SLOBODAN HOMEN

Socijaldemokratska stranka

Rođen je 1972. godine u Beogradu.

Majka mu je advokatica, otac inženjer. U duhu porodične tradicije završio je Pravno-birotehničku školu, a zatim i 1996. diplomirao na Pravnom fakultetu. Na Harvardu je 2001. godine završio John F. Kennedy School of Government Executive Network Program. Iste godine položio je i pravosudni ispit.

Krajem devedesetih bio je aktivan u Studentskoj inicijativi, organizaciji koja je proizašla iz Studentskog protesta 1996/1997. Osnivanjem Otpora, čiji je cilj bio rušenje režima Slobodana Miloševića, Homen postaje jedan od lidera pokreta. Tu je bio zadužen za finansije.

U periodu od 1996. do 2007. godine bavio se i svojim pozivom, najpre kao advokatski pripravnik, zatim i kao advokat, ali ulaskom u politiku napustio je advokaturu.

U Vladi Mirka Cvetkovića postavljen je na mesto državnog sekretara Ministarstva pravde. Nalazio se, takođe, i u Državnoj komisiji za tajne grobnice ubijenih od septembra 1944.

Njegov deda Slobodan Subotić osnovao je 1934. godine advokatsku kancelariju u Beogradu koja i danas radi, a vodi je njegova sestra. Deda mu je bio branilac na suđenju Draži Mihajloviću, zbog čega je sedam godina bio u zatvoru.

Aktivno skija i kolekcionar je odlikovanja Kraljevine Srbije i Kraljevine Jugoslavije.

Na sednici Vlade Srbije 24. 3. 2011. godine Vlada Srbije imenovala ga je za funkcionera zaduženog za koordinaciju odnosa sa javnošću.

Narodni poslanik u sazivu 2012-2014. U X. sazivu, 2014. godine, mandat mu je potvrđen 5.6.2014. godine, a na tom mestu ostao je sve do 03. juna 2016. godine.

Govori engleski i francuski jezik.

Oženjen je, otac jednog deteta.
Poslednji put ažurirano: 01.12.2016, 09:12

Osnovne informacije

  • Demokratska stranka
  • Beograd
  • Beograd
  • 19.04.1972.

Statistika

  • 0
  • 0
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

Četvrto vanredno zasedanje, 10.02.2016.

Zahvaljujem.
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo iz Ministarstva, dame i gospodo iz Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužioca, poštovane kolege, kada smo predavali spisak naših kandidata kao govornika za ovu raspravu obeležili smo da smo protiv. Zašto smo protiv? Ne zato što smo protiv pojedinačnih rešenja, nego se opet ponavlja ona praksa na koju smo i ranije ukazivali, da se na jednoj sednici dnevnog reda zaista stavljaju razne tačke, pa niti mi kao poslanici možemo da se pripremimo na pravi način, niti smatram da bilo ko može da diskutuje kvalitetno na ovoliko različitih tema i oblasti. Zbog javnosti, ja ću samo da naglasim šta su sve teme današnjeg dnevnog reda i da pitam gde sve tu postoji neka zaista suštinska veza što bi moglo da se prihvati prilikom objedinjavanja dnevnog reda.
Predlog zakona o otklanjanju posledica oduzimanja imovine žrtvama Holokausta. U redu. Zatim, Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o prekršajima. Nema preterano veze. Onda se pojavljuje Predlog sporazuma između Vlade Republike Srbije i NATO-a. Tek ne vidim tu nikakvu vezu sa žrtvama Holokausta. Pa, da ne idem dalje. Ministarstvo odbrane i Vlada Republike Mjanmarske Unije. Ne vidim zaista vezu i smatram da opet, kao i prošli put, gomila ovih tačaka neće biti obrađeno na adekvatan način, jer mi uvek kao poslanici pričamo o onome što je najvažnije. U ovom slučaju mislim da je to, naravno, Zakon o žrtvama Holokausta, odnosno povratku imovine i Zakon o prekršajima, pa ću svoje izlaganje koncentrisati na ove dve oblasti, bez obzira što bi verovatno bilo dobro da imamo vremena da se bavimo i drugim temama.
Što se tiče Zakona o otklanjanju posledica oduzimanja imovine žrtvama Holokausta, mislim da je to jedan izuzetno važan zakon. Donošenje ovog zakona je predviđeno bilo još donošenjem zakona, odnosno kada je usvojen Zakon o restituciji 2011. godine. Nažalost, čekamo pet godina, ali bolje ikad nego nikad. Smatram da je dobro što je danas ovo na dnevnom redu. Smatram da ovakav zakon treba doneti. Mi kao poslanička grupa u svakom slučaju ćemo glasati za usvajanje ovog zakona. Mislim da je i javnosti i svima nama jasno šta je značio Holokaust i kakva je to sramota bila za Evropu onog vremena, ali nažalost sramota delom i za naš narod, jer su pripadnici našeg naroda na neki način učestvovali u svemu tome. Da ne pominjem onu sramotnu objavu da je Beograd kao prvi grad u kome više nema živih Jevreja. Da li je tačno ili ne, ali to je ostalo nešto što je zapisano u istorijskim knjigama. U svakom slučaju, ovo je velika stvar.
Suština ovog zakona, podsetiću, jeste da se vrati imovina jevrejskoj zajednici, odnosno imovina onih lica koja više nemaju živih naslednika, koji nisu živi i što je sada faktički u državnoj imovini, i da se koristi za obeležavanje žrtava Holokausta i, naravno, na svaki drugi način pomoć jevrejskoj zajednici. Smatram da je ovo dobro što se danas dešava i da će samim tim usvajanjem ovog zakona i skočiti ugled Republike Srbije.
Ono što je, da tako kažem, na neki način zamerka samom zakonu, to je više pitanje procedure. Podneli smo niz nekih amandmana i zamoliću gospodu iz Ministarstva da obrate pažnju. Ti amandmani pre svega idu u pravcu da se više obaveza nametne samoj Agenciji za restituciju, odnosno da se olakša postupak vraćanja ove imovine, odnosno da teret dokazivanja i prikupljanja svih dokaza bude na Agenciji, a ne na instituciji koja predstavlja žrtve Holokausta. Nema puno tih amandmana, to je sedam ili osam amandmana, te vas molim da ih pažljivo razmotrite, jer smatram da mogu olakšati i ubrzati postupak povraćaja imovine jevrejskoj zajednici.
Znači, generalno nešto što je vrlo prihvatljivo i, ponoviću još jednom, mi ćemo u Danu za glasanje podržati ovaj zakon.
Drugi zakon koji je važan, to su izmene i dopune Zakona o prekršajima. Nisu one velike, u pitanju je 20 članova. Manje-više su to primedbe koje mi podržavamo. Uvek je važna, naravno, efikasnost procesnih zakona, kako krivičnog, građanskog, tako naravno i Zakona o prekršajima, jer ozbiljnost jedne zemlje se meri time na koji način i kako vi možete da sprovedete sankciju koju je neko zaslužio, koja je utvrđena sudskom presudom, odnosno ovog trenutka sudije za prekršaj.
Postoji tu, po meni, jedna ozbiljna zamerka i nešto na šta smo podneli amandman, koji mislim da nije samo tema generalno ovog zakona, nego je i pitanje i poštovanje Ustava i generalno pitanje da li je ovaj zakon, u formi u kojoj ste ga predložili, može da opstane, odnosno da li će ga sud oglasiti protivustavnim, pogotovo što mislim da u našoj skorijoj praksi već imamo takva iskustva da su ovakve odredbe postojale, ispravićete me, mislim 90-ih godina konkretno. Odnosi se kada je neko kažnjen, odnosno nije platio kaznu, da mu se ograničavaju određena prava, znači ovde konkretno pročitaću – izdavanje vozačke dozvole, probne vozačke dozvole, izdavanje potvrde o registraciji, saobraćajne dozvole, registarskih tablica, odjava vozila. Drugim rečima, ako niste platili kaznu koju vam je izrekao sud za prekršaje, kada se pojavite da izvadite vozačku dozvolu koja vam je istekla ili registrujete kola, MUP, nadležan organ će odbiti to, pa će da kaže – molim vas, idite prvo izmirite kaznu, pa onda dođite da vam izdam vozačku dozvolu.
Ista odredba je postojala 90-ih godina i ona je proglašena protivustavnom negde početkom 2000. godine. Molio bih Ministarstvo da obrati pažnju da ne predlažu nešto što je već jednom oglašeno protivustavnim i da dobro razmisli da li ovakva odredba treba da ostane, odnosno da usvoji naš amandman koji traži da se briše ova odredba.
Mislim da je, kada je u pitanju ova odredba, zaista pitanje kršenja ljudskih prava, odnosno ograničavanja prava, ono može da proistekne iz Ustava, nisam siguran da može da proistekne iz ovakvog zakona. Ali ponoviću, nađite mišljenje Ustavnog suda, mislim da će se povući paralela zašto je jednom tako odlučio, da je vrlo slično formulisano sada i ovim zakonom.
Tu dolazimo do jednog drugog problema koji je vezan za ovaj zakon, odnosno za registar novčanih kazni. Da, nema dileme, ja potpuno podržavam postojanje tog registra i smatram da je to dobro, korisno i da treba da olakša život svima nama koji smo učinili neki saobraćajni prekršaj, odnosno da znam da li jesam ili nisam platio kaznu, pogotovo danas kada postoji prekršajni nalog, pa niste ni morali da odete kod sudije a faktički ste dobili kaznu i da nema dileme. Mislim da je to sa prekršajnim nalogom za određene vrste kazni dobro. Ali, ono što jeste problem, to jeste zaštita podataka o ličnosti i pravo privatnosti. Ovako kako je koncipiran ovaj registar na sajtu Ministarstva pravde, dozvoljava zloupotrebe.
Bili smo svedoci da su se po novinama pojavljivala određena imena, da li neko duguje ili ne duguje kaznu. Mislim da je to lična stvar one osobe koja je učinila prekršaj, koja duguje novac i naravno države i da to ne treba da bude podatak koji je dostupan široj javnosti. Šta je problem? Kao uslov za ulazak u taj registar traži se, pored imena i prezimena, i jedinstveni matični broj građana. Vi znate vrlo dobro da do skora se jedinstveni matični broj građana pre postojanja zakona masovno tražio i koristio. Matični brojevi svih nas se nalaze u raznim institucijama i bez obzira što postoji zabrana korišćenja, mislim da kada na toliko mesta se nalazi, na svim, raznim, mogućim zahtevima, da su naši matični brojevi dostupni širokom broju građana, novinara ili onih osoba koje žele da naprave zloupotrebu Zakona o zaštiti podataka o ličnosti.
Moj predlog, moja sugestija, moja molba je da Ministarstvo na još neki način restriktivnije uredi ulazak na veb-sajt, odnosno u bazu podataka, odnosno registar novčanih kazni. Mislim da to nije problem, da pored jedinstvenog matičnog broja građana mogu da se stavi neki drugi podaci koji su poznati samo toj ličnosti, npr. kad se otvara račun u banci itd, da to nije problem i da bi to sprečilo zloupotrebe, a da je to pitanje jednostavno pravilnika i odluke Ministarstva pravde.
Naravno, da se vratim sada na ovo što je i naša suštinska zamerka na Zakon o prekršajima, a to jeste upravo da na osnovu tog registra se onemogućava građanima da dobiju vozačke dozvole, saobraćajne dozvole, tablice, da se odjave vozila i smatram da tome, u svakom slučaju, nije mesto u ovom zakonu, jer Zakon o prekršajima omogućava dovoljno načina da se te kazne silom naplate od nesavesnih građana koji ne žele da plate. Postoje mehanizmi prinudne naplate, postoji izvršenje i mislim da ovo kao dodatna mera zaista nije nužno, a naglasiću još jednom - smatram i da je protivustavna.
Što se tiče ostalih tačaka dnevnog reda, zaista ne bih ulazio niti komentarisao izbor niti tužioca, niti sudije. Mislim da su i Visoki savet sudstva i Državno veće obavili svoj posao kako smatraju da treba. Na nama je da izvršimo verifikaciju, odnosno donesemo odluku i u tom slučaju ćemo podržati i ove tačke dnevnog reda. Drugim rečima, naša podrška izmenama i dopunama Zakona o prekršajima će zavisiti od volje Ministarstva, odnosno Vlade Republike Srbije, da usvoji amandman koji smatramo od suštinskog značaja.
Verujem da ćemo i u raspravi u pojedinostima imati dosta prilike da raspravljamo o svakom pojedinačnom amandmanu, ali ako postoji volja Vlade da usvoji naše amandmane postoji naša spremnost da podržimo zakonske predloge. Hvala.

Deseta sednica Drugog redovnog zasedanja, 23.12.2015.

Zahvaljujem.
Poštovana predsednice želim da reklamiram član 107. Poslovnika, to je povreda dostojanstva Narodne skupštine.
Mislim da gospodin Babić, kao šef poslaničkog kluba SNS zaista ne bi trebalo da iznosi kvalifikacije koje je izneo, ne znam da li ste pratili, ali smatram da je reč „mangupi“, i koje se odnose na opoziciju, ne priliči Narodnoj skupštini.
Vi znate da je naš šef poslaničke grupe isključen sa ove sednice narednih 30 dana i molim vas da koristite ista merila, iste kriterijume. Ako izričete opomene nama kao opoziciji, molim vas da se to odnosi i na predstavnike vlasti, odnosno predstavnike većine, ili da povučete opomene koje ste dali nama. Jedino što vam molim, ista merila i kriterijume koristite i prema vlasti i prema opoziciji. Hvala.

Deseta sednica Drugog redovnog zasedanja, 21.12.2015.

Zahvaljujem.
Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, vidim da predstavnik Vlade nije prisutan, ali naravno moja obaveza je prema građanima i želim da vam se obratim o nekoj temi o kojoj sam mislio da ne govorim.
Načelno, kako bi to trebalo da funkcioniše, kako to zamišlja Venecijanska komisija koja, vi vrlo dobro znate, nama predlaže i promenu Ustava, a ključan razlog za promenu Ustava jesu poglavlja naravno 23, 24, odnosno usaglašavanje sa određenim opšteprihvaćenim standardima.
Veliki problem u dosadašnjim evropskim integracijama jeste i bio upravo ta dva poglavlja i bojim se da ovim današnjim činom, način na koji se ovo radi danas, ćemo ući u još komplikovaniju situaciju i da će problem biti veći kada su u pitanju evropske integracije za ove dve najvažnije oblasti.
O čemu se konkretno radi? Naš Ustav predviđa ovu proceduru koju je izložio gospodin ministar i ona je jasna. Državno veće predlaže kandidate, Vlada utvrđuje i Skupštini šalje predlog kandidata, Skupština po svom nahođenju bira i naravno i Vlada može da predloži bilo koga sa liste. I što se tiče aspekta ustavnosti, to apsolutno nije sporno. Ako pričamo sa aspekta budućih evropskih integracija, najavljenih promena Ustava, koje su najavljene više puta od strane predstavnika vladajuće koalicije, mislim da je ovo i te kako sporno.
Konkretno, šta je ovde ključan problem, da bih bio jednostavan i da bih bio jasan? Meni apsolutno nije sporna procedura o kojoj je govorio gospodin ministar, a to je procedura prijavljivanja kandidata, izbora, ocenjivanja, niti želim da se mešam u proceduru koje je radilo Državno veće tužioca. Da li je ono uradilo dobar posao ili ne, to je apsolutno njihova stvar i oni su tvrdili nešto što ja držim u ruci sada, to je Odluka o utvrđivanju liste kandidata za izbor na funkciju javnih tužioca. Znači, to je predlog Državnog veća tužioca, predlog koji je upućen Vladi Republike Srbije.
Po meni, do tog trenutka, do slanja Vladi, tu nema nikakvih problema i mislim da je tako i ostalo kako je to Državno veće predložilo, mi danas ne bi ni trebali da raspravljamo o izboru tužioca i sudija, pogotovo imajući u vidu loša iskustva iz prošlosti, veliku kritiku koju sadašnja vladajuća koalicija, apropo reforme pravosuđa, prebacivala nama kao prethodnoj vlasti, puni zamerki i često prethodnih dana smo mogli da čujemo o tome, i ako mislite da tada nismo bili u pravu, ne vidim zašto ponavljate ono što smatrate da je bila naša greška.
Znači, vraćam se na temu, Državno veće tužioca je dalo određeni spisak kandidata. Vlada je utvrdila taj predlog i uputila Skupštini. Šta je konkretno Vlada uradila? Što se tiče liste kandidata za izbor tužioca za organizovani kriminal, predložila nam je četiri kandidata. Nemam ništa protiv, tako je to uradilo i Državno veće tužioca, pa isto to i kada je u pitanju izbor tužioca za ratne zločine, konkretno šest je predloženih, imamo pet, ali prvih pet je predloženo i to ne smatram da je problem.
Ja lično smatram da je Vlada trebala drukčije da uradi, da ne prihvati predlog Državnog veća od pet kandidata, nego da im traži da predlože jednoga, jer suština samostalnosti tužilačke organizacije, kako to zamišlja Venecijanska komisija, bila ona u pravu ili ne, ali je to standard koji ćemo morati da postignemo, jeste da uopšte se Vlada ne pita oko predlaganja tužioca, nego da Državno veće direktno šalje Narodnoj skupštini, a da Narodna skupština na neki način faktički samo potvrđuje, verifikuje odluku Državnog veća i da se na taj način što više smanji uticaj bilo izvršne, odnosno u ovom slučaju, našem slučaju, zakonodavne vlasti.
Pošto je takav Ustav, ja ne bih imao ništa protiv da se Vlada ponela kao protočni bojler, da je predložila sve ono što je predložilo Državno veće tužioca i da je predložilo kompletne liste kandidata, a Narodna skupština je ovlašćena da bira, a ja bih se zalagao da se uvek glasa za onog kandidata prvog kojeg je predložilo Državno veće tužioca, odnosno da faktički i ne biramo, nego da samo verifikujemo rešenja.
Ali, šta se desilo? To je ono što, nažalost, jednom jednostavnom analizom može da se utvrdi da je došlo do razlike i šta je uradila Vlada Republike Srbije? To je moje pitanje i to je razlog zašto ćemo mi kao poslanička grupa biti protiv određenog dela rešenja.
Konkretno, Vlada je dala 53 predloga za imenovanje, za izbor. Znači, sva tužilaštva koja je ministar nabrajao u Srbiji, zatim, ova dva tužilaštva za organizovani kriminal i za ratne zločine. Tu samo po sebi ništa ne bi bilo sporno da je to sve predlog DVT, ali u čak 24 slučaja, znači, u 50% se razlikuje predlog DVT od predloga Vlade. Da bih bio jasan, evo kako to izgleda. Nesporno su svi ti kandidati položili i dobili određen broj ocena. Ja ne želim da pominjem imena niti ću govoriti konkretno o ljudima, ali ovde ima samo tri primera tri tužilaštva. U jednom, umesto rednog broja jedan, osobe koja je dobila najveću ocenu, najveći broj bodova, Vlada je predložila osobu sa mesta broj pet, koja je dobila čak 19 bodova manje nego kandidat broj jedan.
Primer broj dva, predlaže se, Vlada kao kandidata koji će biti izabran, imate većinu, osoba koja je na sedmom mestu po rang listi kandidata DVT, umesto osobe koja se nalazi na prvom mestu, razlika je – prva osoba ima 70 bodova, a osoba koju predlažete, koju Vlada predlaže ima 66 bodova.
Treći slučaj, predlaže se osoba koja se nalazi na šestom mestu, umesto osobe koja je najviše dobila glasova, bodova na izboru DVT. Razlika je osam bodova, odnosno prvi kandidat ima 70, drugi ima 62,2. Tako pričam o 24 slučajeva, gde je Vlada arbitrirala u izboru tužioca. Ja mislim da ovo nije dobar put, da će ovo biti sigurno prepreka u našim evropskim integracijama. Predlažem Narodnoj skupštini da, naravno, usvojimo sve ono što je predložilo DVT, a da vratimo Vladi da Vlada utvrdi onakvu rang listu kako je to predložilo DVT ili čak i da Vlada vrati Državnom veću tužioca da nam predlože po jednog kandidata, jer ako imamo jednog kandidata, mi ga potvrđujemo. Mi nemamo mogućnost političkog uticaja na pravosudnu granu vlasti, odnosno niti mi kao Narodna skupština, kao zakonodavna vlast, niti Vlada kao izvršna vlast.
Imajući, opet, da ponovim iskustva iz prošlosti, mišljenja i Venecijanske komisije i mišljenja Evropske komisije, mislim da ovo neće proći nezapaženo, pogotovo što ja se nadam i duboko verujem da ćemo u toku sledeće godine otvoriti ova dva najvažnija poglavlja 23 i 24. Dobro znate da su to poglavlja koja se među prvima otvaraju, među poslednjima zatvaraju, a funkcionišu na taj način što vi imate veliki broj eksperata bilo Saveta Evrope, bilo Evropske komisije, koji vam sede u Beogradu i bave se tačku po tačku pitanjima reforme, odnosno nezavisnosti i nepostojanja uticaja na pravosudnu granu vlasti.
Još jednom ću ponoviti, zbog toga mi ne možemo da podržimo sve ove predloge, podržaćemo samo one predloge gde je nesporno predložen kandidat broj jedan DVT. Hvala.