Poštovani predsedavajući, poštovani ministre, uvažene koleginice i kolege, zdravlje naroda predstavlja opšti društveni interes i najznačajniji resurs razvoja jednog društva. Polazeći od ove činjenice, Vlada Republike Srbije utvrđuje zdravstvenu politiku kojom definiše strateški plan, pravce razvoja javnog zdravlja. U cilju definisanja zdravstvene politike, Vlada donosi strategiju razvoja javnog zdravlja, strategiju razvoja zdravstvenog osiguranja i akcioni plan za sprovođenje strategije. Ovim dokumentima utvrđuju se ciljevi razvoja i definišu prioriteti za unapređenje zdravlja naroda.
Zakonom o zdravstvenoj zaštiti obezbeđuju se normativni uslovi za operativno sprovođenje utvrđene zdravstvene politike i društvene brige za zdravlje stanovništva.
I pored objektivnih određenih kritika koje se mogu uputiti na račun organizacije zdravstvene službe u našoj zemlji, razvoj zdravstvenog osiguranja sigurno ne zaostaje puno za zdravstvenim sistemima u zemljama koje su ekonomski znatno jače od nas. Takođe, prema stepenu razvoja zdravstvene zaštite i brzini usvajanja zdravstvenih tehnologija, zdravstvena služba u Republici Srbiji je znatno iznad njenog ekonomskog razvoja.
Najveća zasluga za ovakav razvoj zdravstva pripada visoko stručnoj, specijalistički zdravstvenim kadrovima i to je ključan dokaz da ljudski resursi predstavljaju i najvažniji uslov razvoja zdravstvene zaštite.
I pored utvrđene zdravstvene politike i donete Strategije razvoja javnoga zdravlja, sprovedene analize kadrovske strukture u zdravstvenim ustanovama u Republici pokazuju da je u ovoj oblasti došlo do diskontinuiteta u razvoju, sa tendencijom i daljeg pogoršanja, naročito kada je reč o specijalističkim i subspecijalističkim kadrovima, kao nosećem činiocu razvoja zdravstvene zaštite.
Ovako nepovoljnom stanju najviše su doprineli: nedovoljan broj specijalističkog i subspecijalističkog kadra; nepovoljna starosna struktura kadrova; ograničavajući uslovi i postupci za slanje mladih lekara na specijalizacije; dužina trajanja samih specijalizacija, kao i dužina trajanja osnovnih studija medicine. Zbog svih ovih razloga, u praksi se najčešće upućuju zdravstveni radnici na specijalizaciju oko 30. do 35. godine svoga života, a prosečna starost zaposlenih specijalista i subspecijalista iznosi preko 50 godina života.
Nedostatak specijalističkog i subspecijalističkog kadra, kao što su i kolege u svojim izlaganjima iznele, posebno je izražen u deficitarnim granama medicine, kao što su: dečija psihijatrija, kardiologija, kardiohirurgija, radiologija, patologija i ostalo. Upravo nedostatak specijalističkog i subspecijalističkog kadra omogućio je nastajanje ovih famoznih postojećih lista čekanja i dijagnostičke procedure na visoko specijalističke usluge koje pružaju ovi kadrovi. Ove liste su naročito u nekim specijalističkim granama jako duge. Tu pre svega mislim na ortopedsku hirurgiju i oftamologiju, gde se čeka i preko 290 dana, dok se za ostale procedure i visoke specijalističke usluge čeka 30 do 60 dana, što u velikoj meri dovodi do produžetka toka lečenja, a i ugrožava zdravstveno stanje stanovništva. Takva situacija, nažalost, najviše pogađa socijalno najugroženije slojeve društva. Sve su to pokazatelji da se u praksi nedovoljno efikasno sprovodi strategija razvoja zdravstva.
Posebno pitanje predstavlja nepovoljan odnosno neujednačen teritorijalni raspored specijalističkog kadra. Na osnovu normativa kadrova i zatečenog zdravstvenog stanja, Ministarstvo zdravlja donosi godišnje kadrovske planove za svaku zdravstvenu ustanovu u Republici. Na ovaj način, planski se upravlja ljudskim resursima i značajno je unapređeno nasleđeno nepovoljno stanje iz ranijeg perioda u ovoj oblasti.
Međutim, ovde se radi o procesu koji se nije mogao završiti i rešiti za kratko vreme, odnosno za protekle dve-tri godine. Zbog toga, posao planskog upravljanja kadrovskim resursima treba i dalje unapređivati. Ovde naročito mislim na potrebu blagovremenog donošenja kadrovskih planova do kraja tekuće godine za narednu godinu, što u praksi do sada nije bio uvek slučaj. Problem nepovoljne kadrovske strukture u zdravstvenim ustanovama moguće je u velikoj meri ublažiti blagovremenom izradom plana specijalizacije i subspecijalizacije.
Da bi se ovaj akutni problem blagovremeno počeo rešavati, naš predlog jeste da Ministarstvo zdravlja odmah po usvajanju ovog zakona do kraja 2014. godine, za 2015. godinu utvrdi plan specijalizacija za svaku oblast medicine i za svaku zdravstvenu ustanovu, počev od doma zdravlja pa do kliničkog centra.
Mislim da se trebaju utvrditi kvote, odnosno omogućiti broj novih specijalizacija i subspecijalizacija, što bi na ovaj način trebalo premostiti prepreku koja je trenutno prisutna. Ovo treba objaviti na sajtu Ministarstva zdravlja. To bio ujedno i poziv za sve zdravstvene ustanove da započnu sprovoditi posebne procedure za upućivanje zdravstvenih radnika na specijalizaciju.
Pri tome, ne smemo zaboraviti i imati na cilju da se poboljša i teritorijalni raspored kadrova po zdravstvenim ustanovama i regionima kako bi se izbegla nedopustiva neujednačenost sa brojem lekara po pojedinim okruzima. Kao primer navešću da u Sremskom okrugu, iz koga dolazim, ima 209 lekara na 100.000 stanovnika, dok je u Nišavskom okrugu 424 lekara na 100.000 stanovnika. Upravo zbog toga, gospodine ministre, smatram da bi prioritet Ministarstva u narednom periodu trebao da bude ujednačavanje i smanjenje regionalnih razlika u našoj jedinstvenoj zdravstvenoj službi. Ako to učinimo, osiguraćemo da se i Srem primakne prosečnom broju lekara u Srbiji koji iznosi 307.000 na 100.000 stanovnika, što svakako zaslužuje po svim resursima koje poseduje.
Smatramo da je pored svega navedenog izuzetno važna za potpuno sprovođenje ovog predloga i odredba Predloga zakona kojom se zdravstveni radnik obavezuje da u zdravstvenoj ustanovi mreže provede u radnom odnosu dvostruki duži period u odnosu na trajanje specijalizacije. Ako to postignemo, ja mislim da ćemo doći do unapređenja kadrovske strukture zdravstvenih ustanova, obezbediće se bolje zdravstvene usluge u manjim razvojnim sredinama, racionalno će se koristiti kadrovski resursi i unaprediće se zdravlje stanovništva.
Gospodine ministre, mislim da je neophodno istrajati u doslednoj i principijelnoj primeni pravilnika o uslovima za obavljanje zdravstvene delatnosti u pogledu kadra.
Na kraju želim da istaknem da je naročito važno da se ovim predlogom zakona skraćuje vreme upućivanja zdravstvenih radnika na specijalizaciju, pojednostavljuje se procedura odobravanja specijalizacije i zadržava se mogućnost volonterskih specijalizacija.
Ovim predlogom, kao i pratećim aktima koje će na osnovu njega doneti Ministarstva zdravlja, obezbeđuje se kontinuitet u razvoju zdravstva i unapređuje se kvalitet pružanja usluga stanovništva.
Iz ovih razloga, kao što je u svom izlaganju iznela i uvažena prof. Slavica Đukić Dejanović, poslanička grupa SPS-a će u danu za glasanje podržati predlog ovog zakona. Hvala vam.