Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Konstantin Samofalov

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi gospodine predsedavajući, ovim zakonom o političkim strankama, čiji je predlagač Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravu, menjaju se dva postojeća zakona koja su usvojena još u vreme SFRJ, Zakon o političkim organizacijama i Zakon o udruživanju građana u udruženja, političke i društvene organizacije, koja su u mnogo čemu zaista prevaziđena. S obzirom na činjenicu koja je više puta ovde pomenuta, da danas u Srbiji ima oko 600 političkih stranaka i da se postavlja pitanje njihove ozbiljnosti i političke scene uopšte, smatram da je zaista bilo krajnje vreme da dobijemo jedan moderan zakon.
Ovim zakonom uređuju se najpre načela organizovanja političkih stranaka, dakle načela javnosti i zakonitosti u radu, zatim, način organizovanja na teritorijalnom principu, predviđa se i mogućnost ograničenja slobode udruživanja, i to, pre svega, ukoliko su aktivnosti političkih stranaka usmerene na nasilno rušenje ustavnog poretka, zatim, na izazivanje rasne, nacionalne, verske mržnje, razdora, netrpeljivosti. Posebno je značajno udruživanje u šire političke saveze u zemlji i inostranstvu.
Podsetiću da je Demokratska stranka na neki način probila led po ovom pitanju prijemom u Socijalističku internacionalu, jednu veliku ideološku organizaciju koja okuplja oko 160 organizacija iz čitavog sveta, a na principima solidarnosti, slobode, ravnopravnosti, socijalno pravednijeg društva itd.
Prema tome, ovim zakonom se stabilizuje politička scena u Srbiji. Nadam se da ćemo na taj način dobiti kudikamo ozbiljniju političku scenu. Ono što je takođe nekoliko puta pomenuto kao glavna novina jeste izmena broja osnivača – umesto 100 neoverenih potpisa, što je dovelo do hiperprodukcije političkih partija, sada će biti potrebno 5.000 overenih potpisa poslovno sposobnih i punoletnih građana Republike Srbije, čija će imena biti dostupna javnosti na internet prezentacijama ovih političkih stranaka.
Takođe, predviđa se i osnivanje političkih stranaka nacionalnih manjina sa 500 potpisa, zatim, mogućnost upisa u registar stranaka manjinskih zajednica ne samo na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu, nego i na jeziku nacionalne manjine. Ove odredbe smatram izuzetno pozitivnim, zbog toga što Srbija na ovaj način potvrđuje da je država koja brine o svim svojim građanima, posebno o predstavnicima nacionalnih manjina. U poslednje vreme se u Srbiji dosta govorilo o tome da idemo ka nekakvom sistemu koji postoji u razvijenim evropskim i svetskim demokratijama, gde postoji tri, četiri, pet dominantnih partija. Ne bih predviđao koliko ćemo stranaka imati u našem parlamentu nakon sledećih izbora, ali svakako, nakon usvajanja ovog zakona, njihov broj će se smanjiti i na taj način ćemo početi jedan proces apsolutnog uvođenja reda.
Takođe, imaćemo i lakšu kontrolu finansijskog poslovanja političkih stranaka, ali ćemo i smanjiti troškove za državu i građane, jer smo imali situaciju da političke stranke kandiduju liste, skupe 10.000 potpisa za kandidovanje, a onda ne dobiju ni toliko glasova. Pitanje je gde su zaista išla sredstva iz budžeta Republike Srbije.
Na kraju, uzimajući u obzir činjenicu da su prve političke stranke u Srbiji nastale 1881, a podsetiću da je Demokratska stranka jedna od najstarijih, osnovana je između dva svetska rata, smatram da je neophodno da se ovo pitanje konačno uredi. U tom smislu, pozivam i predstavnike ostalih stranaka da podrže ovaj zakona. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, paket pravosudnih zakona koji se nalazi pred nama značajan je, pre svega, zbog neophodnosti ubrzavanja procesa evropskih integracija. U tom smislu ovo je nešto što direktno utiče na naše građane, na njihovu sigurnost, od nezavisnosti sudova zavisi i položaj naših građana, nezavisnošću sudova možemo meriti stepen demokratije u jednom društvu.
Danas u Srbiji gradimo jedan potpuno novi sistem evropskih vrednosti i zbog toga je neophodno da sudsku vlast definišemo i uredimo na jedan celovit način, da ga definišemo na celovit način za duži period, a ne nekakvim privremenim rešenjima.
Reforma pravosudnog sistema podrazumeva ne samo donošenje novog zakonskog okvira, već i strukturne i organizacione promene, ali i odgovarajuću reorganizaciju pravosudnih organa. U prethodnom periodu identifikovani su odgovarajući problemi i slabosti pravosudnog sistema koji su opterećivali naše društvo. Tu, pre svega, mislim na kompleksan i suviše širok sistem sudova, zatim, nemogućnost za optimalno planiranje, za određivanje neophodnih budžetskih sredstava, ali nemogućnost merenja rezultata koje postižu sudovi.
Tu je, takođe, veliki problem i ono što je u izuzetno velikoj meri, i zaista imam razumevanje, opterećivalo naše građane, a to je zastarela, neefikasna administracija, kao i preveliki teret administrativnih poslova na našim sudijama.
Imamo, naravno, i pomenuti nesrazmerni raspored sudija u sudovima, premali broj sudija u odgovarajućim sudovima, što je dovelo do njihovog preopterećenja. Imamo primer Mionice gde jedan sudija mesečno dobija deset predmeta, a, sa druge strane, u Valjevu mesečno jedan sudija dobija 50 predmeta. Dakle, pet puta više za potpuno istu platu. S druge strane, u Beogradu u Prvom sudu u radu se nalazi 290 predmeta, a sa druge strane u Petom sudu 114, pa vi to uporedite.
Zbog svega toga, ova reforma ima za cilj pomeranje u tri ključna pravca. Pre svega, uspostavljanje nove mreže sudova i novog načina funkcionisanja, zatim, moguća promena broja nosilaca pravosudnih funkcija, uz odgovarajuću procenu Visokog saveta sudstva, gde većinu od 11 članova, sedam od 11 članova, čine sudije, ali i promena broja i strukture ostalih zaposlenih u pravosuđu.
Prema tome, osnovni ciljevi ove reforme su povećanje nezavisnosti, kao i transparentnost, odgovornost i efikasnost. Bitno je pomenuti i to da se nalaze na internet prezentacijama Ministarstva pravde, dakle, dostupni su široj javnosti.
Uvaženi su, takođe, stavovi Vrhovnog suda, Republičkog tužilaštva, kolegijuma predsednika okružnih sudova, zatim, Društva sudija, Udruženja tužilaca i organizovan je čitav niz stručnih rasprava na ovu temu.
Što se tiče uspostavljanja nove mreže sudova, ovde se, pre svega, radi o smanjenju broja osnovnih sudova, do sada opštinskih, na 34, pošto su primedbe uglavnom dolazile od naših kolega iz Srbije. Samo bih napomenuo da se ovo smanjenje ne odnosi samo na Srbiju, već, recimo, i na Beograd, gde ćemo umesto dosadašnjih devet imati dva osnovna suda, jedan za pet gradskih opština i jedan za sve ostale prigradske opštine.
Prema tome, sada ćemo imati sudske jedinice u svakom mestu u kom je do sada i postojao opštinski sud. U njima će raditi odgovarajući službenici koji će obavljati čitav tehnički posao. U tom smislu, naši građani neće morati da idu u mesta gde se nalazi sedište nadležnog osnovnog suda. Nisu tačni ovi, a možda ih treba nazvati, zlonamernim komentarima, da će građani morati da putuju desetine kilometara.
Suštinska promena je, takođe, povećanje broja sudijskih pomoćnika, tako da će svaki sudija uz, recimo, daktilografa imati jednog pomoćnika. To će uz pravilniju raspodelu predmeta dovesti do povećanja efikasnosti sudija. Inače, ono što je plan jeste da prva polovina sudijskih pomoćnika bude određena do 1. januara 2010. godine, a ostatak u narednoj godini u skladu sa raspoloživim budžetskim sredstvima.
Pomenuo bih značajan uticaj ove reforme na eliminisanje tzv. efekta male sredine, gde zbog velikog pritiska lokalne zajednice, nekakvih lokalnih tajkuna, drugih interesnih grupa, imamo jedno neobjektivno i suđenje koje svakako nije nezavisno. Sada ćemo to na ovaj način otkloniti. Imamo i prekršajne sudove, dakle, u svim mestima gde su ukinuti dosadašnji organi za prekršaje, imaćemo odgovarajuća odeljenja prekršajnih sudova, a imamo i procenu da je potrebno smanjiti broj ovih sudija.
Što se tiče osnovnih javnih tužilaštava, ovde se radi o jednoj novoj i racionalnijoj mreži tužilaštava, koja će pratiti mrežu osnovnih sudova. Za sada ne postoji potreba da se smanjuje broj nosilaca tužilačkih funkcija.
Tu su viši sudovi gde se, takođe, procenjuje da bi trebalo smanjiti broj sudija zbog promene nadležnosti i osnivanja apelacionih sudova koji preuzimaju deo nadležnosti dosadašnjih okružnih sudova. Biće osnovana četiri apelaciona suda, kao što je pomenuto, vrhovni kasacioni sud i odgovarajući sudovi posebne nadležnosti.
Pomenuo bih i da je u toku adaptacija, izgradnja odgovarajućih objekata u koje će biti smešteni pravosudni organi, kako ova zakonska rešenja ne bi, poput nekih ranijih situacija, ostala mrtvo slovo na papiru, i da se u jednoj zgradi, ukoliko je moguće, sudi krivica, a u drugoj parnica.
Dakle, osnovni cilj ove reforme jeste povećanje efikasnosti, ažurnosti, specijalizovanje sudova, kako ne bismo imali situaciju, pomenuto je da u jednom sudu imamo tri sudije i svaki od njih sudi krivicu i parnicu i u vanparničnom postupku, dakle, to nije održivo rešenje. Cilj je i poboljšanje pristupa pravdi za naše građane, što je verovatno i najvažnije rešenje. Nisu tačne primedbe da će sudije biti ugrožene i da će gubiti posao samo zbog smanjenja broja funkcija, samo one koje su nestručne i nesavesne neće imati priliku da se bave u budućnosti ovim poslom.
Prema tome, koalicija Za evropsku Srbiju, zbog toga što se ovim putem smanjuju troškovi i zbog toga što ćemo u budžetu imati više sredstava, i to je nešto što bi interesovalo naše građane, pa bismo možda odatle mogli i sudijama da povećamo plate, zbog toga što je pitanje borbe protiv korupcije i reforme pravosuđa jedan od osnovnih uslova za dalji napredak Srbije ka EU, a iz izveštaja Evropske komisije se ukazuje na hitnost i neophodnost reforme, zbog toga što je ovo bila jedna od ključnih tačaka naše koalicije na nedavno završenim parlamentarnim izborima, mi ćemo podržati ovaj set zakona i pozivamo ovom prilikom i predstavnike drugih stranaka da učine isto, zbog toga što se ovde radi o spremnosti da se preuzme odgovornost za budućnost. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani gospodine predsedavajući, uvaženi predstavnici Ministarstva unutrašnjih poslova, Sporazum o viznim olakšicama između EU i Srbije je još jedan korak ka uspostavljanju bezviznog režima, dakle ka beloj šengenskoj listi, sa ciljem da se olakšaju kontakti između ljudi, saradnja i razmena ideja i razmena iskustava, što je od suštinskog značaja za stalan razvoj ekonomskih, kulturnih, humanitarnih, naučnih i svih drugih veza.
Na ovaj način, mi ćemo dostići jednu od ključnih vrednosti EU, a to je sloboda kretanja ljudi. Odsustvo redova ispred ambasada i slobodan prelaz preko granice konačno će kod naših građana stvoriti utisak da pripadaju evropskoj porodici naroda, čiji su deo oduvek i bili.
Vizne olakšice odnose se, pre svega, na smanjivanje broja potrebnih dokumenata na dobijanje viza sa dužim rokom važenja i na smanjenje takse sa 60 na 35 evra, ali za brojne, za većinu kategorija i potpuno ukidanje tih taksi. Ovo se odnosi na učenike, studente, postdiplomce, naučnike, novinare, lekare, advokate, poslovne ljude, članove verskih i nevladinih organizacija itd.
Ono što je za DS, i u čijem se poslaničkom klubu nalazi ubedljivo najveći broj mladih poslanika, suštinski važno i jesu vizne olakšice za naše najmlađe sugrađane, za učenike, studente, postdiplomce koji će moći slobodno da putuju i sve što će im biti potrebno jeste potvrda, odnosno pozivno pismo iz škole ili univerziteta gde žele da idu i studentska knjižica ili đačka knjižica bez plaćanja takse, moći će slobodno da putuju. Ovo je važno zato što, to sam mnogo puta ponovio do sada, preko 70% naših mladih ljudi nikada nije bilo u inostranstvu.
Važno je, naravno, zato što tek naš svaki osmi građanin ima pasoš. U Pirotu svaki sedamnaesti građanin ima pasoš, pa ovo valjda treba da pomogne tim ljudima da putuju i što više ovakvih stvari budemo uradili više ćemo imati ljudi sa pasošem.
Konačno, za razliku od svih naših suseda, Hrvatske, Slovenije, Mađarske, Rumunije, Bugarski, koji su na beloj šengenskoj listi, mi se nalazimo na crnoj. Na toj crnoj listi neću pominjati koje su sve zemlje da ih ne uvredim, ali mi zaista tu ne pripadamo.
Readmisija je važno pitanje i jedan od glavnih kriterijuma za to da li će se jedna zemlja naći na pozitivnoj ili negativnoj listi i jeste njena sposobnost da uspešno kontroliše ilegalne imigracije svojih državljana, odnosno stranaca koji sa njene teritorije uđu na teritoriju EU. Koliki je ovo problem za EU govori činjenica da svake godine na njenu teritoriju uđe 100 hiljada ilegalnih migranata. Migranata u svetu ima toliko da bi mogli, kada bi se svi skupili na jednom mestu, da čine petu najmnogoljudniju zemlju na svetu.
Na kraju, jasno je da se Srbija opredelila za EU i jasno je da više od dve trećine naših građana želi u EU. Tu joj je i mesto. Ono što mi treba da uradimo jeste da našu državu i naše građane uvedemo u Evropu i pre formalnog pristupanja EU.
Današnje poruke i najave od strane evropskog komesara za proširenje, te predstavnika Vlade Srbije da će sutra biti konačno parafiran Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, kao još jedan korak ka sticanju statusa kandidata za članstvo u EU, zaista ohrabruju. To je još jedan pokazatelj da se Srbija ne kreće u prošlost, da se Srbija kreće u budućnost i da se Srbija nalazi na jednom ispravnom putu. Mislim da građani Srbije, uz sve probleme, danas imaju razloga za zadovoljstvo.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvažavajući stavove svih vas, bez obzira kojoj političkoj stranci pripadate, koji ste diskutovali do sada po Poslovniku, još jednom vas molim da se vratimo na dnevni red.
Podsetiću vas da prva tačka na narednoj sednici jeste Sporazum o viznim olakšicama između EU i Srbije. Zato vam se obraćam kao mlad čovek, pripadnik generacije u okviru koje 70% mladih ljudi nikada nije napustilo granice naše zemlje.
Podsetiću vas da u Srbiji tek svaki osmi građanin ima pasoš, ali to je samo prosek. Na jugu, jugoistoku Srbije, recimo u Pirotu svaki sedamnaesti građanin ima pasoš. S druge strane, dve trećine građana naše zemlje podržava ulazak Srbije u EU. Smatram da mi nemamo pravo da im uskraćujemo pravo na EU.
Ovaj sporazum vodi nas ka belom Šengenu, ovaj sporazum vodi nas ka daljem integrisanju u EU. Srbija se danas nalazi na crnoj šengenskoj listi i to je jedna tragedija.
Umesto toga, smatram da treba da se pozabavimo ovim sporazumom, koji će nam omogućiti da dostignemo jednu od najvećih vrednosti EU, a to je sloboda kretanja ljudi.
Zbog toga što to građani Srbije zaslužuju, zbog toga što mladi ljudi u Srbiji, koji su najteže pogođeni ovom problematikom, to zaslužuju. Još jednom vas pozivam da zajedno budemo ovde konstruktivni i da se vratimo na dnevni red. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi gospodine ministre ja bih ovo pitanje, pre svega, posmatrao kao problem mladih koji su, očigledno, zbog svih tragedija kroz koje je prolazilo naše društvo u poslednjih 15 godina, najteže pogođeni.
Moju generaciju su na fudbalske stadione i druge sportske objekte vodili očevi, ali moji prijatelji koji imaju po 20, 30 godina ne smeju svoju decu da vode. Naši stadioni su danas sablasno prazni, i to nije ništa čudno kada svakih 10, 15 dana vidite nekakve tuče i razbijene glave; navijači se biju između sebe u jednoj navijačkoj grupi, sa drugim navijačkim grupama, sa policijom, lome i pale stolice i preskače se ona ograda koja razdvaja tribine od terena kao od šale.
U najjačim evropskim ligama ne postoje ograde koje razdvajaju tribine od terena, postoje nekakve reklame, koje može da preskoči i dete od pet godina, ali to se ne dešava, jer tamo se zna šta se sme, a šta ne sme da radi. Ipak, mislim da naši navijači nisu najgori, kao što nekada pokušava da se predstavi. Mi često govorimo da smo najgori, a ja bih voleo da ovim izmenama i mnogim drugim izmenama u drugim oblastima budemo primer za druge, u ovom slučaju, primer kako treba da se navija.
Ovo pitanje bih posmatrao u kontekstu evropskih integracija. Srbija se nesumnjivo opredelila za evropski put, građani Srbije u velikoj većini podržavaju ulazak u Evropsku uniju. Građani Srbije koji vole sport žele da gledaju svoje klubove u takmičenjima koje organizuje UEFA, ali, da bismo mogli da učestvujemo u tim takmičenjima, moramo da poštujemo pravila igre i određene standarde.
Ne sme da nam se dogodi ono što smo imali na početku, recimo, kvalifikacija za predstojeće Evropsko prvenstvo u fudbalu, kada je reprezentacija Srbije svoju prvu utakmicu na ''Marakani'' protiv ''Azerbejdžana'' igrala pred praznim gledalištem, zbog problema koje su naši navijači izazivali na prethodnim utakmicama.
Ipak, smatram da je većina naših navijača sjajna i na njihovim krilima je naša reprezentacija osvajala brojne medalje. ''Crvena zvezda'' i ''Partizan'', toliko puta pominjani danas, osvajali su evropske i svetske titule u fudbalu u košarci, u vaterpolu. Ovo pitanje se odnosi, pre svega, na onu malu grupu koja divlja, lomi, izaziva nerede, ugrožava živote drugih i daje izuzetno loš primer našoj omladini.
Zato Demokratska stranka podržava ovaj zakon. Takođe, smatramo da odredba koja se tiče izazivanja rasne, verske i nacionalne mržnje i netrpeljivosti treba bliže da se definiše, gde kao konačna posledica treba da stoji - odgovarajući sukobi i neredi, i da onda to tako bude sankcionisano.
Hvala vam.
Dame i gospodo poslanici, uvaženi gospodine ministre, Konvencija o policijskoj saradnji u jugoistočnoj Evropi nesumnjivo predstavlja značajan korak u smislu približavanja naše zemlje EU. Za policiju svake zemlje ovaj oblik međunarodne saradnje je od izuzetnog značaja, posebno za zemlje jugoistočne Evrope i zbog toga smatram ovo jednim od prioriteta za Srbiju.
Cilj ove konvencije jeste usklađivanje preko granične policijske saradnje u ovom regionu, koja se odnosi i na razmenu informacija, zaštitu svedoka, formiranje mešovitih pograničnih patrola, zatim, zajedničkih istražnih timova, a posebno na pitanje organizovanog kriminala kada govorimo o suzbijanju trgovine narkoticima, krijumčarenje ljudima i takođe se odnosi na pitanja ilegalne migracije.
Srbija se sasvim jasno opredelila za Evropu i na tom evropskom putu potrebno je uraditi veliki posao u oblasti jačanja bezbednosti, smanjenja kriminala u regionu. Zato posebno ističem značaj saradnje sa našim susedima, ponavljam saradnje sa našim susedima.
Ova konvencija omogućava dalju implementaciju šengenskih standarda i predstavlja deo priprema za potpunu liberalizaciju viznog režima u našoj zemlji, a kada govorimo o problemu viza obraćam vam se kao pripadnik mlade generacije koja je ovom problematikom teško pogođena.
Preko 70% mojih vršnjaka nikada nije napustilo Srbiju, nikada nije imalo priliku da vidi kako se živi u nekim drugim zemljama, a smatram da je upoznavanje naše omladine sa drugim narodima, kulturama i sistemima vrednosti od suštinskog značaja i interesa za dalji napredak naše zemlje.
Budući da ova konvencija predstavlja još jedan korak na tom putu i ka tom cilju DS će podržati ovaj predlog. Hvala.