ANAMARIJA VIČEK

Savez vojvođanskih Mađara

Rođena 1973. godine u Subotici.

Osnovno i srednje obrazovanje stiče u Novom Sadu. Nakon diplomiranja na smeru defektologije-logopedije, završava postgradualne master studije na Univerzitetu „Etveš Lorand“ (Eötvös Loránd Tudományegyetem), smer specijalne pedagogije u Budimpešti.

Od 2007. godine sarađuje sa Pedagoškim zavodom Vojvodine u Novom Sadu kao predavač akreditovanih programa stručnog usavršavanja za zaposlene u prosveti na srpskom i mađarskom jeziku. Od 2010. godine je rukovodilac Razvojnog odeljenja Zavoda.

Od 2008. godine je član Saveza vojvođanskih Mađara, član predsedništva novosadskog Gradskog odbora i predsednica novosadskog Odbora za obrazovanje SVM-a. Od aprila 2014. godine je narodni poslanik u Narodnoj Skupštini Republike Srbije u poslaničkoj grupi Saveza vojvođanskih Mađara, a na tom mestu ostala je sve do juna 2016. godine.

Na izborima održanim 21. juna 2020. godine ponovo je izabrana za narodnu poslanicu.
Poslednji put ažurirano: 04.08.2020, 12:41

Osnovne informacije

Statistika

  • 0
  • 0
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

Prva posebna sednica , 28.10.2020.

Zahvaljujem, poštovani predsedavajući.

Poštovana i uvažena gospođo Brnabić, uvaženi članovi buduće Vlade Republike Srbije, drage koleginice i kolege narodni poslanici velika čast mi je i zadovoljstvo da mogu da vam se obratim ispred poslaničke grupe SVM, koja će u danu za glasanje, znači danas, glasati za program ove nove Vlade i za ministre.

Volela bih da podelim sa vama nekoliko veoma važnih stavki koje smo čuli iz programa gospođe mandatarke. Naime, u protekle četiri godine sam radila kod državne sekretarke u Ministarstvu prosvete, nauke i tehnološkog razvoja i tom prilikom sam imala prilike da učestvujem u tome o čemu je gospođa Brnabić pričala šta je sve urađeno u oblasti prosvete u protekle četiri godine.

Naime, ta reforma koja je započeta, odnosno da se uvodi 2018. godine sigurna sam da će pokazati rezultate, naime toliko je duboka i prožima sve oblasti i sve nivoe obrazovanja, pa tako i vaspitanja, predškolskog vaspitanja i obrazovanja, da sam sigurna da će to doneti rezultate.

Volela bih da podsetim da manjinsko obrazovanje u Republici Srbiji se osnuje na dva značajna stuba. Jedan od tih stubova je pravo na obrazovanje na maternjem jeziku, a drugi značajan stub je savladavanje srpskog kao nematernjeg jezika, srpskog kao državnog jezika.

Savez vojvođanskih Mađara je jedna stranka koja se godinama zalaže i za jedno i za drugo. Mi sada u zakonodavstvu imamo svaku predispoziciju da imamo manjinsko obrazovanje, kvalitetno na istom nivou kao što se to nudi na srpskom jeziku. Evo, samo primera radi, za vreme Kovid krize u periodu od marta do juna meseca, časovi koji su se snimali na srpskom jeziku kako bi se obezbedila nastava na daljinu, ti časovi su se snimali na svih osam jezika nacionalnih manjina, pa tako i na mađarskom jeziku što je i u našem slučaju značajno i sa nacionalnim savetima nacionalnih manjina je Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja radilo na tome.

Naravno, ima tu još dosta toga da uradimo. Meni je izuzetno drago što je gospođa Brnabić naglasila digitalizaciju škola, jer je tu svakako započeta velika stvar, a imala sam prilike i sa tada državnom sekretarkom, sada ministarkom, Tatjanom Matić, da sarađujemo na digitalizaciji podršci škola u smislu digitalizacije.

Srpski kao nematernji jezik je svakako jedan od značajnih elemenata i meni je bilo veoma interesantno da sam u prvom mandatu kao narodna poslanica tadašnjem ministru upravo to pitanje postavila, šta se dešava i kako će se reformisati srpski kao nematernji jezik, a taj predmet se zajedno sa svim ostalim predmetima uveo u reformisane predmete.

Sledeća oblast koja je takođe veoma značajna za obrazovanje na jezicima nacionalnih manjina, a to je takođe bilo spomenuto za vreme ekspozea, a to je priznavanje diploma, visokoškolskih diploma stečenih u inostranstvu i mi smo u proteklom periodu, proteklim godinama bili svedoci formiranja ENIK-NARIK centra, što je bio jedan značajan korak, pa potom Agencije za kvalifikacije što je takođe bio jedan značajan korak. Sada imamo samo jedan mali detaljčić na kom treba da radimo, a to su studijski programi tzv. kratkog ciklusa. To nam je jedino što za sada nije savršeno, ne funkcioniše savršeno, ali sam sigurna da će Vlada u novom mandatu, odnosno Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja i to rešiti.

Ono što bih volela takođe da istaknem, jeste da mi je drago da ste naveli i umetničke škole i reformu koja će se uraditi u toj oblasti. Naime, saradnik u digitalnim medijima je jedna nova struka koja bi trebala da se razvije i ja se iskreno nadam da će Subotička gimnazija i gimnazija u Senti takođe dobiti mogućnost za ovo.

Na kraju da zaključim, da potvrdim još jednom, poslanička grupa SVM će podržati program, podržati Vladu Republike Srbije i daćemo vam punu podršku. Zahvaujem.

Prva sednica Prvog redovnog zasedanja, 01.03.2016.

Zahvaljujem, poštovana predsednice, poštovani narodni poslanici i poslanice, drage kolege, ja ću današnje pitanje postaviti gospodinu dr Srđanu Verbiću, ministru prosvete, nauke i tehnološkog razvoja.
Na osnovu poslednjih izmena i dopuna Zakona o visokom obrazovanju, koji je donet još, davne 2014. godine, trebalo je da se prenese procedura priznavanja visoko školskih diploma stečenih u inostranstvu, na Enik-Narik centar, koji je obrazovan tek 1. oktobra 2015. godine.
Moje pitanje je, odnosno grupa pitanja će se odnositi na funkcionisanje centra Enik-Narik. Od otvaranja centra prošlo je pet meseci, i s obzirom na to da se prema odredbama Zakona o visokom obrazovanju, trebalo bi očekivati da procedura priznavanja pomenutih diploma, se završi za 90 dana.
Pitanja koja se odnose bi trebalo da budu relevantna na dosadašnje funkcionisanje Enik-Narik centra.
Na koji način Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja, vrši nadzor nad Enik-Narik centrom, kao institucijom koja funkcioniše u sklopu Ministarstva, koja je u daljnjem, funkcija pokrajinske instance u procesu priznavanja visoko školskih diploma, stečenih u inostranstvu?
Dobro su nam poznati razlozi kašnjenja otvaranja Enik-Narik centra, te se prva grupa pitanja odnosi upravo na funkcionisanje samog centra.
Koliko Enik-Narik centar ima zaposlenih, kakve kvalifikacije imaju zaposleni u centru, odnosno kakvu specijalnu obuku su oni prošli, radi zapošljavanja u centru?
Druga grupa pitanja se odnosi na podnete prijave. Koliko zahteva za priznavanje visoko školskih diploma, stečenih u inostranstvu je do sada sveukupno podneto Enik-Narik centru? Kakva je struktura podnetih prijava? Što se tiče države u kojoj je izdata visoko školska diploma, odnosno smera na kojoj je stečena diploma? Koliko je do sada pozitivno vrednovanih, tj. priznatih diploma, a koliko je odbijenih i zbog čega su oni odbijeni?
Zbog čega se dešava da je kandidat, tek nakon 90 dana prvi put obavešten o tome koji dokument treba još da se naknadno dostavi centru, kada znamo da na osnovu Zakona o visokom obrazovanju, cela procedura bi trebala da se završi za 90 dana?
Zbog kašnjenja otvaranja centra moglo se očekivati da će biti zastoja u funkcionisanju na početku rada centra. Međutim, koliko dugo se trenutno čeka nakon onlajn predaje zahteva, do dobijanja termina kada je kandidat lično primljen na Enik-Narik centru.
Da li su se u proteklom periodu određivali dodatni ispiti i to za koje fakultete, odnosno koje smerove? Ukoliko se odredi potreba za polaganje dodatnog ispita, koji fakultet se određuje za pripremu kandidata, odnosno sprovođenje ispita?
Ovo pitanje je izuzetno važno, pošto u periodu kada je Enik-Narik centar krenuo sa radom, mogle su se u medijima čuti razne izjave od strane Ministarstva, odnosno od strane Enik-Narik centra o dodatnim ispitima.
Prema izjavi saradnika Ministarstva dodatni ispiti se neće određivati sa ciljem priznavanja diploma, pošto centar vrši evoulaciju stranog studijskog programa i samo određuje nivo kojim on odgovara.
Dok su saradnici centra obrazlagali potrebu za dodatnim ispitima time da je evaluaciju stranih studijskih programa vrše spoljni saradnici Centra, koji su inače zaposleni na fakultetima i visokoškolskim ustanovama koji su i do sada vršili priznavanje diploma, odnosno koji i dalje vrše priznavanje sa ciljem nastavka studija i zbog toga je i razumljivo da se i dalje daju dodatni ispiti.
Na koji način Ministarstvo planira da reši problem koji se pojavljuje u više navrata u praksi nemogućnost okončavanja postupka priznavanja viših studija, npr. master ili doktorskih studija u slučaju kada se osnovne akademske studije navodno ne mogu priznati, jer te studije u Republici Srbiji navodno ne postoje? I da li Ministarstvo ili ENIK/NARIK centar poseduje podatke o broju ili iskustvu naših državljana u inostranstvu sa priznavanjem visokoškolskih diploma stečenim u Republici Srbiji­? Zahvaljujem

Četvrto vanredno zasedanje, 09.02.2016.

Zahvaljujem, poštovani predsedavajući.
Poštovani ministre sa saradnicima, drage kolege i koleginice narodni poslanici, ja bih volela da iznesem stav poslaničke grupe SVM u vezi sa ovim zakonom o dopunama Zakona o sprečavanju diskriminacije osoba sa invaliditetom.
Mislimo da je zakonom koji je danas pred nama, iako se dopunjuju samo tri člana ovog zakona, postojećeg zakona koji je donet u aprilu 2006. godine, ipak je ovo jedan veoma značajan zakon za dopunu Zakona o sprečavanju diskriminacije.
Naime, u članu 1. koji dopunjuje član 34, koji se odnosi na dužnost organa javne vlasti da omogući potpisivanje uz pomoć pečata osobama sa invaliditetom koje imaju trajne posledice telesnog ili senzornog oštećenja ili bolest i nisu u mogućnosti da se potpisuju na drugačije zakonom uređen način. Ova mogućnost se ne odnosi na potpisivanje ugovora.
Članom 2, posle istog člana, dodaje se član 34a, koji se odnosi na dužnost fizičkih i pravnih lica da omoguće korišćenje usluga potpisivanjem uz pomoć pečata koji sadrži podatke o ličnom identitetu ili pečata sa ugraviranim potpisom.
Treći član, član broj 3. sadrži kaznene odredbe u slučaju ako se odbije navedena dužnost.
Iako nije obimna, ova dopuna je itekako značajna. Naime, njenim odredbama se sprečava diskriminacija, odnosno omogućava se ostvarivanje prava osoba sa invaliditetom, a odnosi se upravo na one građane koji imaju problema sa korišćenjem faksimila, a po poslednjem popisu stanovništva iz 2011. godine ima više od pola miliona ljudi sa fizičkim invaliditetom i oko 240 hiljada slepih i slabovidih osoba.
Dokumenti koji prethode ovim dopunama, odnosno sa kojima se Zakon o zabrani diskriminacije osoba sa invaliditetom upravo harmonizuje, sa jedne strane jesu Strategija unapređenja položaja osoba sa invaliditetom u Republici Srbiji, koja je doneta 2007. godine i kao što je gospodin ministar malopre obrazložio, Zakon o potvrđivanju Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom, koja je doneta 2009. godine.
Da se podsetimo, u članu 29. Konvencije, koji se odnosi na učešće osoba sa invaliditetom u političkom i javnom životu, države potpisnice se obavezuju da će osigurati da osobe sa invaliditetom mogu učestvovati efikasno i potpuno u političkom i javnom životu, ravnopravno kao drugi, neposredno ili preko predstavnika koje oni sami biraju, a to uključuje pravo i mogućnost osoba sa invaliditetom da glasaju i budu birane i od tri tačaka istog člana, druga se odnosi upravo na ovaj današnji zakon. Naime, ta tačka kaže – štititi prava osoba sa invaliditetom da tajno glasaju na izborima i javnim referendumima bez zastrašivanja, kao i da se kandiduju na izborima da efikasno obavljaju dužnosti i sve javne funkcije na svim nivoima vlasti, itd.
Važno je da naglasimo da je ovo jedan od retkih zakona oko kojeg nema veće polemike, prema kojem nema rezistencije u društvu. Kako je zakon podržan od strane stručne javnosti, tako je podržan i od strane upravo ciljne grupe na koju se odnosi. Naime, Centar za samostalni život osoba sa invaliditetom Srbije, kojim predsedava gospođa Gordana Rajkov, koja je u više navrata prisustvovala sednicama Odbora za rad, socijalna pitanja, društvenu uključenost i smanjenje siromaštva, u potpunoj meri podržava donošenje ovog zakona, a isto tako i zastupnici Nacionalne organizacije osoba sa invaliditetom Srbije u potpunoj meri podržavaju zakon, pošto je upravo Nacionalna organizacija osoba sa invaliditetom Srbije bila jedna od inicijatora da se ovaj zakon donese, ne bi li se uskladio pre svega sa Konvencijom o pravima osoba sa invaliditetom.
Na kraju, volela bih da naglasim da će poslanici poslaničke grupe SVM podržati ovaj zakon u danu za glasanje. Zahvaljujem.

Imovinska karta

(Beograd, 12.04.2019.)

Funkcija Državni organ, javno preduzeće, ustanova, druga organizacija Izvor prihoda Interval Neto prihod Valuta Vreme obavljanja / od-do
Državni sekretar Ministarstvo prosvete nauke i tehnološkog razvoja Republika Mesečno 84784.00 RSD 13.07.2017 -
Predsednik upravnog odbora Ustanova studentskog standarda Studentski dom Evropa, Novi Sad Javni Mesečno 2962.00 RSD 06.08.2015 -
- Ministarstvo prosvete nauke i tehnološkog razvoja (dodatak za odvojeni život) Republika Mesečno 46810.00 RSD 19.10.2017 -
- Ministarstvo prosvete nauke i tehnološkog razvoja (naknadno isplaćena nadoknada za odvojen život od početka mandata) Republika Jednokratko 130503.00 RSD 26.10.2017 -