Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Miroslav Martić

Miroslav Martić

Demokratska stranka

Govori

Dobro, vraćam se na Predlog zakona. Kao poslanička grupa DS, mi ćemo podržati ovaj zakon, zato što je on, u suštini, jedno evropsko dostignuće. Molio bih vas da malo utišate ove vaše.
On uvodi neke elementarne moralne principe kada su u pitanju funkcioneri, bilo da su izabrani, bilo da su postavljeni, bilo da su imenovani, zbog toga što, na neki način, doprinosi da se spreči korupcija, da se eliminišu sukobi interesa, zbog toga što obavezuje funkcionere da prijave svoju imovinu.
Doduše, nije najjasnije na koji će to način biti realizovano, ali u svakom slučaju postoji dobra namera zbog toga što sprečava funkcionere da primaju poklone, posebno novčane. Mislim da su to sve dobri predlozi, kada je upitanju ovaj zakon o sprečavanju sukoba interesa.
Međutim, ima dosta nejasnih i loših odredbi. Reći ću ovde i nabrojati samo neke od tih predloga koje ovaj zakon predviđa i koji nisu do kraja jasno definisani, od toga kakav je naziv ovog odbora, preko toga kako se on formira, zatim, broj članova, na koji se način predlaže, na koji način se opoziva ovaj odbor. Postoje velike nedoumice.
Zatim, sama suština zakona je trebalo da bude takva da on bude, na neki način, edukativan i da ne bude represivan. U suštini, kada vi pogledate ovaj zakon, on je prvenstveno represivan. Ali, obzirom da ovaj zakon teško može da bude primenjen ukoliko ne prihvatite veliki broj amandmana koji su podneti na ovaj zakon, mislim da će on, u suštini, pre svega biti edukativan i da će predstavljati branu mnogim funkcionerima da krše neke norme koje su predviđene ovim zakonom.
Zatim, odbor ima funkciju prekog suda, a u stvari, on bi trebalo da ima funkciju, pre svega, da pokreće postupak i nadležnim institucijama predlaže određene kaznene mere ili mere koje su predviđene ovim zakonom, a ne i da utvrđuje postupak i da ocenjuje da li je došlo do kršenja tog postupka.
Zatim, pitanje pokrajinskih i lokalnih odbora nije sasvim definisano. Ono što je meni najspornije i na čemu ću se malo zadržati, to je predlog da funkcioneri mogu biti članovi samo jednog upravnog odbora. Mislim da to nije dobro rešenje. Poslanički klub DS je podneo amandman na ovo rešenje.
Imate vi slučajeva su pojedini funkcioneri bili članovi pet do šest upravnih odbora, a kako neko reče i po desetak. Ne verujem da je ta cifra baš bila realno prisutna. Uzmite da je neko član u nekoliko upravnih odbora, veoma nebitnih, a sa druge strane, da je član upravnog odbora koji je vrlo važan, upravnih odbora banaka, upravnih odbora informativnih kuća ili važnih državnih, odnosno društvenih preduzeća, gde su velike pare kao naknada za članstvo u tim upravnim odborima i velika mogućost da se vrši politički uticaj preko članstva u tim upravnim odborima.
Prema tome, naš predlog je da funkcioner ne treba da bude član nijednog upravnog odbora. Mislim da je to pravo rešenje, ukoliko želite da ovaj zakon onemogući uticaj funkcionera preko upravnih odbora i na funkcionisanje tih javnih sistema, a i na zloupotrebe koje mogu da se dese u tim javnim sistemima.
Ono što su mnogi poslanici isticali, a to je naknada koja se predviđa za članstvo u upravnim odborima. Ovde je pominjana cifra da je to negde oko 7.000 prosečnih dohodaka u Srbiji. To nije teško izračunati. Imate oko 200 odbora, pomnožite sa brojem članova u tim odborima i pomnožite sa sedam prosečnih ličnih dohodaka, pa ćete dobiti tu cifru.
Juče sam slušao izjavu gospodina Lončara, koju je dao posle ove sednice i rekao da to neće znatno opteretiti budžet. To nije bilo teško izračunati. Voleo bih da je ministar ovde otprilike rekao koja je to cifra koja bi bila potrebna za funkcionisanje svih ovih odbora koji su predviđeni.
Znači, prihvatam da to mogu biti možda dva - tri prosečna lična dohotka na nivou Srbije, ali složićete se, sedam prosečnih ličnih dohodaka, to je izuzetno veliki iznos. Vi sa tim parama možete da finansirate radnike "Zastave", koji imaju sada probleme, radnike Bora, koji imaju probleme, a vi obezbeđujete 7.000 prosečnih ličnih dohodaka u Srbiji za finansiranje ovih odbora.
Uostalom, da ovaj zakon nije dobar, pokazuje i veliki broj amandmana koji je podnet. Podneto je oko 100 amandmana. Sama DS je podnela 28 amandmana. Mogu da kažem, u ime DS, i ako ne prihvatite nijedan amandman koji smo mi podneli, poslanički klub DS će glasati za ovaj zakon. Glasaće iz razloga što je bolje da imamo ovaj zakon, ovakav kakav je, a ovaj predlog je prilično loš, nego da nemamo nikakav zakon.
Sa te strane, mislim da je dobro što je ovaj zakon predložen, ali mislim da treba da imate razumevanja za amandmane koji su podneti i da probate da jedan deo tih amandmana prihvatite, da bi Predlog ovog zakona bio što bolji.
Na kraju, uostalom, imate vi i nekih vaših funkcioneri koji su već u sukobu sa ovim zakonom.
Ukoliko ste planirali da na vreme donesete ovaj zakon, onda nije trebalo da predlažete vaše funkcionere u upravne odbore. Uostalom, sporan je status Tijanića. Ne zna se da li je on na BK televiziji ili na RTS-u, da li on tu ima sukob interesa, ali to je manje važno. Mnogo je važnije da čoveka koji nema ni fakultet, koji je jako ideološki ostrašćen i koji je bio kadar JUL-a, predlažete za direktora nacionalne institucije - RTS-a.
Kolege poslanici, evo imam obavezu i odgovornost da govorim neposredno iza mog mladog kolege iz G17, koji koliko vidim nije ovde i koji je nadahnuto i polurevolucionarno govorio i o programu G17 i o ekspozeu mandatara, pa bi možda dobro bilo da čuje i kontraargumente.
Inače dolazim iz grada, jednog od retkih većih gradova, gde je DSS ostala sve vreme u lokalnoj vlasti. To znaju kolege iz DS-a, iako je lokalna vlast mogla da funkcioniše bez odbornika DSS-a, i ne samo sa odbornicima DSS-a, već je lokalna vlast sve vreme funkcionisala i funkcionisaće do narednih izbora. Dakle, u Užicu nismo dozvolili da se politički sukobi ili politička razmimoilaženja između naših političkih opcija prenesu i na lokalni nivo, sve zbog toga što smo, pre svega, vodili računa o građanima i lokalnim problemima koje smo nastojali da rešimo i da se ne bavimo političkim sukobima.
Ovo govorim iz razloga da ovu moju diskusiju ne shvatite kao nekakav politički marketing, već doprinos da čujete neke primedbe i na ekspoze i na koncept Vlade koji je na usvajanju. Poštujući instituciju premijera i na neki način poštujući kandidata za premijera, moram da izrazim veliku sumnju i na način na koji je formirana buduća vlada, i na pojedine delove ekspozea koje je premijer izneo u uvodnoj reči.
Ali, pre toga samo nekoliko komentara na Predlog zakona o ministarstvima. U suštini, ono što se čulo ovde kada su te primedbe isticane i što je daleko najvažnije, a to je bez obzira kakav je koncept tih minsitarstava, da ta vlada pokaže da dobro radi mnogo je manje važno to tehničko rešenje, nego to kako će Vlada raditi i kakve će rezultate pokazati.
Ali, ima određenih primedbi kada su spajana ministarstva, kada se teško mogu spojiti kao što je Ministarstvo za socijalna pitanja i Ministarstvo za rad ili ono što su neki pre mene isticali, a to je Ministarstvo za kapitalne investicije koje je u sebi objedinilo dva ili tri značajna ministarstva, Ministarstvo za saobraćaj i telekomunikacije i Ministarstvo za urbanizam i građevinu, što je po meni prilično nelogično.
Kažem da je najvažnije kako će ta Vlada raditi, a manje je važno kakav je koncept Vlade, kakav je koncept ministarstava. Ono što je u svemu tome pozitivno je što ima mnogo manje potpredsednika Vlade, odnosno ima samo jedan potpredsednik Vlade i za razliku od prethodne Vlade koja je imala šest ili sedam potpredsednika, jasno je da je to bilo politički uslovljeno od stranaka koje su bile tada sa nama u koaliciji i to jedna olakšavajuća okolnost u funkcionisanju buduće vlade.
Koncept manjinske vlade koji je predložen sasvim je jasno da po prirodi stvari nije dobar, to je nesigurna i vlada koja vrlo često mora da pravi kompromise zbog toga što tu vladu čine političke grupacije različitih političkih opredeljenja, različitih ideoloških opredeljenja, različitih programa, a još više zbog toga što imaju podršku od strane SPS-a.
Ovde smo mi čuli, i od predstavnika SPS-a i od predstavnika DSS-a, da oni za tu podršku ništa nisu tražili i nemaju nikakav interes. Da se mi ne zavaravamo, u politici se skoro ništa ne radi iz ljubavi, uglavnom se radi iz interesa. Ako vam nisu tražili sada ništa, to ne znači da vam neće tražiti, odnosno ako ne traže sada, ne znači da u narednom periodu neće tražiti. Sasvim sigurno je bio njihov interes da se ne organizuju i ne raspisuju ponovni izbori, gde bi oni verovatno lošije prošli.
Drugi značajan momenat u tome je što su oni, na ovaj ili onaj način, vraćeni u politički život i to zahvaljujući tome što su ih budući premijer, odnosno stranke ove vladajuće koalicije podržali u formiranju manjinske vlade. To da oni nemaju nikakvog interesa u svemu ovome, videćemo za nekoliko meseci.
Uostalom, videli smo ovde da su vatrenije i zdušnije podržavali ovu vladu poslanici SPS-a nego poslanici DSS-a.
Kada sam slušao juče aktuelnog potpredsednika gospodina Anđelkovića, imao sam utisak da on više podržava i sa više pohvala govori o budućem premijeru, nego što je to bilo kada radio ili govorio o svom predsedniku stranke Slobodanu Miloševiću.
Premijer je u svom ekspozeu, pre svega, istakao pravnu državu i vladavinu prava. To ništa nije sporno i nadam se da se sve stranke ili većina stranaka, kao i većina poslanika, zalažu za jednu pravnu i dobro uređenu zemlju.
Ali, ako se zalaže za vladavinu prava, ne može se zalagati za vladavinu prava samo unutar ove zemlje. Mora se zalagati za vladavinu prava i u međunarodnim odnosima. Mora se zalagati za to da se poštuju neke međunarodno preuzete obaveze. Ne možete biti legalista samo kada je u pitanju vaša zemlja, a da niste legalista kada je u pitanju međunarodna zajednica.
Konkretno, kada je u pitanju Hag, premijer je rekao i da ćemo sarađivati i da nećemo sarađivati sa Hagom. Hag je nužno zlo, bolje da ga nije bilo, bolje da nije bilo razloga zbog čega je on formiran, ali je činjenica da smo mi preuzeli međunarodne obaveze i da svaka nesaradnja sa Hagom može da donese ovoj zemlji velike i ekonomske i političke probleme. Tvrditi da ste legalista samo u vašoj zemlji, a niste legalista kada su u upitanju međunarodni zakoni ili propisi, mislim da tu nema mnogo prostora za nekakav legalizam.
Zatim, kada je govorio o pravnoj državi i vladavini prava, vi znate da je juče istaknuta primedba, kada je budući premijer predložio za ministra pravde Zorana Stojkovića. Već danas u novinama se kaže: "Novi ministar pravde sudio grupi disidenata".
Dozvolite samo kraći deo iz ovog teksta da vam pročitam: "Optuženi za rušenje socijalizma. Tokom 1984. godine profesori, koji su izbačeni sa Filozofskog fakutleta u Beogradu, i grupa mladih liberala i intelektualaca okupljali su se po privatnim stanovima i raspravljali o različitim društvenim temama.
Među profesorima koji su organizovali sesije bili su Mihajlo Marković, Zagorka Golubović, Nebojša Popov, Miladin Životić, Dragoljub Mićunović, Trivo Inđić i drugi.
Iste godine 20. aprila u policijskoj akciji je uhapšeno 28 ljudi, a proces je vođen tokom 1984. i 1985. godine. Pokrenut je postupak protiv "šestorice", zbog ugrožavanja samoupravnog socijalističkog uređenja. Suđenje je vodilo petočlano veće, a predsednik je bio Zoran Stojković", gospodin koji je predložen za ministra pravde.
Gospodo moja, iako je to radio po službenoj dužnosti, želeo bih da premijer ovde kaže, iako možda poseduje stručnost neophodnu da može biti ministar, da li je moralno da ovakav čovek bude budući ministar pravde u tako dobro uređenoj Srbiji, za koju se gospodin Koštunica zalaže?
Zatim, nekoliko reči oko ekonomskog dela ekspozea. Premijer je rekao da će u budžetu biti obezbeđen dodatni deo sredstava za finansiranje poljoprivrede, za oživljavanje proizvodnje, za veća socijalna izdvajanja, a sa druge strane je rekao da će porezi biti smanjeni. Baš bih voleo da vidim kako će izgledati taj budžet gde će poreske stope biti na neki način smanjene, a budžetska izdvajanja povećana.
Kod privatizacije, na koju ste vi imali velikih primedbi, premijer nije o samom procesu privatizacije ili o samom programu ili cilju privatizacije koji će biti primenjeni mnogo govorio, što znači da je, u principu, bio saglasan sa načinom privatizacije koja je do sada urađena, s tim što je pravo onih koji sada dolaze na političku scenu Srbije da preispitaju proces privatizacije i da utvrde da li je bilo nekih nepravilnosti u ovom procesu privatizacije koji je realizovan.
Inače, jedna od najvećih primedbi koju smo ovde vrlo često čuli i od predstavnika DSS-a, a još više od predstavnika SPS-a, bila je u smislu toga da smo mi procesom privatizacije ostavili veliki broj ljudi bez posla, što u suštini nije tačno. Gospodo, ove ljude koji su ostali bez posla ostavili su naši prethodnici, ostavio ih je SPS, kupovao je socijalni mir, ali nije im rekao da taj veliki broj ljudi već odavno ne radi i nema radna mesta.
Veliki broj ljudi je vođen kao nezaposlen, vođen je na plaćenom odsustvu i već pre nekoliko godina oni nisu radili. Gospodo moja, ova vlada im je samo rekla da oni odavno nemaju posla i da su oni odavno ostali bez radnog mesta.
Na kraju, nekoliko reči o ministarstvu za kapitalne investicije, odnosno o budućem ministru, mom komšiji Velimiru Iliću. Da ne pričam o tome koje je on kapitalne investicije obećao Čačku, od fabrike duvana, fabrike za spaljivanje otpada, auto-puta, fabrike automobila. Nijednu od ovih kapitalnih investicija nije realizovao u Čačku.
Njegovo objašnjenje je bilo ili njegovi razlozi zašto to nije mogao da uradi, uglavnom, da je bio sprečan od strane vlade ili je imao problema sa nekim od tada aktuelnih ministarstava. Da zanemarimo to, mislim da će sada on, kao budući ministar, imati potpuna ovlašćenja i da će biti u prilici da realizuje neke od ovih kapitalnih investicija vezanih za Čačak, ali i neke koje su vezane za Srbiju.
Ono što je interesantno, ovih dana se pojavila informacija u novinama da je Čačak, izuzimajući Vojvodinu, grad u kome su najveća dugovanja za komunalne usluge. Da li je to taj srećan grad u kome je Velja Ilić uveo blagostanje i da li on želi takvu Srbiju u kojoj će građani na takav način izmirivati svoje obaveze, komunalne i svake druge.
Uostalom, ko je gledao "Klopku", a čuo sam da su mnogi poslanici gledali, videli su jedno njegovo kadrovsko rešenje koje je nastupalo u "Klopci", a to je izvesni gospodin Jovanović, koji će, valjda, biti njegov zamenik za saobraćaj. Ljudi moji, ako ste ga pažljivo slušali i gledali, videli ste da čovek veze nema sa životom, a kamoli sa saobraćajem ili sa nekakvim kapitalnim investicijama u sferi saobraćaja.
Onošto će Velja vrlo teško objasniti, to je što se ova vlada oslanja na podršku SPS-a. Čovek koji se najviše zalagao da se SPS otera sa političke scene, uostalom i on i ja smo išli 5. oktobra u Beograd, verovatno će imati najveći problem sa svojim sugrađanima i mnogim građanima u Srbiji da objasni otkud odjednom tolika naklonost prema SPS-u.
Njegovo osnovno obrazloženje je da se SPS promenio. U čemu se promenio? U čemu se se promenili Anđelković, Vučelić, Dačić, sem što su možda promenili odela? Znam da ima časnih ljudi i među poslanicima SPS-a koji ovde sede, a i u članstvu SPS. Pričati da su se ovi čelni ljudi u nečemu promenili, ti isti ljudi koji su bili uz Miloševića, to nema nikakvog realnog obrazloženja.
Kada slušate ovih večeri Vučelića, koji ne silazi sa TV ekrana, i kada vam on počne pričati o krađama i o toj jedinoj krađi koja se desila u ovom parlamentu, i o onome što su oni pokrali izbore, i lokalne i predsedničke, i što je cela Srbija nekoliko meseci šetala zbog toga, to porediti sa ovom krađom, to su neverovatne konstrukcije.
I na kraju, da zaključim. Kao politički rival bih, možda, želeo da ovaj koncept Vlade ne uspe, ali kao neko ko sve to ne posmatra politički, zbog Srbije i zbog građana Srbije, i zbog svoje i naše dece, želim da ova vlada funkciniše neko vreme i da napravi neke promene koje je premijer izneo u ekspozeu.
Gospodo moja, kako ste se počeli grliti i ljubiti sa ovima iz Socijalističke partije Srbije, ne sluti da će ovo na dobro izaći. Hvala.
Drage kolege, kao što ste čuli poslanike DS-a koji su govorili pre mene, lista Demokratske stranke – Boris Tadić podržaće ovaj predlog izmena i dopuna Zakona o izboru narodnih poslanika uz jednu veliku ogradu, da postoje određeni nedostaci u ovom predlogu, pre svega u samim odredbama, a i u tome što ovo nije jedno celovito rešenje.
Mislim da nije imalo razloga ni potrebe da se žuri sa ovim predlogom izmena i dopuna zakona, a da se neke manjkavosti postojećeg zakona ne uzmu u obzir.
Dakle, nije sporna namera predlagača i ona, površno posmatrano, izgleda u redu, ali u suštini, mislim da je interes perdlagača bio u tome da pridobije jedan deo glasačkog tela nacionalnih manjina ili bar da stranke nacionalnih manjina veže za svoju političku opciju, a i jedan deo glasačkog tela u dijaspori.
U svakom slučaju, kao predstavnik Zlatiborskog okruga, na neki način, koji ima 10 opština, gde imate opština u kojima su nacionalne manjine, odnosno Bošnjaci dominantna nacionalna manjina, podržavam ovaj predlog zakona, ali ga podržavam i iz jednog drugog razloga, što je Demokratska stranka uvek podržavala i bila na poziciji da treba da podrži prava nacionalnih manjina koja su u skladu sa međunarodnim standardima. Ni tu se ništa nije promenilo.
Ne možemo mi kolektivna prava nacionalnih manjina, kao što su prava na jezik, kulturu i obrazovanje, vezivati za njihova individualna prava. Ipak, individualna prava su ona koja im daju pravo da biraju i da budu birani, a samim tim i da utiču na status nacionalne manjine.
Imamo situaciju sada u parlamentu da zbog ovog cenzusa nacionalne manjine nisu ušle u parlament. To što su ušle preko nekih poslaničkih grupa nije dovoljan razlog da mi ne prihvatimo ovu odredbu u Predlogu izmene zakona. Uostalom, kada bi videli koliko ovde ima predstavnika nacionalnih manjina i na listama ovih poslaničkih grupa koje su ušle u parlament, siguran sam da nema više od 20.
Ako znamo podatak da nacionalne manjine u Srbiji čine skoro milion stanovnika, odnosno oko 980.000 ili 18% stanovnika u Srbiji, onda možemo lako izračunati da bi po toj logici stvari u ovom parlamentu trebalo da bude bar 35 do 40 predstavnika nacionalnih manjina.
Predlog izmena i dopuna zakona nije dobar i zbog toga što ne rešava problem drugih nacionalnih manjina, sem bošnjačke nacionalne manjine i nacionalne manjine Mađara. Imate u Srbiji, po evidenciji koja postoji, oko 25-26 nacionalnih manjina.
Ono što niko za ovom govornicom nije pomenuo – problem nacionalne manjine Roma, koja je, po zadnjem popisu, treća nacionalna manjina u Srbiji; tačnije, njih ima 1,44%, odmah iza nacionalne manjine Mađara i Bošnjaka. To je nacionalna manjina koja se nalazi u najtežoj situaciji, najneobrazovanija i najslabije organizovana u Srbiji, nikakvo zakonsko rešenje u tom smislu predlagač ovde nije imao u vidu, a mislim da ni Srbija nije mnogo učinila da ova nacionalna manjina u bilo kakvoj meri bude zastupljena u ovom parlamentu.
Dakle, mnogo nejasnoća i nedorečenosti, ali iz razloga koje sam vam rekao i pozicije Demokratske stranke, mi ćemo ovaj predlog zakona u ovom delu podržati. Ono što je više sporno, to je ova dopuna koja se odnosi na prava dijaspore ...
(Predsednik: Isteklo je vreme za grupu.)
Preskočiću problem tehničke prirode, koji su ovde pominjali skoro svi predstavnici poslaničkih grupa. Samo ću nekoliko reči reći o političkoj, odnosno suštinskoj dimenziji ovog pitanja. Rekao sam da je namera bila dobra, ali mislim da nije izabran najbolji momenat.
Uostalom i Koštunica je veoma često, kao i predstavnici njegove stranke, isticao da je DSS ta čiji je interes ili na prvom mestu Srbija i građani Srbije. U tom smislu, mislim da DSS, a sa njom i G17 plus kao predlagači treba dobro da razmisle da li je u ovom momentu davanje prava glasanja dijaspori dobro rešenje, tim pre što sam sasvim siguran u ono što su pričali juče i danas radikali, da najveće uporište u glasačkom telu dijaspore upravo ima Radikalna stranka i njena politička opcija, mnogo manje DSS, a mislim da G17 plus uopšte nema uporište u tom glasačkom telu.
I sa te strane nije dobro za Srbiju, koja je u teškom ekonomskom stanju, političkom stanju, a znate kakvo je privredno stanje u Srbiji, u ovom momentu uvoditi pravo na prečac i davati dijaspori da na neki način taj nacionalni korpus stranke koja je osvojila ovoliko glasova, koliko je osvojila, ojača.
(Predsednik: Molim vas da privedete kraju.)
Na kraju, s obzirom da je vreme naše poslaničke grupe isteklo, ništa nemam protiv da se da pravo dijaspori da glasa, ali u neko mnogo stabilnije i srećnije vreme za Srbiju, a u svakom slučaju njih kao građane Srbije treba ispoštovati na jedan drugi način u ovom momentu – omogućiti im da ekonomski ulažu u ovu zemlju i da pomognu da ova zemlja ekonomski ojača.
Dame i gospodo narodni poslanici, nisam siguran da je ovakav početak rada Skupštine ispunio očekivanja građana, još više obećanja koja smo dali u predizbornoj kampanji, a pre svega oni koji su napravili ovakav dnevni red. Naime, obećanja su bila da će se, pre svega, baviti značajnim životnim problemima građana ili važnijim zakonima. Da vas podsetim, u ovom momentu 40 zakona čeka na proceduru izjašnjavanja u Skupštini, predloženih od strane, doduše, sada već vlade koja je na izmaku, a među njima i zakon o stečaju, zakon o porezu na dodatu vrednost, a mi se bavimo pitanjem da li će guverner Narodne banke ostati Kori Udovički ili će biti izabran Radovan Jelašić. Nisam siguran da su građani izuzetno zainteresovani za ovo ili da su to životna pitanja za koja su oni zainteresovani.
Koliko god razumeo želju G17 plus i DSS-a da isprave jednu nepravdu ili nezakonitu odluku koja je donesena ovde u Skupštini, i koja je, uostalom, najviše štete nanela samoj Demokratskoj stranci, pre svega, raspisivanjem vanrednih izbora, zatim i lošim rezultatom na izborima i pored toga što je Demokratska stranka priznala tu grešku, sa druge strane, nemam razumevanja za to što se ovako brzo želi imenovati novi guverner, na istoj sednici. Zar nije bilo normalno da na ovoj sednici, ako ste želili da raspravljamo o toj odluci, raspravljamo o toj odluci i da se na kraju zasedanja izjasnite, ukoliko budete imali većinu, da li je ta odluka stavljena van snage, a na sledeću sednicu da se stavi pitanje imenovanje novog guvernera.
Ovako, imam utisak da ste posegnuli za, kako ovde kažu, neželjenom brzinom, za brzinom, pravo da vam kažem, za koju nisam imao razumevanja kada je i Demokratska stranka tako radila. I onda, kao član Demokratske stranke i poslanik u bivšem sazivu, nisam baš sasvim razumeo zašto je baš bilo neophodno smeniti gospodina Dinkića i zašto ga je bilo neophodno smeniti tako brzo. Inače, mi smo platili cenu tako nesmotrenog političkog poteza.
Bojim se da ste vi već na početku ovog mandata ušli u istu priču, tim pre što ovde nismo čuli nikakve argumente o nestručnosti gospođe Udovički, nismo videli da su devizne rezerve nešto bitnije smanjene, nismo videli da se monetarna politika nešto bitnije promenila. Znači, nijedan argument u tom smislu nije iznesen ovde. Imam utisak, iako vi niste ovde rekli, da su razlozi za stavljanje ove tačke na dnevni red pre svega političke prirode.
Uostalom, to dovoljno govori i činjenica, a i sami ste ovde rekli, da je novi guverner, koga predlažete, bio član G17 plus ili je još uvek. Vi ste rekli da nije bio na visokoj funkciji. Ne razumem - niska, visoka funkcija, član je član. Ako smo želeli da depolitizujemo instituciju guvernera Narodne banke Srbije, onda je bilo neophodno da to bude neko ko nije bio član, a da ne pričam da je bio predsednik Ekonomskog saveta u G17. Uostalom, vi sami znate da u političkim strankama postoje ljudi koji nisu na važnim funkcijama, ali iz senke imaju veliki uticaj i na stranku i na politiku te stranke, te sam stoga siguran da je Jelašić jedan od tih ljudi koji je imao velikog uticaja na politička dešavanja u Srbiji, odnosno na politiku G17, koja je definisana u zadnjih nekoliko godina.
Šta se poremetilo u funkcionisanju Narodne banke Srbije i u momentu kada je Dinkić smenjen i u momentu kada želite da smenite Kori Udovički? Na svu sreću, ništa bitno. Ono što je pričao ministar za privatizaciju Vlahaović - G17, odnosno Dinkić je veoma često isticao svoje zasluge za stabilan dinar ili za stabilnu monetarnu politiku ili za isplaćivanje deviznih rezervi. Sasvim je jasno da to nije isključiva zasluga Dinkića, da je to, pre svega, zasluga Vlade, ali u svakom slučaju i zasluga njega kao guvernera. To je jedino sa čime se Dinkić u predizbornoj kampanji onako zdušno hvalio, pripisujući sebi sve zasluge i za stabilan dinar i za isplatu stare devizne štednje.
Uostalom, možda je malo za razmišljanje zašto baš G17 želi da uzme sve značajne finansijske institucije u ovoj zemlji, od guvernera Narodne banke, preko potpredsednika Vlade, koji bi verovatno vodio finansije, do ministra za finansije. Zašto se niko od vas ne otima, na primer, za Ministarstvo za rad ili Ministarstvo za socijalna pitanja? To su ministarstva koja nisu toliko atraktivna.
Mislim da bi bila dobra varijanta da smo na kraju ove rasprave imali situaciju da možemo da se izjasnimo i da pokušate da obezbedite većinu za ovo glasanje, jer ukoliko se, na primer, poslanici SPO-a naljute ili ako poslanici SPO-a i Nove Srbije ne budu zadovoljni ministarskim mestima, onda je sasvim sigurno da nećete imati većinu da izglasate ovu tačku o stavljanju van snage odluke o imenovanju Kori Udovički.
Onda ćemo potrošiti ceo dan, a vi, gospodo iz DSS-a, doduše i radikali, ali oni su bili u pravu, imali ste često običaj da ovde za govornicom pitate kako trošimo vreme, kako trošimo pare poreskih obveznika i koliko to sve košta, razmislite koliko će ovo koštati ukoliko se stvari vezane za guvernera Narodne banke ne budu odvijale onako kako ste vi planirali.
Evo, da iskoristim priliku, s obzirom da je došao šef poslaničke grupe DSS-a gospodin Dejan Mihajlov. Hteo bih da citiram nešto što je on izjavio za "Novosti" 22. jula 2003. godine. Naime, on je tada naglasio "da bi transfer Kori Udovički iz Vlade u Narodnu banku Srbije značio podjarmljivanje poslednje institucije koja nije bila pod direktnom kontrolom Vlade" i da DSS, kako je potvrdio Mihajlov, neće učestvovati u glasanju, jer se ne slaže sa ovakvim izborom za guvernera. Citiram: "Kori Udovički će biti samo produžena ruka vlasti", rekao je Mihajlov, "to će biti pokušaj da održe socijalni mir štampanjem novca". Još je tražio da izbor podrži apsolutna, a ne prosta većina, kao što mu to, verovatno, u ovom momentu ne smeta.
Znači, povodom pitanja da li će Jelašić biti produžena ruka Vlade - očigledno da hoće, mnogo više nego što je bila Kori Udovički. Kori Udovički nije bila nikada član DS-a i mnogo manje je bila vezana za DS nego što je gospodin Jelašić za G17 i sadašnju političku grupaciju. Drugo, da li se desilo štampanje novca i da li je kupljen socijalni mir sa tim; i, ono što sam ga već pitao, zašto se sada dosledno ne zalaže za jednu apsolutnu većinu kada je u pitanju donošenje ovakve odluke?
Na kraju, oko kursa evra, pošto je on bio zabrinut i još neko iz G17 plus, šta se dešava sa kursom evra, zašto kurs evra raste zadnjih dana. Mislim da bi dobro bilo da se zapitate ima li u tome i razloga što ne možete da formirate Vladu već dva meseca i što su građani Srbije zabrinuti šta se dešava u Srbiji, što stenjete zajedno sa SPO-om i Novom Srbijom oko formiranja te vlade, što pokušavate da napravite nemoguću kombinaciju sa SPS-om i što građani, jednostavno razmišljajući nekom zdravom logikom, sve više kupuju evro.
Mislim da je to daleko od konstatacije koju vi ovde želite da saopštite građanima, da je Kori Udovički ili Narodna banka Srbije ta koja na neki način pušta veću količinu novca u opticaj i da zbog toga evro raste, verovatno aludirajući na to da ona želi da novoj vladi ili vladajućoj koaliciji koja će biti formirana potkopa političke pozicije. Hvala.
Dame i gospdo narodni poslanici, grupa od 13 poslanika je podnela amandman. Naime, podnela je dva amandmana koji su međusobno povezani. Od ovih 13 poslanika šest je iz različitih poslaničkih klubova, a sedam je iz različitih političkih stranaka. Naime, svi poslanici Zlatiborskog okruga su podneli ova dva amandmana, sa izuzetkom poslanika iz SRS-a iz Bajine Bašte, ali i on je rekao da u principu nema ništa protiv ovog amandmana.
Ovaj amandman se odnosi na član 2. stav 1. i traži se da se u tački 135. iznos od 83.865.903 dinara zameni iznosom od 97.246.693 dinara. Drugi amandman da se u tački 160. - Užice, broj 4, zameni brojem 4,4. Obrazloženje amandmana je da se ovaj amandman odnosi na Istorijski arhiv Užice, koji je od izuzetnog značaja, teritorijalno i organizaciono, za ceo Zlatiborski okrug, odnosno 10 opština Zlatiborskog okruga, plus Ivanjica iz Moravičkog okruga, koja takođe organizaciono pripada ovom Istorijskom arhivu.
Istorijski arhiv u Užicu je smešten u zgradi opštine, u podrumskim prostorijama, koje su u jako lošem stanju, i delom u dislociranim prostorijama. Ova građa je sklona propadanju.
Ministarstvo za kulturu, zajedno sa SO Užice i sa ostalim opštinama, pre desetak godina je započelo novu zgradu Istorijskog arhiva, i ta zgrada je delom urađena. Praktično, ukrovljena je. Ovih prethodnih deset godina nije bilo dovoljno sredstava da se ona u potpunosti završi i za njen završetak je potrebno negde oko 35 miliona dinara.
Dogovor sa Ministarstvom kulture je da Ministarstvo obezbedi 50% ovih sredstava, a 50% da obezbede ostale opštine Zlatiborskog okruga i Ivanjica.
Predložili smo, s ozbirom da ovo dogovaranje oko udruživanja zajedničkih sredstava, ide prilično teško, da ovim amandmanom obezbedimo povećanje sredstava u budžetu SO Užice, za negde oko 15 miliona dinara, a da SO Užice preuzme obavezu svih ostalih deset opština i da zajedno sa Ministarstvom za kulturu završi ovu zgradu Istorijskog arhiva.
S obzirom da imamo podršku i opozicionih i pozicionih poslanika Zlatiborskog okruga, nadam se da će i Odbor za finansije, a i ministar imati razumevanja za ovaj amandman. Ja vam se zahvaljujem.
Dame i gospodo, uvaženi poslanici, uvaženo predsedništvo, evo, ja sam jedan od predsednika opština koje je prozvao gospodin Milan Janković, poslanik SPS, da kažemo šta mislimo o ovom zakonu: hvala na pitanju, sve najbolje.
Šalu na stranu, Predlog zakona o lokalnoj samoupravi je jedan temeljni zakon koji, na neki način, reafirmiše ekonomske i političke principe za koje smo se mi zalagali u predizbornim obećanjima i to je jedno od obećanja DOS-a. Ovo je jedan savremeni evropski zakon, rađen na savremenim evropskim principima i na savremenom evropskom zakonodavstvu. Svako ko je imao prilike da se upozna na koji način funkcioniše lokalna vlast u savremenoj Evropi, sasvim će mu jasno biti da je ovaj zakon rađen po ugledu na te zakone u manjem ili većem obimu. Uvođenjem određenih oblasti i ingerencija u lokalnoj samoupravi, kao što
su školstvo, zdravstvo, lokalna policija, socijalna zaštita, društvena briga o deci, to je sasvim prirodan redosled stvari iz mnogo razloga.
Jedan od najvažnijih razloga je što je praktično lokalna vlast imala ograničene ingerencije. Veoma često smo bili u situaciji, kada nas građani pitaju kakva je nadležnost lokalne vlasti, da zaključimo zajedno sa njima da je nadležnost lokalne vlasti veoma skromna.
I, nema mnogo razloga da se brinemo da li će neki od ovih segmenata biti zloupotrebljen od strane predsednika, odnosno gradonačelnika. Uzmimo primer policije: ona nije, bar ovako kako se planira, u poziciji da bude zloupotrebljena od predsednika, odnosno gradonačelnika opština, zato što je jednostavno vezana za komunalne poslove: zar ima nešto prirodnije nego ta lokalna policija, koja treba pre svega da reguliše odnose u sferi lokalnog saobraćaja, komunalnih delatnosti; građani vrlo često oštećuju zelene površine ili drvorede, a ne znate ko je za to nadležan; sasvim je sigurno da pozicija lokalne policije u ovoj oblasti ima i te kakav značaj.
Kada je u pitanju finansiranje lokalne vlasti, nije u redu da ovde predstavnici SPS pominju način finansiranja koji su oni uveli još pre deset godina. Kada to kažem, mislim na princip gde je deo od poreza na promet, koji je bio najveći deo izvora za budžet, ograničen tako da se, kada se ispuni nivo koji je određen u toku jednog meseca, obustavlja taj priliv i ostali deo ide u Republiku. To jeste tako, ali ste to, gospodo, vi uveli. U prethodnom periodu, znači 1996. godine, bio sam potpredsednik opštine, kada je koalicija "Zajedno" bila na vlasti, i taj princip je važio.
Značajno je, ukoliko se ne ostvari taj planirani prihod, ovim predlogom, tj. rešenjem koje je usvojeno, Vlada je dužna da taj deo obezbedi opštinama. Vi imate jedan drugi neograničeni deo, u kome priliv uopšte nije ograničen, opština po osnovu tih prihoda nema nikakva ograničenja.
Ako pričamo oko izbora gradonačelnika, mislim da je najprirodnija stvar da se on bira direktnim i neposrednim izjašnjavanjem; u savremenoj Evropi, u mnogim evropskim i drugim zemljama sveta, taj princip je već odavno zastupljen. To je dobro iz više razloga.
Vi ste imali najviše primedbi da su velika ovlašćenja, gradonačelnika opštine; to je tačno, ali je velika i odgovornost ako se takav čovek izabere direktnim i neposrednim izjašnjavanjem.
Pored toga u prilog ovog rešenja ide još jedan razlog: po prvi put se obezbeđuje da taj gradonačelnik, izabran na neposrednim izborima, bude koliko-toliko politički autonoman, čak i od političke organizacije kojoj pripada. Do sada da se uglavnom dolazilo do mesta predsednika opštine zahvaljujući političkoj opciji koja pobeđuje, a ne zahvaljujući ličnim kvalitetima i sposobnostima. Ovaj put se, ipak, tu stanje menja i pored toga što postoji politička organizacija koja promoviše tog kandidata za gradonačelnika, neophodno je da on poseduje vrlo važne lične, organizacione i stručne sposobnosti da bi bio izabran na to mesto.
Treća stvar: sadašnjem predsedniku opštine, nametana su kadrovska rešenja, a sva odgovornost je bila uglavnom na njemu i građani su doživljavali funkcionisanje opštine preko tog čoveka. Najveći broj funkcionera, od potpredsednika do predsednika izvršnog odbora, su mu nametani kao kadrovska rešenja, čak kada je u pitanju bila ista politička opcija.
Dozvolite, ukoliko preuzima maksimalnu odgovornost, da ima i maksimalno pravo da bira svoje saradnike. I, pri tome, primedba da će predsednik opštine birati sekretara i načelnike ne stoji, jer i u ovoj situaciji predsednik opštine predlaže sekretara, sekretar predlaže načelnike, što znači da opet predsednik opštine predlaže načelnike i u tom segmentu se ništa bitno ne menja.
Nemojte mi zameriti što ću samo kratko reći kakvo je stanje zatečeno u opštini Užice 1996. godine. Od desetak osnovnih škola, pola njih je prokišnjavalo; od pola srednjih škola, četiri su prokišnjavale; hala sportova je prokišnjavala, dva obdaništa su prokišnjavala; da ništa drugo nismo uradili za ovih nekoliko godina, mislim da je dovoljno što smo uspeli da dovedemo te ustanove društvenih delatnosti i škole u red. Ne mogu da kažem da smo mi to uradili zahvaljujući sredstvima isključivo iz budžeta; doveli smo to u red zahvaljujući pomoći i donacijama sa strane, ali smo to doveli u red.
Ako merimo uspešnost prema kriterijumu iz jednog segmenta, koji je ovde Toma Nikolić izneo, a to je gasovod, mogu da kažem da sam vrlo uspešan predsednik opštine Užice i da je Užice vrlo uspešan grad; mi smo uspeli u prethodnoj godini da uradimo 13 kilometara gasovoda na pravcu od Čačka prema Užicu.
Ako već poslanici SPS-a žele da čuju kakav je rezultat, pre svega u privrednom segementu, bio u Užicu u prethodnom periodu - a kažem poslanici SPS-a, jer su u većini gradova uglavnom direktori velikih društvenih firmi bili po političkoj liniji imenovani od strane SPS-a, njihov najveći privredni uspeh u prethodnom periodu bio je očigledno prodaja municije; nju je "Prvi partizan - Namenska" prodao muslimanima i Hrvatima, kojima smo bili u ratu, najstrašnije je ono što smo pročitali danas u novinama - očigledno da je drug Milošević ili njihov partijski šef bio obavešten u vezi s tim.
        Dame i gospodo narodni poslanici, očigledno je da je u Srbiji ovih desetak, petnaest godina kao i u svemu ostalom i u oblasti urbanizma vladao jedan veliki haos. Jedan od najvećih problema u ovom prethodnom periodu, a ja sam u tom periodu bio u lokalnoj upravi u okviru Koalicije "Zajedno", a i sada u okviru DOS-a, upravo je bila bespravna gradnja. Skoro da za ovih prethodnih pet godina od niza problema koje smo imali kao lokalna uprava, a u vezi sa bespravnom gradnjom, nismo uspeli na jedan povoljan način to da rešimo. Bez obzira što smo donosili niz obustava o gradnji, bez obzira što je izrečeno niz kazni i bez obzira što su čak i neki ljudi privođeni na razgovore u MUP. Mi nismo uspeli značajnije da zaustavimo taj  nivo bespravne gradnje, koji je dostigao nepodnošljive razmere, bar kada je Užice u pitanju, a pretpostavljam da je slična situacija i u drugim gradovima.
Iz tih razloga mislim da ovaj predlog zakona o gradnji na neki način pokušava da reši jedan urbanistički građevinski haos koji je do sada postojao u velikom broju gradova u Srbiji. Vi znate da je ovaj postojeći zakon, koji vi hvalite kao zakon koji je ipak bio dosta dobar, na neki način onemogućavao da se značajnije zaustavi ta bespravna gradnja, a iz razloga što kaznene odredbe nisu bile takve da su one koji bespravno grade primoravali da tu bespravnu gradnju zaustave. Ne samo da nisu tu bespravnu gradnju zaustavljali, već su je nastavljali, a u principu se uvek odvijalo tako što građevinski inspektor izda rešenje o obustavi gradnje, ako to ne urodi plodom, onda se preda sudiji, sudija izrekne kaznu.
Međutim, ta bespravna gradnja se uglavnom nastavljala i to po pravilu već ustaljenim načinom, vikendom, subotom i nedeljom i bez obzira na izlazak naših inspekcija. Od građevinske inspekcije preko inspekcije zaštite na radu, preko inspektora rada. Ta bespravna gradnja je uzela takvog maha, da praktično bez nekakvih vidnih zakonskih odredbi i kaznenih odredbi, ona nije mogla biti zaustavljena. Mislim da jedan od načina da se ova bespravna gradnja zaustavi, iako veliki broj primedbi imaju predstavnici opozicije, upravo taj rigidan sistem kaznenih mera, pre svega novčanih, koje su do sada, moramo da priznamo, bile beznačajne. A zatim, ako i to ne da rezultate, sasvim je jasno po ovom zakonu da sleduju i krivične prijave i praktično odgovornost u smislu zatvaranja tih ljudi koji bespravno grade, a bez obzira na to što nemaju ni urbanističke ni građevinske dozvole.
Mislim da je jedna od dobrih mera ovog zakona što je praktično uslov da bi se nekakav objekat priključio na vodovod, kanalizaciju, energetsku mrežu ili PTT mrežu, da ima građevinsku i urbanističku dozvolu, da ima znači svu dokumentaciju koja je potrebna. Primedba da ćemo ovakvim zakonom onemogućiti one ljude koji imaju nizak životni standard i koji na taj način pokušavaju da reše svoj životni problem, praveći stambene objekte i rešavajući svoje stambeno pitanje, ne stoji u ovom momentu. Deo građana Srbije koji najteže živi, pa skoro ništa ni ne pravi, niti ima uslova nešto da pravi. U ovom momentu najviše bespravnih objekata upravo prave neki novokompanovani biznismeni i neki ljudi koji su na lak način dospeli do para. Pri tome, ne samo da odstupaju od urbanističkih i građevinskih uslova, nego prave da im se dopada i na način na koji im se to dopada. Skoro niko od njih, čak ni oni koji su dobili urbanističku i građevinsku dozvolu, ne pridržavaju se te urbanističke i građevinske dozvole, već od nje odstupaju...
(Predsedavajuća: Pet minuta i 30 sekundi.)
... upravo po meri stvari kako im to odgovara. Da je i u ovoj oblasti vladao građevinski haos, dovoljan primer govori to što po nekoj proceni, ima 900 hiljada bespravnih objekata. Najveći građevinski haos je vladao između ostalog i na Zlatiboru, žao mi je što vreme ističe, hteo sam na konkretnom primeru da vam kažem kakav građevinski haos vlada na Zlatiboru i na koji se način...
(Predsedavajuća: Šest minuta.)
... to dešavalo. Opštinsko rukovodstvo Čajetine je smenjeno pre dve godine i to opštinsko rukovodstvo SPS-a i direktor Direkcije, upravo zbog tog urbanističkog haosa na Zlatiboru. Da vam ne pričam o jednom vašem bivšem poslaniku, članu SPS-a, a u zadnjem periodu JUL-a, gospodinu Čutoviću, koji je na Zlatiboru radio šta je hteo i kako je hteo.
(Predsedavajuća: Šest minuta i 30 sekundi.)
Sve se to dešavalo pod budnom kontrolom legendarnog ministra Baneta Ivkovića, iako vi kažete da on sjajno obavlja svoj posao. Hvala. (Aplauz.)
Uvaženo predsedništvo, gospodo poslanici, po prvi put sam pomislio i očekivao da ćemo bar kod ovog predloga zakona na neki način biti jedinstveni, i pozicija, i opozicija, iz razloga što mislim da bar većina poslanika u ovoj skupštini nema razloga da se pribojava ovog zakona.
Ali, iznenadio sam se kada sam čuo i predloge da ovaj zakon treba da bude povučen. Prihvatam na neki način primedbu opozicije, u smislu da treba da bude oštriji, i spreman sam da deo tih amandmana, koji poboljšavaju ovaj predlog zakona, treba prihvatiti, ali da treba povući sasvim ovaj zakon, to ne mogu da shvatim.
Da li je on baš pravno utemeljen, nisam te struke, postoje ovde pravnici, a verujem da jeste, ali sasvim sigurno je duboko moralno utemeljen i sasvim sigurno je pravedan na određen način. Mi smo svedoci, nažalost, zadnjih deset godina, da se u ovoj zemlji dešava jedna agonija, jedna neviđena krađa, kriminal, mito i korupcija.
Iz statističkih podataka znamo da smo druga zemlja po korupciji na svetu. Sve se to dešavalo u ovih zadnjih deset godina, uz blagoslov bivših vladajućih stranaka, SPS-a, JUL-a, i donekle radikala. Desilo se stravično raslojavanje u ovoj zemlji, postali smo društvo, sa jedne strane, bogati, a sa druge strane, ljudi koji su bukvalno na kazanu. Voze se džipovi, automobili najčuvenijih maraka, a, s druge strane, ljudi nemaju para deci da daju za doručak.
S jedne strane, velelepne vile i jahte, a sa druge strane, gospodo, ljudi nemaju ni elementarne uslove za život. Deset posto građana u Srbiji živi u sjaju i raskoši, a 90% živi u krajnjoj bedi. Ubeđen sam da ovaj predlog zakona o porezu na ekstra dobit malo, ali ipak ispravlja ovakvo stanje, koje je trajalo već 10 godina.
Ukoliko imate primedbi, gospodo iz SPS-a, pošto već negodujete u vezi sa ovom diskusijom, a i negodovali ste juče u raspravi, zašto se ovaj zakon donosi, zašto niste probali da donesete neki sličan zakon, pa da sve to što se dešavalo u Srbiji sankcionišete na određen način?
Slušao sam jednoga od vaših kolega ovde, ispalo je da, prosto, mi uvodimo taj zakon da bi na neki način sankcionisali sve one koji su pripadali vašim krugovima i koji su se obogatili po tom osnovu, a sada preko noći prelaze u poziciju. Nema tu razlike, gospodo, i jedni i drugi treba da budu oporezovani ovim zakonom.
Nemam ništa protiv onih koji su svojim normalnim radom, dugogodišnjim radom, stekli bogatstvo u ovoj zemlji, i to je u normalnom svetu jedna tradicija, gde uz određeni rad stičete i određeno bogatstvo. Ali, nema zemlje na svetu, gde se preko noći moglo postajati bogataš, kao što se postajalo kod nas, nema zemlje u svetu, gde su preko noći nicali novokomponovani biznismeni, koji su postali bogataši za godinu ili dve dana. Zahvaljujući tome što je zemlja, manje ili više, bila u ratu ovih desetak godina, zahvaljujući tome što su bile sankcije, oni su uspevali da se bogate, i, dok su jedni ginuli na ratištima i ostajali bez ičega, drugi su sticali bogatstvo.
Između ostalog, ovaj zakon je, i za one koji su se snašli. Godinama slušam tu priču, kako se ljudi snalaze. Da li se oni snalaze zato što su sposobni, stručniji, nešto izuzetniji ili zato što su našli sistem da budu bliski onima koji su na vlasti i koji o tome odlučuju?
Znate kako su se snalazili - snalazili su se tako što su se učlanjivali u stranke koje su na vlasti i zato što su bili bliski vlasti. Bliski su bili SPS-u, a pre svega JUL-u. Zašto se desio proces iščlanjenje iz SPS-a i njihovog prelaska u JUL - pa javna je tajna, bar u kraju u kome ja živim, u Užicu, da se deo ljudi koji je bio pred zatvorom, protiv kojih su bile već spremljene krivične prijave, učlanjivao u JUL da bi izbegao tu krivičnu odgovornost.
Uostalom, uvek sam govorio, ipak je SPS bila jedna organizacija, za razliku od JUL-a, koji je bilo čisto interesna i polumafijaška organizacija, ali to ne oslobađa odgovornosti SPS, jer su te dve stranke ipak bile na vlasti i pomagale jedna drugu.
I, molim vas, nađite mi iz vrha JUL-a čoveka koji se bavio nekakvim poslovima, a koji je bio čist u tim poslovima. Ako se setimo deviznih kredita, ko je mogao dobiti devizne kredite - mogli su dobiti ljudi koji su bliski vlasti. Devizni krediti su uzimani u stotinama hiljada maraka, a zahvaljujući inflaciji vraćeno je po nekoliko hiljada maraka.
Zar vi mislite da to ne treba oporezovati? Ili, kvote za uvoz - ko je dobijao kvote za uvoz. Jasno, samo oni koji su bili bliski Vladi, bliski vama, gospodo, koji ste bili u Vladi i čija je vlada bila na čelu ove države 10 godina.
Ili, kupovina deviza. Znate da su devize kupovane po zvaničnom kursu koji je bio niži 5-6 puta od crnog kursa. Da li vi mislite da to ne treba oporezovati? Da li vi mislite da ovaj narod to ne zna? Da ne pričam o švercu cigareta, nafte, pa čak i lekova, što na neki način podleže i krivičnoj odgovornosti.
U sklopu svega ovoga, najzad će biti oporezovani i velelepni stanovi, koji su dobijani, sa kvadraturom od 170 i više metara. To nisu stanovi, to su dva-tri stana. Stan od 176 kvadrata, to su tri stana. U normalno vreme bi to možda bilo i normalno. Ovo je nenormalno vreme, još je bilo nenormalnije u nekom prethodnom periodu, a još je nenormalnije što ljudi koji su uzeli te stanove pričaju o tome kako je trebalo braniti Kosovo, izlaze ovde i pričaju o izbeglicama, a sa druge strane, uzimaju te stanove. Zamlaćivali su ovaj narod sa idejama o velikoj Srbiji, o tome da su Srbi nebeski narod, a sada plaču nad njihovom sudbinom, ali im ne smeta da uzmu stan od 176 kvadrata, kao članovi Vlade. Izvinjavam se, ispravite me, možda i nešto više.
Doveli smo ovaj narod na ivicu egzistencije. Gospodin Tomislav Nikolić, slušao sam ga dva puta, ovde izađe i objašnjava kao da je to što je dobio ili što je uzeo taj stan sasvim moralno i sasvim u redu. Gospodine Nikoliću, da je to moralno i da je to u redu, i da ste vi moralan čovek i da je to pošteno, vi ne biste izlazili bar da branite tu činjenicu ovde. Uzeli ste stan u periodu kada ova zemlja ima 400.000 izbeglica iz Hrvatske i iz Republike Srpske, kada ima 200.000 izbeglica sa Kosova, kada još mnogi nemaju nikakav krov nad glavom. Žive po barakama i žive po halama. Vi ste, gospodine Nikoliću, kao potpredsednik Vlade, uzeli tri stana.
Gospodine predsedniče, gospodo poslanici, takođe je u pitanju povreda Poslovnika, član 98, govornik je govorio 10 minuta i od tih 10 minuta ništa nije rekao što je u skladu sa dnevnim redom. Uglavnom, poslanik Tomislav Nikolić skoro nikada ne govori ono što je u skladu sa dnevnim redom.
Gospodine predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, prekršen je član 98. koji u prvom stavu kazuje da govornik može da govori samo o pitanju koje je na dnevnom redu. Uvažavam vašu toleranciju i strpljenje, pre svega kada su poslanici Radikalne stranke u pitanju. Oni konstantno krše ovu odredbu Poslovnika.
Evo, čak i poslanici SPS-a se smeju na njihove diskusije ovde, ali ne mogu da shvatim da onda imaju primedbe na to zašto ovde nema predstavnika Vlade, 80% njihovog vremena nije vezano za dnevni red, nije vezano za tačke koje se razmatraju i onda postavljaju pitanje - zašto ovde nema predstavnika Vlade? Da, zato nema.
A uzgred budi rečeno, poslanici se razumeju i u ekonomiju, i u pravo, i u medicinu, i u zdravstvo, u sve se razumeju, i po svim pitanjima se javljaju, po svim tačkama se javljaju, i pritom stalno zloupotrebljavaju ovaj poslovnik. 80% njihovog vremena je vreme koje nema veze sa dnevnim redom koji je na zasedanju Skupštine.
Uzeću karakterističan primer - poslanik Veljković Miroljub je ovde kukao zašto nema predstavnika Vlade, pričao skoro 5 minuta van dnevnog reda, a kada je završio priču, pričao je o tome koliko su izmene i dopune Zakona o braku i porodici važne, posle toga je napustio sednicu.
I na kraju, svako od poslanika Radikalne stranke ko se javljao - nemojte uopšte da se nervirate, vi ovde stalno istu priču pričate.
I na kraju, gospodine predsedniče Skupštine, mislim da nije u redu što ste dozvolili poslanicima Srpske radikalne stranke da svaki završava priču u smislu komentara kako je Vuku Obradoviću sve ovo neko smestio. Mislim da sa ovim vređate naše koleginice poslanice, a da sam na mestu Vuka Obradovića, ja bih se zamislio zašto me Radikalna stranka brani.
(Narodni poslanik Aleksandar Vučić traži repliku).
Dame i gospodo, javljam se po istom članu, znači, povređen je član 99, i to ništa nije čudno. Gospodin Janjić, uvek kada izađe ovde, on ovaj član krši. S obzirom da gospodin Šešelj, uvek kada izađe ovde, Poslovnik po malo zloupotrebi, dozvolite da i ja ovaj put zloupotrebim, obzirom da prvi put iznosim to.
Evo, mesec dana ovde strpljivo slušamo poslanike opozicije, pre svega Radikalne stranke, uz niz amandmana koje oni podnose, i uz javljanje svih njihovih poslanika, po svakoj tački dnevnog reda, uz obrazloženje da oni žele građanima da pokažu kako su ovi zakoni katastrofalni za njih i kako oni žele da poboljšaju te zakone.
To je priča za one koji ne razumeju šta u stvari želi Srpska radikalna stranka i Socijalistička partija Srbije, i uglavnom vrše opstrukciju rada ovog parlamenta. I to uz časne izuzetke pišu referate i dolaze ovde da čitaju te referate, koje prepisuju jedni od drugih. Kada bi gospodin predsednik insistirao da poslanici Srpske radikalne stranke i Socijalističke partije Srbije ovde usmeno izlažu, teško da bi od tih referata nešto ostalo.
A sada da se vratim na gospodina Janjića, obzirom da on često voli ovde da maše novinama, ono što je najgore od sveta je ono što se desilo pred kraj vikenda i što su zabeležile sve novine, a evo, na primer i "Danas", piše u naslovu - "ne bi bio ni prvi, ni poslednji balija, koga sam zaklao". Gospodin Janjić je uvredio poslanika DOS-a, Meha Omerovića. Ja znam da su poslanici zaštićeni zbog svog verbalnog izražavanja i zbog glasanja, ali nisu zaštićeni zbog svog dela.
Ja predlažem, žao mi je što ovde nije ministar pravde, da se gospodinu Janjiću oduzme poslanički imunitet i, obzirom da je on tvrdio da je ovo uradio, da se utvrdi da li je on ovo uradio?
I vrlo često se, gospodine Janjiću, pitam - obzirom da vidim da ste stalno u zelenim odelima, odakle vam tolika zelena odela?