Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Aleksandar Vučić

Aleksandar Vučić

Srpska napredna stranka

Govori

Izvinjavam se Narodnoj skupštini Republike Srbije što sam, tačno je, iskoristio poslovničku odredbu na koju nisam mogao da se pozovem, a želeo sam da ukažem na ovaj problem. Da, u pravu ste, ali ne vidim šta vam je to toliko smetalo u tri minuta. Mislim da sam ukazao na mnogo veći problem, na nešto mnogo opasnije i mnogo ozbiljnije od toga što sam, eventualno, široko tumačio jednu normu jednog podzakonskog pravnog akta.
Samo mi se čini da neki pokušavaju u pojedinim situacijama od komarca da naprave magarca. Neću od ovoga da pravim nikakvu tragediju, niti bilo ko iz SRS. Mi samo ukazujemo na to da ovo nije prvi slučaj, ali da nije dobar slučaj, zato što time neko pokušava da utera strah u kosti svakome ko bi rekao da je radikal u Srbiji. Mi vam samo govorimo da nas to neće uplašiti i da nam ne pada ni na kraj pameti da idemo iz zemlje, da se sklanjamo ili da ćutimo, nego ćemo se tome suprotstaviti na najoštriji mogući način.
Ako ste u stanju i ako smo svi u stanju da osudimo takve grafite, kada se pojave, o Romima, o Jevrejima, o nekim drugim, a mislim da je tu nepodeljeno mišljenje u ovom parlamentu, onda mislim i da je nepodeljeno mišljenje i da niko ne sme da izađe i da kaže – izvinite, nije važno, ili prekršili ste Poslovnik zato što ste pokazali fotografije sa farbama i grafitima "smrt radikalima".
To nije jedan usamljeni slučaj kakve smo ranije nalazili. Ceo Vrbas je u takvim grafitima i u tim, ne znam kako bih ih nazvao, ofarbanim natpisima. Neko je to radio organizovano.
Mi ćemo u toku današnjeg dana, sutra ujutru, predati državnim organima sve informacije koje imamo u vezi sa tim, ljude koje smo videli, ukazati na njih i videti kako i na koji način će reagovati državni organi. Fašizam na ovaj način u Srbiji ne sme da se širi i ne sme da se širi mržnja prema političkim protivnicima, bar ne time što će neko pretititi srmću.
Vama hvala što ste mi dali priliku da još jedanput na ovo ukažem. Hvala vam, zato što mislim da je izuzetno opasno, jer ovo ne sme niko u Srbiji da radi, ma šta mislio o svojim političkim protivnicima. Da, vi o nama mislite sve najgore; da, mi o vama mislimo sve najgore, ali mi nikada nećemo napisati – smrt ovima ili smrt onima, kao što tražimo da se tačno ispita i da vidimo ko su ti koji žele smrt radikalima. Takvima nema mesta na slobodi, njima je mesto u zatvoru.
Dame i gospodo narodni poslanici, samo ću vam ukazati na nešto što ste uradili, gospodine Markoviću.
Meni ste izrekli svojevremeno opomenu zato što sam, odgovarajući na slične primedbe gospodinu Dinkiću, napravio poređenje Monaliza – Hitler; nije ni važno. Malopre niste izrekli nikakvu opomenu gospodinu iz režima, iz stranke režima, koji je izašao za ovu govornicu, a koji je to isto izgovorio, nazvao nas ... ne znam, da vodimo politiku nacionalsocijalizma, ili ne znam već šta, što je nešto što je isto, pa me čudi da njemu niste izrekli opomenu, a meni jeste.
Toliko o vašoj pravičnosti i jednakom tretiranju narodnih poslanika. Ali, sada se nadam da ni meni nećete izreći opomenu, jer ako je taj mislio da će ostati bez odgovora, grdno se prevario.
Dakle, slušali smo mi svašta, svakojake laži, gluposti i izmišljotine posle 5. oktobra. Slušali smo neverovatne neistine. Slušali smo najgore moguće stvari o našoj političkoj stranci, o sebi, o našim porodicama. Svašta ste radili. U to vreme dičili ste se fotografijama i snimcima kako idete, šamarate ljude po ulicama, radite šta hoćete, jer tobož time Srbiju oslobađate.
E, vreme šamaranja je prošlo, jer mi nećemo dozvoliti ni da nas pipnete, a kamoli da nas šamarate. U to budite ubeđeni.
Drugo, jadna je ta Srbija ako treba ovakva da bude nova Srbija. A, naša Srbija je lepa, dobra i mnogo bolja nego što bi neki, koji predstavljaju današnji režim, a izlaze za ovu govornicu da govore gluposti, želeli da je predstave. Kažete da vam nedostaju maramice, pa samo da se rasplačete. Pa, treba da se rasplačete.
Treba da se rasplačete nad svim onim što ste narodu obećavali, a ništa niste uradili. Treba da se rasplačete nad svim onim što ste oteli od građana Srbije, a glumili ste poštene sve vreme. Možete da nam kažete i ovako i onako, i sviđava vam se ili vam se ne sviđa naša ideologija. Ali, mi vama kažemo u lice - vi ste obične lopuže i ništa drugo, i ništa više od svega toga.
Nisam upotrebio uvredljiv izraz, već izrekao činjenicu, a to sam rekao inače mnogo blaže od onoga što je rekao prethodnik, koji je govorio neistine.
Ako vama treba maramica, a pristojno je da je ponesete sa sobom, da je imate u unutrašnjem džepu ili u džepu od pantalona, svejedno, tako pristojni ljudi rade. Ako je nemate, izađite, kupite u kiosku. Ako nema u kiosku, dođite do moje kancelarije, daću vam ih ja, imam ih nešto više nego što bi inače trebalo i pristojno bi bilo da se nosi sa sobom. Što se tiče vaših suza, nemojte da plačete, plačite nad svojom sudbinom, jer nikakve glasove nikada više u Srbiji dobiti nećete. Plačite nad sudbinom svoje političke stranke.
Što se tiče fašizma i nacionalsocijalizma, nećemo da upadnemo u tu vrstu opasnosti koju vi pokušavate da nametnete, da vam odgovaramo na isti način. Mi to nećemo da radimo, a ovo što radite, to je vaša slika i prilika.
To je fašizam, možda i njegov najgori oblik, nacionalsocijalizam, ali nemojte time da se dičite, nemojte time da se hvalite, a sledeći put, pre nego što izađete da to kažete svojim kolegama, poslanicima u ovoj Narodnoj skupštini, prvo pročitajte nešto, pročitajte neku knjigu, a sa druge strane razmislite da uvek kada tako nešto saopštavate to govorite za 1.200.000 građana Srbije, a biće ih na ovim izborima, videćete, i dva miliona, ako ne u prvom, biće ih u drugom izbornom krugu.
Dva miliona ljudi nazvali ste fašistima ili nacionalsocijalistima. Vi razmislite ko u tom slučaju jesu iskrene demokrate, ko jesu oni da se na normalan način upravlja i ovom skupštinom i da se na normalan način govori o amandmanima, a ko ne.
Čini mi se da to mnogo, mnogo više govori o vama, nego o bilo kome od srpskih radikala.
Što se maramice tiče, još jedanput, odmah se javite, možete i da je zadržite, ne brinite, dobićete od svakog srpskog radikala. Hvala vam.
Ovo je bilo po Poslovniku i rekli ste po Poslovniku.
I rekli ste po Poslovniku. Dame i gospodo narodni poslanici ...
Gospodine Markoviću, vi ste rekli po Poslovniku.
Sasvim je jasno rekao da se javio po Poslovniku.
Dame i gospodo narodni poslanici, ovu vrstu duhovitosti ne razumem, ali možda je gospodin Marković shvatio šta je hteo da kaže. Sumnjam da ostali jesu.

Ne želim da govorim o tome da li mi je opomenu dao Maršićanin, gospodin Marković ili gospođa Krstić. Svi su mi dali opomenu. Ne mogu baš da zapamtim ko mi je dao u kom slučaju opomenu i sa tim će nastaviti verovatno.

Nemam ništa protiv toga, imate pravo na to. Samo sam ukazao na činjenicu da niste čoveka prekinuli. Čoveka je trebalo da prekinete odmah, jer je svakome bilo jasno da je u alkoholisanom stanju. Vama je to jasno i vi ste to videli. Molim poslanike da ne dobacuju, iz bilo kojih klupa da dolaze. Molim vas da to ubuduće ...
Gospodine Markoviću, molim vas da to ne dozvolite. Imamo pravo svi da budemo u alkoholisanom stanju, ali van zgrade Skupštine. Dakle, možemo to da budemo i to nije problem. Kada neko nešto proslavi, kada neko nešto uradi itd. Ovo ne sme da se dozvoli, gospodine Markoviću. To ste odmah videli, a onda su krenule najžešće moguće uvrede na račun onih koji su najbolji u Srbiji, a najbolji su zato što su dobili najveće poverenje građana Srbije, gospodine Markoviću.
Što se tiče razlike između vas, znam da mi u SRS imamo danas jednu stvar koju moramo da rešimo i zato se tako ponašamo, iako se trudimo i pokušavamo, i sve činimo što je u našoj moći, i hvalimo se činjenicom, da kad već govorite o kampanjama i o tome šta radi Šešelj ili Nikolić itd, da naš predsednički kandidat nije pomenuo ni jednog protivkandidata, ni posredno, ni imenom ni prezimenom, od početka kampanje. Valjda će izdržati do kraja kampanje sa tim i sa tom odlukom.
Da vam kažem nešto, na svaku vašu besmislicu, na svaku vašu uvredu koju upućujete poslanicima SRS-a, reagovaćemo žestoko, zato što je upućujete građanima Srbije, zato što je upućujete najvećem broju građana Srbije, i naš je zadatak i borićemo se da i vas i vaše pošalice i duhovitosti, kada im nije mesto, i sve ostale u Narodnoj skupštini Republike Srbije koji su ili sa vama ili će uskoro da budu sa vama, što nam je potpuno svejedno, dakle, sve njih, pobedimo i pokažemo da u Srbiji može istinska demokratija da vlada.
A kada budete manjina, videćete da vas niko neće nazivati ni fašistima, ni nacistima, ni ovakvima ni onakvima, jer za vas su glasali pošteni i časni građani Srbije, koji su mislili da ćete ih vi voditi u bolje sutra, da ćete voditi Srbiju u njenu korist i na njenu dobrobit. U tome su jedino pogrešili.
Ali, oni koji su glasali i za nas, ma kako se vama ne sviđalo, jesu časni, pošteni građani Srbije koji žele dobro ovom narodu i dobro svim građanima ove zemlje. Ako vi to ne možete da razumete, onda je problem u vama, a onda ćete se vrlo brzo, za nekoliko nedelja, sa tim suočiti i za nekoliko nedelja ćete dobiti ocenu, demokratsku ocenu naroda, ko je dobar a ko je loš, ko je demokrata a ko nije, a tada ćete videti...
(Predsednik: Sat je dobar. Tri minuta i 55 sekundi. Završite.)
... da ko je demokrata, nema nikakve veze sa imenom njegove političke stranke, već sa onim što radi. A videćete, najbolje radi, realno najbolje za Srbiju, SRS.
Dame i gospodo narodni poslanici, čudi me da niste upozorili prethodnika. Nemam ništa protiv da neko misli i da sam šerif. Ne mislim to da budem, nikad se tim poslom nisam bavio, ali će biti potreban dobar šerif da pohapsi sve lopove kada izgubite vlast, a mnogo ih je u vašim redovima. Za to ne brinite.
Što se tiče ovog drugog, oko toga ko je šta radio i kako je radio. Mi jednom stvari možemo da se ponosimo: bili smo dve godine i nešto manjinski partner u Vladi, pogrešili ste u godinama. Pogrešili ste i oko Savezne vlade. Nije važno.
U to vreme, kada govorite o Kosovu i Metohiji, vaš predsednik je bio potpredsednik Savezne vlade, u to vreme kada su paljene i rušene kuće. Tada je imao jednu priču i rekao da brani Srbiju od albanskog terorizma, a danas ima priču, jer brani Albance od terorizma države Srbije.
Zaboravio je šta je onda govorio ili su mu neki rekli da tu priču treba da promeni. U tome se razlikujemo, što mi i dalje mislimo da je bio u pitanju albanski terorizam, a ne srpski terorizam, a vi ste od albanskog terorizma došli do srpskog terorizma. To jeste diferencija specifika između vas i nas i nikada se u tome složiti nećemo.
Što se tiče grobova, koga vi to optužujete, koga optužujete za grobove. One ljude koji su išli da brane svoj narod? Mi nismo bili vlast u tom trenutku, pa i vi ste imali svoje jedinice koje su išle zapadno od Drine i Dunava. Da li se stidite sada tih ljudi? Za razliku od vas, i to je diferencija specifika između vas i nas, mi se našim ljudima ponosimo, jer su bili najhrabriji deo našeg naroda, najčasniji deo našeg naroda, i alal im vera.
Vi ako imate da kažete da je neki počinio ratni zločin, kažite, gonite ga. Četiri godine nas goni bivši režim za sve i svašta, za šta im padne napamet; a šta, ništa. Šta ćete posle da pričate; šta ćete posle, pa izađite odmah pa govorite.
Čuj, vi ćete nešto posle da pričate, pa sada treba neko da se plaši u sali od onoga što ćete vi da govorite. Vi koji ste pokrali i opljačkali sve što ste u Srbiji stigli, sve čega ste se dohvatili. Pogledajte što u Beogradu ni do 2% ne možete da dometnete....
... do 2%, sve skok s motkom da skačete, ne možete da dohvatite. Ne možete da dohvatite zato što to građani Srbije znaju i džabe vam je da izlazite ovde. Kažete, gicate se, zato što vam neko kaže da ste fašisti ili ovakvi ili onakvi. Verovatno i u vašoj, a u mojoj porodici su ti fašisti ubili.....
(Predsedavajuća: Vreme.)
... skoro sve u Drugom svetskom ratu. Vi ćete sada da mi govorite ovakvi ili onakvi su fašisti. Vi ili bilo ko drugi, zato što smo bolji od vas i zato što imamo više glasova.
Dobra je vaša politika, možda je najbolja na svetu. Doduše, malo je ko razume, a veoma mali broj građana Srbije podržava. Nemojte da smetnete s uma da mi imamo 82, a vi 22. Toliko o demokratiji, toliko o građanima Srbije, i vašoj i našoj politici. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, zanimljivo da je glavna argumentacija naših protivnika to koliko sam imao kilograma. Ne znam koliko sam imao kilograma ni onda, ni danas. Imao malo ili imao mnogo, moji su. Niste me vi hranili ni na koji način. Ne verujem da ste nešto na to potrošili, ne verujem da je bilo ko drugi i nije važno da li su ljudi debeli; evo, ja sam debeo, vi ste mršavi, ne mislim da sam zbog toga lošiji.
Mislim da je mnogo važnije to ko je lopov, a ko nije. Mislim da je to mnogo preče od toga. To da sam debeo, pa šta sad? Jaka stvar da li sam debeo ili nisam. Nije naročito bitno.
Ne moraju da prekinu, mogu da dobacuju šta god hoće i kako god hoće. Mogu da se osmehuju koliko god hoće. Uskoro ćemo se mi osmehivati.
Što se bedža tiče, naš bedž je odraz naše kampanje, naše ideje, naše političke ideologije. Vama bedž smeta jer ne znate kako i na koji drugi način nekoga da uvredite.
Kažete da nećete da govorite nešto o nekom sportskom centru. Šta da govorite? Šta da govorite o Zemunu? O tome koliko je kilometara asfalta napravljeno – 62, a u vreme sadašnje vlasti nula. U vreme one vlasti koju vi kritikujete, a to građani dobro znaju, pozorište, porodilište, Institut za reumatologiju – otvoreni.
U to vreme skinute kofe sa krova u Pinkiju. Kada je nešto pominjao gospodin Dinkić ovde, dobio sam dopis od čoveka iz vaše vlasti. Mislim da je jedan od ljudi vrlo blizak vašoj stranci i na vrlo korektan način, a sada se nalazi na direktorskom mestu, rekao je - izvinjavamo vam se, gospodine Vučiću, ovo nema veze sa Pinkijem, to je neko ne znam šta izmišljao.
Dakle, toga se ne stidim i pitam vas šta je to i šta ćete da kažete o Zemunu? Hoću da govorim o Zemunu, jer se time najviše hvalim, jer tamo najviše glasova dobijamo i tamo narod upravo zato i glasa za Srpsku radikalnu stranku. Tamo vas pobeđujemo sa odnosom glasova 20:1, ne 5:1 ili 4:1, kako je to prosečno u Srbiji, nego 20:1. Toliko o tome kako je ko vladao i kako je ko i šta radio.
Govorite o grobovima i zameni teza. Hvala vam na tome što nećete da me vaspitavate. Imao sam oca i majku. Možda su krivi za moju debljinu ili zaslužni, šta da radim. To izgleda najveći problem, ali prihvatam.
(Predsedavajuća: Vreme. )
Prihvatam, prilično sam debeo, sada ću još malo da se ugoijim ili sam prilično mršav, pa ću da smršam, ne znam šta ste hteli da kažete, kada za koji period, nije naročito ni važno.
Moram da vam kažem jednu stvar što se tiče doslednosti u politici. Nekada sam, to je bila 1991. godina, pre toga sam čitao knjige Vuka Draškovića, velikog srpskog književnika.
(Predsedavajuća: Vreme.)
Vaspitavan bio na tim delima, učio gde su srpski grobovi u tim delima. Mnogo toga saznavao o Srbiji i srpskom narodu, da bih onda kada je počeo da se bavi politikom saznao da sve to što je pisao nije istina, da bih onda saznao da u stvari treba da se borimo za neke druge i da treba da osuđujemo Srbiju zato što je branila ognjišta srpskog naroda i zato što je branila svoju Srbiju na Kosovu i Metohiji. U tome je razlika između nas i vas.
(Predsedavajuća: Upozoravanm vas na prekoračenje vremena.)
Razumeo sam i zahvaljujem vam se. Razlika između nas i vas je u tome, gospodine Stevanoviću, što možete da budete vlast sa svakim. Mi kada jesmo ili nismo, to se zna, a vi koji ste tobož najviše protiv Socijalističke partije Srbije i ovi vaši koalicioni partneri, vi ste danas na vlasti, vi ste ministri i pomoćnici ministara, u upravnim odborima ste samo zato što vas je ta politička partija podržala, a ne zato što ste vi dobili na izborima određeni broj glasova, ne zato što ste pametni, lepi ili mršavi, ili debeli, ne znam šta ste već hteli da kažete, svejedno...
(Predsedavajuća: Pet minuta gospodine Vučiću.)
...nego zato što vas je podržala Socijalistička partija Srbije. Razlika između vas i nas je u tome što mi ne delimo građane. Vaš neko iz poslaničke grupe nazvao nas je fašistima i na to smo mu odgovorili. Dobro je da ste to povukli, dobro je da to svako u ovoj skupštini povuče, i da to nikada više ne govori, i da ne izaziva sukobe, ni u Skupštini, ni na ulicama. Mi to za vas nikada nismo govorili, gospodine Stevanoviću.
(Predsedavajuća: Molim vas, prekoračili ste 2,5 minuta.)
Završavam za deset sekundi. Ono što smo vam govorili uvek za vašu vlast, za ono što ste radili u lokalu, za ono što ste radili na generalnom planu, na generalanom nivou, to je bilo i ostaće, ali i zbog toga što danas govorite gospodine Stevanoviću ovde, ne brinite, 13. juna ćete videti ko će se osmehivati. To će biti Srbija pobede, Srbija Tomislava Nikolića.
Dame i gospodo narodni poslanici, zadovoljan sam što režim pokazuje ovakvu nervozu i što se ovako raduju, nažalost, a poštovao sam gospodina Stevanovića, primitivnim upadicama i nečemu što nisam očekivao ni od koga u Narodnoj skupštini Republike Srbije.
Vaša priča o tome da Nataša Jovanović treba da se pogleda u ogledalo je poput one malopre – da li je neko debeo ili mršav. Jadna vam je ta priča, gospodine Stevanoviću. Zaslužuje Srbija mnogo bolju priču, zaslužuje Srbija priču kakva joj je budućnost potrebna, šta će to narodni poslanici da urade, a ne da li je neko debeo ili mršav, ili se dama gleda u ogledalu.
Nemojte da govorite o tome ko je koliko glasova dobio, jer vi ste bili u koaliciji sa strankom koja je više tome doprinela, ali da ne ulazim u te razloge, dobili ste 11 procenata, a mi bez koalicije i ta dama, kojoj ste pominjali ogledalo, dobila je na ovim parlamentarnim izborima 30 posto glasova, pa uporedite 11 i 30, gospodine Stevanoviću.
Gospodine Stevanoviću, ima to da ste vi u pravu oko toga da li je nešto dokazano ili nije dokazano. To je tačno. Sve dok nema pravosnažne sudske presude, ništa nije dokazano. U to nema nikakve sumnje. Ni to što kaže jedan, drugi, treći, ni to što kaže policija, ni to što kaže ovako ili onako, ništa nije dok nemamo pravosnažnu presudu. Tu ste vi u pravu.
Ali, ima jedna stvar: govorite o nečemu da se nama nije dokazalo. Šta nam se to nije dokazalo? Ko je to o čemu pričao? Slušali smo tri ili četiri godine od predstavnika bivšeg režima sve i svašta. I, šta bi od toga? Hoćete da nastavite sa tim, gospodine Stevanoviću. Ne znate šta da mi zamerite, ne znate šta da kažete.
Mi vama možemo da zamerimo ono što znamo kao obični građani. Ne znam ko je koliko utajio, uzeo, ne bavim se time. Nisam neko ko će da se bavi ni lovom na veštice, niti da vas proganjam, niti da tražim – dajte mi, pa sada ću, ne znam šta.
Nema čoveka u Beogradu, ne postoji, i ne znam za Kragujevac, o tome će govoriti gospođica Jovanović, ali znam za Beograd, da šta god je neko hteo, da smo svaki dan primali stranke, da su dolazili ljudi da kažu – aman, ljudi, ovo je mister procenat, a ovo je mister postotak. To je bilo iz dana u dan.
(Predsedavajuća: Vreme.)
Nikakve razlike nije bilo. Da li sam dokazao to na sudu? Ne, nisam, ali vam kažem ono što znaju svi građani. Znate to i vi, gospodine Stevanoviću, zašto ne idete preko tri posto u Beogradu. Znate da je to zbog toga, iako sudske presude nema. Džabe vam je to što ćete svaki dan na televiziji da govorite kako ne valja vlast radikala u Zemunu od pre pet godina...
(Predsedavajuća: Upozoravam vas na prekoračenje vremena.)
Džabe vam je sve to, jer to znaju građani Zemuna. Nije slučajno naša pobeda u tom gradu najubedljivija, zato što ti ljudi znaju i ne mogu se medijski prevariti.
Pozivam vas na racionalan, normalan razgovor i dijalog. Nema potrebe da ulazite sa toliko žuči, sa toliko nervoze. Mi se nikoga ne plašimo, ni vas, ni svih ostalih, i uvek ćemo odgovarati, ali mi mislimo da je najvažnije da se razmišlja o budućnosti Srbije, šta je to što mi možemo da uradimo za našu zemlju, šta je to što je otadžbini potrebno u ovom trenutku.
(Predsedavajuća: 4,15 minuta.)
Završavam. To što ćete vređati debele i mršave, nečije ogledalo ili odraz u ogledalu, gospodine Stevanoviću, to, nažalost, mnogo više govori o vama i još više o onima koji su vam na to aplaudirali, nego o bilo kojem srpskom radikalu.
Dame i gospodo narodni poslanici, želeo sam da prekinem ovo. Nadao sam se da je besmislicama došao kraj. Ali, onda smo čuli mog prethodnika koji je, javljajući se po Poslovniku, izrekao niz uvreda, onako iz repertoara 1991. ili 1992. godine. Ništa im se još nije promenilo što se optužbi na račun SRS tiče i nemam tu bog zna šta da komentarišem.
Nemam bog zna šta da komentarišem ni želju da u jednom trenutku SRS nazove hrvatskom radikalnom strankom, jer su to radili nekada. Samo ću ih podsetiti na jednu stvar i to mnogo više govori o njima, zato to ne bi trebalo da radimo, jer su to radili neki iz bivšeg režima, koji su kasnije stavljali ljudima kesu na glavu.
Dakle, oni koji su govorili - hrvatska radikalna stranka, oni koji su Vojislava Šešelja optuživali, pošto im je to bila optužba u to vreme, iako su tobož veliki kosmopoliti, građanski orijentisani, da je hrvatskog roda, ili ne znam ni ja šta, pa su bili najsrećniji da kažu - aha, moraš da ideš u Hag zbog zločina koji ste počinili nad Hrvatima, pa se dogovorite gospodo.
Dogovorite se i prekinite da lažete. Dosta je bilo izmišljenih optužbi, besmislenih i ličnih uvreda na račun srpskih radikala, posebno na račun Vojislava Šešelja. Dosta je bilo te priče šta na šta liči i ko na koga, posebno u trenutku kada čovek nije u stanju da se brani. Posebno nemojte to da radite zato što je vaš predsednik ne u katoličkoj ili nekoj drugoj crkvi krstio jednog, prvog sina, prvenca Vojislava Šešelja, nego u Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
I, sa tim vašim dobacivanjima i pričama nije SRS, nego kakva, to je toliko bedno da ne želim da vam odgovaram i neću da vam kažem ono što ste zaslužili. Neću da vam kaže kakvo ste ime dobili od naroda, a ne od srspkih radikala. Neću ni jednom da ga pomenem. Zato što ne priliči ozbiljnim ljudima, ozbiljnim političarima. I neću vam to izgovoriti. Ja vas nazivam - Srpski pokret obnove, onako kako se vi zovete, onako kako vam je ime političke stranke.
Sa tim imamo veze, ili sa kim nemamo veze - ne znam sa kim imamo veze, ne znam sa kim nemamo. Trudimo se i pokušavamo da baštinimo ono što je najbolje u srpskoj političkoj tradiciji.
Da li uspevamo ili ne, ne znam. Ali, znam da imamo mnogo veće poverenje građana Srbije u prethodnih 14 godina nego što ste ga imali vi. Znam da je danas ta razlika neuporediva.
Što se tiče činjenice - može baba Nasta da vlada sa 150 ili 160 poslanika; možda može baba Nasta, ali nisam video da je dobila 150 ili 160, a srpski radikali hoće da dobiju 150 ili 160.
Što se tiče koalicionog partnera, ko može a ko ne može da ga nađe, e, usrećili su se i ovi što su vas našli i vi što ste neke pronašli. Samo teško Srbiji i od vaših i od njihovih koalicionih partnera.