Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Stefana Miladinović

Stefana Miladinović

Socijalistička partija Srbije

Govori

Hvala.
Uvažena predsednice, poštovani ministre, Ženska parlamentarna mreža podnela je amandman na član 16. Predloga zakona i on se odnosi na postupno uvođenje rodno odgovornog budžetiranja u budžetski proces. Kao što sam rekla, i kod amandmana na član 1. koji smo podneli, usvajanjem ovog zakona rodno odgovorno budžetiranje postaće zapravo praksa, a da bi se postigla puna primena, nama je potrebno i vreme, ali i podrška svim budžetskim korisnicima.
Ove godine 28 institucija je prošlo obuku za uvođenje rodnog aspekta, a kako bi se svake naredne godine i broj samih budžetskih korisnika uvećavao, a samim tim i programi, neophodna je podrška države. Da bi se ovo institucionalno podržalo, smatramo da je neophodno da postoji neki zvanični dokument. Predložili smo da se on zove - plan postupnog uvođenja rodno odgovornog budžetiranja koji bi donosili vi, odnosno ministar finansija, odnosno nadležni organi vlasti i to do 31. marta tekuće godine za narednu budžetsku godinu i ovo bi svakako pomoglo svim budžetskim korisnicima da pripreme svoje programe.
U obrazloženju koje smo dobili za odbijanje amandmana navedeno je da se amandman ne prihvata iz razloga što postupno uvođenje podrazumeva plansko sprovođenje odredaba koje se odnose na rodno odgovorno budžetiranje i da je naše rešenje ocenjeno kao suvišno. Smatramo da nije suvišno, naprotiv, naše rešenje precizno definiše plansko sprovođenje odredaba koje se odnose na rodno odgovorno budžetiranje i zato smatramo da ovaj dokument nadležnog organa jeste neophodan kako bi mi postavljeni rok za punu primenu, a to je 2020. godina, i realizovali. Hvala.
Hvala, predsedavajući.

Uvažena ministarka, kolege iz Ministarstva, dobro vam jutro. Novi dan je počeo pre skoro tri sata.

Želela bih da obrazložim amandman na član 2. koji sam podnela. Predložila sam da se prilikom odlučivanja o podsticajima za biljnu proizvodnju koriste podaci iz registra zaključno sa 30. septembrom prethodne godine. Ovaj rok sam predložila kako bi se mogla blagovremeno planirati i budžetska sredstva za podsticaje, ali i izbegli problemi u realizaciji odobrenih podsticaja. Ministarstvo je prepoznalo problem, a u prethodnim godinama smo imali kao problem da u momentu donošenja budžeta nije se moglo tačno znati koliko ima gazdinstava registrovanih koji mogu da konkurišu za podsticaje.

Kolega Marijan Rističević je podneo sličan amandman i njegov amandman je usvojen. On jeste širi kontekst obuhvatio, ali svakako je predložio i smanjenje, odnosno pomeranje roka za 30. septembar i mi ćemo ovaj amandman podržati. Hvala.
Hvala predsedavajući.
Uvaženi ministre, kolege narodni poslanici, pred nama jesu danas četiri međunarodna dokumenta o kojima raspravljamo, a ja ću kao ovlašćeni predstavnik SPS u svojoj diskusiji najveću pažnju posvetiti Konvenciji UN protiv regrutovanja, korišćenja, finansiranja i obuke plaćenika.
Poslednjih nekoliko godina uočena je pojava na određeni broj naših državljana organizovano ili samostalno je učestvovalo u vojnim i paravojnim formacijama u inostranstvu i većina njih je pri povratku bivala i nosilac regrutacije. Upravo ova pojava inicirala je da se u Narodnoj skupštini, zapravo okupila je grupu od 199 narodnih poslanika da normativno reaguju i to intervencijom u oblasti krivičnog zakonodavstva.
Mi smo prošle godine u decembru izmenama i dopunama Krivičnog zakona uneli dva nova krivična dela - krivično delo učestvovanja u ratu i oružanom sukobu u stranoj državi, a da lice nije državljanin te strane države, kao i pripadnik zvanične misije međunarodne organizacije čija je Srbija član i samoorganizovanje i učestvovanje u ratu i oružanom sukobu u stranoj državi, čime smo za ovo krivično delo i predvideli kaznu zatvora od jedne do osam godina.
Takođe, predvideli smo i da ko u nameri izvršenja ovog krivičnog dela na teritoriji Srbije vrbuje i podstiče, organizuje grupu ili vrši obuku drugog lica ili grupe za izvršenje ovog krivičnog dela, oprema ili stavi na raspolaganje opremu ili daje, ili prikuplja sredstva za izvršenje tog krivičnog dela, predviđena je kazna od dve do 10 godina zatvora.
Ovim zakonom država se, možemo reći, jasno odredila prema ovom problemu. Konvencija UN protiv regrutovanja, korišćenja, finansiranja i obuka plaćenika, koja je danas na dnevnom redu, SFRJ je još 1990. godine potpisala, a Srbija kao pravni sukcesor dala sukcesorsku izjavu na potpis 2001. godine kada je i ova konvencija stupila na snagu, a mi, nadam se, da ćemo u petak i ovu konvenciju ratifikovati.
Konvencija nam daje definiciju plaćenika i inkriminiše upravo dela koja smo uneli u naš Krivični zakonik i tada, kao i danas, ipak koristimo priliku da se na ovaj globalni problem, mogu reći, osvrnemo sa posebnom pažnjom. Istorija je pokazala da ni jedan vek u ljudskoj civilizaciji nije prošao bez sukoba i različiti su motivi bili u istoriji koji su te sukobe pokretali, ali oduvek je bilo plaćenih ratnika.
Ipak razlozi razmere sukoba kojima danas svedočimo imaju dalekosežnije posledice. Svesni smo svakodnevno razaranja država, masovnih migracija i tragičnih ljudskih sudbina. Brojni tihi sukobi, mogu reći, talasi nacionalnih i verskih buđenja kao paravani za realizaciju nekih geostrateških projekata kontrola i korišćenje, zapravo potreba za kontrolom i korišćenjem prirodnih resursa u svetu pokreću svakodnevno ratove i stvaraju tržišta za plaćenike, odnosno plaćene ratnike poznate kao psi rata.
Globalizacija je dovela do masovne mobilizacije društvenih aktivnosti, odnosno masovne razmene ideja. Sve prednosti savremenog sveta koristimo i ohrabrujemo, ali širenja pošasti pomognute upravo globalnom razmerom teško zaustavljamo.
Današnja dostupnost ideja masama, najširoj publici kanal su za manipulacije i upravo je taj kanal najteže i kontrolisati.
Imamo veliki spektar motiva za učestvovanje u sukobima. Oni su nekada ekonomski. Najčešće verski ili rasni i nacionalni i sami načini mobilizacije za učestvovanje u tim ratovima se povećavaju. Upravo jeste ova konvencija jedan od alata za suzbijanje regrutacije.
Konvencija koja je potpisana još zapravo pre više od 25 godina pokazuje nam da je međunarodna zajednica i tada imala i prepoznala zapravo da ova pojava o kojoj govorimo danas može pustiti svoje korene i praktično postati globalni problem.
Nažalost, mali je broj država članica UN koje su ratifikovale ovu konvenciju. Svega do danas 33 i njenom ratifikacijom Srbija se svrstava u grupu onih zemalja koje žele da idu u susret problemu i sprečava moguće posledice ovih aktivnosti.
Usklađivanje domaćeg zakonodavstva sa ovom konvencijom neće biti potrebno. To smo čuli upravo zbog prošlogodišnjih izmena Krivičnog zakona i upravo to potvrđuje spremnost da se suočavamo sa savremenim izazovima, a mogu reći i rizicima kojima smo kao država izloženi, a koji nisu posledica unutrašnjih prilika, već globalnih turbulencija.
Republika Srbija još uvek se ne smatra regrutnom bazom. Imali smo zabeležene slučajeve odlaska i pokušava regrutacije naših državljana u sukobima u Libiji i na Bliskom Istoku, pa i u Ukrajini. Naši susedi su u zakonodavstvu u ovom smislu reagovali kao Srbija i to ukazuje na dalju regionalnu saradnju i stav celog regiona prema ovom problemu.
Želim da iskoristim ovu priliku da ponovim nešto što sam i pre godinu dana govorila kada smo imali na dnevnom redu izmene i dopune Krivičnog zakonika. Želim da ukažem na sve učestalije učešće žena u ratnim sukobima koje u najvećoj meri i same jesu žrtve manipulacija. Žene češće postaju saradnici, ali i članovi militantnih organizacija zbog svoje manje upadljivosti, ali i činjenica da podležu manjim merama kontrole neretko oslanjajući se i na faktor iznenađenja one postaju i samo oružje.
Ipak najpodložnija manipulacija jesu deca i u tom smislu država treba posebnu pažnju da obrati i da kroz sistem obrazovanja i vaspitanja našu omladinu upoznamo sa svim potencijalnim opasnostima i drastičnim posledicama koje mogu biti po njihovu bezbednost i život.
Izmenama Krivičnog zakona uspeli smo da zaustavimo trend regrutacije i zavođenje i slanje naših građana u radikalne grupe, kao što je ISIS i njima slično. Ratifikacijom ove konvencije šaljemo još jednom jasnu poruku međunarodnoj zajednici, a to je da ugled RS ne može biti urušen i diskreditovan pojavama koje ova konvencija obuhvata i u tom smislu SPS će glasati za ovu konvenciju.
Pored ove konvencije, danas su i tri sporazuma na dnevnom redu. Ja ću se osvrnuti ukratko na Zakon o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Rumunije o bavljenju plaćenim poslovima članova porodice, članova diplomatskih i konzularnih predstavništva.
Oblast zapošljavanja članova porodice, članova diplomatskih misija u odnosima između dve države do sada nije bila pravno regulisana i postoji obostrani interes za regulisanje ovog pitanja, jer ovo pitanje svakako možemo zvati životnim pitanjem. Poznato je da se položaj diplomatskih i konzularnih predstavnika zasniva na Bečkim konvencijama iz 1961. godine, ali se njima ne rešava i položaj članova porodice u slučaju bavljenja plaćenim poslom u državi prijema. Upravo iz tog razloga se i ovakvi sporazumi koriste.
Inače, Srbija i Rumunija imaju tradicionalno dobar odnos, posebno ako uzmemo u obzir da smo uspostavili diplomatske odnose pre više od 135 godina. Ovaj sporazum je svakako nešto što će unaprediti odnose dveju država. Svakako da ćemo i ovaj sporazum, a i druga dva bilateralna sporazuma sa Finskom i Gruzijom, kao poslanička grupa podržati. Hvala.
Hvala, gospodine Bečiću.
Poštovana ministarko, SPS kada je u pitanju ovaj paket zakona koji pokriva oblast saobraćaja je podnela samo jedan amandman. Ovaj amandman se ticao u jednom delu, praktično je bila tehnička ispravka, dok smo u drugom delu smatrali da produženje roka koje je predviđeno za tahografe, kada su u pitanju stari modeli digitalnih tahografa, sasvim dovoljno dve godine, imajući u vidu da je Ministarstvo odredilo godinu dana kao rok za izmenu mehaničkih tahografa.
Iskoristila bih ovu priliku da Ministarstvu i vama čestitam na dva izuzetno kvalitetna zakona o kojima smo imali priliku da raspravljamo. Hvala.
Hvala gospodine predsedavajući.
Gospođo ministarka, saradnici iz Ministarstva, poštovane kolege narodni poslanici, ja ću danas za razliku od velike većine mojih kolega obrazlagati zakone koji su danas na dnevnom redu iz oblasti saobraćaja. Nažalost, ovi zakoni su ostali danas u senci zakona koji se odnose na nepokretnosti.
Predlog zakona o radnom vremenu posade vozila u drumskom prevozu i tahografima je novi zakon koji objedinjuje postojeće propise i unosi izvesne novine u oblast saobraćaja. Imajući u vidu neusaglašenost propisa kojima se regulišu međunarodni i unutrašnji saobraćaj u pogledu obaveza vozača, odnosno posade, vremena upravljanja i odmora, ali i pitanja kontrole tih vremena, odnosno upotrebe tahografa, predlog da se donese zakon koji će jednobrazno urediti primenu svih propisa jeste najbolje rešenje, jer trenutno od propisa koji uređuju ovu oblast jeste prvo Zakon o bezbednosti saobraćaja na putevima, zapravo samo tri člana ovog zakona od 243 ili 245, zatim uredba Vlade koja se praktično oslanja na ovaj zakon. Ona uređuje oblast vremena upravljanja i odmora vozača kada obavljaju međunarodni prevoz, postupak izdavanja tahografskih kartica i postupak ovlašćivanja radionica za tahografe.
U prvom delu ova uredba se odnosi na međunarodni prevoz, dok u drugom delu na tahografe i radionice. Inače, samo vreme odmora i upravljanja za vozača u domaćem prevozu predviđa Zakon o bezbednosti na putevima, zapravo član 244. je predvideo i donošenje podzakonskog akta koji do danas nije usvojen.
Na osnovu zakona i uredbe Agencija za bezbednost u saobraćaju usvojila je i podzakonske akte koji se tiču poslova u oblasti tahografa, pravilnik o radionicama za tahografe, pravilnik o programu i načinu polaganja ispita za tehničare u radionicama za tahografe i pravilnik o načinu korišćenja tahografa koji se odnosi na obaveze vozača i prevoznika pri korišćenju tahografa, ali samo u domaćem prevozu.
Srbija je potpisnica evropskog Sporazuma o radu posade na vozilima koja obavljaju međunarodne drumske prevoze. Ovaj sporazum definiše obaveze vozača u pogledu vremena upravljanja i odmora i uslove koje moraju ispunjavati tahografi u pogledu konstrukcije, kao i sam način njihove primene.
Samo delimično je uveden u naše zakonodavstvo, kao što sam rekla ovom uredbom Vlade, dok se međunarodni prevoz obavlja u skladu sa uredbom koja je u velikoj meri usklađena i sa evropskim sporazumom i direktivama EU. U tom smislu od ovog zakona se, kada su u pitanju pravila upravljanja teretnim vozilima i korišćenje tahografa ne očekuju velike izmene za prevoznike u međunarodnom prevozu, već su novine značajne za onaj deo transportne privrede koji se odnosi na unutrašnje tržište.
Prvi deo zakona reguliše vozača i posadu, odnosno obaveze vozača i samih prevoznika, uzimajući u obzir prirodu posla koju obavljaju profesionalni vozači, a ona je sama po sebi specifična u odnosu na druge profesije, bilo je neophodno preciznije urediti ovu oblast i regulisati je poslednjim propisom. Politika EU kroz direktive uvodi ovu praksu. Prvi korak je bio usvajanje Zakona o radu koji predviđa da se posebnim propisom uređuje radno vreme zaposlenih u oblasti saobraćaja. Takođe radno vreme ovih radnika moralo je biti preciznije definisano imajući u obzir da Zakon o radu, članovi 64. i 65. definišu dnevni odmor zaposlenog u toku radnog dana, ali se ne poznaje institut skraćenog i podeljenog dnevnog odmora. Upravo je ovo jedan od specifikuma profesije profesionalnog vozača. Posebno važno je bilo regulisanje u slučaju noćnog rada kako bi se osim zaštite članova posade uneo element povećanja bezbednosti saobraćaja na putevima.
U cilju postizanja konkuretnosti zakon predviđa izjednačene uslove u domaćem i međunarodnom prevozu, to sam već rekla, radno vreme posade u drumskim vozilima može da traje najduže 60 sati nedeljno, s tim da prosečna radna nedelja na nivou četiri meseca ne sme trajati duže od 48 sati. Obaveze poslodavaca zakon preciznije definiše, predviđaju se određene sankcije u slučaju nepoštovanja odredbi koje se tiču radnog vremena posade i time se dodatno štite prava radnika, a i indirektno utiče na bezbednost saobraćaja.
Drugi deo zakona reguliše sva pitanja tahografa. U ovom segmentu nije došlo do velikih promena, ali su svi propisi koje sam navela objedinjeni i dopunjeni nekim novim odredbama.
Ovaj zakon zapravo predviđa naknadnu ugradnju graničnika brzine. Ovo je izuzetno važno, budući da od 2011. godine, zapravo od 1. jula 2011. godine stupila je na snagu odredba koja definiše obavezu posedovanja ovog graničnika brzine u vozilima koja se prvi put registruju u Republici Srbiji. Bilo je neophodno da se ovo predvidi zakonom, jer graničnik brzine jeste tehnološki vezan za tahograf, pa će sada radionice za tahografe koje ispunjavaju uslove dobiti od Agencije za bezbednost saobraćaja i dozvolu za ugradnju ovih graničnika.
Radionica za tahografe više ne može biti u formi preduzetnika, pošto su poslovi radionice definisani kao delatnosti od opšteg interesa i od sada će samo privredna društva ili javna preduzeća moći da se bave ovom delatnošću, a preduzetnici koji su radili do sada, koliko smo shvatili, nastaviće da rade do isteka dozvole.
Takođe, preciznije je definisan stručni nadzor nad radionicama koje vrši Agencija za bezbednost saobraćaja, a opet, nadzor nad agencijom vrši ministarstvo, odnosno inspekcija ministarstva nadležnog za poslove saobraćaja. Ublažene su kazne u odnosu na uredbu, koje su bile i previsoke do sada i nije bilo gradacija kazni.
Budući da su u ovom zakonu učestvovali, ne samo kolege iz ministarstva, već i stručni tim iz Agencije za bezbednost saobraćaja, ali i kolege sa Saobraćajnog fakulteta, rekla bih da su praktično sva rešenja u cilju efikasnijeg poslovanja privrede i u tom smislu mi ćemo i podržati ovaj zakon.
Još jedan novi zakon je Zakon o trgovačkom brodarstu, koji uređuje prevoz i uslove za pristup tržištu, odnosno obavljanje određenih delatnosti u vodnom transportu, stvarno pravne odnose na brodu, odgovornosti i ograničenja odgovornosti, ugovore u plovidbi, zaustavljanje broda, izvršenje obezbeđenja na brodu, kao i druga važna pitanja. Ovim zakonom se praktično ova oblast posle 40 godina reguliše. Zakon o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi regulisao je ovu oblast na svoj način još 1987. godine.
Budući da je ovaj jako obiman i pravno zahtevan zakon specifičan po mnogo čemu, ja ću, u skladu sa raspodelom vremena koje imam za diskusiju, napomenuti samo neke od novina.
Predlogom zakona se omogućava zaštita konkurencije, predviđaju se nove postavke brodske hipoteke, previđa se uvođenje licenci, polaganje stručnog ispita, uspostavlja se javni registar licenciranih vozara i propisuju se uslovi za dobijanje licenci za obavljanje delatnosti vozara.
U svakom slučaju, ovaj zakon će doprineti razvoju ove privredne grane, a rekla bih da je ovo jedini vid saobraćaja koji do sada nije imao jasno uređene imovinske, odnosno trgovinsko-pravne odnose i Socijalistička partija Srbije će ovaj zakon u potpunosti podržati. Hvala.
Hvala, predsedavajući.
Uvažena ministarka, saradnici iz Ministarstva, pred nama je za socijaliste jedan izuzetno važan zakon, bez obzira što govorimo o jednoj od grana poljoprivrede, jer šumarstvo smatramo jednim od vrlo važnih razvojnih grana privrede same. Šume kao prirodni resurs i dobro od opšteg interesa uvek su bile faktor razvoja jedne države. Citiraću i vas, uvažena ministarka, da stanje šuma predstavlja ogledalo i kulturnog i istorijskog razvoja jedne države.
Sama potreba za održivim korišćenjem, trajnim postojanjem i relativno sporim unapređivanjem šumskog fonda zahteva jedan potpuno novi koncept upravljanja šumama. Šume moramo posmatrati i sa ekološkog aspekta, ali isto tako i sa privrednog aspekta. Za nas je nesporna uloga države i zadatak države u samom upravljanju, razvoju i zaštiti ovog dobra.
Izmene i dopune zakona koje su danas na dnevnom redu jesu u skladu sa tim novim konceptom i pre svega ih danas razmatramo zbog potrebe za usklađivanjem sa Zakonom o javnoj svojini, sa Zakonom o javnim preduzećima, zatim popunjavanjem nekih pravnih praznina, uočenih problema u praktičnoj primeni zakona, ali i zbog odluke Ustavnog suda.
Kada govorimo o upravljanju ovim resursom i odredbi koja je možda izazvala i polemiku u parlamentu, a tiče se upravljanja šumama na nivou Republike, Ustavni sud je proglasio neustavnim član 18. tačku 1) Zakona o utvrđivanju nadležnosti AP Vojvodine, koja se odnosi na šume. Tačnije, Ustavni sud je ukinuo odredbu prema kojoj AP Vojvodina preko svojih organa može da uređuje šumarstvo na svojoj teritoriji i obezbeđuje ostvarivanje javnog interesa u ovoj oblasti. Socijalisti su saglasni sa državnim konceptom prema kome se šumama upravlja na nivou Republike, pa samim tim i šumama AP Vojvodine, u tom smislu da ne mogu biti izuzete od ovog integralnog strateškog upravljanja.
Preostale dve tačke, zapravo preostala dva stava ovog člana važeća su i dalje, a njima se omogućava funkcionisanje javnog preduzeća u pokrajini, a to su „Vojvodinašume“ i one istovremeno kao javno preduzeće i gazduje šumama i vrši poslove inspekcijskog nadzora, izuzev inspekcijskog nadzora na graničnim prelazima.
Izmene i dopune o kojima su moje kolege govorile su zaista dobre. Osvrnula bih se na neke odredbe, dopunjena je definicija šume, zapravo preciznije se definiše površina zemljišta obrasla šumskim drvećem, koja sada podrazumeva najmanje pet ari, odnosno sa pokrivenošću krošnjama od 30%.
Zakon predviđa ustanovljavanje šumskih oblasti, ranija šumska područja kojih je bilo 27 zapravo biće organizovani u sedam šumskih oblasti kao najvećih prostorno planskih celina gazdovanja šumama sa definisanim šumskim područjima i nacionalnim parkovima koji ulaze u okviru ovih oblasti i predstavljaju, recimo, dvostruku zaštitu kada su u pitanju prirodna dobra.
Ova regionalna organizacija doprineće i racionalizaciji procesa donošenja planskih dokumenata. Sada će se umesto 27 donositi sedam razvojnih planova šumskih oblasti, samim tim će i budžet za izradu ovih planskih dokumenata biti manji. Uz ove izmene i uz novi Zakon o nacionalnim parkovima, koji smo usvojili pre desetak dana, obezbeđuje se usaglašeno upravljanje i povećava se stepen zaštite ovih zaštićenih područja.
Šumarstvo kao grana poljoprivrede zahteva planiranje, koje možda možemo okarakterisati kao dugoročno, ali ono podrazumeva podizanje, razvoj, gazdovanje, gajenje i iskorišćavanje i 10 godina koje se predviđa kao period planiranja, jeste za životni vek jedne šume zaista tren. Jedan šumski život, odnosno naš život, za razliku od šumskog traje veoma kratko. Šumske biocenoze i održivost šumskog ekosistema zahteva ozbiljno strateško planiranje.
Ono što bih posebno istakla jeste pozitivno ukidanje, o tome je i ovlašćena predstavnica poslaničke grupe SPS govorila, jeste ukidanje naknada od 5% od procenjene vrednosti, koje je kao trošak imalo fizičko lice do sada u slučajevima obaveze sanitarne štete.
Kada su u pitanju izmene i dopune koje se tiču gazdovanja šumama, preciznije regulisano samo gazdovanje, bilo da se radi o šumama koje su u državnoj svojini ili šumama sopstvenika, odnosno korisnika. Ono što želimo da pohvalimo, kada je u pitanju gajenje, tj. vraćanje doznaka, preciznije definisano vršenje samih doznaka i vraćanje doznaka i propratnica koje su 2010. godine ukinute.
Kod samog iskorišćavanja, ili u zakonu korišćenja šuma, zapravo seče, prometa posečenog drveta, novim članom 35. reguliše se promet posečenog drveta, odnosno zabranjena je bilo kakva seča šumskog drveća bilo gde bez žigosanja i propratnice. Ovaj član, verujemo da će uticati na smanjenje nelegalne seče i nelegalnog prometa šumske građe.
Pozdravila bih i volju Ministarstva da se zakonom predvidi zabrana seče stabala i delova stabala uoči novogodišnjih i drugih praznika, jer godinama unazad borimo se sa štetama koje su zaista velike, desetine hiljada stabala, mladica najčešće strada uoči novogodišnjih praznika, to su naravno, četinari, ali nemojmo zaboraviti da uoči našeg Božića strada cer.
Kada su izvori finansiranja u pitanju, novina u finansiranju delatnosti od opšteg interesa u oblasti šumarstva, mogu se finansirati iz budžeta lokalnih samouprava. U vezi sa tim u članu 42. izmena i dopuna zakona, pored preciziranja mera za iz programa razvoja za koje se obezbeđuju sredstva iz budžeta Republike Srbije, AP reguliše se i finansiranje od strane lokalne samouprave. Ovim članom se proširuje broj mera koje će se finansirati iz budžeta, posebno ističem novu meru, a to je sanacija šumskih površina oštećenih dejstvom prirodnih nepogoda, klizišta, požara, ledoloma stabala, itd, što do sada nije bilo moguće sredstvima budžeta sanirati ovakve štete.
Na kraju bih se osvrnula na neke činjenice koje ste i vi izneli, a to je, pre svega, stepen šumovitosti Republike Srbije. Rekli ste da je stepen šumovitosti, što jeste tačan podatak, 29%, a činjenica je da je optimalni nivo iste prema prostornom planu Republike Srbije 41,4%, pri čemu u strukturi naših šuma dominiraju izdanačke šume, i to ukazuje da je stanje šuma nezadovoljavajuće. A zašto nije? Kad god država i društvo prolazi kroz teške momente, prvo što strada, stradaju šume. Za formiranje i razvoj šumskih fitocenoza potrebne su i decenije, a nemarom i neplanskim korišćenjem i gazdovanjem tim šumama neke površine nestaju i za dan.
Prema ovom resursu i država i društvo mora da se ophodi i odgovornije, jer šume jesu izvor i drveta kao sirovine, mesto gde se čuva naš biodiverzitet, prostor koji nam koristi za rekreaciju, ali i resurs koji ima mnoge ekonomske, ekološke i socijalne benefite.
Na kraju kao što je moja koleginica Gordana Čomić rekla, mi ćemo podržati ovaj Predlog zakona, i zaista vam u ime poslaničke grupe čestitam zaista na kvalitetnom predlogu. Hvala.
Hvala vam predsedavajući.
Poštovana ministarka, uvažene kolege iz ministarstva i kolege narodni poslanici, za poslaničku grupu SPS saobraćaj je jedan od tri razvojna prioriteta Srbije i samim tim posebnu pažnju posvećujemo svim zakonima koji su iz oblasti saobraćaja na dnevnom redu.
U tom kontekstu smo i razmatrali ove predloge zakona, koji imaju za cilj razvoj železničkog saobraćaja. Prema aktuelnoj Strategiji razvoja saobraćaja za period 2010.-2015. godina značajno mesto ima železnički saobraćaj kao vid saobraćaja koji ima značajne i ekonomske i ekološke prednosti u odnosu na druge vidove saobraćaja i naravno veću efikasnost masovnog prevoza putnika i robe.
Republika Srbija je značajno čvorište Evrope i upravo takav geostrateški položaj Srbije treba i jeste da bude osnov za mnogo intenzivniji razvoj saobraćaja. Srbija jeste na Koridoru 10, ne samo drumskom već i železničkom koridoru koji povezuje južnu i zapadnu Evropu, i ovakav potencijal Srbija mora da iskoristi, pogotovu ako imamo u vidu da je železnički saobraćaj i jedan od najjeftinijih vidova transporta.
Kada smo 2013. godine usvajali novi Zakon o železnici, tada je i predlagač, Vlada Republika Srbija, ali i stručna javnost bila svesna da će efekti primene novog zakona biti vidljivi posle nekoliko godina upravo jer taj zakon je doneo suštinske novine, možemo reći jedan od savremeni koncept, upravo u skladu sa ovom strategijom.
Usvajanjem ovog zakona mi smo raskinuli sa tradicionalnim modelom organizacione strukture železnice, koji je podrazumevao neefikasnost i nerentabilnost.
Taj novi zakon takođe je obezbedio formalne uslove za novi koncept upravljanja i razvoja železničkog sistema, a suština novog koncepta jeste efikasna, rentabilna i bezbedna železnica.
Druga suštinska novina bila je razdvajanje infrastrukture i samih usluga na železnici, polazeći od savremene prakse u razvijenim državama sveta, a to jeste da razvoj železnice i njeno poslovanje mogu da se unaprede samo odvojenim upravljanjem infrastrukturom i dvema delatnostima.
Važno je istaći na kraju da ovaj zakon jeste bio osnov za restrukturiranje koje je aktuelno današnjih dana, Akcionarskog društva „Železnice Srbije“, koje je u ime države upravljalo železnicom.
Transformacija postojećeg sistema upravljanja jedan je od zahteva i Svetske banke i EU, a cilj jeste bio da se ustanovi jedan racionalan, moderan i održiv sistem, a naravno za je nas važno, i to su i moje kolege govorile, da taj sistem bude i konkurentan, kada je u pitanju međunarodni transport.
Procesom restrukturiranja železnica formirana su tri nova preduzeća, Preduzeće „Infrastruktura“, „Srbija voz“ i „Kargo“ i ostalo je postojeće preduzeće a.d. „Železnica Srbije“, koje je ostalo da postoji kao deo sistema i upravljaće, koliko smo shvatili imovinom železnice.
Formiranjem ovih preduzeća pruža se šansa da država konačno pokaže šta železnica za nju znači i šta zaista želi od železnice, a ovim novonastalim preduzećima se otvorila mogućnost da na zdravim osnovama počnemo konačno da razvijamo sve sisteme i usluge na samoj železnici.
Socijalistička partija Srbije smatra da ovako organizovan sistem železnice može i treba da obezbedi uslove za angažovanje svih raspoloživih ljudskih resursa, posebno imajući u vidu ambiciozne razvojne ciljeve.
Izmene i dopune o kojima danas raspravljamo jesu upravo u skladu sa ovom vizijom i strateškim ciljevima Vlade Republike Srbije i jesu korak napred u smislu unapređivanja uslova za uspostavljanje savremenog koncepta razvoja, o kome i govorim. Važna izmena u ovom zakonu jeste da Republika Srbija zadržava odgovornost za upravljanje i razvoj železničkom infrastrukturom. Razdvajanjem delatnosti upravljanja od usluga sistem svakako će postati efikasniji, a samim tim i ekonomičniji i to svakako podrazumeva smanjenje izdataka iz budžeta.
Zakonom se uvodi plaćanje naknade za korišćenje železničke infrastrukture za prevoznike, čime će upravljač imati sopstvene prihode i u značajnoj meri rasteretiti budžet. Ono što država mora da obezbedi jeste javni prevoz svojim građanima i da ukoliko postoji potreba za linijom od javnog interesa država to i subvencioniše, naravno vodeći računa o nepotrebnim troškovima kojih u prethodnim godinama bilo dosta.
U predlogu ima nekoliko novih odredbi koje su preuzete iz Zakona o bezbednosti i interoperabilnosti železnice. Novine su i odredbe koje se tiču davanja zakonskog okvira već postojeće prakse prema kojoj lokalne samouprave, ali i drugi zainteresovani subjekti mogu graditi i pružne prelaze, nadvožnjake, podvožnjake i slično na teritoriji uz saglasnost upravljača železničke infrastrukture.
Ovim izmenama i dopunama rešavaju se pitanja postupaka prava rokova za pristup železničkoj infrastrkturi, a bliže se definišu poslovi koje obavlja Direkcija za železnice. Takođe, Zakonom o bezbednosti i interoperabilnosti železnice proširuju se nadležnosti Direkcije. Direkcija dobija nova ovlašćenja od donošenja propisa, preko izdavanja dozvola i sertifikata čime praktično postoje jedno regulatorno i kontrolno telo.
Iako se u Zakonu o bezbednosti interoperabilnosti železnice menja mnogo članova. O tome su neke kolege govorile, većina ovih odredbi u sebi sadrži izmenu termina i većina njih je u skladu sa direktivama EU.
U zakonu je izvršeno srodnije i logičnije povezivanje pojmova i usklađeni su termini Zakona o železnici i Zakona o interoperabilnosti železnice.
Takođe, uvedena su i dodatna pojašnjenja za osoblje koje radi u sistemu, bilo da je u pitanju vozno ili statično osoblje i ukazala se potreba za objedinjavanje odredaba koje se odnose na ukrštanje puteva i pruga.
Imam jednu dopunu koja je važna za široku javnost, to jeste pooštravanje kaznenih odredbi za fizička lica koja krađom ugrožavaju bezbednost na železnici, budući da smo svedoci koliko je zapravo štete ovim krađama naneto i direktno utiče na bezbednost saobraćaja.
Sva rešenja, sve izmene u ovom predlogu jesu u cilju razvoja i unapređenja bezbednosti železničkog saobraćaja i oba predloga, kao što sam rekla, jesu u skladu sa strategijom i postavljenim ciljevima koje je država kada je u pitanju razvoj celokupnog saobraćaja postavila 2010. godine. Ono što se mi nadamo kao poslanička grupa jeste da će i strategija za budućih pet godina biti zapravo kontinuitet ovih ciljeva.
Kada su u pitanju sporazumi, na dnevnom redu imamo tri sporazuma. Sporazum o međunarodnom kombinovanom transportu između Vlade RS i Vlade Slovačke koji je potpisan 1. decembra 2014. godine. Odredbe ovog sporazuma odnose se na međunarodni kombinovani transport, a ovakav sporazum upravo ukazuje na razvoj železnice, odnosno potrebu za razvojem železnice budući da se taj intermodalni transport najčešće obavlja železničkim saobraćajem.
Kada je u pitanju Zakon o potvrđivanju Sporazuma između Vlade RS i Vlade Mađarske o drumskom prevozu putnika i stvari, on je potpisan prošle godine u Beogradu. Odredbe ovog sporazuma odnose se na drumski prevoz putnika i stvari između država strana ugovornica, prevoz putnika i stvari u tranzitu preko teritorija država strana ugovornica itd. Ovim sporazumom prestaju da važe dva sporazuma između Narodne Republike Mađarske i SFRJ iz 1966. godine i još jedan sporazum iz 1962. godine.
Poslednji sporazum jeste još jedan u nizu sporazuma koje ratifikuje ovaj parlament kada su u pitanju bilateralni odnosi RS i Republike Tunisa. To je sporazum između dve vlade o drumskom prevozu putnika i stvari.
Na samom kraju želela bih da još jednom ponovim da je za nas izuzetno važan saobraćaj. Smatramo ga velikom razvojnom šansom Srbije. Kao ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe kažem da ćemo glasati za sve predloge koji su danas na dnevnom redu i ovom prilikom odgovoriću na pitanje mog kolege koji trenutno nije u sali, a to je da naš bivši ministar podržava sve predloge, što je i na sednici Odbora za saobraćaj rekao. Hvala.
Hvala, predsedavajuća.
Poštovana ministarka, kolege saradnici iz ministarstva, kolege narodni poslanici, mi danas raspravljamo o zakonima, zapravo o dva nova zakona koja svojim sadržajem upotpunjuju važeće propise. Do sada je drumski prevoz putnika i transport u drumskom saobraćaju bio regulisan Zakonom o prevozu u drumskom saobraćaju, koji je uređivao javni prevoz, prevoz za sopstvene potrebe tereta, same poslove organizacije obavljanja prevoza u drumskom saobraćaju itd, kao i Zakon o međunarodnom prevozu u drumskom saobraćaju koji je uređivao međunarodni javni prevoz.
Pored svih uočenih praznina u važećim zakonima i različitih tumačenja određenih propisa, jedan od razloga za donošenje nova dva zakona jeste i unošenje relevantnih sekundarnih izvora komunitarnog prava u naše zakonodavstvo. Za privredu ovo jeste izuzetno važna oblast i samim tim ovi zakoni bi trebali da podignu kvalitet saobraćajnih usluga i ojačaju spoljnu dimenziju tržišta, jer drumski transport je vid saobraćaja koji učestvuje 80% u ukupnom obimu prevezenog tereta i 74% u ukupnom broju prevezenih putnika.
Kada je u pitanju Zakon o prevozu tereta u drumskom saobraćaju, predloženim rešenjima uspostaviće se viši stepen efikasnosti u radu svih subjekata u ovoj oblasti i stvorićemo nove uslove za nove tržišne mogućnosti za naše prevoznike. Za privredne subjekte ovim zakonom propisuju se novi uslovi za obavljanje delatnosti, a to su poslovni ugled, finansijska sposobnost, profesionalna osposobljenost lica koja će vršiti poslove upravljanja samim prevozom, zatim uslovi u pogledu vozača, mada jednim delom to reguliše i Zakon o bezbednosti saobraćaja na putevima, uslovi u pogledu sedišta privrednog društva. Ovim zakonom propisani su i novi uslovi za privredne subjekte koji će obavljati međunarodni prevoz. Mislim da je važno da se istakne da je jedna od izmena u odnosu na važeće propise mogućnost da preduzetnici kao privredni subjekti mogu obavljati sve vrste domaćeg i međunarodnog prevoza.
Kada pominjemo međunarodni transport, ja bih želela da se osvrnem i CEMT dozvole, odnosno raspodelu godišnji kontigenata stranih dozvola domaćim prevoznicima koji poseduju odgovarajuću licencu. Ovo pitanje do danas je izazivalo veliku polemiku u javnosti, jer godinama Srbija ima istu kvotu, a broj privrednih subjekata od 2001. godine je praktično utrostručen, subjekata koji se bave ovom delatnošću. Ovim predlogom zakona predviđeno je donošenje novog podzakonskog akta koji bi donela zapravo Vlada Republike Srbije, čime bi se uredila oblast raspodele ovih dozvola. Predviđeno je da se jasno regulišu kriterijumi za pristup tržištu i ostale mere kojima će se našim prevoznicima koji obavljaju međunarodni transport obezbediti planiranje rada i razvoja preduzeća.
Ovaj predlog govori o pozitivnoj nameri predlagača, u ovom slučaju Vlade Republike Srbije, a to je da se uradi sve kako bi se obezbedio zdraviji privredni ambijent. Pored boljih uslova poslovanja samih privrednih subjekata, mislim da je važno da se istakne i da zakon jača i inspekcijski nadzor. Uloga inspekcije i ovlašćenja koja će imati omogući će da se suzbije siva ekonomija. O tome su i moje kolege govorile. Svakako da ćemo zaštititi i privredne subjekte koji savesno posluju.
Drugi zakon je Zakon o prevozu putnika. I ovaj predlog otklanja nedostatke i poremećaje na saobraćajnom tržištu i precizira položaj privrednih subjekata koji obavljaju delatnost javnog prevoza putnika. Ovaj zakon propisuje nove uslove za privredne subjekte u pogledu poslovnog ugleda finansijske osposobljenosti, profesionalne osposobljenosti itd. i svakako za subjekte koji će obavljati međunarodni javni prevoz.
Kada je u pitanju međunarodni prevoz, novina u zakonu jesu privredni prestupi u povredi odredaba kojih do sada nije bilo. I ovu delatnost, a to je prevoz putnika, usvajanjem ovog zakona moći će da obavljaju preduzetnici kao privredni subjekti. Moći će da obavljaju i sve vrste javnog prevoza, kako domaćeg linijskog, tako i međunarodnog, uz posedovanje licenci, odnosno uverenja o osposobljenosti za obavljanje prevoza.
Još jedan važan deo ovog zakona tiče se uređenja oblasti pružanja staničnih usluga u kojem je do sada bilo velikih problema, bilo je nedefinisanih odgovornosti i različitih nesporazuma vlasnika, stanica i prevoznika. I u ovom Predlogu zakona precizirana su i upotpunjena ovlašćenja republičkog inspektora, čime se vrši efikasniji nadzor, ali to je svakako višestruko značajno i za samu državu, ali i za korisnike ovih usluga.
Kada je u pitanju Predlog zakona o prevozu putnika, osvrnula bih se na neka rešenja koja direktno štite i korisnike usluga prevozna, odnosno putnike. Na primer, zaštita korisnika taksi usluga. Taksi vozač ne može biti lice koje je bilo kažnjavano na kaznu zatvora od dve godine za dela koja imaju negativnog uticaja na obavljanje delatnosti, čime ovaj zakon vodi računa i o opštoj bezbednosti građana, budući da taksi vozači svakodnevno dolaze u kontakt sa velikim brojem ljudi.
Zakon predviđa i obezbeđivanje usluge korisnicima prevoza na relaciji na kojoj postoji potreba za prevozom. Ukoliko dođe do prekida prevoza na određenoj relaciji, Ministarstvo će odrediti privremenog prevoznika, do nove registracije reda vožnje u narednom registracionom postupku.
Takođe, sa aspekta bezbednosti, i putnici u međunarodnom saobraćaju ne mogu se više prevoziti autobusima koji su proizvodnje od 1. oktobra 1993. godine, čime se svakako povećava i kvalitet usluge prevoza.
Oba zakona o kojima danas razgovaramo sadrže rešenja koja će, kao što sam rekla, doprineti efikasnijem i kvalitetnijem radu privrednih subjekata, a time i poboljšati kvalitet usluga korisnicima prevoza u drumskom saobraćaju. U svakom slučaju, oba predloga zakona su kvalitetna. Njihova primena će nakon usvajanja velikog broja podzakonskih akata dati sigurno dobre rezultate. I jedan i drugi zakon zahtevaju punu angažovanost i ministarstva nadležnog za poslove saobraćaja i Privredne komore, u smislu donošenja ovih propisa, podzakonskih akata, bilo da su pravilnici ili neki drugi podzakonski akti u narednom periodu.
Jedan od osnovnih pokazatelja da je država spremna da izađe u susret i građanima i privredi, to je upravo činjenica da je Ministarstvo predložilo dve godine do konačnog, zapravo punog stupanja na snagu oba zakona, čime se ostavila mogućnost da svi koji se bave ovom delatnošću usklade svoj rad sa ovim zakonima. Sva predložena rešenja sigurno će podići standarde u poslovanju i uticati na privredni razvoj Srbije.
Socijalistička partija Srbije će podržati ova dva predloga zakona u celosti. Hvala vam.
Poštovana predsedavajuća, uvaženi narodni poslanici, nakon isteka mandata člana Saveta regulatornog tela za elektronske medije, danas, u skladu sa zakonom, biramo novog člana ovog saveta. Prema mišljenju poslaničke grupe, dva izuzetno kvalitetna kandidata su pred nama.
Članove Saveta, inače, po zakonu, Narodna skupština bira na predlog ovlašćenih predlagača, a u ovom slučaju ovlašćeni predlagač je nadležni skupštinski odbor, a to je Odbor za kulturu i informisanje.
Odbor je nakon odluke o pokretanju postupka za predlaganje kandidata obavio i razgovor sa ova dva kandidata i ovu utvrđenu listu kandidata dostavio nama na razmatranje.
Ne zaboravimo da ovo regulatorno telo izdaje dozvole za pružanje medijskih usluga, ali i propisuje obavezujuća pravila za pružaoce medijskih usluga i, na kraju, vrši kontrolu nad njihovim radom. Kako stoji u zakonu, ova ovlašćenja imaju za cilj delotvorno sprovođenje utvrđene politike u oblasti pružanja medijskih usluga u Republici Srbiji, unapređenje kvaliteta i raznovrsnosti usluga elektronskih medija, doprinos očuvanju, zaštiti i razvoju slobode mišljenja i izražavanja, a sve u cilju zaštite interesa javnosti u oblasti elektronskih medija i zaštite korisnika usluga elektronskih medija, u skladu sa odredbama zakona i na način primeren demokratskom društvu.
Polazeći od ovih ovlašćenja, naša odgovornost u pogledu izbora člana Saveta je svakako velika. Danas treba da izaberemo novog člana Saveta, koji svojim iskustvom i stavovima treba i mora da pruži doprinos u pogledu sprovođenja stanja u medijskom prostoru Srbije, a kako je u pitanju položaj medija, tako i u pitanju kvaliteta samih medijskih sadržaja.
Godinama unazad, i Narodna skupština kao najviše zakonodavno telo i izvršna vlast, kao i stručna udruženja i druge institucije, svako u okviru svojih nadležnosti čini sve da poboljša stanje u medijskom prostoru Srbije. Mediji jesu ti koji imaju najveći uticaj na formiranje stavova, čak veći uticaj imaju na građane i možda od sistema obrazovanja.
Ništa se preko noći, naravno, ne može promeniti, ali ukoliko želimo zdravo društvo, moramo se prevashodno okrenuti mlađim generacijama i uticati na njihov razvoj i vrednosne stavove.
Veoma značajno mesto, naravno, u medijskom prostoru i uređenju medijskog prostora ima upravo ovo regulatorno telo za elektronske medije. Narodni poslanici su imali priliku da na sednici Odbora za kulturu i informisanje se upoznaju sa ova dva kandidata, razgovaraju o njihovim iskustvima, o njihovom radu, stavovima kada su u pitanju mediji i, naravno, imali smo priliku da čujemo koji će to biti prioriteti ukoliko budu izabrani.
Savet, inače, broji devet članova. Svaki član se bira na predlog nekog od ovlašćenih predlagača i, kao što sam rekla, u ovom slučaju biramo kandidata koga predlaže Odbor Narodne skupštine.
Sam sastav Saveta je raznovrstan i u pogledu struke i u pogledu profila, ali svi kandidati imaju jedan zajednički imenitelj, oni jesu kvalifikovani da obavljaju ovu funkciju i jesu ostvareni u svojim profesijama, samim tim i spremni da svoje znanje pruže u opštem interesu.
I ova dva kandidata između kojih ćemo se danas opredeliti imaju jedno veliko radno iskustvo i bogate biografije. To jeste ohrabrujuće, jer bez obzira kog člana od ova dva kandidata da izaberemo, Savet će dobiti kvalitetnog člana.
Izvestilac Odbora za kulturu i informisanje se ukratko osvrnula na biografije ova dva kandidata. Kada je u pitanju SPS, mi smo analizirali obe biografije, zapravo biografije oba kandidata. U ovom slučaju prednost bismo dali gospođo Oliveri Zekić. Pri donošenju odluke o izboru jednog od ova dva kandidata razmišljali smo prevashodno o njenoj stručnoj biografiji, o iskustvu koje ona ima kada su mediji u pitanju i, naravno, u vezi sa svim poslovima ovog regulatornog tela.
Pored toga, meni kao predstavnici manje zastupljenog pola još jedan kriterijum jeste važan, a to je svakako zastupljenost žena u ovom organu, jer od devet članova ovog Saveta svega je jedna žena. Zato bih se pored ovog najvažnijeg, a to jeste stručnost, obrazovanje i iskustvo koje ovaj kandidat ima u medijima, založila i kao koordinatorka Ženske parlamentarne mreže da moje kolege poštuju i ovaj princip, princip rodne ravnopravnosti.
Kao što sam rekla, oba kandidata su zaista kvalitetna i bez obzira koga danas izglasamo, Savet će dobiti kvalitetnog člana. Hvala.
Hvala predsedavajući.
Uvažena ministarka, kolege saradnici iz Ministarstva, narodni poslanici, pred nama je danas važan paket zakona, budući da raspravljamo o paketu zakona koji regulišu oblasti saobraćaja. Naravno, izuzetno je važan i zbog razvoja same države, jer znamo da razvoj privrede zavisi svakako od razvoja saobraćaja i saobraćajne infrastrukture. U tom smislu smatram da je država dužna da obezbedi sve preduslove za razvoj transporta, od zakonodavnih, kao što sam rekla, do infrastrukturnih, zatim, da pruži podršku svim subjektima u sistemu transporta u pogledu prevencije i posebno da pruži podršku u pogledu otklanjanja posledica nesreće.
Resor saobraćaja je izuzetno kompleksan. On objedinjuje četiri vida saobraćaja, koja su, svaki za sebe, možemo reći, izuzetno složeni sistemi. Za razliku od drumskog saobraćaja koji za većinu saobraćaja jeste sastavni deo svakodnevnog života vodni, vazdušni i železnički saobraćaj, za građane najčešće predstavljaju transportno sredstvo koji ga koriste kao putnici ili su korisnici nekih drugih usluga.
Broj nesreća, nezgoda i udesa, procentualno je manji kada su u pitanju ovi vidovi saobraćaja u odnosu na drumski saobraćaj, ali posledice mogu biti daleko veće. Ovo je jedan od zajedničkih imenitelja za vazdušni, vodni i železnički saobraćaj, pa je najlogičnije rešenje upravo donošenje jednog zakona koji će na jedinstven način urediti sve postupke i procedure u slučaju nesreće.
Ovaj zakon, možemo reći, predstavlja svojevrsnu kodifikaciju odredbi u postupanju u slučaju saobraćajnih nesreća. Do sada je istraživanje nesreća u ova tri vida saobraćaja bilo regulisano Zakonom o vazdušnom saobraćaju, Zakonom o bezbednosti i interoperabilnosti železnice, Zakonom o plovidbi i lukama na unutrašnjim vodama i Zakonom o pomorskoj plovidbi.
Donošenjem ovog zakona, mi ćemo urediti oblast istraživanja nesreća, učiniti je praktičnom i efikasnom, povećati bezbednost saobraćaja i smanjiti mogućnost nesreća i nezgoda. Zakon direktno utiče na subjekte vazdušnog, železničkog i vodnog saobraćaja, na same upravljače infrastrukture, upravljače saobraćaja, zatim na prevozioce, proizvođača sredstava saobraćajne opreme, regulatorna tela i svakako na korisnike usluga. Zakonom se formira Centar za istraživanje nesreća u saobraćaju, koji će predstavljati rekli bi, krovnu instituciju koja će na stručan način vršiti istražne postupke u slučaju nesreća.
Mi vidimo da cilj osnivanja ovog centra nije samo istraga nesreća već indirektno on može i preventivno delovati budući da svojim radom može uticati i na bezbednost transporta na osnovu svojih istraga, a potom i preporuka koje će davati na osnovu istraga.
Evropska praksa u poslednjim godinama upravo je ove prirode. Naime, osnivaju se zakonima regulatorna tela ili posebna tela u okviru države koja se bave ovim istražnim postupcima. Jedan primer iz regiona jeste Hrvatska koja upravo ima agenciju koja pokriva istrage iz ova tri vida saobraćaja.
Našim centrom će rukovoditi glavni istražitelj koji ima po jednog pomoćnika za svaki vid saobraćaja bez obzira na to što je osnivač Vlada i bez obzira na to što službenici imaju status službenog lica i poseduju službenu legitimaciju. Ja bih rekla da ovim zakonom jeste predviđena nezavisnost u njihovom radu i to je izuzetno važno za istražne postupke.
Socijalistička partija Srbije podržava sva rešenja koja doprinose opštem povećanju bezbednosti i svakako podržavamo osnivanje ovog centra, ove institucije koje će imati višestruku ulogu u sistemu transporta.
Htela bih da kažem, javnosti radi, da ovo nije još jedna u nizu nepotrebnih javnih institucija, javnih agencija ili regulatornih tela, već naprotiv, ovo će biti jedno stručno telo koje jeste potrebno Republici Srbiji. Ne samo za istraživanje nesreća već kao što sam rekla i za prevenciju, a i sam razvoj transporta u Srbiji.
I kao što je u zakonu navedeno, ovaj centar faktički preuzima ulogu postojećeg centra za istraživanje nesreća u vazdušnom saobraćaju, s tim da se njegova nadležnost i rad proširuje i na železnički i vodni saobraćaj.
Poštovana ministarka, prilikom analize ovog zakona, nametnula su nam se neka pitanja u vezi sa metodologijom postupanja u slučaju nesreća i načinom donošenja Vladinog plana hitnih mera. Neku sličnu dilemu je i koleginica Gordana Čomić iznela u svom izlaganju.
Naime, o čemu se radi. U članu 14. predloga zakona piše da plan hitnih mera pomoći koji uključuje prevoz, smeštaj i medicinsku pomoć žrtvama i njihovim porodicama u slučaju nesreće donosi Vlada.
Moje pitanje je, da li je predviđeno da Vlada donese ovaj plan na osnovu preporuke samog centra, ili da li možda smatrate da bi bilo dobro da centar ima zadatak da izradi eventualno neki protokol po kom bi Vlada ubuduće donosila plan hitnih mera?
U tom smislu predložili smo tri amandmana kojima bi, eventualno na precizniji način mogli da utvrdimo mere postupanja nadležnih institucija ali i svih subjekata u slučaju velikih nesreća. Pod velikim nesrećama, naravno zavisi od vida saobraćaja o kom govorimo, da li je to vazdušni, železnički ili vodni saobraćaj. Mi smo amandmanom predložili da centar pripremi poseban protokol o postupanju u ovim slučajevima ili da centar kao stručno telo bude u obavezi da daje preporuke Vladi u postupku donošenja plana hitnih mera za konkretne slučajeve. O njima ćemo govoriti u pojedinostima.
O Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona obligacionim i osnovama svojinsko pravnih odnosa u vazdušnom saobraćaju, kasnije će govoriti moj kolega Neđo Jovanović, a ja bih se u svom izlaganju ukratko osvrnula na Zakon o potvrđivanju sporazuma o vazdušnom saobraćaju između Vlade Republike Srbije i Vlade Sjedinjenih Američkih država.
Ratifikaciju ovog sporazuma čekamo već izvesno vreme, i SPS podržaće i ovaj predlog zakona. Ja bih podsetila da 2010. godine jesmo usvojili Zakon o vazdušnom saobraćaju čime smo praktično omogućili normalizaciju poslovanja u oblasti vazdušnog saobraćaja i stvorili preduslove za potpisivanje ovakvih sporazuma.
Transformacija „JAT“ u „Er Srbiju“ unapredila je naravno i poslovanje samog aerodroma čime je unapređena i bezbednost i uslužna delatnost u avio-saobraćaju.
Kada smo pre dva meseca usvojili izmene i dopune Zakona o vazdušnom saobraćaju spominjali smo i da će ovaj sporazum do kraja leta, a vi ste kao ministar resorni to i obećali, da ćemo do kraja leta ratifikovati ovaj sporazum. Tada smo govorili i o tome da poslednjih 23 godine nije bilo interkontinentalnih letova između Republike Srbije i SAD.
Prvi put su obustavljeni letovi 1992. godine zbog sankcija, i vi ste pominjali 2003, 2004. godine takođe prvo obnovljeni, a potom zbog nedostataka u regulativi i neusklađenosti srpskih vazduhoplovnih standarda i procedura, bila je ponovo prekinuta ta saradnja.
Ovom ratifikacijom dajemo osnov za otvaranje, naravno, novih interkontinentalnih letova posle, kao što sam rekla, 23 godine. Ovo je višestruko značajno, posebno za aerodrom „Nikola Tesla“ u smislu daljeg razvoja njegove infrastrukture, prevashodno kada su u pitanju prilazi za širokotrupne avione. Naravno, tu je i povećanje bezbednosti standarda kao i uslova za održavanje aerodroma, unapređenja rada samih aerodromskih službi i naravno, celokupnih aerodromskih usluga.
Na samom kraju bih istakla da je ovaj sporazum koji danas ratifikujemo izuzetno važan, ne samo za Republiku Srbiju, već i za region Balkana, da u prethodnom periodu jesu obavljene konsultacije našeg ministarstva sa ministarstvima bivših članica SFRJ i da su sve zainteresovane strane, u smislu, želele da Beograd, odnosno aerodrom „Nikola Tesla“ bude napajajući aerodrom za Ameriku i Kanadu, odnosno za američki kontinent.
Na samom kraju želim da istaknem da ćemo glasati za ovaj predlog zakona, ne samo za ovaj, već za sva tri predloga zakona i nadamo se da će ovi razgovori, kada je u pitanju saradnja sa ministarstvima i avio kompanijama iz regiona, dalje biti nastavljena. Hvala.
Hvala, predsedavajući. Poštovani ministre, poštovani saradnici iz Ministarstva, kolege narodni poslanici, budući da danas raspravljamo o Predlogu zakona o policiji, svoju diskusiju ću započeti jednom tezom koje smo svi mi ovde svesni i vrlo često je zaboravljamo, a to je da dominantne društvene grupe, a i politički činioci uvek su težili da policiju stave pod svoju kontrolu jer policiji, kao i vojska jesu najpogodnije sredstvo za održavanje stabilnosti i poretka.

Ono što je karakteristično za sve države ovog regiona, a samim tim i za Republiku Srbiju jeste da ovi organi jesu simbol vlasti i autoriteta jedne države, ali često su bili i u službi onih koji poseduju moć, bilo da su direktno rukovodili ovim resorima ili pak posredno vršili pritisak.

Usvajanjem zakona 2005. godine, napravljen je korak u modernizaciji i profesionalizaciji srpske policije. Izmenama i dopunama zakona iz 2011. godine, ali i šestogodišnjim rukovođenjem Ivice Dačića ovim Ministarstvom izvršena je dalja strukturalizacija Ministarstva koja je opravdala svoje funkcionisanje u prethodnim godinama. Danas raspravljamo o Predlogu zakona koji u nekim svojim odredbama, mogu slobodno da kažem, razvlašćuje i ministra unutrašnjih poslova, čime pravimo još korak unapred, kada je u pitanju i profesionalizacija Ministarstva i depolitizacija policije.

Na početku bih se osvrnula na odredbe koje se tiču reorganizacije samog Ministarstva. Ona jeste u skladu sa politikom ove Vlade, kada je u pitanju racionalizacije celokupne državne uprave i svakako ona podrazumeva otpuštanja, već optimalnu iskorišćenost ljudskih resursa.

Tokom javne rasprave, vi ste ministre, najavili i podelu poslova unutar policije na policijske poslove sa i bez ovlašćenja i unutrašnje poslove više birokratske prirode, možemo reći. Stavovi o nepohodnom razdvajanju jesu provejavali godinama unazad, ne samo od strane stručne javnosti, već i pripadnika MUP, odnosno policijskih službenika. U tom smislu, želim da kažem da će SPS podržati ovaj predlog, budući da mišljenje policijskih službenika mora biti uvaženo, jer oni najbolje znaju i sa kakvim stepenom izloženosti rizicima se suočavaju tokom izvršavanja svojih zadataka, i naravno, prirodu posla.

Predloženim rešenjima u članu 1. koja proširuju rad Ministarstva u stvaranju uslova za efikasniji rad policije, stvorićemo osnov za formiranje dva nova sektora. Sektora za ljudske resurse, čime, kao što ste i rekli, nekoliko puta danas, obezbediće se karijerno napredovanje, a prevashodno na osnovu rezultata i zasluga, naravno, uzimajući u obzir i staž policijskih službenika. Podržavamo i formiranje sektora za međunarodne i evropske poslove, jer će objediniti službe i biroe unutar Ministarstva. Svakako raditi na unapređenju celokupnog rada Ministarstva, a svakako i njegovim objedinjavanjem biće lakše praćenje pregovora za poglavlje 24.

Član 3. koji menja član 20. važećeg Zakona, ukazuje da je Ministarstvo postiglo, mogu reći, konsenzus oko iznalaženja najboljeg rešenja u smislu organizacije specijalizovanih službi koje u sistemu MUP može se reći, obavljaju najdelikatniji posao. Spajanje specijalnih jedinica u jednu, SAJ i PTJ, i osnivanje posebnih jedinica unutar same direkcije doprineće još efikasnijoj realizaciji zadataka u skladu sa nadležnostima i svakako uz vaš jasan interni protokol.

Kao što je ovlašćeni predstavnik SPS rekao, mi smo podneli amandman na ovaj član, jer smatramo da je važno da ministar unutrašnjih poslova bez obzira što više neće biti ovlašćen da daje odobrenje za angažovanje posebnih jedinica, mora biti formalno obavešten o razlozima njihovog angažovanja, bilo da govorimo o posebnoj jedinici, helikopterskoj jedinici, ili pak, budućoj jedinici za obezbeđenje ličnosti i objekata, jer ovim jednim delom se i štiti autoritet samog ministra.

Budući da je ovo samo deo izmene i dopune Zakona o policiji, koji trebalo bi da predstavlja osnov za dalje sistemske izmene, a koje će uslediti u narednom periodu, kako ste rekli do kraja godine, ja bih se osvrnula na, po meni, najvažnije odredbu izmenu u ovom zakonu, tiče se člana 72. važećeg zakona, tačnije dopunu ovog člana, poznatu u javnosti kao „Tijanin zakon“. Nažalost, velike tragedije ujedinjuju i menjaju nas i društvo i zakone. Želim da izrazim duboko poštovanje prema čoveku koji je, i pored stravičnog gubitka imao snage da motiviše celokupnu javnost u Srbiji. Gospodin Jurić je uz podršku građana i udruženja i stručne javnosti predočio izmenu koja će u mnogome olakšati rad policijskih službenika u slučajevima otmica, ali i time u budućnosti možda spasiti ljudski život.

Kao što sam rekla, bez obzira na ostale važne izmene Zakona o policiji, smatram da je dopuna ovog člana najvažnija. Na kraju, želim da vam čestitam i vama lično, i MUP na ispunjenju datog obećanja i roku u kom ćemo izvršiti izmenu i dopunu ovog člana. Hvala vam.
Hvala predsedavajući.
Uvažena ministarka, poštovani gosti, pred nama su obimne izmene i dopune zakona koji zapravo uređuje oblast vazdušnog saobraćaja u Srbiji i praktično je krovni zakon kada je u pitanju vazdušni saobraćaj.
Zapravo, ovaj zakona je usvojen 2010. godine, o tome ste govorili, pretrpeo je dve izmene i svakako se može reći da je ovo jedan od onih zakona koji regulišu one oblasti koje zahtevaju svakodnevno, odnosno svakogodišnje usklađivanje sa međunarodnim propisima i standardima i, naravno, novim tehnologijama.
Na samom početku ću se osvrnuti prvo na neke odredbe zakona u prvom delu zakona. Kada su u pitanju nove definicije, o tome su govorile moje kolege, Olgica Batić je to pominjala, a tiče se, najvažnije po meni, definicije, nove definicije vazduhoplova. Ova izmena je posledica izmene pojma vazduhoplova koji prema važećem zakonu ne prepoznaje, zapravo ne reguliše bezpilotne vazduhoplove i smatram da je ovo izuzetno važno, obzirom da bezpilotni vazduhoplovi jesu nešto što je danas izuzetno značajno i prisutno u vazdušnom saobraćaju.
Zakonom se stvara osnov i za bliže uslove za bezbedno korišćenje, zatim razvrstavanje opremljenosti, održavanje ovih vazduhoplova, takođe, propisaće se i uslovi za lica koja će koristiti ove bezpilotne vazduhoplove, a sa aspekta bezbednosti rekla bih da je izuzetno važno da će ovi vazduhoplovi biti evidentirani, odnosno upisani u registar vazduhoplova.
Takođe, vrši se i potpuno usklađivanje izmenom definicije pojma javnog avio prevoza i redovnog avio prevoza. Pomenute su i nove kategorizacije, kao što su komercijalno i nekomercijalno letenje, malo drugačija kategorijazicija, odnosno podela aerodroma, o tome ću govoriti kasnije, i imamo novu ili modifikovanu kategorizaciju vazduhoplovnog osoblja.
Jedno od najznačajnijih izmena, i ona prolazi zapravo kroz ceo zakon, jeste, tiče se zapravo Direktorata za civilno vazduhoplovstvo. Data su nova ovlašćenja, odnosno nadležnosti, od sada će Direktorat odobravati mreže ruta vazdušnog saobraćaja koje je do sada odobravalo Ministarstvo nadležno za saobraćaj uz saglasnost Ministarstva odbrane. Zatim, priznavaće sertifikate za pružanje usluga u vazdušnoj plovidbi izdate u stranoj državi, pri čemu ovi dokumenti će biti prihvatani bez vođenja postupka, što je izuzetno važno.
Pomenuto je i jačanje regulatorne uloge Direktorata i definitivno da će to obezbediti efikasniji i operativniji rad samog Direktorata, jer svakako da profesionalci, odnosno lica koja rade u Direktoratu najbolje znaju koje propise treba da donesu kako bi bili efikasniji u svom radu.
Naravno, menja se i rešenje koje se odnosi na sastav Upravnog odbora direktorata. Poslanička grupa SPS svakako podržava ovo rešenje. Umesto ministara svakako podržavamo da u Upravnom odboru budu lica koja su iz struke.
Promenjene nadležnosti Upravnog odbora kada je u pitanju izuzimanje nadležnosti donošenja propisa još jedna je od stvari koju podržavamo.
Što se tiče svih poslova koje obavlja Direktorat, oni jesu definisani prema zahtevima EU, a usklađenost Direktorata sa evropskim propisima redovno proverava Evropska agencija za bezbednost vazdušnog saobraćaja u toku svojih stadardizacionih provera. Tako je na primer, evo direktorka klima glavom, na njihov zahtev Direktoratu vraćen inspekcijski nadzor, dok je sa druge strane istraživanje udesa iz Direktorata prešlo u nadležnost Ministarstva za saobraćaj.
Takođe, mislim da je potrebno reći da rezultati pomenutih provera jasno pokazuju da Direktorat je potpuno usklađen sa zahtevima, budući da je Agencija dodelila akreditaciju Odeljenju plovidbenosti Direktorata civilnog vazduhoplovstva da vrši proveru organizacija za održavanje vazduhopolova, nakon čega te organizacije direktno dobijaju sertifikat kao da je Agencija sama radila.
Pomenula sam Upravni odbor. Naravno da postavljanje pitanja da li država ima nadzor nad radom Direktorata, svakako da ima i podržavamo formiranje Nacionalnog komiteta za bezbednost u vazduhoplovu.
Kada je u pitanju avio saobraćaj, zakonom se vrši potpuno usklađivanje izmenom definicije pojma javnog avio saobraćaja i redovnog avio saobraćaja i preciznije se definišu opšti uslovi predviđeni za izdavanje operativne dozvole avio prevoznicima.
Tu je još jedno usklađivanje uredbe Evropskog parlamenta i Saveta broj 1008/2008, a to je jeste detaljno definisanje finansijskih uslova za izdavanje operativne dozvole. Predviđaju se strogi finansijski kriterijumi koje moraju da ispune avio prevozioci kako bi obavljali javni avio prevoz. Ovo je izuzetno važno i sa aspekta bezbednosti, budući da finansijska stabilnost prevozioca svakako utiče i na bezbednost avio saobraćaja.
Izvršeno je terminološko usklađivanje. To je jedan od preduslova za izdavanje operativne dozvole za obavljanje javnog avio prevoza, to jest tzv. potvrda o osposobljenosti za obavljanje javnog avio prevoza zamenjuje se sertifikatom vazduhoplovnog operatera.
Zakonskim izmenama se na neki način olakšava stranom avio prevoziocu da obavlja međunarodni javni prevoz sa Republikom Srbijom, odnosno ubrzava se procedura, po novom rešenju pojedinačni avio taksi let, što je još važnije, hitan medicinski prevoz, dovoljno je da strani prevozilac pribavi odobrenje Direktorata koje po hitnom postupku izdaje. Zakonom se propisuju i objavljene ukupne cene avio prevoza, ne samo za redovni, već i za vanredni avio prevoz.
Kada je u pitanju vazduhoplovno osoblje, zakon daje modifikovanu kategorizaciju vazduhoplovnog osoblja. Predloženom izmenom se dosadašnje pomoćno letačko osoblje preimenuje u kabinsko, a padobranci se svrstavaju u letačko osoblje. Tehničko osoblje kontrole letenja koje predstavlja jednu od kategorija vazduhoplovno-tehničkog osoblja, pružaoca usluga u vazdušnoj plovidbi, koja je do sada obavljala poslove na osnovu potvrde o obučenosti ovom izmenom se svrstava u osoblje kojem se izdaje dozvola, predviđa izuzetak za obuku za sticanje ili obnovu važenja dozvole kabinskog osoblja, za sopstvene potrebe da vrši i operater vazduhoplova u javnom avio prevozu.
Sa aspekta bezbednosti može se reći da ove izmene i dopune svakako unapređuju bezbednost. Propisana je obaveza operatera aerodroma da po pribavljenom mišljenju MUP-a i BIA se odredi kontrolisana i obezbeđivano restriktivna zona, zatim službeni prolaz i da te zone budu jasno obeležen, propisuje da u kontrolisanoj zoni aerodroma i restriktivnoj zoni se obavlja kontrola pristupa lica i vozila, a da se pregled obezbeđivanja obavlja na ulazu i unutar ove zone. Radi još veće bezbednosti za odvijanje vazdušnog saobraćaja propisuju se posebni uslovi za planiranje, projektovanje i izgradnju aerodroma, kao i uslovi za održavanje aerodroma i aerodromske službe.
Kada je u pitanju obustavljanje javnog avio prevoza na liniji, ako su prekoračene granične vrednosti emisije gasova ili buke sada se direktno ovlašćuje Direktorat da donosi odluku. Ovo je nešto što je bila dilema i koleginice Olgice Batić, ali ministarka, vi ste njoj odgovorili ko zapravo vrši ova merenja, jer u obrazloženju koje smo dobili nije bilo jasno, bar nama.
Kada su u pitanju aerodromi, o tome je bilo reči takođe, izmenama zakona vrši se malo drugačija kategorizacija. Zadržali smo podelu na vojne, civilne i mešovite aerodrome, a napušta se dosadašnja podela na aerodrome, letilišta i terene.
U zavisnosti od namene i karakteristike samog aerodroma, kao i u zavisnosti od tipa vazduhoplova koji može da sleće na takve aerodrome, izdaju se sertifikati ili dozvole za korišćenje ili saglasnost za korišćenje aerodroma. Propisuje se obaveza operatera, obaveštavanje Direktorata i nadležne jedinice kontrolora letenja o promenama i prekidu korišćenja aerodroma.
Predviđena je mogućnost izmene dozvole, odnosno saglasnosti za korišćenje aerodroma, ali i mogućnost njihovog prenosa, kao i mogućnost izdavanja privremene dozvole pod određenim uslovima.
Ono što je važno, jeste da ovaj zakon detaljnije odnosno preciznije uređuje uslove za sticanje svojstva mešovitog aerodroma, da izvesne odredbe predviđaju ugovore koji će biti između Ministarstva odbrane i civilnih operatera koji imaju dozvolu i svakako da je ovo interes Republike Srbije da osposobi sve aerodrome koje može, naravno, u cilju profita, investicija ali i održavanja.
Kao što sam rekla, 2010. godine, kada smo usvojili ovaj Zakon, mi smo praktično omogućili liberalizaciju poslovanja u vazdušnom saobraćaju i ovu priliku bih iskoristila da čestitam Vladi Republike Srbije na uspešno realizovanom programu ili projektu transformacije JAT-a u Er Srbiju, jer smo svedoci da se poslovanje širi, da imamo uvedene nove standarde i nove destinacije. Unapređena je i bezbednost ali i uslužna delatnost u avio-saobraćaju.
Nadam se da ćemo uskoro u tom duhu otvoriti prve interkontinentalne letove, budući da smo pre nekoliko dana ovde i ratifikovali sporazume koji se na ovo odnose i svakako da bi bilo lepo da posle 23 godine Beograd bude direktno spojen sa američkim kontinentom.
Zahvaljujući uspešnom poslovanju Er Srbije imamo uspešno poslovanje i Aerodroma „Nikola Tesla“. Pominjali ste neke rekorde. Ove godine će Aerodrom „Nikola Tesla“ zabeležiti pet miliona putnika. Moram da iznesem jedan podatak. Naime, 2005. godine Aerodrom „Nikola Tesla“ je imao projekciju da pet miliona putnika bude 2030. godine.
Ova strateška odluka Vlade, kada je u pitanju transformacija JAT-a i izmene ovog zakona doprineće daljem razvoju vazdušnog saobraćaja, ali, samim tim i privrede Srbije.
Na kraju, mogu da kažem da ideja o objedinjavanju svih aerodroma koja provejava u javnosti, a ja verujem da ste i vi, ministarko, pristalica toga, za nas je vrlo prihvatljiva i SPS će podržati i ovaj zakon, ali i inicijativu za objedinjavanje svih aerodroma. Hvala.
Hvala vam predsedavajući.
Uvaženi ministre, kolege iz ministarstva, pred nama su danas predlozi dva zakona koja mogu da kažem da jesu rezultat rada Ministarstva unutrašnjih poslova u prethodnim godinama.
Kada je u pitanju privatno obezbeđenje, ja bih se osvrnula na važnost ovog zakona. Bilo je reči o tome da decenijama jeste sektor privatnog obezbeđenja bio razvijen u Srbiji, ali ne i uređen i Ministarstvo unutrašnjih poslova je godinama pripremalo, ne samo ovaj zakon, već i Zakon o detektivskoj delatnosti. Mi smo 2013. godine usvojili oba ova zakona kao krovne zakone iz oblasti privatne bezbednosti.
Jedan od ključnih ciljeva zakona jeste bilo dalje razvijanje koncepta javno-privatnog partnerstva i to jeste bio od razloga zašto je i usvajanje ova dva zakona izazvalo zainteresovanje javnosti.
Kada su u pitanju izmene Zakona o privatnom obezbeđenju, poslanička grupa SPS saglasna je sa svim izmenama zakona. Razlozi za produženje roka za usaglašavanje sa odredbama zakona su jasni. Time se omogućava, kao što ste rekli, prilagođavanje obavezama za sve učesnike u procesu, prevashodno za privatne subjekte. U suprotnom ministarstvo bi bilo u obavezi da sprovodi nadzor nad primenom zakona i izriče sankcije u skladu sa zakonom, a da prethodno samo nije stvorilo uslove za usklađivanje privatnog sektora sa novim pravnim okvirom.
Govorili ste o predloženoj dopuni člana 4. koji definiše obavezno obezbeđene objekte, tiče se same formulacije na način da se iz definicije obavezno obezbeđenih objekata koji se štite po Zakonu o privatnom obezbeđenju izuzmu objekti čiju zaštitu obavljaju državni organi, odnosno čija je zaštita uređena propisima iz oblasti odbrane. Ova izmena omogućava donošenje podzakonskog akta, budući da se podzakonskim aktom ne mogu izuzeti ovi predmetni objekti.
Kada smo usvajali zakon te 2013. godine propustili smo odredbu koja propisuje obavezu plaćanja takse za izdavanje legitimacija, kojom bi se nadoknadili troškovi i njene izrade i samog izdavanja. Saglasno propisima kojima je uređen budžetski sistem RS taksu je moguće propisati jedino zakonom, a visinu podzakonskim aktom i saglasni smo takođe da ministar bude taj koji će propisati visinu takse.
Za državu u ovom slučaju, za ministarstvo je važno da se obezbedi pravni osnov za naplatu odgovarajućih taksi za usluge i tu ništa nije sporno.
U svakom slučaju, svaka izmena zakona koja ima za cilj efikasniju primenu, unapređenje i obezbeđivanje kapaciteta za nas je prihvatljiva. Ne postoji savršen sistem pa ne postoji ni savršen zakon. Svako unapređenje i izmena govori da se zakon i primenjuje.
Za državu u ovom smislu važno je, kao što sam rekla na početku, unapređenje javno-privatnog partnerstva jer sve veću odgovornost u sprovođenju politike unutrašnje bezbednosti imaju i subjekti iz oblasti privatnog obezbeđenja.
Kada je u pitanju drugi zakon o potvrđivanju sporazuma, u cilju unapređenja bilateralne saradnje Republike Srbije i Republike Albanije potpisan je Sporazum o međusobnom priznavanju vozačkih dozvola. Taj sporazum je potpisan u decembru mesecu prošle godine i još jedan je u nizu ovih bilateralnih sporazuma kojima se reguliše ova oblast.
Ja ću podsetiti da je preduslov za stvaranje ovakvih vrsta sporazuma koji regulišu međusobno priznavanje dokumenata izrada novih dokumenata usklađenih sa propisima i standardima EU koje MUP počelo da primenjuje još 2008. godine.
Parlament je do sada ratifikovao bilateralne sporazume o priznavanju i zameni vozačkih dozvola sa Španijom, Italijom i Makedonijom i time smo omogućili našim državljanima da bez posebne procedure prolaze kroz te države. Istovremeno želim da napomenem da i državljani država potpisnica takođe ostvaruju isto pravo, čime se omogućava olakšan boravak i smanjenje nepotrebne birokratije.
Činjenica da još uvek ne postoje međudržavni sporazumi sa većino evropskih zemalja kako bi srpske vozačke dozvole bile priznate u tim zemljama, ovo je veliki problem za naše građane, ne samo fizička lica koja rade u inostranstvu, već i za pravna lica, odnosno privredne subjekte, posebno one koji se bave autoprevozom i drumskim transportom.
Prema podacima Ministarstva spoljnih poslova da bi upravljali automobilom, kamionom ili autobusom u Nemačkoj ili Francuskoj potrebno je da uz srpsku vozačku dozvolu posedujete i međunarodnu vozačku dozvolu, što iziskuje i troškove. Upravo iz ovih razloga postoje inicijative za potpisivanje sličnih sporazuma sa Švedskom, Holandijom, čak i Australijom i nadam se da ćemo u narednom periodu imati prilike da ove sporazume ratifikujemo.
Na samom kraju želela bih da iskoristim priliku da čestitam MUP na broju izdatih dokumenata za sve ove godine, ne samo vozačkih i saobraćajnih dozvola, već svih ličnih dokumenata, a posebno Upravi za upravne poslove koja je iznela najveći deo posla i praktično postavila temelj za ove i slične sporazume.
Želim da istaknem i činjenicu da naša lična dokumenta i dokumenta koja izdaje MUP ponovo dobijaju na važnosti i verujem da će u narednom periodu dobiti istu onu važnost koju je nekada ima dokument bivše SFRJ, ali ovoga puta jedino moguće doći do našeg ličnog dokumenta jeste legalnim putem, s obzirom da nije zabeležen za sve ove godine ni jedan falsifikat. Hvala.
Hvala, predsedavajući.
Poštovani ministre, uvaženi saradnici iz Ministarstva, kolege narodni poslanici, pred nama su danas četiri bilateralna sporazuma koje Narodna skupština treba da ratifikuje i ova četiri sporazuma, kao i brojni do sada ratifikovani sporazumi, doprinose učvršćivanju međunarodnog političkog i ekonomskog položaja Srbije.
Bilateralna privredna saradnja sa mnogim državama sveta potvrđuje visok nivo interesovanja za Srbiju, kao poželjnu destinaciju za investicije i spoljnu trgovinsku razmenu. U tom smislu smatramo veoma značajnim sporazume između Republike Srbije i Kanade o podsticanju i zaštiti ulaganja i Sporazum sa Jermenijom o ekonomskoj, naučnoj i tehničkoj saradnji.
Republika Srbija sa Kanadom i sa Jermenijom ima veoma dobre diplomatske odnose i višedecenijsku saradnju. Ova saradnja do sada je bila potvrđivana potpisivanjem više sporazuma ovih država.
Sa Kanadom imamo ratifikovane sporazume o socijalnoj sigurnosti, o pravnoj pomoći u krivičnim stvarima, o readmisiji, kao i mnoge druge.
Sa druge strane, sa Jermenijom, takođe, imamo više ratifikovanih sporazuma, kao što su Sporazum o izbegavanju dvostrukog oporezivanja, o pravnoj pomoći u krivičnim stvarima i drugi.
Sporazumi o kojima danas razgovaramo predstavljaju još jednu potvrdu više o ostvarivanju dobrih bilateralnih sporazuma sa Kanadom, odnosno Jermenijom.
Sporazum sa Kanadom o podsticanju i zaštiti ulaganja vidimo kao dodatni impuls dobre privredne saradnje naše dve države. Već je nekoliko puta rečeno danas da u Srbiji posluje preko 50 kanadskih kompanija i pretežno u oblasti rudarstva i rudarsko-geoloških istraživanja. I dalje raste interesovanje kanadskih partnera, što ohrabruje za sektore rudarstva, energetike, infrastrukture, poljoprivredu i prehrambenu industriju.
Poznato je da je Kanada jedna od članica G8 i jedna od najvećih sila kada je u pitanju promet roba, što za Srbiju može imati veliki značaj. Kanadu i Srbiju kao dve prijateljske zemlje vezuje i velika Srpska zajednica u toj zemlji. Prema nekim procenama ona broji između 150.000 i 170.000 građana. Među njima i veliki broj uglednih i priznatih privrednika i vlasnika velikih kompanija. Kao što je jednom prilikom rekao kanadski ambasadom Roman Baščuk – ovde svako ima nekoga ko ima nekoga u Kanadi. Te ljudske veze su dragocene veze i između naših zemalja veze.
Osnova ekonomske saradnje Srbije i Kanade svakako je Sporazum o strateškoj, ekonomskoj saradnji koje su naše dve države potpisale 2012. godine, a kojim su utvrđene sve oblasti bilateralne saradnje.
Sporazum o zaštiti i podsticanju u ulaganju omogućiće kanadskim kompanijama, koje žele da ulažu u našu privredu, status najpovlašćenije nacije, punu zaštitu i bezbednost njihovih investicija. Ovo je važno pre svega, zbog činjenice da kanadske kompanije žele dugoročna ulaganja i poslovanje u Srbiji, a ne samo po principu dođi, idi i uzmi, kao što je bio slučaj sa nekim stranim kompanijama drugih država proteklih decenija.
Sporazum koji treba da ratifikujemo garantuje i pravnu zaštitu ulaganja u skladu sa domaćim zakonodavstvom, ali i u skladu sa Međunarodnim pravom u ovoj oblasti, kao i sa odredbama Vašingtonske konvencije o rešavanju investicionih sporova između država i državljana drugih država, čija je potpisnica i Republika Srbija. Sporazum je garant obezbeđenja stimulativnih uslova za kanadska ulaganja, kao i bezbednog i stabilnog poslovanja kanadskih kompanija u našoj zemlji.
Što se tiče drugog sporazuma, kojim se takođe unapređuje bilateralna saradnja i potvrđuju tradicionalno dobri odnosi dveju država, jeste sporazum između Vlade Republike Srbije i Republike Jermenije o ekonomskoj, naučnoj i tehničkoj saradnji. Ovim sporazumom stvara se institucionalno okvir za unapređenje saradnje u ovim oblastima između dve potpisnice.
Ovo je jedan multidisciplinaran sporazum kojim se uređuju ekonomski odnosi između naših država u oblasti nauke, tehnologije, investicija, odnosno industrije, poljoprivrede, zaštite životne sredine, turizma, transporta, informacionih i komunikacionih tehnologija, kao i drugih oblasti.
Sporazum predviđa i formiranje, kao što ste već naglasili, ministre, međuvladine komisije koja će pratiti sprovođenje sporazuma, odnosno zakona. Sporazum je veoma stimulativan za povećanjem spoljnotrgovinskog prometa u naznačenim oblastima i istovremeno Sporazum je garant poštovanja pravnih sistema država potpisnica, kao i međunarodnih pravnih standarda koji se odnose na oblasti ove saradnje.
Istina je da uprkos istorijsko dobrim odnosima naroda Srbije i Jermenije, zbog geografske udaljenosti, ova saradnja je ispod željenog nivoa, ali je činjenica da će se ta saradnja u narednom periodu poboljšati.
Da podsetim da je naš šef diplomatije Ivica Dačić posle sastanka sa jermenskim šefom diplomatije najavio inicijativu za ukidanje viza za građane naših zemalja i ovaj akt je bio dobar okvir u skladu sa Sporazumom koji ćemo danas ratifikovati.
Kada su u pitanju dva sporazuma u oblasti turizma sa Gruzijom i Ukrajinom, koji je danas treba da potvrdimo, važno je reći da oba sporazuma imaju za cilj poboljšanje turističke pozicije Srbije u okviru evropskog turističkog prostora. Srbija ima značajne i raznovrsne turističke potencijale, koji nisu dovoljno poznati svim evropskim tržištima, nedovoljno su poznati tržištima Gruzije i Ukrajine.
Sa ovim državama Srbija ima tradicionalno dobre odnose i zato je dobro da turistički aspekt ekonomske saradnje sa ovim državama dobije pravni okvir. Oba sporazuma, podsetiću, potpisana su 2012. godine kada je predsednik Vlade bio sadašnji šef diplomatije gospodin Dačić. U vreme njegovog boravka u Ukrajini na biznis forumu, koji je okupio preko 100 srpskih i ukrajinskih preduzeća, potpisan je ovaj sporazum sa Ukrajinom, a mesec dana kasnije i sa Gruzijom.
Ovim sporazumima predviđeni su brojni oblici turističke saradnje, od promocija turističkih potencijala, preko organizovanja putovanja, pa do razmene turističkih i statističkih podataka.
Važno je da sporazumi podrazumevaju principe ravnopravnosti i uzajamne koristi država potpisnica. Sporazumi se oslanjaju na pravne sisteme naših država, ali i na međunarodno pravo. Ovi sporazumi treba da doprinesu poboljšanju međunarodnog položaja Srbije, kao turističke destinacije, da doprinesu povećanju deviznog priliva po osnovu turizma.
Svi sporazumi o kojima danas govorimo imaju isti cilj, a to jeste unapređenje bilateralnih odnosa Srbije sa Kanadom, Jermenijom, Ukrajinom i Gruzijom i SPS svakako podržava i podržaće, odnosno glasaće za ove sporazume. Hvala.
Hvala predsedavajuća.
Poštovani ministre, poštovani saradnici iz ministarstva, kolege narodni poslanici, danas su dva zakona na dnevnom redu iz oblasti socijalne politike – Zakon o kretanju uz pomoć pasa vodiča i Sporazum između Srbije i Francuske o socijalnoj sigurnosti.
Kada je u pitanju Zakon o kretanju uz pomoć pasa vodiča, zapravo mi govorimo o jednom potpuno novom zakonu na koji se čekalo skoro deceniju. U našem društvu postoje mnogobrojni značajni problemi i prepreke sa kojima se osobe sa invaliditetom i figurativno i suštinski sapliću. Naravno, ne samo one već i članovi njihovih porodica, komšije, prijatelji, poslodavci, pa i sami građani.
Srbija godinama unazad postepeno rešava ove društvene probleme i sistematski uređuje životno i obrazovno i poslovno okruženje za ovu osetljivu društvenu kategoriju. Naravno, sve u skladu sa postavljenim ciljevima Nacionalne strategije za unapređenje položaja osoba sa invaliditetom.
Kategorija kojoj je ovaj zakon namenjen je po sopstvenoj poziciji u položaju takav da traži povećanu pažnju porodice i povećanu društvenu podršku.
Republika Srbija je, ministre, to ste i pomenuli, potpisnica Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom, koja države obavezuje da radi realizacije definisanih osnovnih načela obezbede i unaprede puno ostvarivanje ljudskih prava i osnovnih sloboda za osobe sa invaliditetom, bez diskriminacije bilo koje vrste po osnovu invaliditeta. Konvencija obavezuje potpisnice da preduzmu sve odgovarajuće mere da osobe sa invaliditetom u pogledu obezbeđivanja uslova za ravnopravno korišćenje fizičkog prostora obezbedi efikasne mere da osobama obezbede ličnu pokretljivost, sa najvećim mogućim stepenom samostalnosti.
Jedan od načina za postizanje ovog cilja jeste i kretanje uz pomoć psa vodiča. Zakon o kretanju uz pomoć psa vodiča još jedan je propis u nizu već donetih, kojim se obezbeđuje poseban vid zaštite, prvenstveno slepih i slabovidih lica, kao i lica koja koriste invalidska kolica i drugih lica kojima je ovaj vid pomoći potreban.
Upravo se ovim zakonom obezbeđuje ostvarivanje Ustavom zajamčenih osnovnih ljudskih prava i naročito se odnosi na zabranu diskriminacije i uvođenje posebnih mera, radi postizanja pune ravnopravnosti osoba sa invaliditetom sa ostalim građanima, kao i razrada prava na dostojanstvo i slobodan razvoj ličnosti.
Zato se ovim zakonom doprinosi stvaranju uslova za puno i efikasno učešće i uključivanje u društvo, uvažavanje razlika i prihvatanje osoba sa invaliditetom kao jednake i ravnopravne.
Kada su u pitanju odredbe samog zakona, pre svega želim da kažem da kretanje uz pomoć psa vodiča prvenstveno je namenjeno slepim i slabovidim licima kojih na osnovu podataka Saveza slepih Srbije, koji okuplja najveći broj lokalnih udruženja, ima oko 12.000, od čega 9.000 slepih i oko 3.000 slabovidih. Ovaj propis se, kao što sam rekla, može odnositi i na druge osobe sa invaliditetom, u skladu sa njihovim mogućnostima i potrebom za korišćenje ovakve usluge, kao i na druga lica koja pse koriste u terapeutske ili rehabilitacijske svrhe, što je potpuno nova usluga odnosno nova aktivnost.
Osoba koja se kreće uz pomoć psa vodiča ima pravo na korišćenje svih javnih prevoznih sredstava, ima pravo na slobodan pristup i kretanje u objektima i na površinama javne namene u svom radnom prostoru, kao i u svakom drugom prostoru.
Kada su u pitanju psi koji se koriste kao podrška u kretanju ili u terapeutske, rehabilitacijske ili u druge potrebe, osoba sa invaliditetom, treba istaći da se radi o psima koji su prošli posebnu obuku. Dresura ovih pasa, a to ste i sami, ministre, istakli, jeste izuzetno skupa i izuzetno dugo traje. Zahteva i posebne uslove u pogledu poligona na kojima se dresure izvode, kao i stručnost instruktora koji obavljaju poslove obuke ovih pasa. Obuka ovih pasa ima za cilj da pas vodič samostalno rešava situacije ili prevazilazi neke prepreke, pronalazi najsigurnije rešenje u nekoj situaciji, čime se obezbeđuje i samopouzdanje osobe koju prati.
Osposobljavanje osobe koja se kreće uz pomoć psa vodiča, kao i samog psa, organizuje i sprovodi javno priznati organizator aktivnosti obrazovanja odraslih. Zakon predviđa i da osoba koja se kreće uz pomoć psa vodiča i instruktor psa vodiča poseduju odgovarajuću ispravu na osnovu koje se ostvaruje pravo na kretanje uz pomoć psa. Ova odredba je izuzetno važna i za naše građane, za predstavnike koji rade u javnom sektoru, zaposlene u javnom sektoru.
Svi psi će biti vidno obeleženi adekvatnom opremom i samim tim se jasno izbegavaju svi eventualni nesporazumi, posebno u javnim ustanovama i u sredstvima javnog prevoza.
Koji su problemi, koji su pred nama, nakon samog usvajanja zakona? Postoje pitanja koja se i danas postavljaju. Pre svega, nedostatak pasa. Nabavka i obuka ovih pasa podrazumeva dugotrajan proces koji može da traje i više od godinu dana. Kao što sam rekla, sama obuka traje oko godinu dana, a nakon toga sledi socijalizacija psa u porodici. Takođe, nisu sve osobe sa invaliditetom zainteresovane za ovakvu vrstu usluge, jer posedovanje ovog psa zahteva da se ispunjavaju neki uslovi u smislu ishrane, smeštaja i nege samog psa. Neka statistika govori da svega 6-10% osoba želi da koristi ovakvu uslugu.
Takođe, postavlja se pitanje nedostatka poligona za dresuru. Postoje inicijative za formiranje centra za obuku psa vodiča. Takođe, u sredstvima javnog informisanja pomenuto je i formiranje neke fondacije koja bi imala za cilj nabavku samih pasa.
Sve što nas čeka u pogledu dalje efikasne primene zakona zahteva podršku države, pre svega resornog ministarstva, ali ugledaću se na mog kolegu, i predstavnika lokalnih samouprava.
Ovaj zakon će svakako imati uticaj i na subjekte koji se bave uzgojem i obukom pasa, jer će ovi subjekti na ravnopravnoj osnovi moći da prošire svoje delatnosti i bave se ovom vrstom obuke, što u perspektivi može da doprinese poboljšanju njihovog položaja na tržištu. Omogućavanjem sprovođenja obuke pasa od strane domaćih instruktora predstavlja mogućnost osnivanja i novih oblika organizovanja samih odgajivačnica pasa vodiča, a time i zapošljavanje određenog broja ljudi kao instruktora.
Bez obzira na pitanja koje ovaj zakon postavlja, ovo je još jedan korak u izjednačavanju mogućnosti i omogućavanju ravnopravnosti svih članova našeg društva.
Ne mali efekat ovog zakona jeste i razbijanje predrasuda o osobama sa invaliditetom, razvijanje kampanje koja podrazumeva i shvatanje šire javnosti o postojanju i potrebama osoba sa invaliditetom. Povećanje uključenosti osoba sa invaliditetom u zajednicu i stvaranje potrebnih preduslova imperativ je za socijalno odgovornu državu, a Srbija usvajanjem ovog zakona potvrđuje da se bavi ovim aspektom razvoja.
Kada je u pitanju ovaj zakon, zaustaviću se, a nešto više o ovom zakonu i projektu koji se priprema, kada je u pitanju dresura i pomaganje pasa osobama sa oštećenim vidom, govoriće moja koleginica Gordana Topić koja dolazi iz Pančeva gde postoji najveći dom slepih na prostoru nekadašnje SFRJ i koji i priprema projekat u vezi sa dresurom pasa.
Kada je u pitanju drugi zakon na dnevnom redu, a to je zakon o potvrđivanju Sporazuma između Srbije i Francuske o socijalnoj sigurnosti, mogu da kažem da je ovo jedan od najsveobuhvatnijih socijalnih sporazuma koji je naša država potpisala i predstavlja kontinuitet bilateralnih odnosa naše dve države u oblasti socijalne sigurnosti.
Podsetiću da je još u vreme FNRJ, 1950. godine, potpisana Opšta konvencija o socijalnom osiguranju između FNRJ i Republike Francuske. Ova konvencija je još uvek u primeni u Republici Srbiji, a mi danas ovim sporazumom tu Konvenciju zamenjujemo, jer je Srbija u međuvremenu postala samostalna država.
Ovaj sporazum predstavlja sveobuhvatni međunarodni dokument kojim se regulišu oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja, zdravstvenog osiguranja i zdravstvene zaštite, povrede na radu i profesionalne bolesti, materinstva i dodatka za decu, a u vezi sa građanima ove države potpisnice koji su radno angažovani na teritoriji druge države potpisnice.
Prava koja se ostvaruju po osnovu ovog sporazuma, u skladu sa pravnim sistemima država članica oslanjaju se na fond prava koja imaju građani u svojim matičnim državama. Posebno ističem kao značajna prava uređena ovim sporazumom ostvarivanje prava na dodatan za decu onih lica koja obavljaju neku delatnost, odnosno rad u skladu sa pravnim propisima jedne od strane ugovornice, osiguranje za slučaj starosti, invalidnosti i nadživelih članova porodice, povreda na radu i profesionalne bolesti, povrede na putu do posla, pogoršanje profesionalne bolesti i socijalna davanja za slučaj smrti.
Više o ovom sporazumu govoriće kasnije moj kolega Nenad Milosavljević, a ja bih na samom kraju želela da napomenem da je pre tri dana u proceduru Narodne skupštine ušao još jedan zakon koji se tiče osoba sa invaliditetom, to je Zakon o znakovnom jeziku. Verujem da ćemo u narednom periodu imati prilike da i o ovom zakonu raspravljamo, budući da je to isto zakon koji jako dugo čekamo. Hvala.