TOMISLAV NIKOLIĆ

Srpska napredna stranka

Tomislav Nikolić rođen je 15. februara 1952. u Kragujevcu. Tehničku školu, građevinski smer, završio je u Kragujevcu. Zaposlio se 1971.godine u Građevinskom preduzeću "Žegrap“ gde je radio do 1978.godine kada prelazi u firmu "22. decembar“. Bio je i tehnički direktor Komunalnog preduzeća u Kragujevcu. Studirao je na Pravnom fakultetu u Kragujevcu, ali je studije prekinuo i zaposlio se. Kasnije je završio Fakultetu za ekonomiju i inženjerski menadžment u Novom Sadu.

Početkom devedestih bio je aktivan u Narodnoj radikalnoj stranci. Na njegovu inicijativu došlo je do ujedinjenja te stranke i mesnih odbora Srpskog četničkog pokreta Vojislava Šešelja i stvaranja nove stranke 23. februara 1991. godine pod nazivom Srpska radikalna stranka. Za predsednika SRS izabran je Vojislav Šešelj, a Nikolić za potpredsednika.

Kasnije je tri puta biran za zamenika predsednika stranke, poslednji put na Sedmom otadžbinskom kongresu SRS 8. oktobra 2006. godine.
Podneo je ostavku na sve funkcije u Srpskoj radikalnoj stranci 6. septembra 2008. godine.
Nakon mesec dana osnovao je Srpsku naprednu stranku na čijoj je Osnivačkoj skupštini 21. oktobra 2008. izabran za predsednika.
Nikolić je od 1992. godine poslanik u Skupštini Srbije i jedini poslanik koji je biran u svaki saziv od 1992. godine.
Zbog političkog delovanja, 1995. godine osudjen je na dvomesečnu kaznu zatvora koju je izdržavao u Gnjilanu.
U martu 1998. godine izabran je za potpredsednika Vlade Srbije. Podneo je ostavku 14. juna 1999. godine kada je u Skupštini Srbije prihvaćena odluka o dolasku stranih trupa na Kosovo, ali je tadašnji predsednik Srbije Milan Milutinović doneo uredbu po kojoj svi članovi Vlade ostaju na svojim funkcijama, pa je do 14. avgusta 1999. bio potpredsednik Vlade.
Od avgusta 1999. obavljao je dužnost potpredsednika Savezne vlade dok je premijer bio Momir Bulatović.
U maju 2007. godine izabran je za predsednika Narodne skupštine Srbije, ali je posle pet dana smenjen.
Četiri puta je bio kandidat za predsednika Srbije. Učestvovao je na predsedničkim izborima 2000. godine i osvojio treće mesto iza Vojislava Koštunice i Slobodana Miloševića.

Na predsedničkim izborima 2003. godine dobio je najviše glasova (47%), ali zbog nedovoljne izlaznosti nije postao predsednik. Na ponovljenim izborima 2004.godine u prvom krugu osvojio je najviše glasova, a u drugom krugu izgubio od Borisa Tadića u odnosu 45 prema 53,7 odsto. Na poslednjim predsedničkim izborima 2008.godine Nikolić uspeva da osvoji više glasova nego što su radikali ikada osvojili na nekim izborima (2.197.155 glasova odnosno 47,97 odsto) i zanemarljivom razlikom izgubi od svog protivkandidata (2.304.467 glasova odnosno 50,31 odsto.
U mladosti se bavio atletikom.

Oženjen je Dragicom, ima sinove Radomira i Branislava, unuku Lenku i unuke Dimitrija, Vojina i Janka.
Poslednji put ažurirano: 08.02.2017, 14:38

Osnovne informacije

  • Srpska radikalna stranka
  • Beograd
  • Kragujevac
  • 15.02.1952.

Statistika

  • 0
  • 0
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

Članstvo u radnim telima

Poslanik nije ni u jednom radnom telu.

, 15.02.2013.

Dame i gospodo narodni poslanici, vaša svetosti, časni oci, vaše ekselencije, dame i gospodo, na današnji dan pre 209 godina je podignut Prvi srpski ustanak, a pre 178 godina je donet Sretenjski ustav, prvi demokratski Ustav Srbije.
Uspesi u Prvom i Drugom srpskom ustanku u evropskoj istoriji, poznatim kao srpska revolucija, omogućili su da u vreme vladavine kneza Miloša Obrenovića, budu postavljeni temelji moderne srpske nacije i države.
Sretenjski ustav je sadržao najsavremenija civilizacijska rešenja tog vremena. Njime je u Srbiji utemeljena demokratija i stvoren osnov za rešavanje važnih pitanja tadašnjeg srpskog društva, kao što su nacionalna emancipacija, razbijanje feudalnih ustanova i ljudska prava.
Ustav je rađen po uzoru na francuske ustavne povelje iz 1814. godine i 1830. godine i Belgijski ustav iz 1831. godine. Jedan je od prvih demokratskih ustava u Evropi i pokazuje kako je u Srbiji, čim su se stekli uslovi, stvarana organizovana država, zasnovana na osnovnim načelima pravde.
Ustav je usvojen na zasedanju Narodne skupštine, održanom 15. februara 1835. godine, na veliki hrišćanski praznik Sretenje. Skupština je zasedala u Porti pravoslavne crkve u Kragujevcu, tadašnji predstavnici Kneževine.
Ustavom je Miloš ograničio svoju vlast, rekavši: "Zaklinjem se svetom, jednoslušnom i nerazdjelnom trojicom, da ću Ustav Knjaževstva Serbije držati točno i sovstvjeno u cijelosti, i da ću svakog pridržavati da ga, takođe, u cijelosti drži, da ću braniti nepovredivost pravoslavne vostočne cerkve u Serbiji, da ću svim silama i sredstvima čuvati cijelost Serbije i opštenarodnu slobodu ličnosti i bezbijednosti imanja i prava svakog Srbina, a najposle da ću se svakojako starati da obezbijedim i uzvisim blagostojanije i svega naroda srpskoga voopšte i svakoga Srbina ponaosob, tako mi Bog pomogao."
Poseban odeljak Ustava je posvećen ličnim pravima građana, neprikosnovenosti lične slobode, nepovredivosti svojine, slobodi veroispovesti. Posebna pažnja je posvećena jednakosti i pravu na izbor življenja.
Ustav je sadržao i odredbe koje se odnose na određen broj procesnih prava, kao što su ne bis in idem, nullum crimen sine lege, pravo na žalbu višoj vlasti, zabrana retroaktivnosti zakona.
Ustav eksplicitno zabranjuje ropstvo, stipulišući: "Kako rob stupi na srpsku zemlju, otonoga časa postaje slobodnim, ili ga ko doveo u Srbiju, ili sam u nju pobegao".
Međutim, usvajanje Sretenjskog ustava nije naišlo na odobravanje u inostranstvu. Prigovoreno je kako je nezamislivo da Srbija ima Ustav kakav nema veći deo evropskih zemalja. Postavljalo se čak i pitanje šta će Srbiji ministarstva, a među njima i Ministarstvo inostranih dela i šta će Srbiji zastava? Bilo je, po njihovom mišljenju, revolucionarnih elemenata koji su došli pre svega iz Francuske. Zatraženo je suspendovanje Ustava. Obrazložen je zahtev jednostavnom sentencom – Ustav treba menjati jer je uneo francuski rasad u tursku šumu.
Knez Miloš je povukao objavljeni Ustav. Želeo je da samostalno vodi svoju državu. Ispunio je zahteve svog naroda, ali je morao da se pokori volji sila od kojih je zavisio. Zato je istorijski put srpske ustavnosti bio posut trnjem, pun uspona i padova, brisan vetrovima sa istoka i zapada. Na ustave Srbije, narodne ili oktroisane, savremene ili manje savremene, uticalo je istorijsko breme viševekovne zavisnosti od tuđe volje ili bolje reći samovolje.
Na našu pravnu tradiciju možemo da budemo ponosni, bez obzira na teške istorijske okolnosti. Od Dušanovog zakonika šest samostalnih ustava koje je Srbija imala kao Kneževina, a zatim kao Kraljevina, donetih 1135, 1138, 1869, 1888, 1901, 1903. godine do savremenih ustava i važećeg iz 2006. godine, Srbija ima svetlu tradiciju, koja nimalo ne zaostaje za onom u drugim evropskim zemljama. Tome su najviše doprineli naši običaji, koje su nam preci, nekada u pesmama, nekada u predanjima, prenosili sa generacije na generaciju, kao i univerzalne vrednosti koje su utkane u suštinu našeg bića.
Običaji su osnovni izvor svakog našeg propisa, zakona, ustava. Zato su kod nas neprikosnoveni poštenje, poštovanje drugih, patriotizam, slobodoumlje. Tako je u Srbiji vekovima bilo i biće.
Snaga ustava proizilazi iz spremnosti i odlučnosti svakog građanina da ga brani. Bez podrške građana ustavna prava bi bila zagarantovana samo na papiru kao spisak lepih želja, obavezanih rečima i delima velikih predaka, koji su u izuzetno teškim okolnostima uspevali da sačuvaju našu otadžbinu. I danas moramo da odbranimo Srbiju, lepu, demokratsku državu, satkanu od žrtava svih koji su pali braneći je, da sačuvamo Srbiju u okviru njenih granica.
Možda će sutra neke umne glave izvrgavati podsmehu ove moje reči. Napisaće i izreći da su žrtve iskušenja besmislene. Srbija je demokratska zemlja u kojoj je i to moguće. Voleo bih kada bi im uzor bili oni koji o svojoj državi pišu i govore, a žive u državama članicama EU, recimo.
Promenila se Srbija, dozvoljava svakome da glasno i nekažnjeno iskaže svaku svoju misao. Da je ovakva Srbija postojala ranije, ja nikada ne bih zbog izgovorenih reči bio u zatvoru. Da je ovakva Srbija postojala ranije, mnogi bi odavno bili u zatvoru zbog izvršenih krivičnih dela. Ali, i posle najtamnijih noći sviće jutro. Izborili smo se za demokratiju, borimo se protiv kriminala, borimo se da zaposlimo Srbiju, pregovaramo sa privremenim institucijama u Prištini i sa pravom očekujemo datum za pregovore sa EU.
Ne smemo da gubimo nadu i nećemo da prekinemo pravedne napore za očuvanje naše teritorije i identiteta našeg srca i duše, Kosova i Metohije. I danas su aktuelne reči Knjaza Miloša i svih koji su pre nas stvarali Srbiju kao državu u kojoj se živi na osnovu demokratskog Ustava. Zato vam kažem da sam izabran da branim Srbiju, pridržavajući se tačno i savesno Ustava Republike Srbije. Ne postoji niko drugi koga bih slušao. Očekujem da i vi, izabrani predstavnici građana, sve svoje napore usmerite ka zajedničkom cilju – očuvanju našeg bića u našoj zemlji, ponosnoj Srbiji.
Svim građanima Srbije čestitam Dan državnosti. Hvala vam na pažnji.

Prva sednica Prvog vanrednog zasedanja, 12.01.2013.

Dame i gospodo narodni poslanici, stupanjem na dužnost predsednika Srbije, uskratio sam sebi mnoga prava, čak i pravo da odgovorim na uvrede. Zato se ne obazirem na izrečene uvrede, mada sam gost u vašem domu. Čak i na izrečeno – gotov je. Tu bih želeo da citiram Šantića, valjda on nije želeo da vas uvredi, kaže – babo moja, ni živih se nisam bojao dok su bili za užasa, a kamoli mrtvih pasa.
Ne bi bilo dobro da je drugačije. Uostalom, niko me nije terao da pobedim u nemogućim uslovima. Dvadeset godina sam bio neprekidno narodni poslanik. Tukao sam se, psovao, tukli su me, iznosili su me iz sale, ali nikada, nikada kada se govorilo o Kosovu i Metohiji i kada su drugi predlagali platforme, makar koliko da sam im bio suprotstavljen.
Zašto sam predložio platformu, a potom i rezoluciju? Zato što to do sada niko nije smeo, a trebalo je odavno. Da li sam srećan što ćete da usvojite ovakvu rezoluciju? Nisam. Da li bih bio srećan da ste usvojili rezoluciju koja bi predstavljala sto posto mojih želja? Ne bih, to bi bio samo spisak lepih želja. Imao bih celu noć da odgovaram, ali pokušaću da skratim, pošto je izgleda u Srbiji lakše biti protiv Srbije, nego za nju. Mentori to ne vole.
Neprekidno ponavljate u Skupštini da smo krali na glasanju za Ustav. Živimo u državi u kojoj neki narodni poslanici tvrde da smo glasali kad smo proglašavali Ustav, a po tom Ustavu izlaze na izbore, formiraju poslaničke grupe, imaju privilegije, žive bolje od drugih građana Srbije.
Pitate da li je ovo trebalo ponuditi Rugovi? Sedamnaest puta sam putovao na pregovore sa Rugovom u Prištini. Profesor Ratko Marković je predvodio delegaciju. Ja sam bio član. Jedanput smo razgovarali sa njim, ali Albanci su tada imali podršku da krenu drugim putem, a mi smo, ako se sećate, bili pod sankcijama, u izolaciji. Mi nismo imali nikakvu podršku.
Pričali ste ovde o podršci meni. Meni ne treba podrška politička. Ja i nisam političar, samo sam predsednik Srbije. Minimalizujete uticaj EU. Ja u nju nisam zaljubljen. Ali, kako je DOS došao na vlast? Zato što je EU uvela sankcije tadašnjoj našoj državi i nije moglo da se preživi. Da je moglo da se živi bolje pod tim sankcijama, DOS nikada ne bi pobedio one koji su tada bili na vlasti.
Neki predlažu da odmah siđemo sa evropskog puta, a da li su nam, dok su bili na vlasti, otvorili druge puteve? Ne. Mi moramo da ne naljutimo EU i da otvaramo nove puteve. Zašto da brišemo stavove vezane za EU, kada smo se obavezali da nikada ne priznamo nezavisnost Kosova i Metohije? Ako to bude suprotstavljeno, odustaćemo od EU.
Ne stidim se kompromisa koje sam postigao sa Vladom Republike Srbije. Ne prihvatam optužbe da smo zauzeli odbrambeni stav, ako to znači da nemamo poziciju. Poziciju imamo.
Zakon o suštinskoj autonomiji do sada nije donet. Sada nas neki optužuju da nemamo taj zakon. Nisu mi promakli i odbacujem optužbe da za članstvo u EU predajemo Kosovo. To je skoro bezobrazluk, gospodine profesore. Time se opravdava činjenica da neki ljudi za osam godina nisu smeli da rešavaju pitanje Kosova i Metohije, osim jednog voza koji je vozio jedan dan.
Ako platforma ima maksimalističke zahteve, šta vi u stvari hoćete? Ja sam u životu izgubio mnogo, a Kosovo ne smem zato što nije moje. Mogu da se uklonim iz ovog procesa, da ga vodite kao u dosadašnjih 12 godina i da budem miran, pošto za mog života Albanci neće stići do Kragujevca i da budem nemiran zato što bi bili u Kraljevu i Vranju.
Nosim svoj krst. Ponesite, gospodo poslanici, makar krstić. Pokažite snagu srpskog parlamenta kada se rešava srpsko pitanje. Slušajući vas, zahvalan sam Bogu što neki od vas nisu bili u mogućnosti da odlučuju o Srbiji 1389, 1804, 1912, 1914. godine i svih naših godina. Dođe mi da se smejem i da plačem posle kritika prve platforme da je neostvariva, nerealna i populistička, u želji da vi pokažete jedinstvo, primerim je mogućem, a onda tu platformu napadnete i tražite da vratim onu za koju ste rekli da nikada za nju nećete da glasate.
Moji sinovi i ja ratovali smo za Srbiju, moji unuci, vaši sinovi, vaši unuci neće morati ako ste spremni da mi pomognete. Potpuno mirno, čiste savesti, predajem vam svoju ostvarivu ideju na glasanje. Nisam želeo da budem predsednik koji se krije i beži od odgovornosti do kraja mandata. Neki od vas verovatno nikada nećete prihvatiti da sam i vaš predsednik. Nije me briga. Važno je samo šta misle građani, da li sam opravdao njihovo poverenje. Tog suda se ne bojim zato što radim mnogo i čestito. Bojim se samo da neki nisu shvatili da Kosovo i Metohija ne ostaju ni meni ni njima. Oko Kosova nasleđuje se samo muka, a dobar domaćin iza sebe ne ostavlja muku, probleme i nerešena pitanja. Odbacujem primedbe DS.
Želim da vam pročitam tri stava svoje platforme koju je Vlada prihvatila, a nije ih uvrstila u rezoluciju, prvi, drugi i poslednji: "Vlada Republike Srbije će u cilju zaštite državnih interesa u daljim dogovorima sa PIS u Prištini polaziti od toga da svako rešenje, bilo opšteg ili nekog posebnog pitanja, o privremenom, prelaznom ili konačnom statusu Kosova i Metohije, o položaju Srba u pokrajini ili o zaštiti srpskog, verskog i kulturnog nasleđa, mora da bude u skladu sa Ustavom Republike Srbije i Rezolucijom Saveta bezbednosti UN 1244. U okviru tzv. tehničkog dijaloga za oblasti energetike i telekomunikacija, koji je uslov za otpočinjanje pregovaračkog procesa EU, Vlada neće omogućiti promenu stanja na terenu u korist PIS, slabljenje pregovaračke pozicije Srbije u političkom dijalogu na visokom nivou i potencijalnoj destabilizaciji bezbednosnih prilika". I poslednji: "Ovu političku platformu za razgovore predstavnika Vlade Republike Srbije sa predstavnicima privremenih institucija samouprave ili PIS u Prištini, Vlada usvaja na predlog predsednika Republike Srbije, sa kojim preuzima zajedničku odgovornost za njeno ispunjavanje".
To je pretpostavljam bolje nego ovo: "Koristim ovu priliku, dragi Roberte, da još jednom istaknem da za Republiku Srbiju Sporazum o integrisanom upravljanju znači da će Euleks imati isključivu izvršnu vlast na administrativnim prelazima 1 i 31 i da će upravljati svim pitanjima vezanim za carine u ime Prištine. Takođe, za Republiku Srbiju, Sporazum o integrisanom upravljanju predstavlja garanciju da će Srbi na severu imati neometan ulazni i izlazni prolaz kroz kapije 1 i 31 sa srpskim dokumentima i tablicama, dok ne bude drugačije dogovoreno u procesu implementacije".
Želeo sam da tekstovi platforme i rezolucije, koju sam takođe predložio, budu prihvatljivi za većinu, zato što o ovome tek treba da se pregovara sa Prištinom. Kod ovakvog stava u Beogradu, nama Priština nije ni potrebna. Ima ko će ovde da osnaži njenu poziciju. Ako vam je težak čak i krstić, glasajte protiv, obradujete samo Albance. Samo, deca će vas nekada kada odrastu pitati – zašto niste pomagali kada je bilo teško, zašto ste srpska kola kočili uzbrdo? Nesanica će da bude najmanji problem koji će savest da vam napravi, onima koji imaju savesti. Hvala.

PRIVREMENE, Prva (konstitutivna) sednica, 31.05.2012.

(Predsednik Republike, Tomislav Nikolić, za govornicom čita sledeći tekst zakletve utvrđen članom 114. stav 3. Ustava Republike Srbije.)

"ZAKLINjEM SE DA ĆU SVE SVOJE SNAGE POSVETITI OČUVANjU SUVERENOSTI I CELINE TERITORIJE REPUBLIKE SRBIJE, UKLjUČUJUĆI I KOSOVO I METOHIJU KAO NjEN SASTAVNI DEO, KAO I OSTVARIVANjU LjUDSKIH I MANjINSKIH PRAVA I SLOBODA, POŠTOVANjU I ODBRANI USTAVA I ZAKONA, OČUVANjU MIRA I BLAGOSTANjA SVIH GRAĐANA REPUBLIKE SRBIJE I DA ĆU SAVESNO I ODGOVORNO ISPUNjAVATI SVE SVOJE DUŽNOSTI."