u Srbiji. Od Ministarstva spoljnih poslova Slovačke dobija 2001. nagradu za svoj aktivan doprinos u radu Zajednice za demokratske promene u Jugoslaviji koja je tokom 1999. godine okupljala predstavnike političkih stranaka, civilnog društva i predstavnike međunarodnih organizacija.

Na vanrednim parlamentarnim izborima održanim 24. aprila 2016. godine, ponovo je izabran za narodnog poslanika.

Govori nemački i engleski jezik.
Poslednji put ažurirano: 26.12.2019, 15:03

Osnovne informacije

  • Demokratska stranka
  • Beograd
  • Toplica
  • 14.07.1930.
  • profesor univerziteta

Statistika

  • 0
  • 0
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

Treća sednica Drugog redovnog zasedanja , 14.11.2017.

Ovo što ću govoriti na neki način ponavlja ono što sam već rekao, ali sa dva aspekta. Jedan je politički, jedan je društveni.

Politički je da moramo, ako želimo da uđemo u EU i da budemo uvažavana zemlja, da budemo zemlja vladavine prava, što znači da moramo poštovati Ustav. U Ustavu član 71. piše da je osnovno obrazovanje obavezno i besplatno.

Raspitao sam se kako je do toga došlo i video sam da u stvari u Deklaraciji koja je doneta 1948. godine, prilikom osnivanja UN, a čiji je osnivač između ostalog bila ovdašnja Jugoslavija, u toj Deklaraciji stoji ovaj član, a to je da je osnovno obrazovanje besplatno i obavezno. Zatim pedesetih godina su došli paktovi o ljudskih pravima i tzv. druga borba koja govori o obrazovanju i o kulturi. Sve je to ratifikovala Jugoslavija. Onaj ko nije imao sve desetke na pravnom fakultetu mogao bi takođe znati da je to međunarodno pravo koje ratifikujemo ovde automatski sastavni deo našeg zakonodavstva. Tako se i našla ova odredba da je obrazovanje besplatno i obavezno.

Ako to ne poštujemo, onda se bojim da smo se ogrešili i o međunarodno pravo, o UN, a naravno da ne govorim o sopstveni Ustav. Insistiraću do kraja, dokle god bude potrebno, da se to poštuje, jer je to jedno univerzalno pravo.

Sada društveni deo, pokušaj da se pomešaju socijalna pitanja sa političkim pitanjima, pa onda da se kaže – mi ćemo dati besplatne udžbenike, ali samo za one koji su veoma siromašni. Ko će to određivati? Nema nikakve karte i sa kojim pravom.

Ono što ova Deklaracija hoće jeste da svakom detetu koje napuni 6-7 godina i dođe u školu, to je njegov ulazak u javni život, da mu kao građaninu, a ne kao siromahu dodeljuju udžbenike. To je ključno pitanje zašto svi u normalnim zemljama imaju svoje udžbenike koji ih čekaju kada dođu. To je pitanje ravnopravnosti građana.

Druga sednica Drugog redovnog zasedanja , 24.10.2017.

Naravno, uvek pozdravljam svaki napredan predlog i očekujem, da nešto što je bilo verovatno omaška, da je uvođenje besplatnih udžbenika bio jedan značajan korak čime se mi približavamo pravednome društvu i onome što je civilizacijska tekovina za mnoge. Pored toga, to se nalazi i u našem Ustavu, u članu 71, pa je onda u toliko bilo lakše da se to sprovede, pa su mnogi, da pomenemo ipak da je nešto i pozitivno urađeno u gradu, recimo u Beogradu za vreme gradonačelnika Đilasa bilo je besplatnih udžbenika čak i preko onoga što smo želeli da im postepeno svake godine napreduje po jedan razred, da se da za čitav razred.

Dogodilo se međutim nešto veoma zanimljivo. Jedna od prvih mera nove koalicije desničarske Vlade bio je da se ukinu upravo besplatni udžbenici. Kada je Margaret Tačer dolazila na vlast onda je ona prvu meru donela da se ukine besplatna šolja mleka za đake u pauzama. To je prva oznaka jedne neoliberalne politike koju su Margaret Tačer i naravno američki predsednik Regan, postavili kao temelj budućeg poretka.

Ono što mene danas čini malo optimističnim, da su za taj predlog, da uvedemo besplatne udžbenike, svojevremeno glasali mnogi sadašnji članovi Vlade i poslaničke većine. Tako da ja ne mogu da pretpostavim da oni sada neće glasati za ono što su glasali, propagirali tolike godine pre toga, da će dobrovoljno učiniti jedan korak nazad u odnosu na ono što su radili kada su vodili resor prosvete. Sećam se, sa najboljim uspomenama, kako sam sa funkcionerima SPS išao od Kraljeva na dalje, da propagiramo tezu o besplatnim udžbenicima.

Zbog toga očekujem da će svi poslanici socijaldemokratske orjentacije takođe glasati za jedan predlog da udžbenici postanu besplatni. Ali, mimo tog ideološkog problema, imamo jedan ustavni problem. U članu 171, stoji da je osnovno obrazovanje u Srbiji obavezno i besplatno. Molim da poštujemo Ustav i da ne rešavamo ovo pitanje preko Ustavnog suda i da izglasamo ovaj zakon.

Prva sednica Drugog redovnog zasedanja , 03.10.2017.

Dame i gospodo narodni poslanici, bilo je dosta debate o Zakonu o obrazovanju. Ali, imamo jedan problem – kako se konstituiše politika Vlade kada je ona sastavljena od predstavnika različitih ideoloških grupacija?

Govori se često o bivšem režimu, ali treba podsetiti da je u tom bivšem režimu ministar prosvete bio gospodin Žarko Obradović, sa kojim sam jako dobro sarađivao. Da ne pominjem Dačića, da ne pominjem Dinkića, da ne pominjem LJajića i ne bih sad hteo da ređam sve predstavnike bivšeg režima inkorporiranih u sadašnju Vladu.

To stvara izvesne teškoće kada se donose zakoni. Kod nas postoji jedno konvertistvo, pa ljudi menjaju stavove.

Tako se dešava da dobar deo tih, nazovimo levih partija, neke su pokušale da budu članice Internacionale, da na primer izglasaju jedan krajnje konzervativni zakon koji je korak nazad, a to je Zakon o radu, koji smanjuje prava radnika, a uvećava prava poslodavaca, tako da su bačene u koš godine i decenije borbe radničke klase za veća prava.

Dakle, s jedne strane, imamo jednu populističku propagandu, koja me stalno podseća na onaj film Kusturice sa onom Doli Bel, svakog dana napredujemo u svakom pogledu sve više, ali nažalost, pokazuje se da mi istom brzinom, možda većom, i nazadujemo. Jedan od koraka nazad je pomenuti zakon, o kome sam govorio, a drugo je ovaj zakon o besplatnim udžbenicima.

Ja ne bih previše, o tome je bilo dosta govora, pledirao iz nekih socijalnih razloga, ali krenuo bih, pre svega, od poštovanja Ustava. Ne može Ustav u članu 71. propisati da je osnovno školovanje obavezno i besplatno. Ako je obavezno, čovek ide u zatvor što nije dete poslao u školu, a besplatno nije, iako ga obmanjuje Ustav. Treba da uzme kredit, ako ima troje dece, a stalno plediramo da ih je više, da bi mogla deca da imaju udžbenik. Dakle, problem demokratije jednakosti je upravo u tome da imaju jednake šanse.

Imovinska karta

(Beograd, 30.01.2017.)

Funkcija Državni organ, javno preduzeće, ustanova, druga organizacija Izvor prihoda Interval Neto prihod Valuta Vreme obavljanja / od-do
Narodni poslanik Narodna skupština Republike Srbije Republika Mesečno 99000.00 RSD 03.06.2016 -