Poslanik nije ni u jednom radnom telu.
| 03.03.2016. |
|
||
| 29.02.2016. |
|
||
|
Nema informacija o predloženim aktima.
Hvala.
Poštovana predsednice, poštovane kolege poslanici, iskoristila bih danas mogućnost za postavljanje poslaničkog pitanja koje se odnosi na rad centara za socijalni rad. Pitanje se, naravno, odnosi na Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, koje je u nadležnosti ministra Đorđevića, i u tom smislu njima postavljam pitanje.
Smatram da je ovo vrlo razuđeno ministarstvo, sa raznim oblicima rada socijalne zaštite i mera koje moraju da se sprovode u smislu pomoći porodici i najosetljivijim kategorijama stanovništva. To je najistureniji organ na terenu i oni moraju da odgovore, takoreći dnevno, na mnoga osetljiva pitanja i probleme koji se u životu događaju. Svesni smo, naravno, složenosti problema u društvu, kao i niza mera i zakona koji su u međuvremenu usvajani, takođe, u cilju unapređenja rada ovih institucija i to je svakako dobro. Međutim, i pored toga, s vremena na vreme, eskalira neki problem koji skrene pažnju na njihov rad i zahtev da se ova služba posebno osavremeni i njen rad unapredi.
Ovom prilikom posebno bih se osvrnula na, nažalost, nešto što se skoro desilo sa Centrom za socijalni rad npr. u Alibunaru, koji nije na vreme uočio problem dece koja su ostala potpuno sama i bez roditeljskog staranja.
Naravno, pozdravljam brzu reakciju Ministarstva u ovom slučaju, ali bih vođena ovim slučajem želela da skrenem pažnju na rad centara, koji imaju ulogu organa starateljstva kada su u pitanju deca, nemoćni i stari i bez porodica, lica koja su korisnici tuđe nege, ali isto tako na pitanja zaštita žena i dece u celini. Ne samo u ovom slučaju koji je uzburkao javnost, već i u brojnim drugim situacijama kada je izostao dovoljan stručni nadzor i nepristrasan rad centara koji imaju zadatak da zaštite decu i porodicu, pokazalo se da je neophodan još organizovaniji i bolji rad ovih institucija, niz preventivnih mera koje bi oni primenjivali, akcija koje bi preduzimali, ali isto tako oštriji i redovniji nadzor nad njihovim radom, što je uostalom i najavilo ovo ministarstvo.
U nekoliko proteklih godina poznato nam je više slučajeva kada centri nisu u postupcima npr. poveravanja dece ili nekim drugim merama koje su preduzimali, nisu dovoljno zaštitili korisnika. To može biti posledica nestručnosti, nedostatka timskog rada, zanemarivanje zakonskih obaveza, a možda i prevaziđenog koncepta rada centara za socijalni rad.
Zato postavljam pitanje, da li Ministarstvo, polazeći od uočenih propusta u radu centara za socijalni rad koji su, eto, nažalost, u poslednje vreme često predmet javnih kritika, planira izmene zakona u kojima bi se povećala odgovornost, obezbedila stručna, bolja kadrovska opremljenost i na taj način reafirmisala uloga ovih ustanova kojima je država poverila veliki broj značajnih ovlašćenja u pogledu brige o porodici i deci, kako bi oni uživali veći ugled i poverenje građana?
Zadatak ovih službi nije da reaguju samo na problem, već i u oblasti preventive, odnosno uočavanja problema i rada na njihovom otklanjanju. Oni su nam važni, jer su institucija zaštite poverenja, ali i kvalitetne i brze akcije. Zato mislim da ovim službama u narednom periodu treba posvetiti veću pažnju i primeniti novu modernu strategiju razvoja, koja je materijalno-tehnički, a posebno kadrovski osposobljena za bolji i kvalitetniji rad, u smislu celovite zaštite najosetljivijih kategorija. Hvala.
Hvala, gospodine predsedavajući.
Poštovani poslanici, ovom prilikom, kada je reč o ovom amandmanu, želim pre svega da se zahvalim Ministarstvu kulture, odnosno samom gospodinu ministru, koji je zajedno sa svojim saradnicima pokazao razumevanje za ovu jednu inicijativu, za koju sam smatrala da je opravdana sa stanovništva onoga što se događalo na lokaciji koja nam je u žargonu poznata kao Topovske šupe, koja je bila u Beogradu, i onoga što se događalo u prvom periodu funkcionisanja logora na „Starom sajmištu“.
Naime, Jevrejski prolazni logor Beograd - Topovske šupe, kako je precizno nazvan u zakonu, je bio logor koji je bio osnovan prvi, koji je u Beogradu od avgusta 1941. do kraja te godine, u stvari je imao funkciju, kako su Nemci tada to i klasifikovali, kao logor za istrebljenje. Naime, nažalost, u praksi Nacističke Nemačke i režima koji je ovakve aktivnosti i ovakve pogrome, nažalost, sprovodio postojali su logori za istrebljenje i koncentracioni logori u kojima su robijaši bili robovska radna snaga, ali do smrti. Dakle, nije bilo, gotovo uopšte nije bilo šanse za preživljavanje.
Ove prve logore za istrebljenje, poznati u Poljskoj su Aušvic, Belzec, Varšava, Treblinka i drugi, takvi su bili i Jasenovac, Jadovno, Stara Gradiška i takav tretman ubuduće, i u našoj i u svetskoj istoriji, u svakom pogledu treba da dobiju, ali ono što jeste tačno, to jeste da je i u Topovskim šupama ta funkcija bila, nažalost, ostvarena i prisutna.
To se kasnije isto tako kao logor za istrebljenje događalo u Jevrejskom prolaznom logoru Beograd i zato sam prosto ovim amandmanom smatrala da ova dva logora u stvari u tretiranju ovog zakona treba da imaju istovetan tretman, da budu međusobno povezani u budućem proučavanju, jer kako sam član zakona kaže – Memorijalni centar „Staro sajmište“ treba da se osnuje kao ustanova kulture u interesu obezbeđivanja organizacionih kadrovskih i materijalnih pretpostavki za obavljanje poslova u oblasti muzološke i s njom povezane obrazovno-vaspitne i naučno istraživačke delatnosti, sa ciljem negovanja sećanja na žrtve ovih teritorija, ovih predela, ovih centara i ovih mesta u Beogradu. U tom smislu sam smatrala da je potrebno ovakvo povezivanje jedne i druge lokacije na jedinstvenom mestu, jer obezbeđuje jednako proučavanje i zaštitu onoga što se događalo na prvoj lokaciji, odnosno onoga što se događalo na drugoj lokaciji. U tom smislu, smatram da je u potpunosti ostvaren cilj čitavog zakona i čitave namere. U svakom slučaju, ovim povodom želim da još jednom istaknem da je ovo jedna velika odluka i istorijski pristup koji je pokazalo Ministarstvo kulture, predsednik države, Vlada cela i svi radni timovi koji su se uključili u pripremu nacrta, odnosno predloga zakona, u stvari konačno potvrđuje da se Srbija ne stidi svoje prošlosti, ali je umela da zaboravlja žrtve svoga naroda. U tom smislu, vraćanje ovom na ovaj način pokazuje konačno našu krajnju odgovornost. Ovaj odgovoran pristup treba imati do kraja. Mislim da treba u narednom periodu zapisati svako ime, kao što su Jevreji u Jad Vašemu rekli da će on biti aktivan u smislu traženja žrtava sve dok i krajnje, poslednje ime onoga ko je stradao ne bude na tom mestu zabeleženo.
Naravno, nije ovo jedina dobra odluka ovog ministarstva. Potvrdiću i ponoviću da je saradnja sa ministarstvom u ovom mandatu pokazala jedno široko razumevanje i fleksibilnost u rešavanju mnogih pitanja na koja smo u dugom ranijem vremenskom periodu prosto ostali nemi, neodgovorni i nismo ih doveli do kraja. U tom smislu, i kontinuitet rešavanja tako nekih drugih pitanja, donošenja zakona koje smo ovde u Skupštini imali, kao i sa ovim današnjim zakonom, u stvari pokazuje jednu celovitost, jedan celovit nacionalno odgovoran i na visokom nivou pristup pitanjima koja se rešavaju. U tom smislu se postavljaju temelji za ono što će biti strategija razvoja kulture u narednom periodu.
U svakom slučaju, smatram da je ovim urađen jedan veliki posao, ali da naš odnos prema žrtvama ne sme da bude ovim završen i da u stvari sve ono što se događalo na teritoriji Jugoslavije u poslednjim ratovima 90-ih godina takođe u narednom periodu mora da bude predmet opsežnog, odgovornog i celovitog istraživanja u svakom pogledu. Bilo gde i na kom mestu, ko god je pravio nepočinstva, ko god je činio ubijanja mora da bude imenovan, ali istovremeno i žrtve. Time ćemo u stvari pokazati da li je srpski narod bio genocidan u događanjima 90-ih godina, koliko je ljudi stradalo u tom, gde i na kom mestu i Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, na Kosovu i Metohiji. I sve ono što rade pojedini centri na istraživanju žrtava, mesta pogibije ljudi mislim da treba objedinjeno da bude u jednom istorijskom proučavanju, istorijskom sećanju i memoriji koja će ubuduće biti u tom delu ustrojena. Na taj način ćemo odbraniti svoje ime, odbraniti svoju antifašističku borbu, odbraniti svoje spomenike, ali istovremeno odbraniti i našu budućnost i budućnost ovog naroda, u smislu njegove istorijske zaštite i vrednosti koje on ima.
U tom smislu smatram da je i ovakav pomak i amandman koji sam podnela u ovom članu 2. ovog zakona nešto što u svakom slučaju obezbeđuje celovitost proučavanja onih događanja koja su na ovom prostoru bili u prvom periodu 1941. i početkom 1942. godine. Hvala.
Da se nadovežem.
Dakle, još jednom, osobito ministru zahvaljujem na ovoj javnoj pohvali.
Naravno, i meni i vladajućoj koaliciji, SPS, potvrđuje da u stvari dosledno čitanje i proučavanje zakona koji se nalaze pred narodnim poslanicima i njihova analiza, u smislu njegovog kvalitetnog poboljšanja, može u svakom slučaju da doprinese njegovom poboljšanju. I u tom smislu je zadovoljstvo bilo i u ovom prethodnom četvorogodišnjem mandatu, u svakom pogledu saradnja koja je postojala sa Ministarstvom, ako je bila sa iskrenim pobudama, čini mi se i znalački, sa razumevanjem obrazložena i prihvaćena, mogla da dobije ovakav epilog. Još jednom, hvala vam na svemu.
Nema govora na sednicama odbora.
(Beograd, 06.11.2017.)
| Funkcija | Državni organ, javno preduzeće, ustanova, druga organizacija | Izvor prihoda | Interval | Neto prihod | Valuta | Vreme obavljanja / od-do |
|---|---|---|---|---|---|---|
| Narodni poslanik | Narodna skupština Republike Srbije | Republika | mesečno | 90000.00 | RSD | 12.10.2017 - |
| - | Republički fond za penzijsko i invalidsko osiguranje (Penzioner) | Republika | mesečno | 69800.00 | RSD | 05.10.2009 - |