Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Aleksandra Jerkov

Aleksandra Jerkov

Demokratska stranka

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani gospodine predsedavajući, pre svega bih se osvrnula na izlaganje poslanika Željka Tomića.
Zanimljivo je da smo od teze koja se zastupala u početku, da u Srbiji nema fašističkih organizacija, nema fašista, sada, uz pomoć ove informacije koju je nadležni državni organ MUP, na čijem je čelu tada bio ministar iz vaše stranke, dostavilo Skupštini Vojvodine, došli do toga da tih organizacija ima, ali da, doduše, taj broj nije baš toliko veliki pa ne treba da nas zabrinjava, pa se čak te organizacije porede sa nekakvim ''jogi letačima''.
Mala razlika je u tome što se ti ''jogi letači'' ne pozivaju na linč čitavih društvenih grupa u našem društvu, dok ove organizacije o kojima govori MUP pozivaju na smrt, ubistva i progone čitavih delova našeg društva ukoliko se oni ne prizovu pameti, promene svoja opredeljenja, nacionalnost, veroispovest, seksualnu orijentaciju ili šta takvo. Tako da je mala razlika u tome što zaista ''jogi letači'' ne predstavljaju takvu vrstu opasnosti za društvo.
Kada ste govorili o događanjima vezanim za komunističku vlast, zapravo uopšte o događanjima nakon Drugog svetskog rata, treba reći da je Skupština Vojvodine upravo u vreme posle petooktobarskih promena osnovala anketni odbor koji se bavio istraživanjem o istini o događanjima nakon Drugog svetskog rata. Knjiga o tome u 12 tomova sa imenima svih civilnih i nevinih žrtava je izašla. Pretpostavljam da to za vas, kao i bilo šta drugo što Skupština Vojvodine radi, nema nikakvog značaja, ali prosto upoznajte se sa činjenicama pre nego što ih iznesete pred ovu skupštinu.
Što se tiče izlaganja gospodina Martinovića, mislim da uopšte ne treba komentarisati njegove stavove o regionalizmu i državnom i teritorijalnom uređenju Republike Srbije. Stavovi SRS-a o tome su poznati. Uostalom, vaše kolege su za ovom govornicom u prošlom sazivu izričito rekle da je stav SRS-a da Vojvodina ne treba da postoji. Što je naš stav različitiji od vašeg, mi se time više ponosimo. Vi Vojvodinu ne vidite uopšte, a mi je vidimo kao modernu evropsku regiju sa svim nadležnostima koje jedna moderna evropska regija treba da ima, što će doprineti boljem životu i građana Vojvodine i građana Republike Srbije. Tako da u tu polemiku sa vama ne bih ulazila.
Žao mi je samo da konstatujem da vam pored činjenica ni brojke nisu baš bliske. Rekli ste da nije istina da je veliki broj vaših amandmana prihvaćen. Vi ste podneli 23 amandmana, od kojih su dva direktno prihvaćena, jedan je amandman Paje Momčilova a drugi Elene Božić-Talijan, a njih 17 je prihvaćeno kroz amandmane Odbora za pravosuđe i upravu zato što su bili slični i njihovo usvajanje je zapravo pokrilo i usvajanje ovih amandmana. Tako da, kada je to u pitanju, molim vas da iznosite tačne informacije. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo predsedavajuća, moje pitanje je upućeno ministru energetike i premijeru gospodinu Cvetkoviću. Vezano je za vest da su "Srbijagas" i austrijska kompanija "Hit" u petak potpisali ugovor od 5,5 miliona evra za izgradnju proizvodne linije u podzemnom skladištu gasa Banatski Dvor.

Moje pitanje je – u kakvoj je vezi ovaj posao sa zakonom koji smo ratifikovali u Skupštini, energetskim sporazumom koji je, podsetiću, predvideo tri stvari. Prva stvar je bila izgradnja proizvodne linije u Banatskom Dvoru, druga stvar je bila izgradnja magistralnog gasovoda "Južni tok", a treća je bila prodaja NIS-a ruskoj kompaniji "Gasprom". Od ove tri stvari jedino je izvesno da je imovina AP Vojvodine, koja je oteta, poklonjena ruskoj strani za cenu koja je bila četiri puta manja od procenjene cene, a o ostale dve stvari smo dobili čvrsta uveravanja svih zvaničnika koji su glasali za sporazum, iako je Liga socijaldemokrata Vojvodine od početka bila protiv ovoga, da je potpisan nekakav memorandum koji je zbog važnosti državnika koji stoje iza njega izuzetno značajan.

Reći ću da se u tački 11. Memoranduma govori o ekskluzivnosti pregovora i kaže se da od trenutka potpisivanja ovog memoranduma "Srbijagas" dostavlja "Gasprom eksportu" ekskluzivno pravo u oblasti razmatranja mogućeg učestvovanja u projektu i neće voditi pregovore o učestvovanju sa drugim kompanijama.

Ukoliko se radi o istom poslu, to znači da je Republika Srbija prekršila odredbe ovog memoranduma i moje pitanje je – kakav je nama garant da, isto tako, i "Gasprom" neće prekršiti odredbe memoranduma? Očigledno je da će Južnog toka biti, jer izgleda da Memorandum ipak nije toliko značajan koliko su zvaničnici koji stoje iza gasnog sporazuma pokušali da ubede našu javnost.

"Srbijagas" će očigledno platiti 5,5 miliona za neki posao za koji nema para, s obzirom na to da čujemo svaki dan predsednika "Srbijagasa" u kolikim je dugovima ova kompanija i da će nakon tog obavljenog posla za 5,5 miliona evra "Srbijagas" i ležište Banatski Dvor pokloniti ruskoj strani, koje će ovog puta biti i opremljeno i plaćeno opet od novca građana Srbije, s obzirom na to da se ovi radovi finansiraju iz budžeta "Srbijagasa", koji nije ništa drugo nego novac građana Republike Srbije, pre svega građana Vojvodine, s obzirom na to da su oni najveći potrošači gasa.

Moje pitanje, na kraju, upućeno je i ministarki finansija – ukoliko to jeste istina, zbog čega onda i AP Vojvodina ima obavezu da iz Fonda za kapitalna ulaganja finansira izgradnju skladišta gasa u Banatskom Dvoru, ukoliko će to raditi "Srbijagas" i ukoliko je sve to istina, zbog čega onda i dalje neko zavarava srpsku javnost time da će Rusi nešto uraditi sa tim skladištem i na koji način će onda i to biti poklonjeno ruskoj strani? Hvala.
Gospođo predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici i narodne poslanice, pre nego što počnem da postavljam svoje pitanje koje se odnosi na statut Vojvodine i zakon o utvrđivanju nadležnosti, dala bih jednu sugestiju ministarki Kalanović.
Ono što vi nazivate administrativnim regionom, zove se Autonomna Pokrajina Vojvodina. Ona postoji od 1848. godine, i sa svojom punom autonomijom, slobodnom voljom svog naroda je ušla u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Jedno vreme je imala zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast, bila je konstitutivni deo Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, tako da vas molim da, kada govorite o regionalizaciji Srbije, razmišljate i o decentralizaciji, a ne samo o pukoj administraciji. Zbog toga što, kada pogledamo na koji način i sa kojim stavovima pristupamo regionalizaciji Srbije danas, mislim da uopšte ne treba da nas čudi to što je, pored Makedonije, Srbija jedina zemlja u Evropi koja nema nikakve regione.
Moje pitanje se odnosi na primenu, odnosno početak prenosa nadležnosti koje će se dati Autonomnoj Pokrajini Vojvodini s obzirom na to da je članom 187. Ustava Republike Srbije uređeno koja su pitanja od republičkog, pokrajinskog i lokalnog značaja i kaže se da ta pitanja određuje zakon. Isto tako, u članu 10. Ustavnog zakona uređeno je da organi i službe Autonomne Pokrajine Vojvodine preuzimaju nadležnosti predviđene Ustavom stupanjem na snagu novog statuta i, obratite pažnju, zakona kojim se uređuju pitanja od pokrajinskog značaja.
Moje pitanje je kada će Vojvodina preuzeti nadležnosti, s obzirom na to da se ovim zakonom koji je predložen, koji je u nacrtu, kako je ministarka rekla, ne utvrđuje koja su to pitanja od pokrajinskog značaja, iako u statutu, koji je, kako vi tvrdite, bio polazni tekst za stvaranje ovog zakona, gotovo svaki član počinje tako da AP uređuje pitanja od pokrajinskog značaja.
Tako da je tu, zapravo, glavna diskomunikacija između statuta Vojvodine i ovog nacrta zakona, pa je moje pitanje da li vi nameravate da u skorije vreme predložite i zakon kojim će se utvrditi koja su pitanja od pokrajinskog značaja. Ako da, kada će to biti, s obzirom na to da će Vojvodina tek tada moći da preuzme svoje nadležnosti i da počne da ih sprovodi. Hvala.
Gospođo predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, mislim da ovaj lapsus gospođe Malović u najboljoj meri ocrtava stvarnu nameru republičke vlade kada je u pitanju autonomije Vojvodine, a to je, zapravo, da se zamažu oči tzv. prenosom nadležnosti, koje su date ovim zakonom i svakim narednim zakonom mogu biti oduzete.
Međutim, mislim da niste odgovorili na ovo pitanje, zato što se u članu 183. Ustava samo kaže da autonomne pokrajine, u skladu sa zakonom, uređuju pitanja od pokrajinskog značaja u oblastima..., pa se kaže u kojim oblastima, ali nigde se ne kaže koja su to pitanja od pokrajinskog značaja.
Šta više, u članu 177. Ustava Republike Srbije kaže se da pitanja od pokrajinskog značaja određuje zakon.
Moje pitanje je gde je zakon kojim će se odrediti koja su pitanja od pokrajinskog značaja, s obzirom na to da se samo pitanja od pokrajinskog značaja mogu smatrati izvornim nadležnostima, a sve drugo - kako došlo, tako i otišlo. Hvala vam.
Da, mislimo da je potreban član kojim će se regulisati pitanja od pokrajinskog značaja, zbog toga što je to isključivo, samo to će biti izvorna nadležnost pokrajine, a nadam se da ne mislite da su izvorne nadležnosti pokrajine ono što ovim nacrtom zakona nije definisano kao poverena nadležnost, s obzirom na to da se radi o davanjima mišljenja, slanjima člana u neki upravni odbor u kome on nema pravo glasa. A za ilustraciju nadležnosti koju kao izvornu dajete pokrajini, treba samo reći da čak i plan gajenja rasplodne divljači na teritoriji AP Vojvodina mora da se radi uz saglasnost nadležnog ministarstva.
Gospođo predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici i narodne poslanice, pred nama se nalazi zakon koji je zapravo mera demokratičnosti Republike Srbije i mera demokratičnosti društva u kome danas živimo. Time se potvrđuju temelji ljudskih prava zasnovanih, pre svega, na ravnopravnosti koja jeste osnov modernih demokratskih društava, modernih demokratskih tekovina i koji je zapravo temelj slobode svakog pojedinca koji živi u Republici Srbiji.
Mislim da vreme koje smo ostavili za sobom, a to je vreme devedesetih godina, najbolje govori o tome šta sve mržnja i diskriminacija mogu da proizvedu u našem društvu. Mislim da nam je to vreme pokazalo šta se može desiti kada govor mržnje nije sankcionisan, kada je mržnja jedna od legitimnih sredstava i političke borbe i svake druge bore koja, na kraju, dovedu do drugačijih obračuna.
Netrpeljivost i mržnja su najveći protivnici demokratije, kako u Republici Srbiji, tako i svuda drugde u modernom razvijenom svetu. Ovaj zakon zato ne sme da bude pretnja nikom. On može biti samo potvrda da ova država i svi mi nameravamo da stanemo iza svakoga ko je različit.
Ovo je zapravo prilika i Republici Srbiji i nama, kao akterima političkog života, da pokažemo da smo položili ispit, da pokažemo da je ova današnja Republika Srbija drugačija od one Republike Srbije, u kojoj je svakome ko je različit to predstavljalo pretnju po njegova prava, pa čak i po njegov život.
Nećemo govoriti da je ovaj zakon uslov za stavljanje Srbije na belu šengensku listu, zato što to nije poenta ovog zakona. Poenta ovog zakona je da jasno i nedvosmisleno stanemo iza svakog od ovih principa koji su zacrtani u ovom zakonu i da pokažemo svakom pojedincu da država i sistem stoje iza njega, bez obzira na svako njegovo lično svojstvo.
Tek onda ćemo moći sa ponosom da kažemo da zato donosimo taj zakon i da zato što ovo društvo štiti ljudska prava i poštuje različitosti, da ovo društvo zbog toga jeste demokratsko i da zato idemo u EU, jer tamo pripadamo. Proces treba da bude obrnut. Ne treba da usvajamo zakon zbog EU, nego treba da idemo u EU zato što ovo društvo tamo pripada, zato što je demokratsko.
Suviše je važan ovaj zakon da bismo ga pravdali stavljanjem na belu šengensku listu. Naravno da naši građani treba da putuju, naravno da treba da mogu da pod lakšim okolnostima izađu iz zemlje, ali isto tako, kada odu u Evropu, oni treba da pokažu da mi jesmo deo te Evrope i to ne samo po papiru, nego po principima koje u ovoj državi negujemo.
Nažalost, u Republici Srbiji i u našoj javnosti je ovih dana dopušteno da se ovaj zakon predstavi na način koji ne dolikuje ozbiljnoj demokratskoj državi. Dopušteno je da se određenim grupacijama, čija se diskriminacija zabranjuje u ovom zakonu, daje veći značaj u odnosu na druge.
Zbog toga nam je potreban ovaj zakon, zbog toga što u ovoj skupštini se u proteklim danima čulo toliko govora mržnje, zbog toga što se čulo toliko kvazinaučnih, kvaziteoloških i kvazimedicinskih argumenata da to ne priliči nijednom ozbiljnom društvu i nijednom ozbiljnom parlamentu.
Ovaj zakon ne bi bio potreban da diskriminacije nema i da se zakoni primenjuju za sve na isti način, ali, nažalost, to nije slučaj. Zbog toga ću još jednom potvrditi da je ovaj zakon potrebniji od svih drugih.
Mislim da smo čak dopustili da se diskriminatorima pravdamo i da im objašnjavamo da oni neće odgovarati po ovom zakonu. E, pa nažalost, hoće. Po ovoj logici bi trebalo kriminalcima koji se plaše od čega će živeti ako im se oduzme imovina koju su stekli na nezakonit način, da im se pravdamo i da im objašnjavamo da se to neće odnositi na njih. E, pa hoće.
Suština ovog zakona je zapravo ravnopravnost i suština ovog zakona je stvaranje sistema koji će omogućiti efikasnu zaštitu onih čija prava su ugrožena, jer pojedinci ili grupe stavljaju sebe iznad Ustava ove zemlje i iznad zakona ove zemlje. Prekinuće se praksa izvinjenja. To je kategorija koja je potrebna, ali nedovoljna, da se diskriminator oslobodi krivice. Kada usvojimo ovaj zakon više neće biti dovoljno da se neko izvini zbog toga što je kršio zakon, što je kršio Ustav, nego će zbog toga morati i da odgovara.
Ovaj zakon jeste u skladu sa obavezama koje smo sami preduzeli, ali je pre svega u skladu sa moralnim obavezama koje, kao politički akteri u ovoj zemlji, imamo prema građanima ove zemlje i obaveze da zaštitimo svakog pojedinca, bez obzira na lična svojstva koja su definisana ovim zakonom.
Ovih dana su se mogli čuti argumenti onih koji se pozivaju na verske zajednice. Međutim, uz dužno poštovanje crkava, svako ko se poziva na verske zajednice i na broj vernika koje one imaju, treba da zna da mnogi vernici koji su deo tih verskih zajednica su veoma daleko od stavova koje pojedinci danas pokušavaju da propagiraju u ime svih nas.
Uostalom, mnogi pripadnici samih tih verskih zajednica su veoma često žrtve diskriminacije. Zar treba spominjati da ispred džamije u Beogradu i dan danas stoji ''marica'' svaki put kada se tamo obavlja nekakva verska služba. Svako ko je protiv ovog zakona treba da razmisli da li će i on jednom u životu doći u situaciju da bude u manjini, da bude diskriminisan. Ako ništa drugo, bar će svi potpasti pod odredbe član 23. kojim se zabranjuje diskriminacija starih osoba i tada će shvatiti potrebu za ovim zakonom.
Pravdanje koje se pojavljuje u ovim amandmanima koji su podneti, koji se uglavnom svode na to da još nije vreme da se takav zakon donese zbog toga što su u mnogim neki od odredbi koje će ovim zakonom biti regulisane, neprihvatljive. Ti argumenti su slični argumentima da još nije bilo vreme da se ženama u Avganistanu obezbedi i omogući da idu u bolnicu kada su bolesne ili da prestanu da im se odsecaju šake ako nalakiraju nokte na rukama, zbog toga što talibanska zajednica to u tom momentu nije shvatila.
Ovaj zakon je zato pripreman u skladu sa najvišim aktima. Postojale su javne debate, dobio je pozitivno mišljenje svih nadležnih ministarstava i odbora, civilnog društva, stručnjaka i mislim da svako od poslanika ko je protiv ovog zakona je zapravo protiv principa ravnopravnosti, jeste za kršenje ljudskih prava i propagira mržnju, baca prašinu u oči i bori se za sistem vrednosti koji nam je, nažalost, u nasleđe ostavio režim 90-ih. Sve manje od ovog zakona bilo bi biranje, koga ćemo da diskriminišemo. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici i narodne poslanice, poštovana gospođo predsedavajuća, pozivam se na član 104, povreda Poslovnika, povreda dostojanstva Narodne skupštine. Radi se o obmanjivanju javnosti.
Grupa narodnih poslanika iz DSS-a celo poslepodne pokušava da plasira u javnost nešto što nije istina.
Ja ću pročitati član 87. stav 3. Zakona o visokom obrazovanju koji je usvojen 2005. godine, kada je ministar prosvete bio gospodin Vuksanović iz DSS-a: "Student koji se finansira iz budžeta opredeljuje se za onoliko predmeta koliko je potrebno da se ostvari najmanje 60 ESP bodova." Tu se govori da je njemu potrebno za upis na sledeću godinu isto toliko, dakle, 60 bodova.
Član 84. stav 4. koji je veoma bitan i koji je izazvao ovaj problem, koji DSS pokušava da prestavi kao problem koji je izazvala sadašnja vladajuća koalicija, glasi: "U narednim godinama studija broj studenata iz stava 3. ovog člana visokoškolska ustanova može povećati za najviše 20% u odnosu na prethodnu godinu, u skladu sa odlukom nadležnog organa visokoškolske ustanove."
Amandman gospođe Jagode Jorge, koji vi danas pokušavate da prikažete kao osnovni problem, zapravo reguliše kojih 20% studenata se može upisati na narednu godinu studija. On nije regulisao da je to 20%, nego samo da je to 20%. Studenti koji ne pripadaju Demokratskoj stranci Srbije, za razliku od ovih koji danas protestuju pred Skupštinom, u dogovoru sa ministrom Obradovićem došli su do toga da se i sa manjim brojem bodova, pod određenim uslovima, može upisati naredna školska godina. Nije moguće da taj broj bude više od 20%, zbog cifre koju je vaš ministar doneo.
Zato nemojte sada zloupotrebljavati situaciju i nemojte, pod plaštom toga da branite prava studenata, napadati one koji pokušavaju da svim studentima u ovoj zemlji bude bolje u okviru onog lošeg zakona koji je vaš ministar predložio i koji je vaša vlada Vojislava Koštunice donela. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, narodne poslanice, reklamiram povredu Poslovnika, s obzirom na to da je gospodin Ilić u pitanju naravno da je član 104 - povreda dostojanstva Narodne skupštine.       
Gospodine Iliću, vi govorite o ugovorima, o tome kako su neki ugovori nestali. Zaista, nemojte vređati dostojanstvo svih građana Republike Srbije, svih nas koji ovde sedimo, svi znamo kako se to dešava kada vi potpisujete ugovore i kako se to završi po građane Srbije, posebno po građane Vojvodine.
Vi ste govorili o tome da smo mi protiv ovog sporazuma, protiv sporazuma sa Rusijom. Ne, Liga socijaldemokrata Vojvodine nije protiv sporazuma sa Rusijom. Naravno da je protiv sporazuma sa Rusijom pod ovim uslovima, sklopljenim bez tendera, uz nepoštovanje privatizacionih zakona ove zemlje, nepoštovanje ekološkog zakonodavstva Srbije, uz dopuštanje da druga država na teritoriji jedne suverene države kakva je Republika Srbija uspostavi monopol bez mogućnosti da kontrolišemo svoje rezerve nafte, po ceni koja je nekoliko puta ispod tržišne cene na koju je procenjena Naftna industrija Srbije.
Samo nekoliko meseci pre zakonskog roka za vraćanje imovine AP Vojvodini, a zna se da je 90% Naftne industrije Srbije bilo u vlasništvu AP Vojvodine, bez ikakve konsultacije bilo sa građanima, bilo sa predstavničkim telima AP Vojvodine, tako da pod tim uslovima naravno da Liga socijaldemokrata Vojvodine nije spremna da podrži sklapanje ovakvog ugovora.
Vi ste rekli nešto poput - ne možemo da se ponašamo tako prema Rusiji. Šta, ne možemo da insistiramo da Republika Srbija poštuje svoje zakone, ili ne možemo da insistiramo na tome da poštuje svoj ustav ili da ima dostojanstvo?
Predsednik Republike i vi ste tamo dali nekakve rokove Rusiji koje smo mi sada probili. Kakve rokove? Zašto njih nema u sporazumu? Zašto mi o tome kao narodni poslanici, zašto građani Republike Srbije o tome ništa ne znaju?
Vi nas ovde upozoravate, pretite nam da se ne igramo sa državnim vrhom Rusije. Šta to znači? Da li mi treba da odustanemo od svega što ovu zemlju čini zemljom da bismo udovoljili državnom vrhu Rusije? To nije čak ni gubernija, to čak nije ni kolonijalni odnos, to je vazalstvo i na to bilo ko ko za sebe govori da je srpski patriota ne može da pristane.
U redu, Rusija jeste velika sila, ali ako jeste velika sila neka to pokaže tako što će dati najpovoljnije uslove Srbiji, tako što će ponuditi najviše para za Naftnu industriju Srbije i tako što će pobediti na tenderu i na legalan način doći do ovih povlastica koje joj se sada pružaju.
Vi nas ovde optužujete da zakeramo, citiram, zakeramo, i svaku sitnicu tražimo u ovom sporazumu. Nije zakeranje, gospodine Iliću, to što neko insistira da se poštuju zakoni ove zemlje. Za vas koji mislite da je u redu kraduckati, možda za vas i jeste zakeranje.
Kakvi su nam to prijatelji, gospodine Iliću, koji nas ne poštuju, koji nas ponižavaju, koji ne poštuju naše zakone i Ustav, kakvi su to prijatelji koji žele da njihova država na teritoriji naše države uspostavi monopol? Kakvi su to prijatelji, ako ne nude socijalni program?
Kakvi su to prijatelji, ako ne nude ekološki program? Kakvi su to prijatelji ako za nešto što je procenjeno na 1,4 milijarde evra nude 400 miliona evra?
Kakvi su to prijatelji koji potpisuju sa nama sporazum koji nema nikakvu vrednost i nije merodavan? Kakvi su to prijatelji koji vrše pritisak na ovu instituciju, koji vrše pritisak na organe Republike Srbije da se sve drugo ostavi samo da bi njihov sporazum došao što pre na dnevni red? Kakvi su to državnici koji na tako nešto pristaju? Šta to govori o onima koji pristaju?
Liga socijaldemokrata Vojvodine će podržati ovu vladu u svim njenim aktivnostima koje vode ka pridruživanju EU. Liga socijaldemokrata Vojvodine nikada neće podržati ovu vladu ako ona bude pljačkala Vojvodinu. Ovo što se sada dešava jeste pljačka Vojvodine, još jedna u nizu.
Sada ću se obratiti poslanicima DS, koji se deklarativno zalažu za autonomiju Vojvodine. Ne možete se deklarativno zalagati za to, a da svako vaše delo govori drugačije.
Mislila sam da će podrška koju je predsednik Tadić dobio od građana Vojvodine na predsedničkim izborima, da će podrška koju je Lista Za evropsku Vojvodinu, čiju okosnicu je činila DS, pred vas postaviti jednu novu vrstu obaveze.
Da će ta vrsta obaveze biti ta da barem jednom, ali barem jednom stavite interese građana Vojvodine ispred partijske centrale u Beogradu. Nažalost, to ni sada nije slučaj. Hvala vam.
Poštovana gospođo predsednice, dame i gospodo narodni poslanici i narodne poslanice, gospođo predsednice, pre svega se vama obraćam.
Pre nekog vremena, sada nije ovaj događaj bitan zbog konkretno ovog događaja, mene je gospodin bivši ministar mr Velimir Ilić nazvao nekom tamo devojčicom. Nije ovo bitno zbog toga što se to desilo meni, mislim da je značajno zbog načina na koji se u ovom visokom domu razgovora i zbog načina na koji mi radimo.
Član 104. Poslovnika Narodne skupštine je u ovom pogledu je izuzetno precizan - narodni poslanici su dužni da se jedni drugima obraćaju sa uvažavanjem.
Molim vas, ovo nije prvi put da vi ne reagujete, narodni poslanici vređaju jedni druge, vređaju ljude koji nisu ovde.
Molim vas da ubuduće reagujete i da se postarate da prođe barem jedan dan u toku ove sednice da neko u ovoj skupštini, za ovom govornicom, ne bude vređan po nacionalnoj, verskoj ili polnoj osnovi. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici i narodne poslanice, poštovana predsednice, predsedništvo, pred nama se nalazi istorijski sporazum i ovo jeste jedna od onih sednica na kojima se odlučuje o toku kojim će ova zemlja krenuti u narednom vremenu i u godinama i decenijama koje dolaze. Zbog toga je zaista za žaljenje atmosfera u kojoj se ova rasprava odvija.
Poražavajuće je to što u ovoj zemlji nema konsenzusa oko toga gde ova zemlja treba da ide. Poražavajuća je neozbiljnost pojedinih aktera i činjenica da je ova sednica prekidana na šest nedelja, da je nastavljena bez ikakve promene, da neki ne žele da shvate tokove kojima se zemlja mora kretati i kojima treba da se kreće i što je nekima uvek ispred svega interes njihove stranke a ne interes građana Republike Srbije, jer interes građana Republike Srbije jeste Evropska unija.
Isto tako, iako sam članica vladajuće koalicije, moram da kažem da je poražavajuće i to što u ovom klupama danas ne sede svi ministri iz Vlade Republike Srbije mada smo imali prilike da na drugim sednicama često viđamo celu Vladu, da viđamo i druge državne zvaničnike i žao mi je što cela Vlada ne shvata ozbiljnost ovog trenutka.
Ono što je, međutim, najžalosnije u ovom trenutnu, je to što se ovo dešava tek sada. Pre Republike Srbije ovo pred čim se mi danas nalazimo uradile su sve zemlje koje su bile u procesu stabilizacije i pridruživanja osim BiH. Albanija je, primera radi, ovaj sporazum ratifikovala pre dve i po godine.
To je tragično zbog toga što je Srbija zaista imala šansu koju nije imala ni jedna druga zemlja na Balkanu, a to je da bude lider u evropskim integracijama. Od Srbije se to očekivalo jer je imala kapaciteta i mogućnosti resursa za tako nešto. Ona tu šansu nije iskoristila.
Prethodne dve vlade Vojislava Koštunice nisu imale volje, ponašale su se licemerno u odnosu na evropske integracije i imali smo izostanak volje Vojislava Koštunice i izostanak odlučnosti onih koji su ga na to morali naterati, koji su morali insistirati na tome da se ovo desi ranije.
Plašim se da su u ovoj zemlji građani pokazali veću odgovornost od političara.
Oni su nas jasno, svojim odlukama na izborima, i predsedničkim i prethodnim parlamentarnim, obavezali na to da svi, kao politički akteri u ovoj zemlji, radimo na što bržem priključivanju zemlje Evropskoj uniji i zbog toga je veoma veliko zadovoljstvo Lige socijaldemokrata Vojvodine što može da podržava Vladu koja konačno ima snage, spremnosti, volje i kapaciteta da uvede Srbiju u Evropsku uniju.
Razlozi za priključenje Srbije Evropskoj uniji su brojni. Iako ekonomski razlozi ovde nisu najvažniji, oni su za društvo kakvo je Srbija danas veoma bitni i zbog toga treba pobrojati neke.
Evropska unija, pre svega, predstavlja tržište od 500 miliona ljudi. Evropska unija je, sa svojih 15 članica pre procesa ovog velikog pridruživanja, bila izvor 48% stranih direktnih investicija u svetu. Iz EU potiče, takođe, 18% svetske trgovine robom i 24% svetske trgovine uslugama. Nove članice Evropske unije imaju veći privredni rast od zemalja starih članica EU. Evropska unija je najveći donator u Srbiji. Do sada, od 2000. godine, EU je investirala dve milijarde evra u Srbiju, a još jedna milijarda je u planu do 2011. godine. Ovo je, treba reći, nepovratna pomoć, koja je namenjena stvaranju novih radnih mesta.
EU je najveći direktni investitor u Srbiju. Sa 7,4 milijarde evra dve trećine svih stranih direktnih investicija koje dolaze u Srbiju dolaze iz zemalja EU. Ovo znači i nova radna mesta, nove tehnologije i taj tzv. know how koji će učiniti kompanije iz Srbije konkurentnim na evropskom i svetskom tržištu.
EU je najveće tržište za izvoz iz Srbije jer se više od 55% izvoza iz Srbije vrši upravo u zemlje EU. Evropska unija je Srbiji dala velike zajmove pod najpovoljnijim uslovima. Tako je Evropska banka od 2001. do 2007. godine pozajmila Srbiji 1,3 milijarde evra. Ovi zajmovi su namenjeni infrastrukturi, rehabilitaciji puteva, mostova, pruga i za podršku i razvoj malih i srednjih preduzeća. Neki od ovih zajmova se nalaze danas pred ovom skupštinom na dnevnom redu i, nažalost, do sada, zbog neozbiljnosti onih političkih aktera o kojima sam govorila na početku svog govora, nisu bili usvojeni.
Za industriju novih zemalja članica EU ovo znači pristup jedinstvenom tržištu, zajedničku trgovinsku politiku, regionalnu pomoć zasnovanu na solidarnosti, što znači ravnomeran regionalni razvoj. Ovo znači zajedničku politiku iz različitih oblasti, kao što su poljoprivreda, zaštita životne sredine, energetska politika i slično.
Ovo znači - evro čim se za to steknu uslovi. Ovo znači politiku Evropske unije na polju pravde i unutrašnjih poslova i ono što je interesantno i posebno važno za mlade ljude - vizne olakšice, tako da oni mogu konačno da vide šta to postoji sa druge strane, zato što nisu imali priliku to da urade do sada.
Međutim, za Ligu socijaldemokrata Vojvodine su možda čak i bitniji oni politički razlozi. To su te evropske vrednosti koje dolaze sa Evropskom unijom, zato što EU nije hrpa zakona koju treba usvojiti, to je, pre svega, poštovanje ljudskih prava, to su stabilne institucije, razvoj demokratije, princip supsidijarnosti, decentralizacija, regionalizacija.
Ono što Srbija treba da shvati, to je da je politika uslovljavanja koju EU vodi - normalna. To je nešto što Evropska unija vodi prema svim zemljama u pristupnom i pretpristupnom periodu i to nije nešto što neko radi zato što mrzi Srbiju ili Srbe ili da bi napakostio bilo kome.
Ti uslovi, koje Srbija na svom putu do Evropske unije treba da ispuni, zapravo nama pomažu da budemo bolje društvo. Sve i da Srbija ne ulazi u EU, ona bi trebalo da ispuni te uslove zato što to znači stabilne institucije, efikasnu i jeftinu administraciju koja neće predstavljati građanima dodatni trošak nego će im pomagati da žive u ovoj zemlji, to znači slobodno tržište, konkurenciju na tržištu, poštovanje ljudskih prava, bezbednost.
Evropska unija nije uvek tvrda u svojim uslovima, što je Srbija, možda bolje od svih drugih zemalja, imala priliku da vidi. Srbija je do sada u nekoliko navrata, ne ispunjavajući uslove EU, nastavljala svoj proces evropskih integracija. Plašim se da je do sada Evropska unija učinila više nego Srbija u procesu evropskih integracija i na tom zadatku da Srbija uđe u EU.
Prvi test za ovu skupštinu i za ovu skupštinsku većinu na tome da pokaže svoju evropsku opredeljenost biće onda kada se pred njom bude našao statut AP Vojvodine. Tada će ova skupština imati priliku da pokaže da li prihvata sve evropske vrednosti ili ih prihvata selektivno, zato što je decentralizacija jedna od osnovnih evropskih vrednosti, a princip supsidijarnosti postavljen kao jedan od osnovnih principa na kojima počiva Evropska unija.
Princip supsidijarnosti znači da se sve ono što može da se rešava na lokalnom nivou i rešava na lokalnom nivou, da se sve ono što može da se reši na regionalnom nivou ne prenosi na nacionalni nivo, na nacionalnom nivou se rešava sve ono što ne može da se reši na druga dva niža nivoa, a na evropski nivo se prenose samo one teme i samo oni problemi koji same države članice ne mogu da reše.
Koliko je princip supsidijarnosti dobar, možda pokazuju iskustva iz Vojvodine. Vojvodina je prošle godine iz Fonda Evropske unije ostvarila 40 projekata i na taj način dobila 90 miliona evra. Poražavajuće je što tu šansu nisu imali građani i Niša, građani Užica, građani Čačka ili građani bilo kog drugog dela Srbije zato što nemaju načina da pristupe tim fondovima.
Međutim, treba reći da je Vojvodina mogla dobiti mnogo više zato što je imala kapaciteta za to, ali nije mogla sama da aplicira za fondove Evropske unije, nego je to morala da radi preko nekoga u Beogradu ko je tom prilikom odlučivao šta to građanima Vojvodine treba, koliko im treba i kada im treba.
Treba pustiti građanima Vojvodine, ili građanima svih drugih delova Srbije, da sami određuju svoje prioritete i da sami apliciraju za fondove Evropske unije zbog toga što će na taj način poneti odgovornost za svoje živote i moći da uređuju okruženje u kojem žive.
Vojvodina treba da bude primer i uzor drugima zato što svi građani Republike Srbije mogu da imaju pravo da utiču na kvalitet svog života i na poboljšanje svog života.
Zato joj novim statutom Vojvodine mora biti zagarantovano pravo da aplicira za fondove Evropske unije, a taj primer treba da slede i drugi regioni zato što niko ne zna bolje od građana koji žive na određenoj teritoriji šta je to što je njima potrebno.
Multijezična, multikonfesionalna i multinacionalna Vojvodina treba da bude most između Evropske unije i Srbije. Treba da bude onaj, kako to političari u Beogradu kada dolaze po glasove u Vojvodinu vole da kažu - najevropskiji deo Srbije, a ova skupština treba da nedvosmisleno pokaže svoju evropsku opredeljenost, treba da pokaže da prihvata sve evropske vrednosti a ne da ih prihvata selektivno i da na tom putu Srbije ka Evropskoj uniji neće biti izuzetaka.
Zbog toga će poslanici LSV, naravno, podržati Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, zato što znamo da je to prvi korak ka evropeizaciji naše zemlje i stvaranju istinski demokratskog društva. Hvala vam.
Poštovana gospođo predsednice, dame i gospodo narodni poslanici i narodne poslanice, reklamiram povredu člana 103. i člana 104, u pitanju je stav 1.
Ono što je paradoks i što su građani Republike Srbije imali prilike da primete to je da se danas, juče i prekjuče u ovoj skupštini javljaju da reklamiraju povredu člana 104, koji govori o tome kako je prekršeno dostojanstvo Narodne skupštine, upravo oni koji najviše to dostojanstvo Narodne skupštine krše.
Ono što je još interesantno i predstavlja poseban kuriozitet je to što čine poslanici koji, prema evidenciji, nisu uopšte prisutni na ovoj sednici, koji ne žele da se identifikuju prilikom ulaska u salu i zbog toga je veoma čudno zbog čega oni uopšte imaju priliku da učestvuju u radu ove sednice. Ukoliko neko nije u sali, on ne bi trebalo da ima mogućnost da diskutuje po tačkama dnevnog reda, ponajmanje da zloupotrebljava svoje poslaničke mogućnosti.
Najgore od svega je što oni sve to čine pod plaštom odbrane demokratskih vrednosti ili demokratije kao takve, kako smo imali nekoliko puta prilike već da čujemo od njih.
Poslovnik nijednom poslaniku ne daje za pravo da reklamirajući povredu Poslovnika blokira rad ove skupštine i molim vas samo da kada radite to razmislite o tome koliko svaki radni dan ove skupštine košta građane Republike Srbije, i da počnete da radite svoj posao, a to je da svi zajedno obezbedimo da građani ove zemlje žive bolje.
Pred nama su danas na dnevnom redu zajmovi i donacije iz Evropske unije koji su namenjeni infrastrukturi, rehabilitaciji puteva i mostova, pruga. To su projekti koji su namenjeni za izgradnju bolnica. To su projekti za koje postoji potvrda da će oni biti nastavljeni. Ta potvrda će biti prikazana tog momenta kada dozvolite da oni dođu na dnevni red i sprečavajući da oni dođu na dnevni red vi sprečavate zapravo to da građani ove zemlje počnu da žive normalnim životom koji su zaslužili i pred kojim imate tu obavezu. Hvala vam.
Gospođo predsednice, dame i gospodo narodni poslanici i narodne poslanice, Liga socijaldemokrata Vojvodine danas još jednom želi da potvrdi one vrednosti za koje se zalagala od svog osnivanja.
To je izgradnja demokratskog društva, u kome će se poštovati ljudska prava i slobode i u kom će različitosti biti smatrane bogatstvom i ostalim ljudskim pravom. To je decentralizovana i regionalizovana Srbija u kojoj će građani imati pravo da preuzmu odgovornost za svoje živote i da raspolažu onim što su stvorili. To je društvo u kome niko neće biti diskriminisan ili ugrožen zbog toga što razmišlja drugačije ili pripada drugoj etničkoj grupi.
To je društvo u kome će mladi dobijati stvarno šansu i u kome će im se omogućavati da ostanu u ovoj zemlji, u kome stari ljudi neće biti diskriminisani zbog svojih godina. To je Srbija koja će biti ravnopravan i poštovan partner u EU, zato što je to jedini način da njeni građani i građanke žive bolje. To je društvo u kome su pojedinac, njegov život i njegova prava osnovna vrednost i u kome ne može biti viših interesa od prava i sloboda građana i građanki ove zemlje.
Ove vrednosti i želja da stvorimo ovakvo društvo uticale su na naše opredeljenje da za partnera na republičkim izborima izaberemo one stranke koje ne samo da žele, nego zaista i mogu, u saradnji sa Ligom socijaldemokrata Vojvodine, da dovedu naše društvo i zemlju korak bliže našem zajedničkom cilju, a to je svakako članstvo u EU.
Ovo je očigledno i cilj građana Srbije. Građani su jasno, i na predsedničkim i na parlamentarnim izborima, pokazali da jedini put kojim ovo društvo treba da ide jeste put demokratije, stabilnosti, poštovanja ljudskih prava i evropskih vrednosti, i time su sve nas obavezali da se beskompromisno i jasno za taj evropski put borimo.
Mi iz LSV, kao i toliko puta do sada, dužni smo da zbog građana koji su dali podršku našoj politici na ovim izborima kažemo istinu. Istina je da nismo presrećni zbog ove koalicije koja je formirana. Mnogo stvari je ostalo nedorečeno, mnoga pitanja su ostala neodgovorena i mnoge stvari nisu zaboravljene. To je razlog zbog koga LSV personalno neće učestvovati u vladi gospodina Cvetkovića.
Ali, zbog istih tih ljudi koji su nam ukazali poverenje, mi danas moramo reći i sledeće. Istorija nas je mnogo puta naučila da pogrešna odluka pri izboru vlade može imati katastrofalne posledice. Nakon ovih izbora imali smo dve opcije. Prva je da se formira vlada u kojoj bi većinu činila SRS i čiji bi premijer bio Vojislav Koštunica. Druga opcija bila je da se formira vlada u kojoj bi većinu imala DS i čiji bi premijer bio neko sa liste za Evropsku Srbiju.
Ukoliko glasovi pet poslanika Lige socijaldemokrata Vojvodine mogu da budu ti koji će da presude u ovoj stvari, koji će da odluče o tome da li će se u Srbiji nastaviti evropske integracije ili će one biti prekinuta, Liga socijaldemokrata Vojvodine pred građanima Vojvodine, pred građanima Srbije nema pravo na tu vrstu luksuza da se sada predomišlja, ima dileme ili postavlja uslove. Naš izbor je jasan - Srbija mora u Evropu. Građani Srbije moraju da žive bolje. Vojvodina mora imati autonomiju i Srbija mora biti decentralizovana.
Vojislav Koštunica, kao premijer u trećem mandatu, nije u stanju da građanima Srbije pruži to. SRS smatra da autonomne pokrajine ne treba da postoje. Velimir Ilić sistematski pljačka Srbiju, pod maskom ravnomernog regionalnog razvoja. Vojislav Koštunica je antievropejac.
Ova koalicija bi udaljavala građane Srbije od Evropske unije i samim tim od njihovog boljeg života. Ova koalicija ne želi budućnost jer tamo za njih nema mesta. U budućnosti nema mesta za Vojislave, Šešelja i Koštunicu, kojima je jedini i najviši interes bio zadovoljenje njihovih sebičnih interesa i koji su ovo društvo koštali mnogo života, novca i izgubljenih godina. Naša je obaveza da im ne damo više nijednu.
Nažalost, gospodine Cvetkoviću, opet imamo pred sobom ekspoze u kome se ni jednom rečju ne spominje Vojvodina, ni decentralizacija Srbije. Međutim, Srbija neće imati mogućnosti da koristi pristupne evropske fondove sve dok se ne decentralizuje, a tek tada ćemo imati ravnomerni regionalni razvoj jer nije moguće imati ravnomerni regionalni razvoj ukoliko nemate regione.
Tako da ono što je danas prebačeno Ligi socijaldemokrata Vojvodine, ravnomerni regionalni razvoj, zapravo jeste suština programa Lige socijaldemokrata Vojvodine. Jer nije regionalni razvoj to da jedan region plaća, dok se neko drugi bogati na njegov račun, na račun njegovih građana, i to ne mislim na neki drugi region, nego prosto na ličnosti koje su se na taj način obogatile.
To znači, gospodine Cvetkoviću, i to danas isto zbog građana koji su pružili podršku Ligi socijaldemokrata Vojvodine, moramo jasno reći da od vas očekujemo da ispunjavate ono što su evropski standardi, a to za Ligu socijaldemokrata Vojvodine znači: povraćaj imovine Vojvodini i lokalnim samoupravama, decentralizacija i regionalizacija zemlje, odnosno transmisija vlasti na Vojvodinu i lokalne samouprave.
To znači da plate i penzije u Vojvodini više ne mogu biti manje nego one u centralnoj Srbiji, što znači da ona sramna cifra od 7% mora biti prevaziđena i građani Vojvodine moraju dobiti priliku da raspolažu onim što su stvorili, što bi opet podrazumevalo i promenu Ustava, protiv koga je Liga socijaledmokrata Vojvodine bila, jer mi smo tada mislili i danas stojimo iza toga da je taj Ustav izrazito antievropski i da će morati da se promeni, ukoliko Srbija bude želela da uđe u Evropsku uniju.
To znači da Vojvodinu treba posmatrati, nadamo se i očekujemo od ove vlade to, kao ravnopravni deo Srbije, a ne kao bankomat iz koga se odnosi novac kako koji ministar to poželi.
To su sve obaveze koje se moraju ispuniti, kao što su to i evropski standardi, a mislim da velika podrška koju je Lista Za evropsku Srbiju dobila u Vojvodini pred vas kao premijera postavlja jednu novu vrstu obaveze prema građanima Vojvodine i zbog toga smo sigurni da ćete biti toga svesni i da ćete takvu obavezu pred građanima i građankama Vojvodine znati da ispunite.
Zbog toga Liga socijaldemokrata Vojvodine danas daje podršku Mirku Cvetkoviću da formira Vladu i dajemo podršku programu koji je pred ovu skupštinu kandidovao. Ova vlada može računati na podršku Lige socijaldemokrata Vojvodine sve dotle dok bude sprovodila ovaj ekspoze. Međutim, istovremeno vam jasno kažemo i nismo spremni da od toga odustanemo, da ni u jednom trenutku nećemo biti spremni na kompromis koji dovodi u pitanje ostvarenje ovih ciljeva na koje ste se danas pred nama i pred građanima Srbije obavezali. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici i narodne poslanice, radi se zapravo o dva amandmana koja su veoma slična, a isti takav amandman je podnet i na član 84, međutim, govoriti o ovome što sam juče rekla ministru u jednom momentu i na sastanku Odbora zaista nema smisla, pošto se radi o veoma lošem okviru koji je postavljen tako da pokrajina zaista nema ni mogućnosti da ostvari svoju autonomiju. Dakle, to je okvir koji je postavio postojeći Ustav i Zakon o državnoj upravi. Upravo iz tog razloga je i Liga socijaldemokrata Vojvodine bila protiv toga. Zaista smatramo da Ustav onemogućava istinsku decentralizaciju i time bolji život građana Srbije.
Zbog toga bih zamolila ministra i predsednika Vlade... Ministar je nekoliko puta u toku ove rasprave eksplicitno rekao da je Srbija primer kako zemlja treba da bude decentralizovana. Molim ga da više to ne govori, zbog toga što je Srbija jedna visoko centralizovana zemlja u kojoj pokrajina nema nikakve nadležnosti, nema mogućnosti čak ni da izvršava sopstvene odluke. Kao što vidimo, Vlada nije spremna da prihvati ovakav amandman da pokrajinske odluke budu obavezujuće i one to nisu ni za koga, čak ni za lokalne samouprave koje se nalaze na teritoriji AP Vojvodine.
Sramota je da jedan ministar iz Demokratske stranke, koja se načelno i deklarativno zalaže za autonomiju Vojvodine, ne želi da prihvati ove amandmane i da toliko ne veruje pokrajinskim političarima, administraciji i građanima Vojvodine da im ne dopušta da uzmu svoj život u svoje ruke, da snose odgovornost za svoje živote. Jer, autonomija je jedino mera odgovornosti i mera spremnosti da se preuzme odgovornost za stvari koje se dešavaju u našim životima.
Juče sam na sastanku Odbora zaista banalizovala situaciju i rekla sam ministru da ukoliko nismo spremni da AP Vojvodini vratimo nadležnosti, ukoliko nismo spremni da joj damo nikakva ovlašćenja i ako zaista nemamo nameru da imamo pokrajinu koja služi nečemu, ako ćemo imati pokrajinu koja ne služi ničemu, dajte onda da je ukidamo, da bar više ne košta građane.
Svrha autonomije nije da ona košta građane, da građani imaju još jednu administraciju koju će plaćati, svrha je da oni zbog toga bolje žive.
Molim Demokratsku stranku da prestane samo rečima da se zalaže za autonomiju Vojvodine i da to počne delima.
Gospodine predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici i narodne poslanice, gospodine Koštunica i članovi Vlade, javila sam se da reklamiram povredu Poslovnika, član 84. u stavu 1, zatim član 104, odredbe člana 225, koji se odnosi na dostavljanje materijala narodnim poslanicima, a s obzirom na to da mi niste dali reč kada sam se javila po Poslovniku, sada reklamiram i član 100, zbog toga što je trebalo da mi date reč, gospodine predsedniče, tada kada sam se za nju javila. Zbog toga ste vi povredili Poslovnik pre utvrđivanja dnevnog reda, prilikom sazivanja ove skupštine, tada je trebalo da mi date reč.
Ne vidim zbog čega je predsednik Republike Srbije dobio reč pre mene, pogotovo se ovo odnosi na predsednika Vlade, s obzirom na to da je njega izabrala ova skupština i na to da on za svoj rad odgovara ovoj skupštini. Situacija da predsednik Republike, ministri i premijer dolaze u Skupštinu treba da bude uobičajena. Oni bi zbog prirode svog posla trebalo da posećuju Skupštinu, da se interesuju za rad.
Ne vidim razlog da budemo toliko ushićeni time što su oni došli, pa zbog toga da još više kršimo Poslovnik, kao što ne vidim razlog ni da aplauz posle njihovih govora traje dva-tri minuta. Ne vidim razloga ni za radost zbog toga što su rekli, a ni situacijom kakva je danas u Srbiji.
Međutim, zbog čega sam se prvo javila za povredu Poslovnika? Na koji način ste vi, gospodine predsedniče, sazvali ovu skupštinu? Pre dva dana ste na sastanku predsednika poslaničkih grupa rekli da će Skupština biti sazvana u petak, sa ovom temom dnevnog reda. Nakon toga su poslanici opet iz medija imali priliku da čuju da će Skupština biti danas, u 14,00 časova.
Dnevni red smo dobili danas ujutru, materijal koji prati saziv dobili smo danas ujutru. Ne znam kako vi očekujete da mi proučimo izveštaj Pregovaračkog tima i rezoluciju i da se na dobar način pripremimo za ovu sednicu.
Dalje, gde su svi ministri u Vladi? Gde je predsednik, gde je premijer, gde su svi oni bili kada su bile odrađivane druge teme u ovoj zemlji, na drugim sednicama, zašto nisu bili prisutni prilikom usvajanja budžeta, Sporazuma CEFTA, prilikom usvajanja odluke o korišćenju instrumenata pretpristupne pomoći Evropske unije, kada se usvajao Zakon o Ustavnom sudu, kada se usvajao set predsedničkih zakona? Da li to njima nije bitno koliko je ovo, da li im nisu bitni životi ljudi u ovoj zemlji i ono što od tih ljudi zavisi?
Zbog čega ovu skupštinu i ovu sednicu održavamo u ovoj zgradi, gde nema uslova za rad poslanika? Moja poslanička grupa se nalazi u kancelariji koju je pozajmila, zbog toga nemamo telefon, nemamo ni internet, nemamo ni televizor i ne vidim razlog da se samo ove sednica skupštine održavaju ovde, kada je reč o Kosovu.
Ukoliko želite da izdvojite fizički sednice Skupštine kada se raspravlja o Kosovu od drugih sednica, predlažem vam da narednu Skupštinu zakažete u Prištini, pa ćemo tako pokazati i fizičkim delima da je Kosovo neotuđivi deo Srbije.
Hvala vam. (Aplauz.)
Dame i gospodo narodni poslanici, narodne poslanice, zahvaljujem se potpredsedniku Đeliću što mi je konačno omogućio da dođem na red.
Naravno da Liga socijaldemokrata Vojvodine i poslanička grupa Vojvođanski poslanici ne može podržati tekst ove deklaracije.
Razlog je, razlika između ove i prethodne dve deklaracije koju je ovaj saziv Skupštine usvojio, koje, takođe, nismo podržali, izrazit antievropski karakter ove deklaracije, tj. rezolucije.
DS je uradila ono što nije smela uraditi. Napravila je kompromis oko onoga oko čega nije moglo biti kompromisa, to je suština, a suština su evropske integracije.
Naime, postoji nešto što se zove pravo Evropske unije. To je pravo Evropske unije da definiše da se u Evropsku uniju ulazi pod uslovima koje je Evropska unija odredila. Ti kriterijumi, koje svaka zemlja koja želi da pristupi Evropskoj uniji treba da ispuni, zovu se kriterijumi iz Kopenhagena, a za zemlje zapadnog Balkana postoje dodatni uslovi, koji su definisani tzv. procesom stabilizacije i pridruživanja koji se završava potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.
S obzirom na to da je tekst Sporazuma parafiran, više ga nije moguće menjati, tako je valjda u svakom pravu, da se parafiran ugovor i parafiran sporazum više ne mogu menjati. Evropska unija je ta koja postavlja uslove, a ne zemlja koja želi da pristupi, tako da Srbiji ne bi bilo moguće da menja tekst ovog sporazuma.
Sve, i da je to moguće, to ne treba raditi kako vi navodite u svom predlogu o funkciji i očuvanju suvereniteta i teritorijalnog integriteta zemlje, već treba zbog toga i u funkciji boljeg života i kvalitetnijeg života građana i građanki ove zemlje, ali to je očigledno vaša poslednja briga.
Klauzula koju ste stavili u ovu rezoluciju, šta ona znači? Ona, zapravo, znači da Srbija u krajnjem više ne bi mogla potpisati nijedan međunarodni sporazum ni sa jednom zemljom Evropske unije, ni sa jednim međunarodnim entitetom koji prizna nezavisnost Kosova. Evropska unija je odlukom svoje komisije stavila do znanja da će priznati nezavisnost Kosova. To znači da ste vi ovom deklaracijom rekli da Srbija ne želi da se integriše u Evropsku uniju, a to smo već čuli iz diskusija pojedinih poslanika vladajuće koalicije.
Kada govorimo o klauzuli koja govori o NATO-u, veoma je važno reći da iako NATO nije zvanično uslov za ulazak u Evropsku uniju, postoji jedan bezbednosni uslov, odnosno zemlja koja je kandidat mora da ispuni neke kriterijume kada je nivo bezbednosti u pitanju, a Evropska unija, s obzirom na to da nema svoju vojsku, nema načina da proceni da li ta zemlja ispunjava uslov a NATO je jedina organizacija koja može da proceni. Zbog toga nijedna od tranzicionih zemalja nije uspela da uđe u Evropsku uniju, a da prethodno nije bila članica NATO. Mi nismo ni Finska, ni Austrija, prosto nismo u mogućnosti da Evropskoj uniji postavljamo takve uslove, zbog toga što ne možemo na taj način da doprinesemo Evropskoj uniji, kao što su to uradile ove zemlje.
Međutim, do pre veoma kratkog vremena, i vi ste to znali. Ja ću samo pročitati jedan deo intervjua sa gospodinom Šutanovcem, ministrom odbrane, koji je pristao sada na ovakav tekst deklaracije.
Njega su, naime, kada su ga upitali šta misli o tome što Koštunica smatra da treba da ostanemo vojno neutralni i da je to najbolja pozicija za Srbiju, on je odgovorio da je ta strategija već viđena i da neće doneti nikakve promene. Možemo biti neutralni vojno i politički, ali pitanje je koliko će naši građani moći da izdrže posledice te neutralnosti.
Na pitanje kakve bi te posledice bile, gospodin Šutanovac je odgovorio, ako pogledamo u kojim zemljama se najbolje školuje, leči, da je najduži vek života najbolji standard, to su zemlje članice NATO. Ako ostanemo neutralni, konsekvence će biti da sve to nemamo.
Kada su ga pitali da li on ima nešto protiv ulaska u NATO, on je rekao – nemam ni profesionalno, ni privatno, ni politički.
Pitanje za gospodina Šutanovca, nažalost, on nije ovde, da li će sad imati nešto protiv ove rezolucije, makar moralno, ako ne politički.
Isto tako, Boris Tadić je izjavljivao da je potpisivanje Partnerstva za mir samo logičan korak kao kulminacija integraciji u NATO, jer je to bolji način života za naše građane. To su govorili i Jelena Marković, portparol DS-a, Oliver Dulić, Vuk Jeremić i mnogi funkcioneri DS.
Zbog čega ste vi odustali od Evropskih integracija? Zbog čega ste promenili stavove? Zbog koje podrške, na kojim izborima je to bilo? Ne znam. Ali ničija fotelja nije vredna toga da se odreknete Evropske unije, da se odreknete evropske budućnosti građana. Na to nemate pravo.