Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Enis Imamović

Enis Imamović

Stranka demokratske akcije Sandžaka

Obaveštenja i objašnjenja

Hvala vam predsedavajući.

Današnje svoje pitanje takođe upućujem na temu pretnji koje su u Priboju upućene bošnjačkom narodu i upućujem ih republičkom javnom tužilaštvu, ono se tiče upravo onih sve učestalijih i sve glasnijih pretnji koje možemo čuti u javnom prostoru. Ovo pitanje postavljam, ne zato što imamo neko preveliko poverenje u tužilaštvo, nego da skrenem pažnju kako toj instituciji, tako i građanima u Srbiji, ali i međunarodnoj javnosti koliko institucije u Srbiji ohrabruju i prećutno dozvoljavaju širenje, zastrašivanje i širenje nacionalne i verske mržnje i netrpeljivosti.

Nakon teških zločina koje su policiji i vojska činili nad bošnjačkim narodom u Sandžaku, uključujući i otmice, masovne otmice, granatiranje sela, policijske torture, među kojima su i zločini upravo počinjeni nad građanima, bošnjacima u Priboju. Mi svedočimo ponovnom porastu tih pretnji i ponovnom porastu i pojavi te bolesne svesti da je zločin dozvoljeno sredstvo za ostvarivanje nacionalnih i državnih interesa.

Svi ste videli snimak policajaca u Priboju kako pevaju pesme kojima se preti novim genocidom, novim ratnim zločinima nad Bošnjacima, nadam se da je i tužilaštvo pogledalo taj snimak i mi godinama ovde upozoravamo na ovakve pojave, nažalost, bez ikakve reakcije. Jedina razlika u tome jeste što su sada policajci snimili te pretnje i sami objavili.

Ranije su policajci štitili huligane koji su na sportskim manifestacijama uzvikivali ovakve parole, a danas su im se policajci pridružili u tome i tek nakon pritisaka javnosti, protiv ovih policajaca sa snimka pokrenut je nekakav disciplinski postupak. Nas taj disciplinski postupak ne zanima. Nas zanima krivična odgovornost.

Disciplinski postupak neka vodi ministar, onaj ministar koji ostavlja sveću ispod murala Ratku Mladiću u Beogradu.

Protiv svih policajaca koji su u Priboju pevali preteće pesme upućene bošnjačkom narodu, mora biti pokrenut krivični postupak i to za kršenje odredaba 317, 375, 387, Krivičnog zakonika Republike Srbije, za raspirivanje rasne, verske i nacionalne mržnje i netrpeljivosti, za organizovanje i podsticanje neorganizovanih izvršenja genocida, te javno odobravanje genocida i drugih ratnih zločina. Propisane kazne se kreću od tri meseca do 10 godina zatvora. Ove bezimene i blage disciplinske mere koje su najavljene protiv policajaca su zapravo i ohrabrile ove nove pretnje, tim disciplinskim postupcima i formiranje nekakvih komisija, negira se i umanjuje ozbiljnost ovog krivičnog dela, kažu – formirana je nekakva komisija. Kakva crna komisija za krivično delo?

Za krivično delo je tužilaštvo, sud i zatvor i ovo se pokušava predstaviti kao izolovan incident, zbog takve mlake reakcije, nakon samo nekoliko dana na Badnje veče u Priboju su takođe pevane pesme, grupa mladića sa bakljama je pevala pesme „Božić je, Božić je, pucaj u džamije“ i to se pokušava predstaviti kao delo pojedinca.

U Novom Pazaru je prvi put Božić proslavljen uz baklje i blokade puteva i nacionalističke performanse. Navijači su postali, navijači i baklje su postale glavne uloge. Ukoliko tužilaštvo ne reaguje u najhitnijem roku, Bošnjaci će internacionalizacijom ovog pitanja stvoriti stabilne mehanizme za svoj biološki opstanak u Sandžaku.

E, mi smo ranije tražili reakcije tužilaštva na ovakve i slične pojave i ranije smo tražili i upozoravali da se ovakve pesme pevaju i na veseljima i na sportskim manifestacijama. Nedostatak reakcije tužilaštva je ohrabrio i grafite i murale i nove pretnje i baklje huligana i nacionalističkih pesama i u Priboju i u Novom Pazaru.

I ovih dana čujemo kako će predsednik da poseti Priboj kako bi citiram: „ pokušao da zaustavi na razne međunacionalne tenzije u Priboju“, nazovimo to pravim imenom, nisu na razne nikakve međunacionalne tenzije u Priboju, narasle su pretnje bošnjačkom narodu, narasla su četnička orgijanja i najave novih genocida i kakve su to međunacionalne pretnje, kome su to Bošnjaci pretili.

Milioni dobrodošlih Srba, vekovima prolaze i dolaze kroz Novi Pazar, studiraju na našim univerzitetima, obilaze kulturno istorijske spomenike, kako bošnjačke, tako i srpske kulture.

Trguju poslovno sa našim privrednicima, i oni se smeju ovakvim vašim ponašanjem, i pravdanjem kako se u Novom Pazaru, tobože u ćevabdžinicama i burekdžinicima peva u Novom Pazaru. Pa smeju vam se i Srbi i Bošnjaci za to. Hvala.
Hvala, predsedniče.

Na početku ove sednice prethodne nedelje tražili smo da se na dnevni red stavi rezolucija o genocidu u Srebrenici. To smo radili i na sednici pre nje i svih prethodnih godina, u kojoj se predviđa čitav niz ljudskih koraka koje je neophodno napraviti kako bi se suprotstavili rastućem fašizmu u ovom društvu. Niste to prihvatili.

Zato danas svoje pitanje temeljim na postojećem Krivičnom zakoniku Republike Srbije, koji u članu 387. stav 5. zabranjuje negiranje genocida, zločina protiv čovečnosti i ratnih zločina i u kome predviđa kaznu svakome ko odobrava, negira postojanje ili značajno umanjuje težinu genocida zločina protiv čovečnosti i ratnih zločina.

Shodno tome, svoje današnje pitanje upućujem Republičkom javnom tužilaštvu i ono glasi: šta radi tužilac ili tužioci dok se u Srbiji ovih dana, pod zaštitom policije, negira i slavi genocid nad Bošnjacima u Srebrenici, veličaju ratni zločinci i zločini, širi verska, nacionalna mržnja?

Isti član u stavu 4. predviđa zatvorske kazne svakome ko širi ili na drugi način učini javno dostupnim tekstove, slike ili svako drugo predstavljanje ideja ili teorija koje zagovaraju i podstrekavaju mržnju, diskriminaciju i nasilje.

Vi danas u centru Beograda imate taj mural osuđenom ratnom zločincu koji predstavlja sve to suprotno članu 387. stav 4, koga svakodnevno oslikavaju, osvežavaju i čuvaju huligani i uz koji ide tekst „generale, tvojoj majci hvala“. Za šta hvala, jel hvala za genocid?

Šta radi tužilac dok ministar policije negira genocid? Veliča ratnog zločinca koji je počinio genocid nad jednim narodom.

Pitam na kraju i tužilaštvo - da li je za vas Ratko Mladić ratni zločinac ili je Ratko Mladić heroj?

Da se vratimo na Krivični zakonik, koji u istom članu 387. u stavu 2. preti kaznom svakome ko vrši proganjanje organizacija ili pojedinaca zbog njihovog zalaganja za ravnopravnost ljudi. I vi danima imate kontinuirano kršenje ovog člana zakona, a tužilaštvo ćuti.

Dakle, postavljam pitanje i načelniku beogradske policije, ministra neću da pitam, zbog toga što je ministar očigledno organizator i zaštitnik ovih huligana, ko su ljudi koji su privodili aktivistkinje? Ko su ljudi koji su otimali transparent „Ženama u crnom“? To su isti oni ljudi koji su nekoliko dana pre toga napali na njihove prostorije. Jesu li njih priveli policajci bez legitimacija ili huligani sa ovlašćenjima policije, dok uniformisani policajci stoje sa strane i to nemo posmatraju?

U vreme Miloševića se krilo o Srebrenici, ćutalo se o Srebrenici da se ne bi saznala istina. Danas se taj genocid sve glasnije slavi, glorifikuje, najavljuju novi i sve to pod zaštitom policije i države. To je još jedan u nizu dokaza i poslednja faza genocida nad jednim narodom.

Danas je opasno biti Bošnjak u Srbiji, naročito u Beogradu. Danas je opasno misliti slobodno i slobodno govoriti protiv zločina koji su počinjeni nad tvojim narodom, ukoliko znate da se u glavnom gradu pod zaštitom policije slobodno šetaju ljudi koji veličaju lik i delo najvećeg krvnika svojeg naroda.

Ratko Mladić je počinio genocid nad bošnjačkim narodom. Zbog toga je pravosnažno osuđen i Bošnjaci više nikad sebi neće dozvoliti da ih zmija ujede iz te iste rupe.

Međutim, Mladić i njegovi zločini sada razjedaju srpsko društvo i što se pre čestiti srpski narod distancira od tog zločinca, to će bolje biti. Primer je ovaj kancer u Beogradu u vidu murala ratnom zločincu Ratku Mladiću.

Nadam se da će tužilaštvo shvatiti svoju odgovornost, ne samo prema Ustavu i prema zakonima, nego i prema budućim generacijama koje žive u ovoj državi. Hvala.
Hvala, predsedniče.

Trenutno se u Srbiji sprovodi koordinisana politička kampanja progona jedne učiteljice iz Novog Pazara, i to od strane samog državnog vrha, režima i režimskih medija, u šta je uključena policija i tužilaštvo. Čitava ta kampanja ima za cilj da zastraši Bošnjake i da stvori prepreku i strah u ostvarivanju njihovih identitetskih prava.

S obzirom da čitav slučaj prati ogromna zloupotreba od strane državnih organa, prekoračenja zakonskih ovlašćenja, izlaženja iz zakonskih okvira, mi poslanici SDA Sandžaka, kao legitimni predstavnici bošnjačkog naroda u ovom parlamentu imamo nekoliko pitanja.

Pošto je sve krenulo od ministra prosvete i obrazovanja, svoje prvo pitanje danas upućujem ministru Branku Ružiću. Ispred sebe imam Ustav i zakone o upotrebi državnih simbola. Ni u Ustavu, ni u zakonu ne piše obaveza intoniranja himne u školama. Ovo je važno zapamtiti zbog daljih nezakonitih postupanja u vezi kojih ću postaviti i danja pitanja.

Dalje, Ustav i zakon jasno određuju gde se, kada i kako upotrebljavaju državni simboli, a u članu 40. određuju se i posebna ministarstva koja imaju pravo bliže propisati način i upotrebu državnih simbola, i to - ministar odbrane, ministar unutrašnjih poslova, ministar spoljnih poslova i ministar saobraćaja. Kao što vidite,

ovde u ovlašćenim ministrima nema nigde ministra prosvete, niti se u zakonu pominju škole.

Zato tražim objašnjenje od ministra Ružića, po kom ovlašćenju i po kom članu Ustava i zakona je on kao ministar prosvete nametnuo takvu jednu naredbu? Sama polazna tačka, vidite, sama polazna tačka ove kampanje je na klimavim nogama i nema uporište u Ustavu i zakonima.

Šta se dalje dešava? U nekim režimskim medijima se prenosi snimak sa društvenih mreža u kojima se presuđuje da je jedna učiteljica prekršila Ustav, prekršila zakone, srušila državu, napravila katastrofu. A, šta je dokaz? Ministar prosvete posle izdaje saopštenje za javnost, pa on presuđuje da je učiteljica prekršila zakon, šalje inspekciju u školu, a pri tom javno diktira inspekciji kakav zaključak treba da donese. Uključuje se, zatim, policija i tužilaštvo. Privode jednu uglednu ženu, čestitu učiteljicu na saslušanje. Zašto je privode? Zbog snimka na društvenim mrežama koje su neki zlonamerni režimski mediji, za koji su neki zlonamerni režimski mediji već napisali i optužnicu i presudu, bez ijednog dokaza.

Šta se vidi na tom snimku? Vidi se učiteljica koja izvodi nastavu na bosanskom jeziku, odeljenju koje pohađa nastavu na bosanskom jeziku, u skladu sa Ustavom i zakonima i pušta himnu Bošnjaka, koja je garantovana Ustavom i zakonima ove države, i čak odobrena od strane tog istog Ministarstva prosvete kao nastavna jedinica. I šta je tu sporno?

Mi smo juče imali sastanak sa načelnikom policije i tužiocem. Pokušali smo da saznamo ko je i na osnovu čega i na osnovu kog zakona, koji tačno član Ustava i zakona je ta učiteljica povredila i koje krivično delo joj se stavlja na teret. Nismo dobili ni jedan konkretan odgovor. Očigledno je da policija i tužilaštvo kriju stvarnog nalogodavca ovog političkog obračuna i političkog progona.

Zato sa ovog mesta postavljam pitanje i Republičkom javnom tužiocu i ministru policije – ko je i na osnovu čega naredio uzimanje izjave od Adele Karahmetović Melajac? Da li je to uradila policija sama? Ako jeste, ko je to naredio? Ako je policija uzela izjavu na osnovu naloga tužilaštva, ko je potpisao taj nalog? Koje delo i na osnovu kojih dokaza joj se stavlja na teret?

Mi smo juče u medijima čuli novu optužnicu protiv nje. Neko je presudio da je ona prekršila neki nepisani zakon, da je ona prekršila neko pravilo neutemeljeno u zakonu.
Hvala, uvaženi predsedniče.

Koleginice i kolege, poštovani građani Srbije, kao čovek i kao predstavnik Bošnjaka, bošnjačkog naroda u ovom parlamentu, svoje obraćanje počeću minutom ćutanja za sve nevine žrtve nacističkog logora u Jasenovcu.

Neka sećanje na ove žrtve bude lekcija i pouka svima da se nikada i nikome ne dogodi da budu žrtve nacističkog i fašističkog režima i logora kakvi su oni bili.

Nažalost, nakon Jasenovca, dogodio se genocid u Srebrenici. Dogodili su se logori u Foči, u Banja Luci. Dogodio se i Prijedor.

Jedan takav koncentracioni logor u kojem su bili zatočeni Bošnjaci, u Prijedoru su po istim fašističkim metodama obeležavali bošnjački narod belim trakama preko ruke, a bošnjačke kuće belim čaršafima i upravo se žrtvama Prijedora u Srbiji ovih dana na televiziji sa nacionalnom frekvencijom izruguju. Te žrtve se vređaju i ponižavaju.

Nakon desetina presuda za logore u Prijedoru, nakon filmova, nakon knjiga, nakon svedočenja, pa i onih o Fikretu Aliću, jedan voditelj i jedan reditelj poslednjeg filma o logoru u Jasenovcu na toj televiziji sa nacionalnom frekvencijom ismejavaju, vređaju i omalovažavaju jednog izgladnelog zarobljenika logora u Prijedoru. Čak mu ne znaju ni ime. Nazivaju ga „onaj mršavi“, ali mu zato znaju dijagnozu. Znaju da je navodno bio bolestan od tuberkuloze itd.

Izgladnelog Fikreta Alića nazivaju propagandom protiv Srba, nazivaju ga cirkuzantom kojeg vode po Evropi i, da sve to bude još odvratnije, u tom vređanju i relativiziranju logora sudeluje čovek koji je režirao poslednji film o logoru u Jasenovcu.

Komentari tog reditelja su strašni, morbidni. Međutim, oni su u prvom redu omalovažavajući, uvredljivi, neodgovorni prema žrtvama u Jasenovcu.

Ako se zaista bavio pitanjima, problemima i patnjama žrtava u Jasenovcu i ko se zaista bavio tom temom nema snage da se ismejava i izruguje tuđim žrtvama drugih logora, a kamoli da se usudi da omalovažava i da na televiziji sa nacionalnom frekvencijom logorsku patnju jednog naroda naziva cirkusom i propagandom i sve to je nekažnjeno i nezapaženo u zemlji čiji Ustav kaže u članu 49. da je zabranjeno i kažnjivo svako izazivanje i podsticanje rasne, nacionalne, verske i druge neravnopravnosti, mržnje i netrpeljivosti.

U ovoj zemlji bi trebalo da postoji Republički javni tužilac. Ja pitam Republičkog javnog tužioca šta je uradio po ovom pitanju? Pitam Ustavni sud da li je pokrenut postupak po ovom pitanju? Pitam RRA šta je uradila po ovom pitanju?

Danas se u institucijama Srbije negira genocid, relativizuju zločini, a veličaju zločinci.

Na sportskim manifestacijama se uzvikuje „Nož, žica, Srebrenica“. Prodaju se suveniri sa tim sloganima koji pozivaju na novi genocid. „Oj Pazaru novi Vukovaru, oj Sjenice nova Srebrenice“ se čuje na sportskim manifestacijama, vređaju se sportisti. Šta u ovoj zemlji radi Republički javni tužilac? Šta radi Ustavni sud? Dozvoljavaju da se tuđe žrtve ismejavaju, da se omalovažavaju i posle se takve institucije čude negativnim izveštajima iz Evrope.

Za dva dana je godišnjica otmice u Štrpcima u kojima su žrtve bili Bošnjaci.
Hvala.

Ja ću takođe svoje današnje pitanje uputiti vama, predsedniče parlamenta. S obzirom da ste u nekoliko navrata u poslednje vreme u javnosti govorili o nastavku dijaloga vlasti i opozicije u izbornim uslovima, ostalo je nejasno kada će se tačno i konkretno nastaviti dijalog gde smo stali prošlog decembra.

Naime, mi smo 13. decembra prošle godine usvojili neke zaključke i jedan od tih zaključaka je bio da ćemo o zahtevima i predlozima koje smo mi tada davali, u toj prvoj fazi dijaloga, razgovarati odmah nakon izbora. To je za nas bio jedan od glavnih razloga zašto smo uopšte i prihvatili da učestvujemo na ovim nefer i nedemokratskim izborima. Od toga, kao što sam rekao, prošlo je gotovo godinu dana. Od izbora je prošlo šest meseci, a dijalog do danas nije nastavljen. Zašto?

Umesto toga, mi imamo najavu novih izbora, što znači da imamo dve godine manje od planiranog da probamo da se dogovorimo, da donesemo i implementiramo dogovorene mehanizme. Očigledno je da vi ovde trošite vreme kako bi ovakav nedemokratski sistem doveli do izborne godine, a potom koristili izgovor kako se sistemski zakoni, kao što je to bilo i prošli put, ne mogu menjati u izbornoj godini, kako nema vremena za to, itd.

Dakle, sve ovo dokazuje da organizator dijaloga mora biti Evropska unija, ali i da ona mora vršiti monitoring, kao i da bude garant da će se ono što bude dogovoreno i sprovoditi. Mi ćemo pozvati Evropsku uniju da ona stoga više ne otvara poglavlja i ne razmatra nijedno pregovaračko poglavlje sa Srbijom, sve dok se dogovoreni mehanizmi za unapređenje izbornih uslova i za stvaranje uslova za slobodne fer i demokratske izbore u potpunosti ne implementiraju, jer ovo sve zbunjuje naše građane, zbunjuje našu javnost.

Ukoliko ovo društvo želi da bude deo Evropske unije, onda moramo usvojiti i neke evropske principe i pravila ponašanja u samoj državi i u njenim institucijama. Mi nemamo ništa protiv da se dijalog organizuje u zgradi parlamenta, ali ovakav sastav parlamenta i vladajuće većine nikako ne može biti organizator tog dijaloga, već isključivo strane u razgovoru. Krivicu zašto je potrebno da neko treći organizuje ovakav dijalog moramo potražiti u ovom režimu, delimično i u nekim prethodnim režimima, ali je za ovaj krah, definitivan krah društvenog dijaloga isključiva krivica upravo na ovoj vladajućoj većini.

SDA Sandžaka kao regionalnu stranku, bošnjačku partiju, zanima kako ćemo konkretno stići da radimo na ozbiljnoj promeni političkog, odnosno izbornog sistema, ukoliko su novi izbori najavljeni za manje od godinu i po dana. Mi smo predlagali čitav jedan set mehanizama prema kojem i Srbija treba da se podeli u više izbornih jedinica, među kojima svakako Sandžak treba da bude jedna izborna jedinica iz koje će se birati najmanje 20 narodnih poslanika i da se kao jedan od preduslova za to usvoji i platforma o specijalnom statusu za Sandžak koju smo mi predložili ovim državnim organima i međunarodnoj zajednici, kako bi se građanima Sandžaka, ali i svim građanima u Srbiji omogućio minimum uslova za slobodne, fer i demokratske izbore, a Bošnjacima stabilan mehanizam za politički, pa i biološki opstanak na ovim prostorima.

Ove i još mnoge zahteve prilikom dijaloga na Fakultetu političkih nauka i prilikom dijaloga koji je organizovan u parlamentu, uz posredstvo evropskih parlamentaraca, mi smo iznosili. Međutim, dobili smo garancije da ćemo odmah nakon izbora razgovarati o njihovoj implementaciji. Od toga nema ništa. Jedan od preduslova za nastavljanje takvog dijaloga jesu slobodni mediji, ali i formiranje jedne prelazne vlade u kojoj bi učešće uzeli svi oni koji planiraju da učestvuju na tim izborima.

Dakle, moje pitanje konkretno za vas…
Hvala, uvažena predsednice.

Koleginice i kolege, poštovani građani Srbije, građani Sandžaka, prethodnih dana sam dobio više poruka prvenstveno od naših ljudi iz dijaspore, koji godinama unazad finansiraju islamsku zajednicu u Srbiji i Fondaciju Muamera Zukorlića, poruke u kojima oni traže da postavim pitanje vezano za vest koja ih je veoma uznemirila i koja ih je veoma zabrinula.

Naime, do tih ljudi je došla informacija da je Muamer Zukorlić od novca koji su oni donirali isplatio Vojislavu Šešelju 50 hiljada evra da se obračunava sa njegovim političkim protivnicima.

S tim u vezi, tražim od Agencije i Tužilaštva za borbu protiv korupcije da mi dostave informacije, da ispitaju ove tvrdnje, a ujedno i od Agencije za privredne registre tražim godišnji finansijski izveštaj…

(Narodni poslanici SRS dobacuju.)

Ne mogu da nastavim, mnogo su nervozne kolege.

Dakle, tražim od Agencije za privredne registre da mi dostavi godišnji finansijski izveštaj „Mufti fondacije“ islamske zajednice u Srbiji i SRS.

Veoma je indikativno to da su Vojislav Šešelj, SRS, ali i druge stranke Vučićevog režima, čitavo svoje političko delovanje usmerili isključivo na plasiranje lažnih vesti, laži i lažnih tvrdnji na račun dr Sulejmana Ugljanina, Bošnjačkog nacionalnog vijeća i drugih političkih i javnih ličnosti. Upravo su ovo pokušaji da se u Bošnjačko nacionalno vijeće instalira njihov kandidat, kandidat Muamer Zukorlić.

Ono što posebno zabrinjava jeste činjenica da ove napade vodi Vojislav Šešelj, čovek koji je osuđeni ratni zločinac, što me dovodi do narednog pitanja, koje postavljam vama, predsednice, zašto ne poštujete zakone Republike Srbije?

Vojislav Šešelj po zakonu ne može da bude narodni poslanik i ne može da sedi u ovim klupama zato što je osuđeni ratni zločinac. Haški tribunal je i juče potvrdio tu presudu i mi tražimo od vas da u najkraćem mogućem roku zakažete sednicu i oduzmete mandat Vojislavu Šešelju. Ukoliko to ne urodi plodom, mi ćemo pokrenuti tužbe pred odgovarajućim sudovima, a ako i to ne da rezultate pravdu ćemo potražiti pred međunarodnim sudovima.

Mi smo ovde proteklih nedelja videli da su izjave Sulejmana Ugljanina mnogi na razne načine tumačili, okretali kako njima odgovara, spinovali. Videli su i da su te laži provaljene na sajtu lažnih vesti, gde se koristili nepostojećim izjavama, i napadali čoveka, a pritom tim lažima pretili Bošnjacima i pokušavali, kao što sam rekao, da instalirate svog kandidata.

Dakle, SDA Sandžaka je u Sandžaku u koaliciji sa Sandžačkom demokratskom parijom i mi smo naš koalicioni sporazum potpisali sa Nihadom Hasanovićem, sa strankom koja ima sandžački predznak, sandžački identitet i koja se nije odrekla tog identiteta i mi sa njima pokušavamo da izgradimo pozitivnu političku, ekonomsku klimu u Sandžaku.

Međutim, ono što se ovde radi jeste pokušaj ove naprednjačko-radikalske koalicije da jednim udarcem ubije, jednim metkom, i Sulejmana Ugljanina i SDA Sandžaka i Bošnjačko nacionalno veće, ali i Rasima LJajića i druge političke i javne ličnosti i nevladine organizacije i u Sandžaku instalira svog kandidata, svog ljubimca Muamera Zukorlića.

Ja nemam želju, ni nameru da branim Rasima LJajića, ali vidim da je i on pored Ugljanina, kao Bošnjak, kao ministar u ovoj Vladi, na meti, konstantnoj meti radikalskih napada što govori u prilog onoj činjenici da su radikali i te kako dobro plaćeni.

Dakle, tražim da mi u interesu građana dostavite ove informacije kako bi njihove brige i njihove sumnje… (Isključen mikrofon.)
Hvala.

Juče je navršeno 26 godina od zločina u Sjeverinu, kada je 16 ljudi, građana ove države, mučeno, oteto i ubijeno, samo zato što su bili Bošnjaci. Mnoge detalje ovog zločina javnost dobro zna. Znamo da su ih oteli iz autobusa na redovnoj liniji Rudo – Priboj, znamo da su ih nakon legitimisanja, svih putnika, izveli samo Bošnjake, 15 muškaraca i jednu ženu, da su ih kamionom odvezli u pravcu Višegrada, u motel „Viline vlasi“, gde su ih pretresli, mučili, a potom i svirepo ubili na obali reke Drine.

Mnogo toga o ovom zločinu se danas zna, međutim, mi, a ni javnost, još uvek ne znamo ko su nalogodavci, inspiratori ovog zločina. Ne znamo ni gde su tela naših ubijenih sunarodnika i dok njihove porodice, pored posmrtnih ostataka, tragaju i za pravdom, mi ne znamo zašto ovim žrtvama i njihovim porodicama nije dodeljen status civilnih žrtava rata.

Zato ponovo postavljam pitanje ovog puta u svojstvu predsednika Republike Aleksandru Vučiću, da mi odgovori, a takođe i predsednici Vlade, ministarki pravde i Tužilaštvu za ratne zločine – zašto ovi ljudi još uvek nisu dobili status civilnih žrtava rata?

Članovi porodica žrtava su pokrenuli upravni postupak za sticanje ovog statusa, međutim svi njihovi zahtevi su odbijeni. Oni su 2007. godine podneli tužbu protiv Republike Srbije zbog njene logističke i finansijske podrške vojnim i paravojnim jedinicama bosanskih Srba, kao i zbog propusta organa da zaštite svoje građane na državnoj granici koju su otmičari prešli sa kamionom punim otetih ljudi.

Ovakve ponašanje države i njenih sudova prema nestalim i ubijenim Bošnjacima i njihovim porodicama su vrlo teške i ozbiljne poruke za sve i za čitav bošnjački narod koji živi u Republici Srbiji. Zato tražim i objašnjenje od predsednice Vlade zašto je Vlada iz Akcionog plana za poglavlja 23. i 24. izbacila obavezu rasvetljavanja ovih zločina.

Ana Brnabić je u tome vreme bila i ministarka upravo na čelu ministarstva koje je, uprkos našim zahtevima, ove zahteve i ova pitanja izbacilo iz Akcionog plana.

Pored žrtava otmice u Severinu, mi još uvek čekamo na pravdu za žrtve otmice u Štrpcima, granatiranje bošnjačkog sela Kukurovići od strane Užičkog korpusa i druge zločine u Sandžaku koji su za žrtve imali Bošnjake, građana ove države. Dakle, ovo su ljudi koji su bili žrtve organizovanih vojno-policijskih i paravojnih struktura u Srbiji.

Danas je Srbija na papiru kandidat za članstvo u EU. Mi se borimo da zemlja u tom procesu konačno postane demokratska zemlja zasnovana na vladavini prava, na pravdi i na jednakosti za sve njene građane. Međutim, od pravde i jednakosti danas nema ni traga ni glasa i mi danas živimo u zemlji u kojoj se veličaju zločini i zločinci, a proganjaju se pravda i pravednici.

Zapitajmo se kakva je budućnost zemlje sa takvim stanjem uma? Kakva je budućnost Bošnjaka u Srbiji ukoliko ovi zločini iz skore prošlosti ostanu nerešeni? O kakvom poverenju u državu i državne organe i institucije mi možemo da govorimo ukoliko ti organi i institucije najgrublje krše, izruguju se i iživljavaju se nad pravom i nad žrtvama i nad pravdom, a Vlada u isto vreme kaže da rešavanje i rasvetljavanje ovih zločina nema mesta u Akcionom planu? Zar neko misli da je ovo način da se vrati poverenje u državu i državne organe? Ja ne mislim tako i zbog toga mi je važno da odgovore na ova pitanja i objašnjenje dobijem u zakonskom roku. Hvala.
Hvala.

Pre nekoliko dana, tačnije u subotu, svi smo bili svedoci stravične tragedije koja je zadesila Novi Pazar, kada su u požaru nastradale tri naše sugrađanke, Alisa i Šemsa, od 33 i 25 godina i njihova majka Anica Mojković. NJihova tragična smrt je ujedno još jedno upozorenje na katastrofalan odnos države prema Sandžaku i svim građanima koji tamo žive.

Zato tražim objašnjenje od ministra policije, Nebojše Stefanovića, šefa Sektora za vanredne situacije MUP-a, Predraga Marića i komandira Vatrogasne jedinice u Novom Pazaru, Darka Belića, kako je moguće da u gradu od 120 hiljada stanovnika vatrogasna služba ne raspolaže najosnovnijom opremom, nema obične merdevine i vazdušni jastuk? Pitam – ko je odgovoran za takvo stanje?

Ja moram da pohvalim i vatrogasce iz susedne opštine Raška, koji su došli da pomognu svojim kolegama. Oni su došli sa novim i opremljenim vozilima iz nama susedne opštine, koja ima 20 hiljada stanovnika, i njima hvala i svaka čast. Naša vatrogasna služba u gradu od 120 hiljada stanovnika je došla na intervenciju u nekom starom kršu u kome nisu imali ni obične merdevine, već su merdevine čekali da donesu iz Raške, da bi se popeli na treći sprat stambene zgrade da gase požar i spašavaju ljude. Vatrogasci a nemaju merdevine da se popnu na treći sprat!

Dakle, mi svi plaćamo porez, punimo budžet, plaćamo saobraćajne i prekršajne kazne, pet hiljada, 10 hiljada, a ljudi nam budu živi spaljeni zato što država ima nekakvu svoju političku agendu prema Sandžaku i godinama odbija da opremi vatrogasnu službu najobičnijim merdevinama.

U svemu ovome, na Javnom servisu, koga takođe plaćamo, nema ni jedne jedine reči. Dokle? Dokle ovako?

Ni u jednoj zemlji na svetu ministar i odgovorni rukovodioci ne mogu ostati na svojim pozicijama kada im zbog nedostatka najosnovnije opreme, običnih merdevina, troje ljudi bude živo spaljeno na terasi. Dakle, na terasi, na trećem spratu, u stambenoj zgradi, u centru jednog od većih gradova u zemlji. Časno bi bilo da ministar, načelnik sektora i komandir podnesu ostavke i ja ih već danas pozivam da to učine. A pozivam i kolege iz drugih stranaka iz Sandžaka, da se ne delimo kada su ove stvari u pitanju, da u ovim zahtevima nastupimo jedinstveno.

Ovo nije pitanje na kome treba da se delimo. Ovo nije pitanje na kome treba bilo ko da prikuplja političke poene, jer je ovo poraz za sve nas, a u porazima ne postoje poeni, ne postoje pobednici, svi smo poraženi jednom velikom nepravdom i nepravednom politikom.

Pozivam i ostale stranke koje deluju u Sandžaku da zajedno sa nama traže rešavanje ovih poena. Ovo nije pitanje samo Bošnjaka. Funkcionalna vatrogasna služba ne treba samo Bošnjacima. Klinički centar, autoput, železnica, sve su to stvari koje ne služe samo Bošnjacima. Služe i Srbima, i Albancima, i Romima, i svima koji žive u Sandžaku.

Ova tragedija je mogla da se desi svima. Mogla je i da se spreči, ali se desila samo iz jednog jedinog razloga. Zbog maćehinskog odnosa države prema većini stanovništva koji žive u Sandžaku, a to su Bošnjaci. Zato onome ko je nepravedan treba imenom i prezimenom reći – Aleksandre Vučiću i Nebojša Stefanoviću, vaša nepravedna politika je dovela do ovoga i vi ste odgovorni.
Hvala.

Prošle godine, tačnije 30. septembra u Tutinu je ubijen Fahrudin Mavrić, mladić od 22 godine, koga je ubio uniformisani policajac. Od samog početka, za ovaj slučaj počinju namerne komplikacije. Sve radnje koje su državni organi preuzeli u vezi sa ovim ubistvom imaju samo jedan cilj, a to je da se ubica ovog nevinog mladića oslobodi.

Idemo redom. Najpre, ministar policije Nebojša Stefanović je dao sramnu izjavu, u kojoj iznosi laži o ovom brutalnom ubistvu, pa ću ga i citirati: „Kriminalac je pucao na njih, a njihova zakonska obaveza je da potegnu oružje i da brane svoj život. Ti ljudi su posebno obučeni i kada oni potegnu oružje, očigledno da je postojao dobar razlog“. Završen citat.

Ni jedna jedina reč u ovoj izjavi nije tačna. Ministar Stefanović je ovim svojim postupkom zapravo iskoristio svoju poziciju na visokom državnom vrhu i direktno poručio tužiocima i sudijama kako da tretiraju ovaj slučaj, rekavši i to, pa ću ga citirati, da su ti policajci branili svoj život i postupili u skladu sa zakonom.

Pošto mi nije odgovorio na pitanje koje sam mu postavio prošli put, ja ponovo od njega tražim da objasni sa kojim pravom je izjavio ovako nešto pre nego što je sprovedena bilo kakva istraga ili pre nego što je podignuta optužnica?

I danas ponavljam da se zbog ovakvih laži u normalnim zemljama ministar policije ili smenjuje ili sam podnosi ostavku.

Šta se dalje dešava sa ubistvom Skarepa? Apelaciono tužilaštvo u Kragujevcu potpuno netransparentno oduzima predmet od nadležnog Višeg tužilaštva u Novom Pazaru i dodeljuje nenadležnom Višom tužilaštvu u Užicu. Ovakva odluka Apelacionog tužilaštva u Kragujevcu ne samo da je uznemirila javnost, već je i povećala dozu nepoverenja Bošnjaka prema državnim organima. Te, s tim u vezi, tražim od predsednika ovog Apelacionog tužilaštva da objasni sve razloge za ovakav postupak.

Više tužilaštvo u Užicu do danas nije podiglo optužnicu protiv policajca zato što je, prema njihovim navodima, istraga još uvek u toku.

Međutim, i pored toga što je istraga još uvek u toku, ubica se ovih dana našao na slobodi, bez obzira što bi sa slobode mogao da utiče kako na istragu, tako i na svedoke.

Ovakav odnos državnih organa prema Bošnjacima, sve skupa, predstavlja zabrinjavajuću poruku i potvrđuje da državni organi Srbije i dalje vode politiku legalizacije zločina nad Bošnjacima i ovo nije prvi slučaj. Mi godinama upozoravamo da je ponašanje policije, sudova i tužilaštva u Sandžaku neprijateljsko prema Bošnjacima, a danas vidimo da su više instance i viši organi tu da to neprijateljsko ponašanje dobije još veću dimenziju.

Zar neko posle otmica u Štrpcima i Sjeverinu misli da su Bošnjaci u Srbiji glineni golubovi pa da može da puca u njih bez ikakve kazne i bez ikakve odgovornosti, naročito ako nosi značku i uniformu? Dokle ćemo mi u parlamentu tražiti da državni organi rade svoj posao i reše brojna nerešena ubistva u Sandžaku?

Očekujete da Bošnjaci imaju poverenja u ovakve državne organe, u ovakvu državu, u policiju koja ubija našu decu, u vojnike koji na zvaničnim svečanostima pevaju četničke pesme. Kome i zašto mi plaćamo porez? Da bi od našeg poreza davali plate ovakvim policajcima, da bi davali plate vojnicima koji pevaju četničke pesme, ovakvim tužiocima i sudijama.

Očekujem da odgovore i objašnjenja na ova pitanja dobijem u zakonom predviđenom roku. Hvala.
Hvala, predsedavajući.

Pre nekoliko dana, tačnije na Međunarodni dan ljudskih prava, na Beogradskom sajmu je održan Sajam nacionalnih manjina.

Na tom sajmu direktorka Kancelarije za ljudska i manjinska prava, Suzana Paunović, izjavila je da je Akcioni plan za Poglavlje 23. i 24, a naročito onaj njegov deo koji se tiče nacionalnih manjina, izrađen i donešen uz saglasnost predstavnika svih nacionalnih manjina i ona je samo jedna u nizu predstavnika države koja u javnost po ovom pitanju iznosi apsolutne neistine.

Predstavnici Bošnjaka ne samo da nisu dali saglasnost na ovakav Akcioni plan, već svi mi koji nosimo legitimitet predstavnika Bošnjaka tražimo i insistiramo na hitnoj reviziji tog Akcionog plana zato što su iz ovakvog, kakav je usvojila ova Vlada, izbačeni svi oni zahtevi legitimnih predstavnika Bošnjaka.

Dakle, što se Bošnjaka tiče, ovaj plan je nelegitiman, nelegalan i apsolutno ne nudi ni jedno rešenje za nagomilane probleme sa kojima se bošnjački narod suočava u Srbiji, počev od nerešenih slučajeva prognanih, nestalih i ubijenih Bošnjaka u Sandžaku tokom devedesetih, zastupljenosti u sudovima, tužilaštvima, policiji i drugim državnim organima sa javnim ovlašćenjima, pa čak i do udžbenika na bosanskom jeziku. LJudi u Sandžaku moraju bukvalno da otimaju svoje pravo na obrazovanje na bosanskom jeziku zbog toga što država na sve moguće načine postavlja prepreke i onemogućava ostvarivanje ovog prava.

Tražim od premijerke Brnabić objašnjenje zašto Vlada u domaćoj i međunarodnoj javnosti iznosi ovakve neistine kada je u pitanju proces donošenja akcionih planova za Poglavlja 23. i 24? Mi više od godinu dana upozoravamo da je neophodno hitno izvršiti reviziju ovog akcionog plana.

Vi danas imate problem da neke od najznačajnijih zemalja EU blokiraju otvaranje novih poglavlja upravo zbog nedostatka u sprovođenju akcionog plana za Poglavlje 23. Čak i ministarka pravde sada najavljuje kako će se pristupiti reviziji akcionog plana, iako nas je premijerka, tadašnja ministarka državne uprave i lokalne samouprave, upravo u ovoj Skupštini ubeđivala kako akcione planove nije moguće revidirati.

Umesto da na vreme poslušate ljude koji u ovim oblastima imaju mnogo više iskustva i znanja od vas, vi, zahvaljujući vašoj tvrdoglavosti, inatu i upornom odbijanju predloga koji dolaze, naročito oni koji dolaze od Bošnjaka, trošite dragoceno vreme i zaustavljate Srbiju, ne otklanjate prepreke koje su nam u procesu evropskih integracija. Zato pitam premijerku da li je direktorka Kancelarije za ljudska i manjinska prava Suzana Paunović kažnjena zbog iznošenja ovakvih neistina u javnost, da li je šefica pregovaračkog tima kažnjena zbog ovakvih propusta u pripremi pregovora i otvaranja poglavlja i kada će u ovoj zemlji neko početi da snosi odgovornost za ono što radi na odgovornim mestima?

S obzirom da sam i na početku izlaganja spomenuo Sajam nacionalnih manjina, tražim od premijerke i od direktorke Kancelarije za ljudska i manjinska prava objašnjenje kome je uopšte pala na pamet ideja da se na Beogradskom sajmu, pored sajma automobila, poljoprivrede, nameštaja, organizuje i Sajam nacionalnih manjina?

Dozvolite da vam pročitam i definiciju sajma. Sajam – sastanak prodavaca i kupaca koji se periodično održava na određenom mestu radi direktnog trgovanja ili radi zaključivanja trgovinskog poslovanja na temelju izloženih uzoraka. Sinonim za sajam je i vašar.

Ne znam da li vi shvatate koliki je ovo nivo poniženja i nivo nepoštovanja kada manifestaciju na kojoj treba da budu predstavljeni ljudi i kultura građana ove zemlje, vi nazovete sajam nacionalnih manjina? Ovaj slučaj možda i najbolje pokazuje kakav je odnos Vlade i kako Vlada vidi nacionalne manjine u Republici Srbiji.

Pozdravljam odluku Bošnjačkog nacionalnog veća da zbog svega ovoga bojkotuje ovaj događaj i pozivam i ostale nacionalne savete da učine isto sve dok se ne promene okolnosti u kojima se održava Međunarodni dan ljudskih prava i dok se ne izvrši revizija akcionog plana.
Hvala, uvaženi predsedavajući.

Moje pitanje danas upućujem predsednici Skupštine Maji Gojković i potpredsedniku Marinkoviću, a povodom jučerašnjeg nastupa jednog od narodnih poslanika iz poslaničke grupe Dveri Boška Obradovića, koji je svojim jučerašnjim nastupom u ovom domu ne samo širio ideju fašizma kroz negiranje nacionalnog identiteta Bošnjaka, već je i najgrublje prekršio Ustav i zakone ove zemlje.

Moje pitanje je – zašto Boško Obradović juče nije opomenut, niti je kažnjen zbog toga, već mu je dozvoljeno da u nekoliko navrata nesmetano svojim nastupom vređa dostojanstvo čitavog bošnjačkog naroda, ali samim tim i svih građana ove države, pa i dostojanstvo ovog parlamenta?

Kao bošnjački narodni poslanik SDA Sandžaka pozivam sve nadležne državne organe da hitno reaguju i da obezbede funkcionisanje i poštovanje Ustava i zakonom zajamčenih prava, kako individualnih, tako i kolektivnih prava bošnjačke nacionalne zajednice u Republici Srbiji. Mi ćemo svakako predati tužbu zbog ovog ponašanja nadležnim državnim organima, ali smatram da je ovo kršenje bilo toliko grubo da bi državni organi po automatizmu trebalo sami da reaguju.

Pozivamo i predsednicu Narodne skupštine Maju Gojković da spreči širenje mržnje u najvišem domu, u najvišem predstavničkom domu građana Republike Srbije i da sankcioniše ovakvo neprimereno ponašanje jednog od naših, nažalost, moram da kažem, kolega.

Želim da podsetim da je izazivanje nacionalne, verske, jezičke, pa i svake druge netrpeljivosti, i mržnje u Republici Srbiji Ustavom zabranjeno i da je zbog toga ovaj dom juče doživeo veliki šamar. Dakle, SDA Sandžaka stoji na stanovištu da je poštovanje nacionalne pripadnosti, identiteta i specifičnosti svih naroda koji žive u Republici Srbiji osnov suživota i da negiranje bilo čijeg nacionalnog identiteta može biti izvor nestabilnosti i sukoba kakve smo viđali u proteklom vremenu, a u kome su često Bošnjaci bili meta.

Ono što je Boško Obradović juče izgovorio za ovom skupštinskom govornicom zahteva osudu ne samo državnih organa, već i svih ljudi koji žive u Republici Srbiji. Ali, ono što ova Skupština najmanje može da uradi jeste da ne dozvoli takve istupe jednog od našeg, opet kažem, nažalost, kolega. Ja se nadam da već u narednom sazivu za takve ljude u ovom parlamentu više neće biti mesta. Hvala.
Hvala, uvaženi predsedavajući, kao poslanici SDA Sandžaka, predstavnici Bošnjaka, danas imamo dva pitanja koja su od izuzetne važnosti za naš narod.

Prvo pitanje upućujem ministru policije Nebojši Stefanoviću i od njega tražim da objasni svoju sramnu izjavu u kojoj kao visoki državni funkcioner iznosi laži o brutalnom ubistvu mladića iz Tutina Fahrudina Skarepa, koga je ubio uniformisani policajac Republike Srbije.

Ministar je u svojoj izjavi rekao, i ja ga citiram: „Kriminalac je pucao na njih, a njihova zakonska obaveza je da potegnu oružje i da brane svoj život. Ti ljudi su posebno obučeni i kada oni potegnu oružje, očigledno je da je postojao dobar razlog“.

Zbog ovakvih laži u normalnim zemljama policajac ili sam podnosi ostavku ili biva smenjen sa te funkcije.

Pored toga, Stefanović kao visoki zvaničnik ove države iznosi zaključak i praktično diktira tužilaštvu i sudijama kako da se ponašaju u vezi ovog slučaja i kaže, sad ga opet citiram – da su ti policajci branili svoj život i postupili u skladu sa zakonom.

Odakle njemu pravo da iznosi ovakve zaključke pre nego što se završi istraga i pre nego što se završi suđenje?

Ujedno tražim od ministra Stefanovića da nam dostavi kompletan izveštaj policije u vezi sa ovim slučajem, kao i nalaze veštaka.

Mi godinama unazad upozoravamo da su brojni nerešeni zločini nad Bošnjacima u Sandžaku ohrabrenje za činjenje novih zločina i ovo je upravo dokaz tome. Izostanak kazne za ubistvo Ramo Berba, za izvršioce i nalogodavce otmica u Štrpcima i Sjeverinu, stvorilo je izopačenu svest da se Bošnjaci u Sandžaku mogu ubijati bez ikakve kazne i bez ikakvog razloga, samo zato ukoliko nosiš značku ili uniformu.

Nebrojano puta do sada smo pozivali da se rasvetle ubistva Enesa Ajdinovića, Haruna Alića, taksiste Mirze Radonjice, te ubistvo Avda Šutkovića, sve u centru grada Novog Pazara. Međutim, te istrage godinama ne mrdaju sa mrtve tačke, što najbolje pokazuje katastrofalno stanje policije u Sandžaku i njihov odnos prema Bošnjacima, koji su žrtve najsvirepijih zločina.

Mi pružamo apsolutnu podršku građanima i pozivamo ih da svoje nezadovoljstvo i protest izraze na miran i dostojanstven način i da ne nasedaju na provokacije ministra policije koje iznosi u ovim izjavama, kako ovaj slučaj ne bi bio zloupotrebljen za dalje širenje međunacionalne netrpeljivosti.

Drugo pitanje, Vlada Srbije je pre dva dana poslala Haškom tribunalu garancije za puštanje na slobodu Ratka Mladića. Pitanje u vezi sa tim upućujem ministarki pravde, Neli Kuburović. Ne znam kako će neki Bošnjaci u ovoj Skupštini nastaviti da podržavaju ovu Vladu koja pruža garancije za puštanje na slobodu zločinca koji je rukovodio izvršenjem genocida nad Bošnjacima u Srebrenici. Među bošnjačkim poslanicima…(Isključen mikrofon)
Hvala uvažene predsednice.

Koleginice i kolege, narodni poslanici, prošlo je više od mesec dana od kako smo uputili pitanje ministru policije, pravde i Republičkom javnom tužiocu u vezi pronalaska masovne grobnice u dvorištu Doma zdravlja u Novom Pazaru. Svi državni organi, mediji, pa i javnost potpuno su ignorisali činjenicu da je 15. jula ove godine u širem centru jednog od najvećih gradova u Srbiji pronađena masovna grobnica sa velikim brojem posmrtnih ostataka ljudi za koje osnovano sumnjam da su posmrtni ostaci uglednih Bošnjaka streljanih na Hadžet.

Meni je prosto neshvatljivo, da u 21. veku, da se pronađe masovna grobnica i da svi o tome ćute, i da se pronađene kosti, nekada živih ljudi, smeštaju u kartonske kutije od čipsa, u zemlji koja je kandidat za članstvo u EU.

S obzirom da je ekshumacija sprovedena na adekvatno, nestručno i krajnje neprimereno i ponižavajuće, kako za žrtve, tako i njihove porodice. Mi smo od nadležnih državnih organa tražili da nam u najkraćem mogućem roku, dostave sve informacije u vezi sa ovim postupkom.

Zbog izuzetne osetljivosti ovog slučaja, u skladu sa zakonima i propisanim zakonskim rokovima, mi ponovo tražimo od ministra pravde, ministra policije i Republičkog javnog tužioca, da nam bez odlaganja dostave odgovore na pitanja ko je i pod kojim okolnostima otkrio masovnu grobnicu i posmrtne ostatke na Hadžetu? Ko je dao nalog za ekshumaciju posmrtnih ostataka? Gde su smešteni posmrtni ostaci nakon ekshumacije i u čijoj su oni nadležnosti? Ko su izvršioci i koja ustanova je izvršila ekshumaciju? Ko je nadgledao ekshumaciju i ko je odgovorno lice u ovom postupanju? Da li su na lokalitetu pronalaska masovne grobnice sprovede sve procedure propisane zakonom? Da li je ekshumacija potpuno obavljena, do pronalaska svih posmrtnih ostataka koji se nalaze u ovoj masovnoj grobnici i ko je nadležan da utvrdi identitet ljudi kojima pripadaju pronađeni posmrtni ostaci i koja je dalja procedura koju ti nadležni organi planiraju da preduzmu?

Ovo je samo još jedan u nizu dokaza koliko je neophodno da se hitno izvrši revizija akcionog plana za manjine i u njega konačno uvrsti pitanje rešavanja nerešenih zločina počinjenih nad Bošnjacima, tepitanja nestalih, otetih, mučenih i ubijenih Bošnjaka. Ovakav akcioni plan ne pruža Bošnjacima nikakvu nadu i perspektivu za rešavanje njihovih nagomilanih problema.

Bošnjački narod koji čini brojčanu manjinu u Republici Srbiji ima mnogo nagomilanih problema i veliki broj nerešenih pitanja, kao što je i ovo pitanje nestalih, ubijenih i prognanih Bošnjaka, kao i status Bošnjaka kao naroda i status Sandžaka. Legitimni predstavnici Bošnjaka su aktivno učestvovali u procesu, u pokušaju izrade akcionog plana za manjine, međutim, Vladina radna grupa je ignorisala sve zahteve legitimnih predstavnika Bošnjaka, da se u ovaj akcioni plan uvrste sva ona pitanja koja su od vitalnog značaja i koja imaju suštinski značaj za poboljšanje socijalno-ekonomskog položaja Bošnjaka u Republici Srbiji.

Akcioni plan nije razmatran ni u Nacionalnom savetu, Republičkom Nacionalnom savetu za manjine i time nije stekao ni potreban legitimitet koji je neophodan za usvajanje ovog akcionog plana.

Zbog toga od ministarke, odnosno od premijerke Brnabić tražim objašnjenje zašto još uvek nije pokrenut postupak za reviziju Akcionog plana za ostvarivanje prava nacionalnih manjina i ujedno tražimo da se pokrene postupak, da se iz procedure povuče Predlog zakona o savetima nacionalnih manjina i zakonima o pravima i slobodama nacionalnih manjina i da se usvoji jedan legitiman predlog, da se formiraju nove radne grupe u kojima će predlozi legitimnih predstavnika manjina biti uvaženi i uvršteni u krajnja dokumenta, i na kraju, da se pokrene postupak za smenu šefice pregovaračkog tima zbog prikrivanja svih ovih činjenica u pregovorima sa EU. Hvala.
Hvala.

Moje pitanje za danas upućujem ministru policije, a tiče se vanrednog stanja koje se u Novom Pazaru, mimo svih procedura, uvodi tokom odigravanja svake fudbalske utakmice. To vanredno stanje se najpre stvara preko policije, tj. naoružanih specijalnih policijskih snaga, koji pod punom borbenom opremom blokiraju čitav grad u vreme održavanja fudbalskih utakmica, ograničavajući tako slobodu kretanja svih građana Novog Pazara, ograničavajući nesmetano funkcionisanje grada, škola, pa čak i doma zdravlja koji je skoro uvek blokiran kada se odigrava fudbalska utakmica. Zbog toga pitam ministra policije – kome je cilj da takvo stanje u Novom Pazaru postane stalno, redovno i normalno?

Vanredno stanje u Novom Pazaru se kreira i preko tzv. organizovanih navijačkih grupa koji se ciljano dovode u Novi Pazar, da otvoreno prete Bošnjacima i svim građanima Sandžaka, da provociraju, da prete kako će od Novog Pazara da prave novi Vukovar a od Sjenice novu Srebrenicu? Nažalost, sve institucije i mediji u Srbiji okreću glavu na drugu stranu, okreću glavu i pred veličanjem ratnih zločinaca, koje se gotovo redovno sprovodi na stadionu u Novom Pazaru, a sve se to radi pod zaštitom policije i uz prećutnu saglasnost institucija, u prvom redu pravosuđa, pa i, kao što rekoh, medija.

Tako je bilo i prošlog četvrtka, kada se odigravala utakmica između Novog Pazara i Partizana. Opet su ulice bile blokirane, opet je grad bio paralizovan, škole su bile zatvorene koje su u blizini stadiona i blokirani su prilazi domu zdravlja, a građanima Novog Pazara je uskraćeno osnovno ustavno pravo – pravo na slobodu kretanja. Duž magistralnog puta su bile raspoređene te naoružane policijske jedinice, obezbeđujući prolaz tzv. navijačima, koji su staklenim flašama gađali kuće i gađali prolaznike koji tu žive i tuda prolaze. Među njima je bilo i majki sa decom.

Šta je policija tu uradila? Da li je uhapsila jednog od tih divljaka? Da li je privela? Da li je saslušala i da li je evidentirala nekog od tih izgrednika? Policija ne samo da je štitila te divljake, nego da zlo bude veće, policija je brutalno napala, pretukla i privela ljude koji su izašli ispred svojih kuća da rade onaj posao koji je bio zadatak policije, da štite svoje kuće, svoj imetak i svoje porodice.

Mi već godinama unazad pitamo šta je uloga tolikog nesrazmernog broja policajaca na ulicama Novog Pazara u vreme odigravanja fudbalskih utakmica? Da li je njihov cilj da spreče incident ili da izazovu incidente, omogućavajući nesmetano tzv. navijačima da terorišu Bošnjake, ali i sve građane Novog Pazara?

Pitam da li je protiv ovih policajaca koji su evidentno prekršili sva svoja ovlašćenja i nadležnosti pokrenut postupak i kada će biti završen? Izuzetno je važno da javnost sazna ove stvari.

Želim na kraju da iskoristim ovu priliku i da skrenem pažnju na odluku Skupštine grada Novog Pazara u kojoj se između ostalog ističe da svako ograničavanje slobode kretanja građana, izmene režima saobraćaja i druge promene koje nastaju kao posledica organizacije određenih događaja, u prvom redu onih događaja visokog rizika, moraju prethodno biti dogovorene sa lokalnom samoupravom, a građani na vreme informisani. Pozivam sve institucije, u prvom redu MUP da poštuju ovu odluku legitimnih predstavnika građana Novog Pazara. Hvala.