Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Milutin Mrkonjić

Milutin Mrkonjić

Socijalistička partija Srbije

Govori

Siguran sam da gospodin Popović sve to shvata. Njemu sam se obratio. Nema skrivenih para, to su razvojne pare, to hoću da kažem, ali su u kreditima. Uopšte to nije termin koji je sad važan. Da li me shvatate, gospodine Popoviću? Te pare idu u razvoj! I krediti idu u razvoj! To je suština.
Odgovaram gospodinu Hajdareviću, naravno da danas niko ne može da kaže da li će vozovi biti iduće godine u ovo doba čisti, uredni itd, to jeste problem naše železnice. Mi pedeset godina nismo ulagali u železnicu. Sada, prvi put, znamo da je Komisija za reforme, koja radi, napravila već početne elemente i da ćemo do kraja iduće godine početi reformu železnice, a da ne ugrozimo, malopre je gospodin Jovanović lepo rekao, socijalnu kategoriju, da ne otpuštamo radnike, nego da ih prekvalifikujemo. To su procesi koji traju.
Dakle, mi sada znamo, slažem se sa vama, ja sam pet puta bio u komisijama za reformu, ranijih godina, danas imamo radnu grupu koja to ozbiljno radi, priprema program koji se već delom i realizuje, to sam rekao što se tiče železnice.
Što se tiče ovoga što je malopre govorio gospodin Jovanović, naravno, da, bilo je glasova, nemojte me sada terati ovde da se ja konfrontiram ljudima iz Vlade koje ovde sada zastupam, sa mojim kolegama i koleginicama, oko primene zakona i štrajkova radnika. Naravno, poštujući sve štrajkove radnika kao pozitivne, pruga je zaštićen objekat, i to sam ja prvi rekao pre mesec dana, isto je kao i aerodrom, tamo ne sme niko da bude. Zašto? Zato što voz ne možemo zaustaviti kao auto na dva ili tri metra, nego se voz zaustavlja dva, tri, četiri kilometara, i može da pogine 100 ljudi dok se mi objasnimo ko je za šta kriv. To je moj stav i on je vrlo jasan.
Nažalost, i mi u Vladi imamo tu drukčija shvatanja i to je rezultat toga. Ja se za to nikada neću zalagati, tražim da se poštuje red, bez obzira što radnici sada smatraju, evo, sada kada me gledaju, oni će reći – pazi ga ovaj ponovo mrzi radnike, još ako vi iz opozicije to zloupotrebite, onda ja bolje da idem sa funkcije. Prema tome, red mora da bude. I zbog toga što nemamo snage da poštujemo neku vrstu reda, zbog toga je šteta države ogromna, vozovi sada moraju da idu okolo, što se nikada nije desilo, nigde u Evropi, i kod nas. A ti radnici sigurno da imaju prava ako traže ono što traže i ja sam se sa time već upoznao. To je suština ovoga o čemu govorim.
E, sada, kada govorimo o razvoju, slažem se, zakon o kome vi govorite nije u mojoj nadležnosti, ali je važno, ja sam građevinac i to poštujem. Naravno da je i građevinska operativa razbijena. Mi danas imamo ponudu iz Rusije, ali nemamo snage da napravimo kompletan tim naših građevinara da odu tamo. Naravno, i to se slažem. Ali, ovo što vi govorite, Zakon o gradnji mora da definiše osnovne uslove na osnovu kojih ćemo da gradimo, bez obzira, strani, domaći partneri itd.
Naravno, izvukli ste tender, drago mi je da to znate. I to je problem, nije samo taj tender, imamo na železnici na Koridoru 10 tender od kojih je 10 preduzeća stranih, a nijedno naše, jer su uslovi svetskih banaka takvi da naše firme, recimo, „Mostogradnja“, koja je 70% državna firma, nema posao, a zna da radi taj posao. Ne može, nije ušlo u konkurenciju među 10 na železničkom mostu kod Ćuprije, a deset miliona je otprilike vrednost posla.
To su oni problemi kada sam pomenuo Zakon o javnim nabavkama. Moramo na Vladi prvo to da raščistimo i da imamo stav. Predložiću jasan stav – kako da našu privredu zaštitimo i tamo što znamo da radimo, gospodine Jovanoviću, molim vas, vrlo je važno, naša preduzeća, oba ''lota'', koja su sada na tenderu, znaju da rade i te kako.
To je sedam mostova i osam kilometara trase, znaju, ali nismo hteli da utičemo na njih kao država da spuštaju cenu. Nismo ni znali kolika je cena. Tako je došlo da, recimo, preduzeće koje mi, ovde u Srbiji, tretiramo kao problem bude najjeftinije. I to je problem koji stoji pred nama.
Zato tražim vašu pomoć da u tim poslovima i taj novac koji dobijemo plasiramo tamo gde su naša preduzeća, kad sam govorio o Zakonu o javnim nabavkama na to sam mislio, da po najjeftinijoj ceni dobiju posao. Lepo kažete – zašto bi se država mešala? Pa, mora da se meša. Što se mene tiče, mora da se meša, barem do nivoa dok naša preduzeća ne budu u stanju to da rade, a znaju da rade, oba ove tendera o kojima sam sad govorio. U tom smislu sam tražio i molio da pomognete, ako budemo o tome razgovarali ponovo u Skupštini.
Da ne zamaram više, hvala.
Poštovana gospođo predsednice, poštovano predsedništvo, poštovane dame i gospodo narodni poslanici, kao i uvek kada dođem u ovaj visoki dom, ponosan sam što mogu da vama predočim nekoliko elementarnih stvari iz ova tri zakona.

Dakle, Sporazumom o zajmu između Svetske banke i Republike Srbije predviđeno je da Svetska banka da zajam u iznosu od 275 miliona evra ili 388 miliona dolara, kako je predviđeno članom 3. ovog zakona i Zakonom o budžetu Republike Srbije za 2009. godinu. Protivvrednost je utvrđena na osnovu kursa prema kome je 1 evro menjan za 1,41 američki dolar. Sporazumom o zajmu u Programu jedan naveden je opis projekta autoputa Koridor 10, kojim je predviđeno da se sredstva zajma koriste za sprovođenje projekta koji se sastoji iz sledećih komponenata:

Deo A, koji obuhvata izvođenje radova na izgradnji ili unapređivanju puta i nabavku opreme na autoputu E-75, na deonicama između Leskovca i Grdelice, Vladičinog Hana i Donjeg Neradovca u ukupnoj dužini od 32 km, uključujući izgradnju i nabavku relevantnih električnih i mehaničkih objekata, izgradnju autoputa punog profila sa četiri saobraćajne trake širine 3,75 metara i za brzinu od 120 km na sat, angažovanje konsultantske firme koja će produžiti i pružiti inženjerske usluge za navedeni projekat na deonici Koridora 10 u dogovoru sa Bankom.

Deo B, koji obuhvata izvođenje radova za nabavku opreme na autoputu E80, od Niša do Dimitrovgrada, na deonici puta severno od Dimitrovgrada ukupne dužine od 9 km, izgradnju autoputa punog profila, takođe, sa četiri saobraćajne trake i računskom brzinom od 120 km na sat za obe deonice, relevantne električne i mehaničke objekte, angažovanje konsultanske firme koja će pružiti inženjerske usluge za pomenuti program.

Deo C, koji je usmeren na povećanje bezbednosti u saobraćaju uključujući: izgradnju kapaciteta za potrebe bezbednosti puteva, uključujući pomoć za osnivanje nacionalnog saveta za bezbednost puteva, izradu okvira o rezultatima bezbednosti puteva, izradu i sprovođenje nacionalne strategije za bezbednost puteva, izradu i rukovođenje dva višedelna pilot-projekta o bezbednosti puteva i nabavku i uspostavljanje baze podataka o bezbednosti puteva i druge opreme u vezi sa bezbednošću puteva.

Za sprovođenje Projekta biće zaduženo preduzeće „Koridor 10“, zavisno privredno društvo od strane preduzeća „Putevi Srbije“.

Uslovi kredita, što mislim da je i najvažnije:

1) iznos zajma 275,2 miliona evra;

2) varijabilna kamatna stopa sa varijabilnom kamatnom mažom, koja je jednaka šestomesečnom liboru minus 0,05%;

3) pristupna naknada iznosi 0,25% od iznosa zajma i plaća se iz sredstava zajma;

4) period trajanja zajma je 20 godina, uključujući 8 godina počeka;

5) otplata zajma je polugodišnja, datumi plaćanja su 15. april i 15. oktobar;

6) poslednji datum za povlačenje je 31. decembar 2015. godine;

7) rok za stupanje na snagu Sporazuma o zajmu je 120 dana od datuma potpisivanja Sporazuma. Podsećam vas da je 120. dan 9. novembar.

Izvinjavam se, da li da govorim odmah o 2. tački?

Što se tiče tačke 2, koja se odnosi na potpisivanje Sporazuma između Vlade Republike Srbije i Vlade Narodne Republike Kine, taj sporazum stvara uslove da, a dogovor je da naše dve strane i naše dve zemlje sarađuju u oblastima železničke i putne infrastrukture, u oblasti telekomunikacija i u oblasti energetike, za te oblasti po konkretnim projektima pravimo posebne ugovore i, naravno, posebne predugovore. Jedan od tih ugovora i predugovora je već potpisan, odnosno predugovor, to je za ovaj most koji se nalazi kod Beograda i koji je sa saobraćajnicom 1.500 metara dužina mosta, saobraćajnica je dužine 21 km, i sa tom saobraćajnicom iznosi 170 miliona evra.

Strane su saglasne da je prioritet međunarodne saradnje u ovom trenutku tog puta i železničke infrastrukture i tog mosta.

Ukupno za taj projekat je planirano 170 miliona evra. Sporazum precizira i odnose: kineska strana učestvuje sa 85%, a naša strana sa 15%; naša preduzeća učestvuju sa 45%, a kineska strana sa 55%. Ono što je najvažnije jeste da ovi ugovori, ovakvi ugovori i ovaj sporazum predviđa da neće biti potrebe da se primenjuje naš Zakon o javnim nabavkama. Dakle, biće efikasnije poslovanje.

Što se tiče trećeg zakona, biću vrlo kratak, Evropska organizacija za eksploataciju meteoroloških satelita (EUMETSAT) jeste jedina organizacija te vrste u Evropi. Osnovana je 1986. godine posebnom konvencijom sa zadatkom da za potrebe operativnih funkcija nacionalnih hidrometeoroloških službi država članica obezbeđuje permanentno podatke globalnih satelitskih osmatranja vremena i klime.

Operativni podaci i produkti EUMETSAT-a, uz podatke dobijene od nacionalnih meteoroloških i hidrometeoroloških mreža, čine osnovnu komponentu hidrometeorološkog sistema praćenja, prognoziranja, rane najave i upozorenja o meteorološkim, klimatskim i hidrološkim ekstremnim pojavama, nepogodama i katastrofama.

Još 2002. godine Vlada Republike Jugoslavije je potpisala Ugovor o saradnji sa EUMETSAT-om, ali njegova ratifikacija, zbog složenih procedura u državnoj zajednici Srbija i Crna Gora, nije sprovedena. Potpisivanjem Amandmana na Ugovor o saradnji između Evropske organizacije za eksploataciju meteoroloških sistema i Savezne vlade Savezne Republike Jugoslavije, 27. januara 2009. godine, uspešno je prevaziđen problem retroaktivnog izmirenja finansijskih obaveza po osnovu članstva.

Takođe, naglašava se da je članstvo Republike Srbije u EUMETSAT-u od izuzetne važnosti za aktivnosti Podregionalnog centra za klimatske promene za jugoistočnu Evropu, koji je uspostavljen u sastavu Republičkog hidrometeorološkog zavoda, kao i za izvršavanje funkcija budućeg regionalnog centra za vanredne situacije u Nišu, čije je osnivanje predviđeno bilateralnim sporazumom između Republike Srbije i Ruske Federacije. Hvala, gospođo predsednice. (Aplauz.)
Zahvaljujem na primedbi narodnog poslanika, gospodina Jovanovića. Verovao sam da će on nešto pametnije da pita.

Dakle, valjda svi vrapci u ovoj zemlji znaju, postoje tri banke koje daju pare za Koridor 10. To je: Svetska banka iz Vašingtona, i dve evropske banke, Evropska banka za obnovu i razvoj, tzv. EBRD i Evropska investiciona banka. Dakle, sada se radi o Svetskoj banci iz Vašingtona.
Najlepše hvala. Samo, izvinite, koliko vremena imam? Koliko mi dajte vremena?

Prvi put bih mogao da govorim duže od sata.
Jedan sat mogu da odgovaram koncizno ljudima, bez obzira što svi poslanici koji su govorili nisu ovde, opet moram da kažem da osećam izuzetno zadovoljstvo kada se govori o infrastrukturi, saobraćajnoj infrastrukturi, molim vas, pošto sada svi govore o infrastrukturi, ograničio sam se na saobraćajnu infrastrukturu. U sastavu ovog parlamenta, kvalitet ovih diskusija stvarno prevazilazi ono što i ja znam često puta.

Počeću sa damama. Želim da svakom kažem po dve rečenice. Prvo pitanje – šta ću ja ovde, a drugi ministeri nisu tu?

Odmah da kažem, i danas se nastavljaju razgovori sa Monetarnim fondom i gospodin Dinkić i gospođa Diana su na tim skupovima, na tom sastanku, koji je vrlo važan, a gospodin Oliver Dulić je u Rimu, predsedava Konferencijom, evropskom i svetskom konferencijom, o zaštiti čovekove sredine.

Prema tome, zato sam ja ovde i nadam se da mi to ne zamerate. Naravno, priznanja koja ste mi dali kao simbolu infrastrukture me raduju.

Gospođa Tabaković toliko dobro poznaje materiju o kojoj govorim, da je stvarno uvreda da sada bilo šta njoj odgovaram, ali međunarodni krediti koje ste vi, gospođo, toliko kroz svoje ruke propustili, uvek imaju neka uslovljavanja.

Neću ići dalje od kredita koji smo dobili, jer je ta polemika poslednjih meseci bila prisutna u javnosti, za "Gazelu". Dakle, uz ono što je trebalo da uradimo mi smo dobili još jedan zadatak. Naravno, raseljavanje Roma jeste izuzetno važno, ali gospodin Kovačević to zna bolje od mene, cela obnova mosta može da se uradi a da ne diramo Rome tog trenutka, a mi smo to prihvatili i to moramo da uradimo.

Odgovor na pitanje većine poslanika koji su govorili o tome da li stvarno sve ono što je u tom ugovoru – mora da se poštuje ovaj. Drugo pitanje koje ste, takođe, postavili i više poslanika je o tome govorilo, da li ćemo mi slušati međunarodne institucije da bi vršili restruktuiranje naših preduzeća – ne dolazi u obzir, naravno. Ali, znajući da smo imali opravdan dug iz prethodnih godina u preduzeću za puteve, znajući da nema ljudske snage da to izvedu, ceo Koridor 10, mi smo pojačali jednostavno tu ekipu, formirana je i ćerka firma u sastavu ''Preduzeća za puteve'', tu je desetak novih ljudi, mladih, i to je to što smo uradili i što su međunarodne banke prihvatile i danas one to prihvataju. Prema tome, nikakvi drugi zahvati nisu urađeni.

Moramo biti svesni toga da ''Preduzeće za puteve'' ili JP ''Putevi Srbije'' mora da pretrpi određene promene i u delu delatnosti koji se odnosi na održavanje magistralnih i regionalnih puteva, jer to je njegova prethodna dužnost i toga smo svesni i to ćemo uraditi. Prema tome, niko od bankara do sada nije uslovljavao.

Moram da kažem još jednu stvar. Čak kada smo razgovarali o "Gazeli" i tu su ljudi iz Međunarodne banke bili spremni da čine ustupke. Prema tome, nije to – to, o čemu je malopre govorio kolega Zoran Krasić. Nećemo dozvoliti, naravno, koliko budem mogao da sprečim to, da se mešaju u našu samostalnost.

Ostali elementi Ugovora, gospođo Tabaković, su potpuno jasni. O tome sada ne bih diskutovao. Vlada radi kao jedan tim, svako ima svoj zadatak, svađamo se, ali finale je ovo što sada vama pričamo ovde. Taj kredit je povoljan i ponosan sam što ćemo ga uzeti. Pretpostavljam da ćete glasati za to.

Odgovor gospođi Donki. Ništa ne brinite, u utorak sam u Dimitrovgradu. Znamo da su to tekući problemi. Ovo što ste rekli za pritiske, to ne dolazi u obzir, niko ne sme da pritiska naše građane! Znate moj stav.

Prema tome, to ćemo odmah sankcionisati, ali ćemo gledati da nijedan građanin, i to je stav ove vlade, ne bude oštećen na realizaciji ovih značajnih projekata.

Dalje, Beograd-Čačak. Naravno da je bio drugi prioritet Vlade Republike Srbije izgradnja autoputa od Beograda prema Čačku i to odgovaram mom drugu Velji. Mi smo već preduzeli korake i za taj autoput Beograd-Čačak, pa da li će sada ići ovamo ili onamo, to još nismo odlučili, ide na Boljare pa na Bar, pa i dalje, od Beograda prema Vršcu, Aradu, Temišvaru i ka ruskoj granici, da to uđe u mrežu evropskih i železničkih koridora. Već samo podneli zahtev EU da se to tretira kao jedan poseban koridor.

Za to imamo punu podršku svih okolnih zemalja, od kojih su Italija, Rumunija i Bugarska već članice EU i nadam se da će, vrlo brzo, i taj koridor postati možda ne Koridora 10, ali će biti, radni naslov mu je Koridor 11. Taj koridor ne postoji u Evropi. Prema tome, biće i pruga od Beograda do Bara i gore prema Vršcu itd, i autoput.

Kritike oko detalja koje je izneo general Delić su potpuno opravdane, ali verujte mi, koliko mi je lepo da dođem ovde, kada znam da su diskusije ovako kvalitetne, mene je poneki put i strah da vam ne dajem više informacija za neke elemente koje znate. Dakle, sve se zna u evru. Mi smo idejni projekat imali, glavne projekte nismo imali za celu deonicu Koridora 10 i za prugu i za put. Na bazi idejnih projekata i ''fizibiliti'' studije Prostornog plana iz 1996. godine, ušli smo u pregovore sa bankama. Upravo zato odgovaram ljudima koji malopre kritikuju navodnu beogradizaciju, mislim da je to bio gospodin Lapčević, nema beogradizacije. Zato smo i krenuli sa Juga, gde su bile najmekše deonice i sa Severa i sa Istoka, od Dimitrovgrada.

Da vas sada obavestim, ovih dana se završava tender za deonicu kod Dimitrovgrada. Četrdeset preduzeća je podiglo dokumentaciju i očekujem da će biti bar desetak ili dvadesetak ponuda. Ima dosta naših preduzeća i to je prvi posao koji treba da krene do kraja godine. Dakle, nikakvih drugih razloga nije bilo što smo to radili. Tajni nema.

Sada ulazimo u nešto što sam mislio da smo prevazišli, deonica oko Dimitrovgrada koja se sada završava sa licitacijom košta oko 119 miliona evra. Ne ide da ja kao čovek koji vodi taj projekat govorim u javnosti sada, kada se predaju ponude sutra, prekosutra, kolika je cena tog projekta prema našim projektima. To ne ide, ali sam vam sada rekao.

Dakle, za svaku deonicu za koju su raspisani tenderi mi imamo završene glavne projekte, ne samo idejne, ali sa Međunarodnom bankom smo mogli da razgovaramo i na bazi idejnih projekata. Recimo, deonica između Horgoša i Novog Sada, ove dve koje smo išli, iz budžeta, sopstvenim sredstvima, procena stručnjaka je bila da će vrednost radova biti milion evra, naravno, to je poluautoput, jer je polovina izgrađena u vreme bivših režima, (gospodine Čanak) koštala je po proceni naših stručnjaka oko milion evra. Cena je na tenderu bila 600 hiljada evra, tako da nije baš mnogo uputno operisati u javnosti sa tim ciframa. To je jedini razlog bio što nisam govorio o tim detaljima.

Sada će biti raspisana deonica za Sever, od 38-og kilometra, sada završavamo od Subotice 28-mi i 38-mi. Tender će biti raspisan od 38-og do 49-og, još 11 km i to vrlo brzo. Tu ćemo ići sa realnim cenama.

Predejane je poseban, da ne kažem, problem – nije nikakav problem. Naravno, kada dođe realizacija projekata imaju pravo da kažu šta misle. Više puta sam bio dole, kad god dođem ka Jugu svratim u Predejane. Uzećemo u obzir sve to o čemu ste govorili. Verujte, Predejane će biti rešeno na najbolji mogući način.

Molim vas da shvatite, autoput u drugim mestima, recimo, imamo slučaj Pirota, negde građani neće da uđe autoput u sobu, negde hoće itd.

Znači, moramo shvatiti da se ipak autoput gradi jednom u sto godina i onda moramo se držati nekih prostornih planova i nekih zajedničkih interesa. No, u Predejanima mislim da ćemo uspeti da se dogovorimo.

Gospodine Dragan Stevanović, koji mene uvek impresionira svojim znanjem i poznavanjima, jedino nije u pravu, Vlada ne luta. Ova Vlada ne luta, barem kada se radi o strategiji razvoja saobraćajne infrastrukture. Vlada je apsolutno jednoglasno prihvatila program razvoja saobraćajne infrastrukture. Opredelila se da do kraja mandata 2020. godine, zakonskog mandata, ne govorim dokle će Vlada biti na sceni, da završimo kompletan Koridor 10, autoput.

Ukupna vrednost radova je milijardu i 500 miliona i sada molim još jedanput, jer je bilo pitanja koliko je to para, evo, ovih 275 miliona koje smo danas odobrili, 150 miliona od Evropske banke za obnovu i razvoj, 600 miliona od Evropske investicione banke, 100 miliona od Grčke za deonicu od Levosoja do Neradovca i u kredit prema Rusima smo stavili jednu stavku, ali moguće je da to neće biti potrebno. To je Obilaznica oko Beograda, 170 miliona.

Dakle, danas već možemo reći da je finansijska konstrukcija približno zatvorena za realizaciju ovog projekta. Ostalo je u našim rukama i apsolutno podleže kritici sve što vi kažete, ako ne budemo to završili do tada.

Gospodin Prelić je postavio pitanje i slažem se, gospodine Preliću, Odžaci, Bogojevo, to treba da bude regionalni put. Mislim da su tu već preduzete neke mere. Što se tiče novca, lično ću se angažovati da u ''Preduzeću za puteve'' u planu za iduću godinu uđe ta deonica, a ne znam, nemam uvida u to kako radi Fond za kapitalne investicije, to moram da kažem odmah, ali potpuno ste u pravu, taj put mora da promeni status.

Gospodine Krasić, opet odgovor kao i gospođi Tabaković. Naravno da međunarodne banke uslovljavaju, to i vi znate bolje od mene, razne druge stvari od kojih možemo da koristimo nešto, a i ne moramo. Ako nam treba, možemo da koristimo, ako ne treba, ne moramo. Dakle, ono što je bitno to je da bude sve transparentno, da sve mora da ide na tendere.

Ono što je bitno, kada se troše međunarodne pare to je da sve podleže reviziji njihovih komisija i ono što je bitno, stručni nadzor mora da bude strani konsultant, na to se to odnosi. Tu se cifre znaju i tu nema velikih mogućnosti za bilo kakva, da budem direktan, izvinite na terminu, muvanja. Da li sam jasan, gospodine Krasiću?

Gospodin Lapčević, opet mi je dao šansu i sada ću da odgovorim detaljno. Neće biti dugo. Naravno da je železnica, što za vas nije bitno, moja velika ljubav i naravno da je Koridor 10, železnički, po mom shvatanju, a i po shvatanju državnog vrha, retko govorim taj termin, naša najveća razvojna šansa.

Put ćemo završiti, ali modernizacija srpskih železnica prema obavezama koje smo uzeli od 1991. godine prema evropskim institucijama do danas to su bila četiri međunarodna sporazuma, naša dužnost je da našu prugu, bez obzira koliko je to u pojedinim trenucima bio san ili fatamorgana, dovedemo na nivo dvokolosečne pruge po celoj dužini za brzinu od 160 km na sat i da nema nigde ukrštanja preko tragičnih prelaza u nivou. To je ono što je naša obaveza do 2016. godine da moramo da uradimo.

Da bi to uradili prema cenama idejnih projekata, u Vladi nemamo, nama treba četiri milijarde i 600 miliona. Ova vlada je realno sagledavajući to, bio sam predlagač, ušla u realizaciju dela tog projekta, da barem do Niša modernizujemo prugu, za tu prugu, da završimo ''beogradski čvor'' koji ima isti status kao i ''Gazela'' u putnom saobraćaju.

Najslabija tačka u Evropi danas je ''beogradski železnički čvor'' i da modernizujemo, odnosno elektrifikujemo od Niša do Dimitrovgrada, jer je tamo kao u Teksasu, to ste u pravu. Tamo nema električne struje, a to je Koridor 10 koji je mnogo važan. To je naša obaveza. To je ukupno milijardu i 100 miliona evra, koje će Vlada uložiti. Danas već radimo na tri velika projekta, na tri deonice. Jedna je donji stroj – od Niša do Dimitrovgrada, a sredstva su opet obezbeđena iz međunarodnih kredita. Tu nema nikakvih problema da dobijemo međunarodne pare.

Prema tome, molim vas, kada govorimo o kreditima, uvek pitam Ministarstvo finansija da li smo zaduženi, nezaduženi, prezaduženi? Odgovor je jasan. Odgovor ste sami dali. Ako nismo zadužena zemlja, moramo i treba da ulažemo u infrastrukturu. U to valjda niko ne sumnja.

Što se mene tiče, najveća podrška tim našim projektima jeste ruski kredit. Nikada se nisam gadio novca, gospodine Krasiću, ruski, kineski, američki, sasvim je svejedno, ali i ruski kredit, Rusi su tražili da daju u infrastrukturu. Znaju da se taj novac najbrže vraća.

Još jedna stvar. Ako uradimo ovo što smo rekli za autoput do kraja mandata ove vlade, ako uradimo prvu fazu modernizacije železnica, milijardu i 100 miliona, onda će neto devizni priliv, najveći neto devizni priliv, gospodin Vlahović to najbolje zna i u oblasti saobraćaja, sleti avion – uzme pare, ako može da sleti, prođe voz – uzmemo pare, prođe auto, uzmemo novac, prođe brod – uzmemo novac. O Koridoru 7 neću ni da govorim. Dakle, najveći neto devizni priliv je u saobraćaju, dragi moji poslanici i poslanice.

Garantujem da će se ovo vratiti za 10 godina i tu je stepen rentabiliteta 14 ili 15% oba projekta. To je ono što je za vas najvažnije. Nekom drugom prilikom o tome, da vas oko tih stvari ne zamaram.

Još jedno pitanje da ne ostane nedorečeno. Naravno da su Rusi pretpostavljali da ćemo se dogovoriti oko metroa, ali pošto sam bio direktan učesnik razgovora, kao član Mešovitog komiteta, danas nismo spremni, nemamo idejno rešenje za beogradski metro, a novac treba da dođe do kraja godine. Tako bar razgovaraju ljudi koji su danas u Moskvi. Zato smo samo pomerili beogradski metro. Inače, Rusi i danas insistiraju na tom projektu – ključ u ruke, i verujem kada se steknu uslovi, kada se dokumentacija pripremi, da će opet Rusi biti jedni od kandidata za beogradski metro. Nismo izbacili metro da bi finansirali drugi projekat, nego smo samo pomerili, a to je išlo u korist železničke magistralne pruge.

Još jedanput moram da kažem da zahvaljujem svima vama i posebno mi je drago i prijatno. Molim da moje kolege u Vladi ne prozivate zato što nisu ovde. Ovde sam bio ja. Ako smatrate da vam nisam dobro odgovorio, spreman sam da odgovaram dokle hoćete.

(Aplauz.)
Pošto me povukoše sa koridorima, zaboravio sam Kineze. Sporazum koji danas usvajate ima odredbu o privremenom primenjivanju pre stupanja na snagu, posle predugovora. Ide ugovor o izvođenju radova koji će stupiti na snagu po stupanja na snagu kreditnog ugovora, a kreditni ugovor će biti pred vama ovde.

Prema tome, nema šanse da ugovor o kreditu za kinesku stranu vi ne vidite. Hvala najlepše. (Aplauz.)
Bez obzira na oštre reči gospodina Krasića, moram da kažem, dame i gospodo narodni poslanici, da sam ovih dana koje sam proveo ovde sa vama bio impresioniran načinom na koji ste govorili o problemu, koji je vrlo veliki, koji se nalazi u resoru ministra za infrastrukturu. Čini mi se da je prvi put, uz sve kritičke tonove (bilo je malo kritizerstva, možda malo više, ali neću da me to odvuče na drugu stranu), Skupština jedinstvena po tom pitanju, tako da sam ubeđen da će i gospodin Krasić da glasa za ova dva zakona. Ako hoćemo da krenemo, najzad, dobrim putem, a ponavljam, kritiku sam prihvatio na svoje ime i za sve ono što je bilo pre mene, onda moramo ove stvari ovako rešavati.
Dakle, shvatanje i razumevanje poslanika za problem putne privrede je preduslov. Ovaj zakon je danas za mene, bežim od tih teških reči, ali moram da kažem – revolucionaran za nastavak tog projekta koji stvarno znači život za Srbiju. To je za mene najveće ohrabrenje, jer smo sada svi u istom stroju i svi guramo u jednom pravcu, što podrazumeva, još jedanput kažem, moje shvatanje i razumevanje, s obzirom na to da taj posao radim 40 godina, i za kritičke tonove koje ste izrekli. Da bi jedan ovakav posao mogao da se završi, ne samo u ovoj oblasti kojom trenutno rukovodim, nego uopšte, onda iza njega moramo svi da stanemo.
Kao što je bilo uvek do sada, kada god smo nešto menjali stvarajući novo nismo gubili nijednog čoveka, a posao nas je ujedinjavao. Kada god smo nekim deklaracijama pokušavali da menjamo staro, mi smo gubili ljude i svađali se. Zbog toga sam zahvalan svim narodnim poslanicima na razumevanju. Sada smo svi jedan tim. Dali ste novu snagu, novu obavezu, naravno, pre svega meni kao čoveku koji vodi taj projekat, pa onda celoj Vladi.
Da ne govorim krupne reči dalje, u ime Vlade Republike Srbije i, hajde da proširim, u ime građana Srbije koji će shvatiti šta ovo znači, vama se zahvaljujem. Hvala.
Meni je mnogo lakše nego drugim ministrima, verovatno, zato što ovde u poslaničkim klupama sede tri prethodna ministra. Ne volim da govorim o bivšim ljudima. Gospodin Todorović je lepo rekao, ja sam najstariji među njima. Možda će on sutra opet biti ministar.
To je jedan od razloga zbog čega ovako radim. Ne želim više da govorim o obnovi zemlje, ali uzeli ste dobar primer, obnovu zemlje. To je drugi motiv i razlog što sam... To je bio poslednji veliki projekat na čijem čelu sam se nalazio, naravno, uz pomoć gospodina Todorovića i čitavog niza drugih ljudi. Samo ako idemo svi zajedno, svi državni organi, prvo visoki dom, pa Vlada, pa ministri, pa preduzeća, možemo da imamo rezultate u nečemu što smo rekli da je važno. To je bio vrlo važan razlog.
Tako je, u obnovi zemlje svi smo bili kao jedan i zato smo imali rezultate u daleko gorim uslovima što se tiče novca, u daleko gorim uslovima što se tiče okruženja, bez dinara međunarodnih kredita, u startu bez dinara, što mi se često prebacuje, ali sad se polako zaboravlja, bez dinara u kasi za realizaciju projekta koji je mnogo značio za Srbiju.
Upravo to me nagoni da sada, kad su uslovi daleko bolji nego tada, kada ceo svet stoji sa parama iza ovih projekata, tražim od vas jedinstvo, molim da na tom projektu budemo jedinstveni, uvažavajući sve kritike o kojima ste govorili. To je suština. Ubeđen sam, i u tom kontekstu sam spomenuo druga Krasića, jer tako mogu da mu kažem, to je pozitivna kritika, ali sad ću se vratiti na neke detalje o kojima ste govorili ovde.
Vi ste bili ministar i znate kako to izgleda. Odluku sam, naravno, donosio sam. Nisu na mene uticali ni moji partijski drugovi, niti bilo ko drugi. Evo, gospodin Rade Obradović je najviše uticao. Uticalo je na mene saznanje da možemo da uradimo više nego što smo do sada uradili i da u toj ekipi ljudi mogu nešto i da pomognem. To je bilo presudno i zato sam se ovoga prihvatio.
Što se tiče vremena o kome ste vi govorili, 2004 - 2007. godina, dve budžetske komisije su istraživale, od ovoga o čemu ste govorili, od 80 miliona evra duga, pa do ovih 250 ili 300. Jer, u 2008. godini nisu napravljeni dugovi, završni račun je usvojen, to juče nisam rekao, preduzeća za puteve. Upravo zbog toga smo i program doneli tek pre dve nedelje, da se ne bi dešavalo to što se dešavalo prethodnih godina i potpuno definisali kako će u ovoj godini preduzeće za puteve raditi. Nismo promenili sva pravila koja tamo vladaju, vi to znate bolje od mene, ali ćemo i to promeniti; tenderi, specijalni nalozi itd. i čitav niz tih poslova. Od toga izdvajam putarinu.
Sve ovo što ste rekli vrlo dobro znam, zato i radim. Zato smo i odvojili segment autoputa van uticaja ljudi koji su sada u preduzeću za puteve, da bi mogli nesmetano da rade svoj posao i da ih ne opterećuje ovo o čemu sada govorite, a ovo ćemo sve najzad ispitati do kraja.
Iza mene u ovoj vladi neće ostati neraščišćene stvari. Znaće se ko je za šta odgovoran i ko je šta radio, ali za to morate dati vremena.
To podrazumeva – ako sada, što vi mnogo bolje od mene znate, ne završimo taj autoput, obići će nas, proći će Koridor 4, to je ovaj koji ide kroz Rumuniju i Bugarsku, izgubićemo na vremenu, a već smo na ivici vremena, to znate dobro.
Zato insistiram i tražim da svi stanemo iza ovog projekta, makar ga vi sami izdvojili, mada ste vi već stali u svojim diskusijama, pa i drug Krasić je bio za to, da stanemo iza tog projekta jedinstveni i da ga realizujemo. Bez toga nema realizacije projekta.
Ne štedim nikoga, ne aboliram nikoga, svestan sam svoje odgovornosti, a to sam rekao i prvog dana ovde. Molim vas da ovaj projekat podržimo, jer su ovi zakoni preduslov da bi putari mogli da nastave da rade. Neću više, ako bude pitanja, odgovaraću. Hvala.
Samo nekoliko kratkih odgovora na pitanja koja su postavili poslanici. Neću ponavljati ono što su ministri govorili, stvarno im se zahvaljujem.
Na ideju da napravimo poseban savet sam došao čim sam izabran za ministra, možda zbog toga što sam među njima najstariji, ali zbog nekih stranačkih razmimoilaženja (izađe sad Rade Obradović napolje, i on je jedan od tih ljudi) to sam zaustavio. Ali, danas obećavam da ću odmah sutra taj predlog pripremiti i da će ministri koji su poslanici biti članovi tog saveta, naravno, ako opet ne bude nekih stranačkih prepucavanja.
Sada, nekoliko kratkih komentara. Neću ono što je Dragan govorio, gospodin Todorović, izvinjavam se. Šami, najlepše hvala. Velja, hvala, uz neke netačnosti Veljine, neke nepreciznosti, neću da komentarišem.
Javnost u radu, malopre je govorio gospodin Obradović, najveća je garancija, to govorim gospodinu Marašu, odnosno Ostojiću, da nema korupcije. Dakle, javnost u radu i kontrola institucija.
Malopre je Velja govorio kako funkcionišu institucije u Direkciji za puteve. To ne znači da neće biti promena u preduzeću za puteve danas.
Kada smo pre dve nedelje usvojili program, to smo i zaključili. Preduzeće za puteve, ovakvo kakvo jeste, tu su i strani partneri koji dolaze i bankari, mora da trpi neke transformacije i promene.
To će biti priprema da bi onda javnost u radu i institucije mogle da se kontrolišu, i da sprovodimo ovo što sada sprovodimo. Naravno, lične garancije ni od koga ne tražim, nisam toliko naivan, kao što kaže gospodin Batić. Ličnih garancija nema, samo ono što je u institucijama prisutno.
Što se tiče „zelene transverzale“, nisam shvatio i nisam gledao juče šta je gospodin Šutanovac govorio, ali Koridor 10 (i pre neki dan sam ovde sa poslanikom iz Niša ušao u sukob, pa sam posle shvatio da čovek možda ne mora to da zna), Koridor 10 je autoput i pruga kroz našu zemlju od Dimitrovgrada, malopre je to govorio gospodin Todorović, do Subotice ka Zagrebu, i od Niša ka jugu.
To je Koridor 10 u našoj zemlji. To je Koridor 10, koji je zacrtan devedesetih godina u EU, baš zbog robe koja dolazi sa Bliskog istoka, i da to područje koje ima oko 200.000.000 stanovnika veže za Evropu.
Samo je to bio razlog, bez ikakvih političkih implikacija – zelena, žuta, plava, crvena magistrala. To je danas Koridor 10 i za to evropske banke i Svetska banka obezbeđuju sredstva.
Kada govorimo o sredstvima, takođe sam nekoliko puta rekao (ali kada je čovek dugo u jednom projektu on već zaboravlja, pa misli da će biti dosadan, to ne želim) da je garancija i pre krize, koja je nastala u svetu onog momenta kada i poslednja vlada, za mene bilo upravo to što su svetske banke zainteresovane za te naše projekte. Danas, kada je došla svetska kriza, imamo potvrdu kroz najavu kredita za ovaj značajan projekat.
To sam nekoliko puta rekao, ponavljam još jedanput, organizacija celog posla ide preko (gospodine Šami, jedino se tu sa vama ne bih složio) Nacionalnog saveta za infrastrukturu, koji je formiran na moj predlog upravo zbog toga da bi se institucije kontrolisale. Nacionalni savet je savet, on utvrđuje strategiju, Vlada izvršava, a ministri koordiniraju i rade.
Takva je organizacija i ja bolju ne znam. Za mene je to garancija – upravo javnost u radu i organizacija.
Nacionalni savet utvrđuje prioritete. Prioritet prioriteta je Koridor 10, autoput, drugi prioritet je železnička pruga, treći je Beograd - Čačak, četvrti je metro itd. To smo do sada utvrdili i to je dobro.
Dakle, u najavi su krediti za 1.600.000.000 evra, koliko nam treba; nemojte me hvatati za reč, jer novinari hvataju, pet miliona, deset miliona, nisu male pare, ali to još uvek ne možemo da znamo. Šta to znači?
To znači da od avgusta meseca možemo očekivati da ćemo za jug, dakle od Leskovca, odnosno od Grdelice do makedonske granice, imati 600.000.000 evra odobrenog kredita iz Evropske investicione banke i Evropske banke za obnovu i razvoj. To znači da ćemo za istok, znači, od Beograda, odnosno od Niša ka Dimitrovgradu imati 388.000.000 dolara od Svetske banke iz Vašingtona, i to znači da će Grci taj famozan kredit najzad dati u iznosu od 100.000.000 za jug.
To znači (odgovaram, takođe, gospodinu Obradoviću, mada je to već i Velja rekao) da 115.000.000 kredita koji već imamo, za koji nismo uradili projektnu dokumentaciju i eksproprijaciju, sad to radimo ubrzanim tempom, koja košta koliko košta, da taj kredit već imamo i da u najavi, za drugi deo obilaznice od Bubanj potoka do Orlovače, imamo 120.000.000 kredita od Evropske investicione banke. To je novac, kad se sve sabere, bez deonica koje sada gradimo sopstvenim sredstvima. Takođe je jedan od ranijih ministara lepo govorio, moramo biti svesni da učešće naše zemlje mora da bude oko 20%. To je bilo uvek. To je bilo i kad je drug Tito donosio kredit iz Vašingtona za prugu Beograd-Bar. To je i tada bilo, 20% para moramo mi odvojiti da bismo povukli međunarodne kredite.
To znači da to garantuje upravo ono o čemu sam govorio, da od polovine godine možemo računati na ta sredstva, a do polovine godine ćemo završiti projektnu dokumentaciju i izvršiti deo eksproprijacije. Tu sam sad i ja postao obazriv, jer je potrebno oko 100.000.000 evra, po procenama ovih naših institucija, za eksproprijaciju celog Koridora 10. Samo obilaznice... Znate koliko je polemike izazvala moja izjava o vlasništvu. Ne bih sada ulazio u to čije je to vlasništvo, to nije tema za mene. To je tako kako jeste. Dakle, velike su pare potrebne, ali ćemo izvršiti eksproprijaciju na onim deonicama koje bismo pripremili za gradnju odmah posle dobijanja međunarodnih kredita.
Tu je pre svega, Dragane, deonica od Proseka; znači, kada izađemo iz Niša to je deonica od Proseka, dokle je završen autoput, do Crvene Reke, od 20 i nešto kilometara, gde je završena projektna dokumentacija danas. To je deonica od Dimitrovgrada, od granice do Dimitrovgrada, osam kilometara, gde sada završavamo eksproprijaciju. Te dve deonice bismo sa ovih 388.000.000 dolara počeli da gradimo; naravno da je to najznačajnija deonica. To je dokaz šta znače međunarodni krediti.
Ta deonica autoputa, po svim procenama, vidim da su poslanici za to zainteresovani, a ministri bolje znaju od mene, po onim pokazateljima, recimo, broju automobila koji prolaze tuda itd., nije rentabilna, ima četiri-pet hiljada vozila. Ali, Evropa hoće da bude rentabilna i da tih milion kamiona koji danas lutaju Koridorom 4, ili ne znam gde, Koridor 4 neće biti gotov još tri godine, jer u Vidinu ima jedan veliki most... I Bugari razgovaraju, otprilike, kao mi, svađaju se malo oko toga, tako da se ti kamioni usmeravaju na ovu stranu. Veliki je tranzit na tom pravcu, i tu je Dragan potpuno u pravu – milion kamiona, sto evra, to je sto miliona. Tako se otplaćuje to.
Što se tiče gospodina Batića, malopre sam mu odgovorio. O koncesijama ne bih hteo da govorim, jer je to ušlo u proces, mada me i vi često puta povučete, pa ja kažem nešto što mislim ili znam, a ne bi trebalo da kažem.
Dok traje ova faza u kojoj se sada nalazimo, ta medijacija ili arbitraža, dogovorili smo se u Vladi da ne govorimo o koncesiji. Zato ne bih odgovarao gospodinu Batiću, neka bude stvar arbitraže. Samo ću ponoviti, pa nek me neko kritikuje, lično se zalažem da se i taj posao završi mirno, da se dogovorimo sa tim ljudima, jer ne valja kada u jedan veliki projekat idemo ovako, uz svađu. To je moje lično mišljenje i isključujem iz toga Vladu. Tako mislim.
Što se tiče jedinstva, gospodine Šami, moram da vam kažem da do sada, uz moju naivnost ili „nenaivnost“, Vlada kompletno stoji iza ovoga što sada govorim. Nijedan od ministara nije... To je tako poslednjih deset meseci, odnosno od početka formiranja ove vlade. Zašto je to tako, u to ne ulazim.
Naravno, to je samo dokaz značaja tog projekta i ja to tako gledam. Kada bih ulazio sada u detalje šta je ovo bilo, kada će biti, onda bi me to odvuklo od onoga što je mnogo važnije za ovu zemlju – da to napravimo.
Na kraju, još jedanput se, to sam rekao i povodom prethodne tačke dnevnog reda, zahvaljujem svim poslanicima i ljudima koji su diskutovali, prihvatajući sve kritike, gospodine Todoroviću, koje su mi upućene za rad Preduzeća za puteve. Naravno, kao ministar, Velja je o tome delom govorio, svim svojim autoritetom ću pokušati da promenim te odnose i da popravimo rad Preduzeća za puteve. Koridor 10 nije izdvojen, samo sam rekao da smo pojačali direkciju Preduzeća za puteve novim ljudima, neopterećenim tekućim problemima.
Upravo zbog toga nisam rekao da tamo ima lopova, to nisam tvrdio, to je stvar drugog ministarstva, na čijem čelu je drug Dačić. To je njegov posao, time se ne bavim, ali ono što mogu da garantujem, to je maksimalna javnost u radu.
Pozivam sve vas koji sumnjate u ovom što sam rekao... Kada sam objašnjavao šta sam ja uradio, rekao sam – pregledao sam 20-30% dokumentacije iz prethodnih godina. U tim dokumentima, koji su svi apsolutno papirološki ispravni, koji su donošeni na temelju propisa, zakona i dokumenata kada je formirana direkcija Preduzeća za puteve, nisam video da je bilo nekih propusta. Naravno, pošto stvarno nisam naivan, ne sumnjam da su možda neki nalozi davani ovako ili onako; moj zadatak to nije, to je zadatak drugih službi.
Ali, ono što od vas očekujem, uz podršku koju ste mi dali, uz kritiku koju ste izneli u vezi s poslom koji sada radim, jeste da upravo na tom projektu, na tom putu, Koridoru 10, pokažemo jedinstvo, jer je to od neprocenjive vrednosti za aktivnosti koje će se dešavati dalje. Od novca koji sada dajemo, odmah ću navesti jedan primer, preko dve trećine će otići u banke, jer su putari uzimali kredite, onim čuvenim cesijama itd.
Insistiram i molim Dianu, to ću tražiti i u Vladi, da te banke taj novac vrate ponovo putarima i da ga investiraju baš u autoput i infrastrukturu. To je moguće, uz vašu podršku. Ako smo mi tu podeljeni, onda ni ja nemam šansu da napravim nešto.
Zbog toga insistiram da oko tog projekta nema dilema. Sve ćete znati, svaki projekat, svaki posao, sve ide na tender. I prva licitacija, za taj sever, pokazala je apsolutnu javnost u radu, nije bilo intervencija, ali vas molim da stvarno na tom projektu pokažemo maksimalnu ozbiljnost i jedinstvo, kao što ste pokazali ovde u razgovoru u toku ove rasprave. Zahvaljujem se, i ako je nešto... Svako od vas poslanika može, kad god hoće, da dođe u Ministarstvo, da odemo u Preduzeće za puteve i da vidi materijal i dokumentaciju. U tom delu tražim vašu pomoć. Hvala.
Moram da se izvinim svim poslanicama i poslanicima, ovo je nešto sasvim lično, ali ćete me shvatiti, jer se radujem zbog toga što smo doneli pozitivnu odluku.
Gospođa inženjer Marija Rašeta je bila moj pripravnik. I ona je bila ministar i bila je, Markoviću, dobar ministar. Molim da kad dajemo kvalifikaciju o ljudima, da sutra ne bi ponovili to i o meni, ipak vodimo računa. Marija Rašeta je bila dobar ministar, dobar inženjer. U krajnjoj liniji, iza nje stoje rezultati koji su dobri. Hvala.
Poštovane dame i gospodo, nema smisla da Diana sama brani ova dva zakona, a inicijator toga je bilo Ministarstvo za infrastrukturu, odnosno ja kao ministar za infrastrukturu. Naravno da sam vrlo zadovoljan svim diskusijama koje su do sada ovde izrečene. Posebno me raduje ozbiljnost s kojom poslanici pristupaju realizaciji ovog programa restrukturiranja putne privrede, uz sve one kritične note, koje takođe prihvatam, od odgovornosti pa do nekih ličnih, subjektivnih ocena o stanju na putevima.
Suština je u tome da ova dva zakona danas u privredu Srbije ubrizgavaju 175.000.000 evra. To je suštinska stvar, po meni, za posao koji je urađen.
Naravno da u godinama u kojima sam nisam toliko naivan da prihvatam jedno ministarstvo sa tolikim dugom, a da ne znam kako je napravljen. Polako ću odgovarati na jedno po jedno pitanje poslanika, ali neću imenovati pa se nemojte ljutiti na mene.
Dakle, deset meseci se bavimo ovim problemom. To nije brzina. Deset meseci. Prvo smo pet meseci utvrđivali da li je taj dug napravljen za one poslove o kojima se govori. Interne komisije iz Ministarstva infrastrukture i dve revizije van Ministarstva infrastrukture su utvrdile da su ti poslovi napravljeni. Lično sam obišao 20 ili 35% tih objekata, svi su urađeni. Dakle, dug od 30 milijardi koji sam nasledio su poslovi koji su u prethodnim godinama urađeni. Ne ulazim u onaj finansijski deo o kome ste govorili, jedan budžet, drugi budžet itd. Dakle, poslovi su urađeni. Za mene je to bio najvažniji indikator da preduzeća koja su radila, a svaki dug prethodne vlade prihvatam kao svoj, dođu do sredstava koja su ulagala. Naravno, bilo je tu dosta trzavica, bilo je u javnosti dosta priča, bilo je i mojih sukoba sa putarima, putnom privredom, pretnji štrajkovima itd., ali suština je u ovome što sam sada rekao.
Ako je tako, a Vlada Republike Srbije, čiji sam član, jednoglasno je prihvatila projekat izgradnje autoputa na Koridoru 10 kao svoj prvi zadatak u naredne četiri godine, onda preduzećima, domaćim preduzećima, i svi ste o tome govorili, treba pružiti šansu da taj posao rade. Naravno, oni ne mogu da ga rade ako ćemo ići uvek na tendere, a uvek se išlo na tendere; oni ne mogu da ga rade ako nemaju uslove za to, mehanizaciju, jer tehnološki nivo mehanizacije u Evropi danas je vrlo visok; oni ne mogu ići na to, naravno, ako nemaju kadrove i ne mogu da plate svoje ljude. To je bio razlog zbog čega smo detaljno sve ovo analizirali, pa tek danas izašli pred vas. Možda su zakoni, dan, dva, tri, na brzinu predloženi, ali suština je u ovome što ja sada govorim.
Tražio sam od Vlade punu podršku i dobio sam je. Ne želim, nekoliko vas je to reklo, da se po tom pitanju Skupština deli. Vlada je apsolutno jedinstvena u stavu da dug putarima treba isplatiti i da treba da se stvore uslovi da se ta naša preduzeća (evo, jedan tender je bio za sever, Horgoš - Novi Sad) pojave na tim licitacijama.
Naravno, puno toga vi ovde znate i meni je drago što toliko znate, ali ne bih komentarisao neke ocene koje nisu baš bile... o tome šta se radi na Horgošu. Doktor Vladan Batić je izašao, pa neću da komentarišem. Radi se danas tamo. Danas tamo na jednom gradilištu ima 78 radnika, na drugom 98; to ne govorim da vas imresioniram, to su podaci redovni. Ali, nemojmo svi da se mešamo sada kada smo prihvatili koridor kao našu perspektivu pa da svi počnemo da projektujemo i da gradimo. To je opasnost.
Meni je drago što većina ljudi u zemlji to shvata, i to je najvažnije za nas. Ima tamo 50 mašina, ali je padala kiša, ne mogu ljudi da skidaju humus kada je zemlja mokra itd., da vas time ne zamaram.
Što se tiče mosta Beška, gospodin Maraš je lepo pitao i mene čudi, on odande dolazi, nije da nije urađen nijedan stub, urađeno je 27 stubova; uradiće se još tri stuba i onda će do kraja godine biti završena konstrukcija od 1200 metara sa ove leve strane Dunava. Da ne pričam o tome, taj projekt ide dobro i gradi se punim intenzitetom.
Naravno, kada se radi o preduzeću za puteve, puno je dilema bio oko toga 2006. godine, sećam se, bez obzira na to što tada nisam bio aktivan u putnoj privredi, da li od preduzeća koje je na budžetu, Direkcije za puteve, napraviti javno preduzeće. Lično bih bio za to da ostane Direkcija za puteve, no javno preduzeće je napravljeno. Međunarodni krediti koji dolaze u javno preduzeće ne mogu da se troše ni na koje druge strane sem na to za šta su dati. To je prva stvar i ona eliminiše korupciju i krađu u tom delu.
Regionalni i magistralni putevi se održavaju, i to je prioritetni zadatak preduzeća za puteve, i to iz sredstava koja dolaze, kao što ste rekli, od prihoda od putarine i akciza. Prošle godine je to bilo oko 300 miliona, ove godine će biti 350 itd. Pošto se svi zaklinjemo u Evropu, evropski standardi su sledeći: 1.200.000.000, prema proceni evropskih stručnjaka, treba ulagati u održavanje regionalnih i magistralnih puteva u našoj zemlji. Ne u građenje novih, građenje novih je posebna stavka. To je onih 1.600.000.000 koje sam tražio od Vlade i od države da bismo završili Koridor 10. Dakle, u održavanje magistralnih i regionalnih puteva.
Lokalni putići i lokalna infrastruktura održavaju se iz lokalnih sredstava, odnosno iz nekih drugih izvora. Mislim da smo jednom usvojili jedan zakon, baš je gospođa Tabaković mene kritikovala. Pitala je gde će otići te pare, iz kakvih kredita se finansira lokalna samouprava. To je tako po zakonu i to je ovo što sam malopre rekao, provereno u preduzeću za puteve. Nije moglo da se krade, od naplate putarine ne govorim za sada... nije moglo da se krade iz tog dela, jer je on potpuno definisan. Moje provere su kazale da nema mahinacija u ovom delu o kojem ste vi govorili sada.
Što se tiče cena, gospodin Nikolić je o tome govorio, cene su fiksirane u preduzeću za puteve, i tačno se zna kako se održava. Vidim da on to zna, a možda i dosta vas to dobro zna, kako se održavaju putevi leti, kako zimi; cene su tu i one su definisane i van toga ne može da se ide. Specijalni nalozi se daju kod klizišta, odronjavanja itd. Tačno se zna kako se daje. Svi papiri koje sam lično pregledao, a većinu sam pregledao, potpuno su čisti za godine koje su iza nas. Za ovih deset meseci apsolutno stojim na raspolaganju i nosim svu odgovornost.
Svako od poslanika može da me pozove kad god hoće, da porazgovaramo i da dođe u Ministarstvo, otvorena su vrata, može tamo da se vidi sve šta smo radili svih ovih deset meseci.
Dakle, osnovna stvar je ... Kada sam ja predlagao da se ovako reši pitanje duga, četiri meseca smo o tome razgovarali i svi smo bili jednoglasni i zbog toga smatramo da je to – neko je to lepo rekao, a ja ne volim o tome mnogo da govorim, uglavnom sam okrenut budućnosti i sadašnjosti – stabilizacija odnosa u putnoj privredi za budućnost. Za nekog novog ministra koji kada dođe neće više morati da se bavi dugovima. Mi danas dugove nemamo.
Što se tiče Koridora 10, opet je jedan od poslanika pitao da li se to radi fiktivnim parama. Ne. Budžet je planirao 2.200.000.000 za severni krak, mi smo na tenderu dobili, milijardu i šest stotina će koštati severni krak, samo ovih 20 kilometara. Drugi deo para ćemo dati za jug od Levosoja do Preševa da bismo mogli da završimo, jer to su ugovori iz prethodnih godina, do 7. jula. Dakle, ni jedan jedini posao nismo počeli, a da nemamo podlogu u finansijama.
Osnovna ideja Vlade Republike Srbije jeste da do dolaska međunarodnih kredita, o čemu smo toliko govorili... Hajde još jedanput da podsetim, 1.200.000.000 evra je obezbeđeno, odnosno najavljeno od međunarodnih banaka za realizaciju na projektu Koridor 10 od Leskovca do granice i od Niša do Dimitrovgrada. Severni deo još nismo definisali. I obilaznica oko Beograda ulazi u te kredite. Severni deo još nije definisan. Pokušaćemo da iznađemo sredstva, pa da nastavimo radove od Horgoša do Novog Sada domaćim parama. Kako? Videćemo. Dakle, ni jedan jedini dinar ne visi.
Osnovna želja nam je da do kraja godine završimo kompletnu projektnu dokumentaciju za svih 150 kilometara autoputa, da izvršimo eksproprijaciju koliko je moguće i da na deonicama, ako bismo otvorili i koje ćemo otvoriti u idućoj godini... Kao što znate, i o tome je bilo dosta polemike, međunarodne banke daće kredite samo ako smo završili pripremne radnje. U pripremne radnje za izgradnju autoputa ulaze završeni glavni projekti, idejni glavni projekti i eksproprijacija zemljišta. To su osnovni elementi i preduslovi za ulazak na međunarodno tržište.
Očigledno je da je danas, i tim sam posebno zadovoljan, finansijska, ekonomska kriza u svetu stvorila uslove da najzad ti projekti vezani za Koridor 10 postanu naša velika šansa. To je dobro. Dakle, ako država može da obezbedi ta sredstva, a očigledno je da možemo, onda je vrlo važno da to i radimo.
Još jedna stvar koja me je posebno obradovala jeste vaše razumevanje za ljude u putnoj privredi. Neko je rekao jednu cifru, malo ću je ispraviti – 19.000 radnika radi neposredno u putnoj privredi.
Kada se to pomnoži sa onima koji su njihovi kooperanti, sa porodicama itd., to je oko 100.000 ljudi koji neposredno žive od toga što se dešava u putnoj privredi.
Što se tiče nekih drugih projekata, o njima danas ne bih govorio. Za projekat od Beograda do Čačka je takođe garantovano da će se završiti u ovoj godini; govorim o projektu, a pretpostavljam da ćemo, ako obezbedimo sredstva, ući u realizaciju tog posla iduće godine.
Što se tiče „Alpine - Por“, nisam zaboravio pitanje gospodina dr Batića i pitanje gospodina Maraša. Ne mogu da govorim o tome danas, jer teče ta međunarodna arbitraža i nije uputno, to smo se dogovorili u Vladi, da bilo ko od nas daje bilo kakve informacije. Ali, informacija koju je izneo gospodin Batić, odnosno, ne gospodin Batić, nego kolega iz Poslaničke grupe G17 plus, kada se govori o koncesiji (pošto je to neutralno pitanje, mogu da govorim o njemu), uopšte nije bitno kolika je cena i koliko koncesionar hoće da kalkuliše sa cenom. Koncesija definiše da koncesionar preuzima obavezu da napravi objekat, da ga koristi, da ga vrati državi, naravno, uz sve one elemente koje država može da traži, zapošljavanje radnika itd. Cena je njegova stvar, i zato se time nisam bavio.
Dokaz želje naših građevinara da rade jeste upravo licitacija koja je sprovedena za ove dve deonice puta, od Novog Sada do Horgoša. Osamnaest preduzeća je podiglo dokumentaciju, 12, 13 ili 15 ih se javilo; dobila su dva najjeftinija preduzeća. Mi smo cenu doveli, po mom mišljenju, i pre nego što je bila licitacija sam rekao, na realnih 600.000 - 700.000 evra po kilometru, jer je to samo jedna traka, jer su objekti završeni, eksproprijacija je završena i to je realna cena te deonice. Najtransparentnije, najotvorenije, na autoputu neće moći da se krade, ako stvarno budemo išli ovim putem i „tenderisali“ sve ostalo.
Rekao bih još jedan detalj, vrlo važan. Recimo, javne nabavke jesu prava stvar za smanjenje korupcije, a postoji i jedan drugi elemenat koji je takođe vrlo važan. Mi ne možemo danas zatvoriti granice zemlje, pa reći – nećemo međunarodne tendere, nećemo međunarodna preduzeća ovde kod nas. Ali, možemo ih usmeriti. Za svaki međunarodni zajam, vi to dobro znate, bolje od mene, mora se raditi međunarodna licitacija.
Tu imamo problem, naša preduzeća nemaju taj bonitet, da ne ulazimo u detalje. Recimo, „Mostogradnja“; bio sam zagovornik i sprečio dalju privatizaciju „Mostogradnje“, pa je sada država vlasnik „Mostogradnje“, 70%, jer smo dugove prema PIO fondu itd., prema državi, prebacili na naš državni kapital. I dalje tvrdim da je „Mostogradnja“ prava firma koja nam u narednim godinama treba, ali mi danas moramo stvoriti uslove da ta „Mostogradnja“ dođe do prvog posla, a prvi posao će biti na obilaznici od Orlovače ka Bubanj potoku, jedan most broj 13, da vas ne zamaram tim, da bi mogli da opstanu.
Mi smo „Mostogradnju“ spasli, „Mostogradnja“ ne ide u prodaju, ali joj moramo dati posao, naravno, pod uslovima gde to možemo, barem tamo gde su pare domaće i gde međunarodne banke ne učestvuju u tenderima.
Zahvaljujem se još jednom (ušao je gospodin Nikolić, možda me nije čuo), zahvalan sam poslanicima i vama posebno na ozbiljnosti i tretmanu koji ste dali ovom problemu, u ime putara. Naravno, ne tražim nikakve političke privilegije u tom delu. U svom mandatu, kritike na račun preduzeća koja su kod mene prihvatam u celini. Nijednog od direktora 12 preduzeća nisam postavio. Naravno da je feudalizacija nanela veliko zlo celokupnoj srpskoj privredi, ali ja u koaliciji sa ljudima sa kojima danas radim imam puno razumevanja i nemam nikakvih problema. Dakle, molim vas da moje rezultate merite kao da sam radio i poslednjih sedam godina na ovim projektima. Hvala vam.
Hajde da krenemo od ove poslednje konstatacije gospodina Stevanovića; odnosno, on je to u početku svog izlaganja rekao, reč „restrukturiranje“. Šta znači reč „restrukturiranje“? Znači prilagođavanje novim uslovima života i rada.
Sada se vraćam unazad, izbegavam ubedljivo poslednjih deset meseci koliko sam u Vladi i neka se niko tu ne nađe pogođen. Moja kritika će biti usmerena ka budućnosti. Privatizacija preduzeća za puteve, kojih je bilo 42, najveća je greška koja je urađena od 5. oktobra do sada, i više neću da spominjem 5. oktobar. Tada su postojala 42 preduzeća koja su se bavila održavanjem magistralnih i regionalnih puteva, i bila su na budžetu. Uništena su sva velika građevinska preduzeća o kojima ste vi lepo govorili, to je moj san i tako će i biti ako ova vlada preživi u narednih godinu-dve dana, jer je građevinarstvo bilo naš najveći izvoznik, neću govoriti o detaljima.
Velika preduzeća su nestala, odnosno ona koja grade, a ova smo privatizovali i nismo ih osposobili, prilagodili, restrukturirali da mogu da rade Koridor 10, koji je naša najveća razvojna šansa, i to ću govoriti dok sam živ, ako ga ne uradimo, a uradićemo ga sigurno. To je restrukturiranje.
Šta smo onda uradili? Tim preduzećima smo napravili dug na lokalnim putićima, Koridor je ostao netaknut. Sada kada treba da uđemo u realizaciju Koridora, nemamo preduzeća koja to znaju da rade. Imamo delimično kadrove, mladi kolega, delimično. Znate, dole u Surdulici, tamo sam bio u petak... Znate vrlo dobro da nemamo kadrove, pobegli su ljudi na druga mesta, vraćamo ih sada. Imamo relativno dobru građevinsku operativu, ali nesposobnu da radi sve te velike poslove. Evo, gospodin Batić nije video 40 mašina sad na autoputu. Mora da se ulaže u mašine. Što je najgore, ta preduzeća ne znaju da rade autoputeve. To je restrukturiranje, za mene.
Ako im danas damo ovih 175.000.000, što su ogromne pare, oni će biti sposobni, već danas su rekli – 120 novih mašina je kupljeno. Kupili su mašine i pokušaće da urade ovaj najlepši deo autoputa, između Novog Sada i Horgoša, u rekordnih četiri-šest meseci. To je restrukturiranje.
Moramo i to da radimo, da bismo mogli, kada dođu međunarodni krediti, a oni će doći, nadam se, septembra meseca, ući u teže poslove dole na jugu. Očigledno je da Vlada ima dobru strategiju dole na jugu, gde su teške deonice – Sićevačka i Grdelička klisura su teške. Lepo ste rekli, tamo je vrednost radova između osam i dvanaest miliona. Samo da se ne gađamo, vi ste to dobro rekli, sa tim ciframa; svaki pametan čovek dobro zna da deonice autoputa u bilo kom delu zemlje ne mogu biti iste kao neke druge deonice, u nekom drugom delu.
Zato sam namerno i rekao reč "restrukturiranje", mada ju je teško izgovarati. Moramo i to da uradimo i da kažemo 1. septembra – evo, naša preduzeća koja su radila i koja će da rade (i naravno strana, u to ne ulazim), sposobna, idu na ove teže deonice autoputa.
Za dve i po godine moramo završiti, bez obzira na to kako vi cenili moje reči, da ga popularišem ili ne znam kako, moramo za dve i po godine dovršiti autoput kroz našu zemlju da bismo ispred Rumuna i Bugara ušli u trku za taj deo Evrope, naravno, što se tiče tranzita.
O pogodnostima koje dobijaju naša preduzeća neću da govorim, prošlog puta je neko i zbog toga kritikovao mene. O tome neću da govorim, to se podrazumeva. Zato sam rekao reč "restrukturiranje".
Lepo ste rekli, radio sam širom sveta i sticao ovo znanje širom sveta, ali, da bismo potom mogli da idemo, setite se... Nemam običaj da ponavljam, sem pozitivnih stvari iz istorije, da uzimam u usta nešto što možda nekom trenutno smeta, ali politički ne. Da, da, drug Tito, zašto ne?
Mi smo prvo na našoj obnovi zemlje posle rata napravili građevinsku operativu. Na toj pruzi od Beograda do Bara, tu sam počeo kao pripravnik. Naša smo preduzeća osposobili, pa su onda išla u zemlje trećeg sveta, a ovaj čovek je to lepo prodavao, lepo. Zašto to ne bi bila ponovo naša šansa, da kroz naše projekte ovde osposobimo naša preduzeća? Jer, ne mogu naša preduzeća napolje danas, u to budite ubeđeni.
„Mostogradnja“ je ubedljivo najbolje preduzeće u građenju mostova, ne znam u Evropi bolje od njih, verujte mi. Moj prvi saradnik je Dejan Kovačević, koji je bio direktor „Mostogradnje“ godinama, on to kaže, verujem mu. Ali, „Mostogradnja“ nema bonitet; danas ona kuburi sa milijardu duga, koji ne ulazi u ovo o čemu smo danas govorili. Moramo videti kako.
Da bismo sve to uradili, imamo kratko vreme, molim vas da me u tome podržite. Ne mene, nego Vladu Republike Srbije, koja (odgovaram gospodinu Stevanoviću na vrlo konkretan način) prvi put, a dosta dugo sam u ovom poslu, ima strategiju razvoja infrastrukture. Napravljen je Nacionalni savet, koji vodi lično predsednik države, to je vrlo važno, bez obzira na to što će neko to da shvati ovako ili onako; napravljen je tim ljudi koji to radi, u infrastrukturi postoji ceo tim ljudi koji to radi, ako meni verujete, a mene ste izabrali; ako me ne volite, žao mi je, nađite boljeg i mlađeg, prihvatiću to, koji taj posao stručno radi.
Znamo šta nam valja činiti. Rekli smo da je prvi prioritet put kroz našu zemlju, drugi prioritet pruga, treći metro, stanogradnja, o čemu vi sada govorite. To smo rekli i to je definisano. Prvi put radi pet ministarstva: Ministarstvo ekonomije, Ministarstvo finansija, Ministarstvo za infrastrukturu, ministarstvo planiranja i Ministarstvo za NIP. Svi smo zajedno, koordiniramo između sebe, malo teškoća ima, ali u tim koordinacijama u koalicionim vladama to tako ide. Prema tome, ako mene pitate, ako meni verujete, verujte mi da ovakva klima nije skoro postojala.
Druga stvar, vrlo važna, poslednji projekat sam radio u obnovi zemlje i često mladim kolegama u ministarstvu dižem hrabrost na taj način, pa i mojoj divnoj drugarici Diani, kada kažem – deco, ono je bilo vreme kada nismo imali dinara, danas sam zadovoljan onim što imamo. Mi danas imamo deo sredstava; ovo što ćemo ove godine završiti, 40 km, molim da zapamtite, ćemo završiti do 29. novembra. Imamo i potencijalnih 1.600.000.000 međunarodnih kredita. To su fantastične pare. Imamo izvrsnu šansu.
Pa, nije valjda Angela Merkel pametnija od nas, ili Obama, kada govorimo o infrastrukturi? Nisu oni valjda pametniji? Nisu valjda nemački putevi lošiji od naših? Pa mora Angela Merkel da baci i u te rupe poneki ašov. Nije valjda svet lud kada kaže da je ulaganje u infrastrukturu u današnjem trenutku najveća šansa da se preživi?
U tom kontekstu, kada govorimo o javnim radovima, ja ne ulazim u detalje vezane za javne radove u ostalim oblastima i u lokalnoj samoupravi, govorim o ovim državnim poslovima i za te državne poslove se zalažem. Dakle, prava orijentacija Vlade i pravi cilj Vlade je jasan. O detaljima ćemo se još usaglašavati. Hvala.
Zahvaljujem se gospodinu Stevanoviću. U jednoj stvari je u pravu; u većini stvari se mi slažemo, ali što se tiče sadašnjeg stanja, vidim da su mediji to pokušavali nekoliko puta da zloupotrebe, čak i moju iskrenost, a smatrao sam i smatraću uvek da je najbolje da se čovek iskreno obrati javnosti kada ima nekih problema, da ih zajedno rešavamo.
U sadašnjoj vladi nema čoveka koji ovo što sam ovde rekao osporava. Najviše truda ubedljivo ulaže gospođa Diana, jer je trenutno najveći problem kako obezbediti i stvoriti uslove za to.
Moram da kažem, sviđalo se to nekome ili ne, gospodin Mlađan Dinkić, koji je puno učinio da se ti međunarodni krediti približe, u podeli poslova je taj zadatak prihvatio zajedno sa Dianom i rade ga za sada, po mojoj oceni, besprekorno.
Onog momenta kada budem osetio da neko ne radi iskreno u tom timu, povući ću se. Hvala.
Ja sam dobro razumeo pitanje gospodina Batića. Deonica između Umke i Obrenovca je deonica autoputa Beograd – Čačak – Požega – Crnogorsko primorje. Isprojektovana je deonica na mestu gde je klizište, vrednost radova je negde oko 200 miliona evra, ali se nadam da će 1. marta iduće godine početi gradnja tog dela autoputa. Dakle, Vlada Republike Srbije je donela odluku da uđemo u projektovanje celog autoputa od Beograda do Čačka, a da iduće godine, od 1. marta počnu radovi. Klizište je rešeno u potpunosti. Hvala.