IVICA DAČIĆ

Socijalistička partija Srbije

OSVRT OTVORENOG PARLAMENTA

Ivica Dačić je funkciju narodnog poslanika obavljao šest puta do sada. Prvi put je izabran za narodnog poslanika u prvom sazivu, od 1991. do 1993, zatim u četvrtom sazivu, od 1997. do 2001, kao i u šestom sazivu, od 2004. do 2007. godine. Ponovo je izabran u 11. sazivu, od 2016. do 2020. godine, 12. sazivu, od 2020. do 2022. godine, te u 13. sazivu, od 2022. do 2023. godine.

U 12. sazivu bio je predsednik Narodne skupštine, i predsednik Odbora za prava deteta. Tokom 12. saziva na redovnim skupštinskim zasedanjima prisustvovao je 206 sati, dva puta se obraćao u plenumu u svojstvu poslanika, i nije učestvovao u javljanju za postavljanje poslaničkih pitanja, kao ni u javljanju za obaveštenja i objašnjenja. Prisustvovao je izglasavanju 340 akata, od čega je za jedan glasao “protiv”, a za 340 se izjasnio “za”.

U 13. sazivu izabran je za poslanika kao prvi na listi IVICA DAČIĆ – PREMIJER SRBIJE, mandat mu je potvrđen 01.08.2022. godine. U 13. sazivu bio je predsednik poslaničke grupe IVICA DAČIĆ - Socijalistička partija Srbije (SPS). Podneo je ostavku na početku saziva, mandat mu je završen 25.10.2022.

U 14. sazivu izabran je za narodnog poslanika kao prvi na listi Ivica Dačić – Premijer Srbije, mandat mu je potvrđen 06. februara 2024. godine.

BIOGRAFIJA

Rođen je 01. januara 1966. godine u Prizrenu. Završio je gimnaziju "Stevan Sremac" u Nišu. Diplomirao je na Fakultetu političkih nauka u Beogradu, sa prosečnom ocenom 10.

Od 1992. do 2004. godine bio je savezni poslanik u Veću građana Savezne skupštine SRJ i SCG. Bio je predsednik Odbora za javno informisanje 1996, a od juna 1997. i član Odbora za spoljnopolitičke odnose. Od 2000. godine je bio član Odbora za bezbednost i spoljnu politiku oba veća savezne skupštine.

U Prelaznoj Vladi Republike Srbije od oktobra 2000. godine do januara 2001. godine bio je ko-ministar za informisanje.

Bio je predsednički kandidat 2004. i 2012. godine. 2004. godine osvojio je 4,04 odsto glasova, a 2012. godine 14,23 odsto glasova.

Od jula 2008. do jula 2012. godine obavljao je funkciju prvog potpredsednika Vlade Srbije – zamenika predsednika Vlade i ministra unutrašnjih poslova. Od jula 2012. do aprila 2014. godine obavljao je funkciju predsednika Vlade i ministra unutrašnjih poslova. Tokom 2015. godine bio je Predsedavajući OEBS-a.

Nakon parlamentarnih izbora 2012, postao je premijer Republike Srbije i ostao je na čelu Ministarstva unutrašnjih poslova. Izabran je 2012.godine za glavnog pregovarača Srbije u pregovorima sa predstavnicima Vlade Kosova. Nakon izbora 2014. godine obavljao je funkciju ministra spoljnih poslova u Vladi Srbije, a na to mesto je ostao i nakon izbora nove Vlade 11. avgusta 2016. godine, sve do 2020. godine.

Na funkciji Prvog potpredsednika Vlade zaduženog za spoljnu politiku i bezbednost i ministra spoljnih poslova je od 26. oktobra 2022. godine.

Bio je predsednik Košarkaškog kluba „Partizan“ i predsednik Rukometnog kluba „Partizan“, potpredsednik Jugoslovenskog olimpijskog komiteta i predsednik Sportskog saveza Srbije. Bio je i predsednik FK „Palilulac“.

Dobitnik je priznanja "Najevropljanin" za 2009. godinu, Ordena prijateljstva Ruske Federacije 2018. godine i priznanja Statueta "Kapetan Miša Anastasijević" 2018. godine.

Bio je u fakultetskoj organizaciji Saveza komunista, a 1990. postao prvi predsednik mladih socijalista Beograda. Osam godina, od 1992. do 2000. godine je bio portparol Socijalističke partije Srbije. Za člana Izvršnog odbora Glavnog odbora Socijalističke partije Srbije izabran je na Drugom kongresu 1992. godine.

Za predsednika beogradskog odbora Socijalističke partije Srbije biran je 2000. i 2002. godine. U januaru 2003. godine izabran je za predsednika Glavnog odbora Socijalističke partije Srbije. Decembra 2006. godine izabran je za predsednika Socijalističke partije Srbije, i na toj poziciji je i danas.

Poslednji put ažurirano: 18.02.2024, 13:22

Osnovne informacije

  • Samostalni poslanik
  • Beograd
  • Prizren
  • 01.01.1966.
  • diplomirani politikolog
    • Ministar spoljnih poslova

Statistika

  • 0
  • 0
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

Prva sednica (konstitutivna), 19.03.2024.

Dali ste mi reč kao šefu poslaničke grupe, što znači da je to 20 minuta, a možda i više.

Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, želim na početku da odmah kažem da pošto u ime poslaničke grupe mogu to da kažem, ali ne samo u ime poslaničke grupe nego i u ime cele naše koalicije koja je učestvovala na izborima, znači JS koju vodi Dragan Marković Palma, i Zelenih Srbije Ivan Karić, pošto juče je govorila JS, danas smo mi na redu. Želim da u ime naše koalicije iskažem podršku Ani Brnabić u izborima za predsednika parlamenta. Kao što znate, bez obzira što je Milenko Jovanov, a to sam naučio dok sam bio predsednik Skupštine, formalno predlagač, Ana Brnabić je u stvari naš zajednički predlog.

17/1 VS/IR 12.50 – 13.00

Shodno tome bih želeo da ukažem na to, da sama ta činjenica, da je Ana Brnabić kandidat za predsednika. Ne znam da li sam ispravno rekao za predsednicu. Evo, Snežana me opominje, ali sama ta činjenica da je ona do sada bila više puta predsednica Vlade Republike Srbije će svakako doprineti jačanju kredibiliteta i značaja ove funkcije predsednika parlamenta, ali i Narodne skupštine, u celini i u tom smislu, ja zaista želim da pozdravim to i da istaknem da sam ja sarađivao, kao prvi potpredsednik Vlade, osim ove dve godine dok sam bio predsednik parlamenta, kao njen prvi potpredsednik u Vladi Republike Srbije i da smo imali izvanrednu saradnju i želim joj sve najbolje sa željom da i ovde bude uspešna saradnja sa Socijalističkom-partijom Srbije i Jedinstvenom Srbijom i Zelenima Srbije.

Isto tako bi konstatovao da koliko mi je sada, kako sada stoje stvari od sedam najznačajnijih funkcija, izvini Srđane, ne računam generalnog sekretara, ali predsednica i šest potpredsednika. Jel tako, petoro će biti, pet će biti žena? Jel tako?

Znači, da konstatujem na sreću ili nažalost, da je muški pol manje zastupljen u rukovodstvu Narodne skupštine Republike Srbije, ali nadam se to ne znači ništa loše, nadam se da će svakako biti sa mnogo više emocija i sa, pokazalo se to vreme. Ja sam uvek govorio da je jači pol, nije muški pol, nego ženski pol, pokazalo se i kada je reč o porodici i kad je reč o društvu i kad je reč o državi, u celini.

Naravno, ova diskusija danas je ponajmanje diskusija o predsednici parlamenta, upravo imajući sve to u vidu želeo bih da kažem da mi je zaista žao da se veoma, da mi u stvari ne govorimo o suštini svih problema sa kojima se kao društvo, kao država i kao narod susrećemo u ovim godinama, pa možda i decenijama, ali u ovom trenutku i u ovim danima.

Nama je zato potrebna politička stabilnost i državno jedinstvo, potrebno nam je da bismo mogli da zaštitimo nacionalne i državne interese. Lako je prebacivati odgovornost na jednu, drugu, treću ili petu stranu, ali time nam ti problemi neće biti otklonjeni i zato svi treba da budemo realni, pa da govorimo, kada govorimo o Kosovu i Metohiji, svi znamo da su to problemi koji su vekovima unazad, ali dolazite u situaciju kada imate stanje, kada bez obzira da li se vi sa nečim slažete ili ne, da vam oni koji su jači i veći i nadmoćniji nameću određene stvari koje vas niko i ne pita da li ćete prihvatiti ili nećete prihvatiti.

Veoma je lako davati ocene i govoriti o nekim konkretnim odlukama, a da pritom ne vidite sopstvenu odgovornost. Ja sam juče govorio o tome pošto sam, vidim da to niko nije ni zapazio, ali ponoviću evo još jednom. Pošto govorimo o Generalštabu, evo ja kada sam bio premijer dolazili su ljudi od Donalda Trampa sa željom da tu prave kvote. Tada to nije moglo da bude realizovano iz više razloga. To je bilo pre nego što je postao predsednik. Pa, zar ne mislite da je bolje da je nešto bilo od toga realizovano još i u to vreme.

A kad već govorimo o tome, podsetiću na Maršalat. Maršalat je deo pored Belog dvora, koji je takođe bombardovan u vreme rata 1999. godine. Vlada Vojislava Koštunice i gradska vlast Demokratske stranke je donela odluku 2006. i 2007. godine da tu bombardovanu narodnu imovinu proda Amerikancima da tu naprave ambasadu, a što sada neko to ne spominje. Pa, što vi sada napadate Vesića, Vučića, Anu Brnabić i ostale zbog toga što se sada radi, a vi ste to isto radili.

Ja ne vidim u tome ništa loše. Kaže, gospodin Aleksić, kaže tako Vučić kupuje podršku stranaca. Pa, nije valjda! A čekaj, čiju ste vi podršku kupovali kada ste prodali „SARTID“ za 20 miliona dolara. „SARTID“, e najveći izvoznik Srbije prodat za 20 miliona dolara i „SARTID“ vraćen Srbiji da mi plaćamo sve ostalo što je ostalo.

17/2 VS/IR

Drugo, o čemu vi pričate. Pa, jeste li vi potpisali Koštunica i Tadić i Dinkić, NIS, prodaju NIS? Jel tako bilo? Pa, čiju ste podršku kupovali? Kako nije Koštunica? Pa, Velja Ilić je pričao da kada ste išli kod Putina da je falila treća stolica, nije imao gde da sedne, nije imao gde da sedne zato što su, nije bitno, znači i Koštunica i Tadić su išli kod Putina više puta. NIS je prodat u to vreme.

Kada pričamo sada, pričate, pokazujete slike sa raznim svetskim državnicima. Dobro se sećam da jedan od prvih državnika koji vam je došao posle 5. oktobra bio je Solana. Pa, ja sam demonstrirao, ovi moji ovde su demonstrirali po ulicama ste nas ganjali protiv dolaska Solane. Kako vam ne smeta Solana što ste ga tada primili, on je direktno naredio bombardovanje Srbije.

Drugo, pa jeste išli po svetu da biste srušili Miloševića, ljubili ste ruku Madlen Olbrajt, ne simbolički, nego bukvalno, ljubili su ruku Madlen Olbrajt, ja ne pričam figurativno, ja pričam istinito, imate slike i sve ostalo.

Prema tome, ja samo hoću da napomenem da kada govorimo o Banjskoj, podsetiću, čekajte, ovaj Holbruk, s kim je on sedeo na KiM, sećate se one čuvene slike kako sede na podu, jel sedeo sa ovim ljudima u uniformama, jesu to bivši pripadnici OVK, jesu ovi koji su na vlasti u Prištini došli iz biblioteke i Akademije nauka, jesu došli iz šume ili našeg zatvora kada ste ih pustili posle 5. oktobra?

Marijane, ne dobacuj mi, mislim znam da mi dobronamerno dobacuješ, ali me zbunjuješ. Šalim se.

Mi treba sada realno da govorimo o tome, govorili su tada posle Petog oktobra, standardi pre statusa. Prvo ste govorili, kada ode Milošević, sve će, pitanje Kosova je pitanje demokratsko. To je govorio Zoran Živković, čuvena njegova izjava, samo da ode Milošević, sve će da bude u redu, i otišao Milošević, izručili ste ga Hagu, na najveći srpski praznik Vidovdan i molim vas, šta ma daj, to je istina, to će vas ceo život terati i biti vam mrlja na savesti i to je rekao i rekli su vaši članovi Vlade, nisam ja to rekao, ja za to nisam ni glasao, Ustavni sud je o tome glasao.

Hoću da kažem, govorili ste standardi pre statusa, pa dva koloseka, Evropa i Kosovo, jel tako bilo. Kako sada ta dva koloseka odjednom se sudariše, neki skretničari su postojali ili šta? Evo tu je Borko Stefanović, mi smo zajedno radili, nemoj da se smejete svako nek preuzme svoju odgovornost, ovde nema nikoga ko nije radio bre, o čemu vi pričate.

Čuo sam ja sada ovde priča o tome, neko je rekao, Đilas, da odu Miloševićevi i Šešeljevi, kao ova deca, pa nisu vam smetala Miloševićeva deca dok ste mogli da budete na funkcijama.

Vi da mi nismo bili, vi ne biste bili na vlasti od 2008. godine, šta pričate to?

Kako vas nije sramota da pričate to? Ja sam poslanik, tačno je, i ministar sam, ali sam ministar u tehničkoj Vladi i nisam prvi put, ja sam od 2008. godine i predsednik parlamenta, nisam šampion, tek ću da budem, tek se spremam, ja sam tek počeo, u najboljim sam godinama. Ja sam prvi put ušao u ovu zgradu 1992. godine i odavde nisam izlazio. Vi što ste ušli sada, možda više nećete nikada, ali dobro.

18/1 GD/MJ 13.00 – 13.10

Nisam uopšte hteo, uvek me povučete, pa malo emotivnije reagujem, ali počeo sam da govorim o tome - poslanik, ministar. Ja sam se obratio Agenciji za borbu protiv korupcije da pitam da li je moguće obavljati ovo, oni su dali saglasnost za obavljanje ove funkcije u tehničkom mandatu.

A ja bih pitao, ovde je Dobrica Veselinović…

(Dobrica Veselinović: Replika!)

Slobodno se javi za repliku.

Ana, da li je Dobrica Veselinović izabran na sednici Vlade za člana Privremenog organa Beograda? Pa, što je sada poslanik?

Pa, kako vas nije sramota? Sad on može, a je ne mogu? Pa, nemojte da ste takvi.

(Dobrica Veselinović: Rekla je Agencija da može.)

E, pa rekla je i meni Agencija da može. Onda ćuti. Onda ćutite, završili smo tu temu. Ovu smo temu apsolvirali. Rekla je Agencija da može. Da li je tako bilo? Tačka. Doviđenja.

Kada je reč o izborima, ja sam se prosto čudio prošli put. Ne mogu da se načudim. Što ste, bre, tražili izbore? Pa, ko vas je to posavetovao? Pa, vi ste tražili izbore. Što se čačkate? Niste dali ni jedan jedini zahtev tada. Što niste tad tražili okrugli sto vlasti i opozicije. Tražili ste izbore odmah, a niste spominjali bre ništa od ovoga što sad spominjete.

Ja sam bio predsednik Skupštine kada smo vodili parlamentarni dijalog. Pričate o izbornom spisku. Jesmo formirali radnu grupu za birački spisak. Jel tako bilo? Radna grupa i svako od vas je mogao da učestvuje u tome. Jedini koji je aktivan bio je Radulović. Njemu ni to nije mnogo pomoglo, ali u svakom slučaju vi kad krene da se priča ozbiljno o izbornim uslovima, vi u tome ne učestvujete zato što ne znate puno o izbornoj tehnologiji i o izbornom zakonodavstvu.

Ja vam kažem da ne znate zato što od 1992. godine prisutan u razgovorima vlasti i opozicije. Na prošlom okruglom stolu dođe jedan vaš predstavnik i traži uvođenje većinskog sistema. Pa, da li ste vi normalni? Većinskog sistema u uslovima kada SNS ima 45%. Pa, super vam je predlog. Odličan vam je predlog da ne osvojite ništa.

Ja znam dobro zato što smo mi imali 196 poslanika 1990. godine i vi ste…

Imate da me slušate 20 minuta i morate da me slušate.

Možete da izađete slobodno, što se mene tiče.

Kada je reč o okruglom stolu, nosilac liste postoji od 1992. godine.

Molim vas, malo se raspitajte o svemu tome.

Dakle, 5. oktobra 2000. godine i u decembru 2000. godine nastupali ste na izborima Demokratska opozicija Srbije - dr Vojislav Koštunica, koji je tada bio predsednik Republike. Nemojte onda da pominjete te stvari. Bazirajte se na nešto o čemu svi zajedno možemo da nešto rešimo.

Naravno, nije mi interes da ih savetujem, nego hoću da kažem da ne treba da se radi nešto što nije dobro za državu i za narod.

Ana Brnabić će biti izabrana za predsednika parlamenta. Sa njom treba da se vodi taj parlamentarni dijalog. Čemu onda uvrede, čemu onda ovakav način ponašanja?

Znate, treba da postoji nešto što je izvan nekih međustranačkih odnosa, a to su interesi države i nacionalni i državni interesi. Jedan od tih interesa jeste politička stabilnost, da se postave šta su politički ciljevi i da se radi na tome.

Znači, mnoge od ovih stvari, što se tiče migracije birača, o tome smo mogli da vidimo sada u Nemačkoj, da oni to organizovano rade, da preseljuju birače iz jednog u drugi region da bi AfD imao što manje glasova i to javno pričaju.

18/2 GD/MJ

Pisma biračima. Pa, čekajte da vam kažem jednu stvar, ispade da je jedino prvi Vučić slao pisma biračima. Slušajte, od 1990. godine, pa do danas… da li znate koliko… Onaj ko čuva ta pisma… Ja ih imam koliko hoćete. Znači, nikakav problem nije.

Evo, ovde vidim ljude sa kojima sam sarađivao dok sam bio u Vladi Mirka Cvetkovića. Nikakav problem nije. Vidim ih i ovde. Nikakav problem nije.

Ja nikad nisam menjao svoju stranku. Samo hoću da kažem da nije dobar način ono o čemu je gospodin Jovanović govorio – krivično-pravnu odgovornost, veleizdaja, veleizdajnička kosovska politika itd.

Da vam kažem jednu stvar, ako je nešto bilo veleizdajnički, to je bilo jednostrano proglašenje nezavisnosti Kosova. Ako neko treba da bude optužen za vele izdaju, to su vlasti 2008. godine, koje ništa nisu preduzele da to spreče.

Ja tada nisam bio u vlasti, molim vas. Tada je bila DS. Znači, Tadić i Koštunica. Tadić je otišao u Rumuniju, Koštunica je tu bio. Ne znam šta ste radili. Palili ste ove kioske, upadali u ambasadu, ali to nije državotvorno ponašanje.

Ja mogu samo da potvrdim kao ministar spoljnih poslova da Aleksandar Vučić kao predsednik Srbije nije prihvatio francusko-nemački plan, odnosno prihvatio je da ispunjavamo samo ono na šta nije stavio izuzeće, a to je priznanje nezavisnosti Kosova i članstvo u UN i drugim specijalizovanim međunarodnim organizacijama u okviru UN.

Pošto se ovde govorilo o tome da je usmeno priznanje međunarodno pravno važeće, to je tačno, ali on je usmeno rekao da se sa tim ne slaže i Srbija se sa tim ne slaže i to sigurno nećemo prihvatiti. Dobro znate, poznata je naša pozicija i oko Republike Srpske i oko Kosova i Metohije.

Oko EU? Oni hoće da u Poglavlje 35. uvedu praktično da mi moramo da ispunimo ono na šta se nismo obavezali. Savet Evrope, pričamo o nečemu od 2008. godine, kada je proglašena nezavisnost, u narednih nekoliko godina 110 zemalja je priznalo Kosova. Sada je taj broj 84. Znači, od 193 članice UN, mi ćemo našu borbu nastaviti dalje, ali mnogo bi bilo bolje da nemamo razlike u državnim i nacionalnim pitanjima ili da se ne nanose štetne ideje kao što je vojvođanska nacija. U svakoj državi na svetu bi to bilo sankcionisano. Ili, politika Vojvodina republika itd.

Pošto je 20 minuta, želim da čestitam Ani Brnabić na izboru, da čestitam na izboru za predsednika Narodne skupštine, da poželim uspešan rad i u narednom periodu i da očekuje dobru saradnju sa Socijalističkom partijom Srbije, Jedinstvenom Srbije i Zelenima Srbije.

Hvala lepo.

Prva sednica Drugog redovnog zasedanja , 23.10.2023.

Dozvolite da kažem nekoliko reči povodom onoga što je rekao gospodin Obradović.
Kada je reč o Kosovu i Metohiji, danas se u Njujorku održava sednica Saveta bezbednosti posvećena redovnom šestomesečnom izveštaju generalnog sekretara Ujedinjenih nacija o aktuelnostima i stanju na Kosovu i Metohiji u proteklih šest meseci. Najnovija dešavanja na Kosovu i Metohiji, u smislu hapšenja, progona, događaja u Banjskoj, nisu ušla u taj izveštaj.
Kao što znate, Republika Srbija je razgovarala više puta sa predstavnicima velikih sila, odnosno zemalja-članica Saveta bezbednosti o održavanju hitne, odnosno vanredne sednice Saveta bezbednosti, ali imajući u vidu da je Albanija predsedavala u prošlom mesecu, čak to nije ni stavljeno u razmatranje. Čak je i za ovu redovnu sednicu postojala inicijativa Albanije da bude zatvorena sednica. To znači, što bi se prvi put desilo, kad kažemo zatvorena - nije otvorena za javnost.
Imajući u vidu da je predsednik Republike Aleksandar Vučić najavio zainteresovanost za učešće na toj vanrednoj, odnosno hitnoj sednici, čak se oko tih datuma manipulisalo da se zakaže u vreme kada je bila poseta Kini. Na kraju se došlo, Brazil je na kraju prelomio i zakazali su tu redovnu sednicu povodom izveštaja UNMIK-a za danas, za 23. oktobar. Imajući u vidu da u ovim danima postoje brojne važne i teške aktivnosti predsednika Republike vezano upravo za situaciju na Kosovu i Metohiji, za prevladavanje aktuelne krize i potrebe za održavanjem sastanaka i u Beogradu i u Briselu, imajući u vidu da u Njujorku ne učestvuje onaj koji vodi delegaciju Prištine, a imajući u vidu takođe da je reč o visokom nivou, predsednik je odredio da u ime Srbije učestvuje premijerka Ana Brnabić. U ime prištinskih institucija će učestvovati građanka Osmani, jer tako piše ispred table gde će ona sedeti.
U svakom slučaju, hoću da vam kažem da zbog brojnih lažnih interpretacija i manipulacija oko svega toga, ponoviću vam još jednom - državna politika Srbije je apsolutno zasnovana na principima koje je iznosio i predsednik Vučić ovde u ovoj sali. Nema priznavanja nezavisnosti Kosova i nema prihvatanja članstva Kosova u međunarodnim organizacijama, odnosno u Ujedinjenim nacijama. I kada je reč, kao što znate, on i nije potpisao takve predloge i zahteve koji su se nalazili pred njim. Srbija će sprovoditi samo ono što je u saglasnosti sa našom državnom i nacionalnom politikom. Uostalom, ja sam i lični svedok svega toga šta se dešavalo od 2012. godine.
Godine 2012. su pregovori i dijalog prebačeni u Brisel. Briselski sporazum je potpisan u dobroj veri da bi Srbi imali svoje institucije na Kosovu i Metohiji. Upravo, ako vi imate sa druge strane onoga ko vodi dijalog, ko bi trebalo da bude kredibilan partner, a to je EU, onda vi učestvujete u tome ili ne. Zahvaljujući Briselskom sporazumu je Srbija dobila otvaranje pregovora o članstvu u EU.
Znam da to vama možda ništa ne znači, obraćam se onima kojima to znači, a koji se isto tako sada cinično smeju, ali da se mi razumemo 28 zemalja je povuklo priznanje Kosova, danas oni ne mogu da dobiju više od 84 glasa u UN, do pre 10 godina taj broj je bio oko 110. Kada kažem, povuklo priznanje, to ne računam na zemlje koje su suspendovale, ne računam Egipat koji je zamrznuo priznanje, ne računam Peru koji je takođe zamrznuo priznanje.
Pregovori, dijalog 2012. godine nije ni bio predviđen da se vodi o suštinskim pitanjima, jer se smatralo da su ta pitanja rešena, taj dijalog se mora i sada se vraća na ta suštinska politička pitanja. Prema tome, želim apsolutno da opovrgnem svaku tvrdnju da je ovo rukovodstvo Srbije preduzelo bilo šta što bi išlo ispod nacionalnih i državnih interesa. Naša politika je jasna, čvrsta, a to znači nema priznanja nezavisnosti Kosova, nema ulaska Kosova i UN, jer bi to značilo da su oni priznati kao država i to je naša jasna politika.
Kada je reč o migranskoj krizi, isto tako svedoci ste svega toga da smo mi isto tako žrtve dvostrukih standarda. Kada pričamo o teritorijalnom integritetu mislim da se to ne odnosi na Srbiju nego da se odnosi samo na neke druge. Kada vi spomenete to pitanje, oni govore o tome da je to pitanje već rešeno. Kada govorite o terorizmu oni misle samo na Srbe kao teroriste. Bio sam predsedavajući i OEBS-om 2015. godine, kada se desio incident u Makedoniji, kada cela Evropa i svet nisu upotrebili reč terorizam i ako su teroristi došli sa Kosova i Metohije čiji je danas spomenike možemo da vidimo u centru Dečana. U svakom slučaju, bez obzira na to radimo u datim okolnostima, u smislu normalizacije odnosa, a ne bilo kakvog priznanja nezavisnosti Kosova.
Kada je reč o migranskoj krizi, nije tačno da Srbija naseljava migrante. Srbija je jasno rekla da ne želimo da budemo parking mesto za migrante na putu ka Zapadnoj Evropi, ali Srbija isto tako želi da ima ljudski odnos prema tim ljudima, imajući u vidu na desetine i stotine hiljada izbeglica i raseljenih lica iz našeg naroda i bez obzira na pojedine incidente ipak nije bilo stvaranja atmosfere mržnje ovde u našu zemlju.
Trenutno ima nešto više oko 2.000 čini mi se migranata ovde, mada je tu posao kojim se bavi MUP, kao što znate mi svakako nećemo dozvoliti da se migranska kriza oko koje ne postoji jedinstveni stav EU, prelomi NATO, da ti migranti ostanu ovde na našem prostoru na teritoriji Republike Srbije i zato mi imamo čvrst stav oko toga, ali nemamo neljudski stav.
Pozicija je tu potpuno jasna, mi nismo… a uostalom kada EU govori o migrantima, oni treba da budu svesni, da nama migranti za razliku od njih, dolaze iz EU, iz Grčke, i iz Bugarske, a nekada i iz Rumunije. Pa, kako su oni ušli na teritoriji EU? Prema tome, prvo bi trebalo da pogledaju sebe, svoja pravila, svoje propise pa da onda kritikuju neke druge. Kada kažem kritikuju, mislim na to da nemamo dobro čuvanje granica, što apsolutno nije tačno, ali je reč, a pomenuo sam više od dve hiljade, a preko Srbije je prešlo više od milion ljudi. Znači, nisu se zadržali u Srbiji, to je istina.
Ne bih želeo da dalje ulazim u sve to. Mi ćemo nastaviti borbu u međunarodnim institucija, kao što sam i rekao, na svim mestima i shodno našim državnim i nacionalnim interesima, na koji način i kojim sredstvima, naravno od organizacije do organizacije je različito, negde to možete, negde to ne možete. U Savetu Evrope nismo imali dovoljan broj glasova zato što je najgora situacija u Evropi, kada je reč o zemljama koje su priznale Kosovo kao državu.
Isto tako, mislim da oko ovog pitanja treba da postoji državno jedinstvo, odnosno jedinstvo u Srbiji, oko pitanja Kosova i Metohije. Oko pitanja šta hoćemo, šta želimo i šta ne želimo. Zato još jednom ponavljam, Srbija će sprovoditi samo ono što je u našem nacionalnom i državnom interesu i ono o čemu je i predsednik Vučić ovde govorio, da obezbedimo našem narodu normalan život, osiguramo bezbednost u skladu sa Rezolucijom 1244 gde međunarodne snage preuzmu odgovornost za tako nešto, da tražimo ravnopravan tretman kada je reč o univerzalnom principu poštovanja teritorijalnog integriteta i suvereniteta.
Naravno, bez bilo kakvih formalnih ili neformalnih mogućnosti za tumačenje priznavanja jednostrano proglašene nezavisnosti Kosova, kažem Kosova je oni sebe tako zovu, čak ne zovu ni tako, nego Kosova, pokušavajući da naprave razliku u odnosu na srpsku reč, a da je Kosovo albansko imali bi svoju reč za tu teritoriju. Samim tim da imaju srpsku reč za tu teritoriji dobro se vidi čija je to zemlja, zemlja Srbija. Zato budite ubeđeni da ovo rukovodstvo Srbije nikada neće prihvatiti nezavisnost Kosova. Hvala vam.

Prva sednica Drugog redovnog zasedanja , 23.10.2023.

Hvala.
Želim samo apropo ovoga što je bila tema malopre vezano oko pregovora, odnosno dijaloga u Briselu.
Znate, mada nisu tu Dveri i Zavetnici koji govore o novim ljudima, ja ne pripadam tome i uopšte se ne stidim. Ja se ponosim da sam u ovu zgradu prvi put ušao 1992. godine i nisam ni izlazio i neću.
Delujem sveže. Čak sam dobio i jubilarnu nagradu sindikalnu za 30 godina rada. Ne, nije sat, toga više nema. To je bilo u socijalističko vreme. Sada je, ja mislim, plata i po ili tako nešto.
U svakom slučaju, mislim da su dve strateške greške napravljene. Znate, možemo mi sada da govorimo o Kosovu i Metohiji i da se vraćamo vekovima i decenijama unazad. Mogu i da govorim i o onome što je Milica Đurđević rekla i o Rankoviću kao stranka koja je nekada bila komunistička, ali mogu i da govorim i o odgovornosti srpskih komunista u odnosu na srpski nacionalni interes i prihvatanje Ustava iz 1974. godine, što smatram da je sasvim u redu i korektno da kažemo da je to bilo veoma štetno i da je to loše što je uradila komunistička partija, odnosno, pre svega, srpski komunisti.
Mogu da govorim, ali to je isto vezano za Kosovo i Metohiji, i o tome da li je Slobodan Milošević na najbolji način vodio nacionalnu i državnu politiku, odnosno da li je mogao da se izbegne rat ili je ultimatum iz Rambujea bio takav da se praktično nije mogao izbeći sukob, jer je tu bila ideja da se… i to je ubačeno bez saglasnosti i bez uvida cele kontakt grupe, takozvane, bez saglasnosti Rusije, da se posle tri godine Kosovo može izjasniti i o nezavisnosti referendumom, što bi značilo tada, da je to prihvaćeno, da bismo se mi složili sa tim praktično da na osnovu tog mirovnog sporazuma Kosova postane nezavisno.
Mogu i da kažem da je greška bila i ta što ćete bez ikakve politizacije svega toga, mislim da je strateški isto napravljena greška posle 5. oktobra, kada se tadašnja Savezna Republika Jugoslavija prijavila, odnosno zatražila članstvo UN kao nova država.
O tome se izjašnjavao čak i Vlatko Jovanović, tadašnji šef misije naše u UN. Vojislav Koštunica je potpisao taj zahtev, jer je, tako je rečeno u UN, to jedini način da izađemo iz prethodne situacije, a prethodna situacija je bila da smo mi bili suspendovani kao članovi, ali smo plaćali članarinu.
To ima posledice po državno-pravni kontinuitet, pa sad i oni koji prate odnose sa Kinom znaju da zbog toga Kina i dalje još nije utvrdila tačan datum uspostavljanja diplomatskih odnosa, jer oni su uspostavljanje 55. godine, čini mi se sa bivšom Jugoslavijom, ali oni računaju sada, ako gledaju UN, mi smo od 2000. godine članovi UN. Znači, maltene, prethodno nismo ni postojali.
Isto tako možemo da postavljamo i pitanje svih pregovora koji su vođeni do 2008. godine na raznim mestima,zašto tada nije izbegnuta nezavisnost Kosova i da tražimo odgovornost među našim pregovaračima, kao što je neko tražio odgovornost kod Slobodana Miloševića.
U svemu tome, u stvari, vidite jednu konstantu, a to je da su svi ti problemi o kojima govorima, problem separatizma, secesionizma i, na kraju krajeva, moram da kažem da smo i tu napravili grešku 2000. godine, posle pada Miloševića je došlo do pobune na jugu Srbije i nisam čuo ni da smo mi mnogo govorili o tome, a ni međunarodna zajednica, da su tzv. oslobodilačku vojsku Preševa, Bujanovca i Medveđe nazivali terorističkom organizacijom. Čak su insistirali, OEBS je na tome insistirao, da se potpiše sporazum sa teroristom.
Jedna od tih grešaka jeste bilo i to pitanje obraćanja Međunarodnom sudu pravde zbog pitanja kako je postavljeno i druga, zbog prebacivanja pregovora, odnosno dijaloga u Brisel.
Sada, budimo iskreni, jer sam lično i svedok toga, Vlada Republike Srbije, odnosno Srbija je podnela dva predloga rezolucije Generalnoj skupštini. Prvi koji je usvojila Vlada uopšte to nije bila tema. Tekst novi je promenjen dok je Vuk Jeremić bio na putu ka Njujorku i podnet novi zahtev rezolucije, o čemu je Vlada odlučivala telefonskim putem.
Znam iz iskustva da mi je Vuk Jeremić tada rekao da ga je sramota zato što bi prvi tekst verovatno prošao u Generalnoj skupštini. Da li je to istina? To je istina.
Znači, od toga ne treba bežati. Treba se suočiti sa tim. To je bio direktan dogovor Ketrin Ešton sa tadašnjim rukovodstvom Srbije, sa Borisom Tadićem i sa ne znam ko je još bio…
Međutim, šta se tu desilo? Na samom glasanju u Generalnoj skupštini, tada nisam bio ministar spoljnih poslova, pa ne znam sve te detalje, ali to možete da vidite u arhivi UN. Na samom glasanju, iako je to sve kao bilo dogovoreno, SAD i Velika Britanija nisu glasale za taj predlog koji je Ketrin Ešton podnela. To je bio zajednički predlog EU i Srbije, što je kod Ketrin Ešton tada izazvalo veliku ljutnju itd. Rezultat svega toga je bio, pošto se to dešavalo 2012. godine, početak dijaloga u Briselu. Taj dijalog u Briselu, ja sam na prvom sastanku tražio da se razgovara o političkoj suštini toga. Na prvom sastanku su rekli – to nije uopšte tema. A što nije tema? Ne da nije tema zato što je to nesporno, nego sa našeg stanovišta ako neko misli da je to bilo nesporno da je to očuvanje teritorijalnog integriteta Srbije, to nije tačno. Za njih je bilo nesporno, jer su smatrali da je to pitanje već rešeno i tada počinju svi ti razgovori u Briselu. To je puna istina i mislim da oko toga nema nikakvog razloga da sada govorimo drugačije. Odgovornost je što smo takav predlog podneli.
Oni su ga generalno prihvatili kao naš zahtev i sada je veoma teško vratiti dijalog u UN.
Tačno je da UN raspravljaju kroz Savet bezbednosti, ali bilo je četiri puta godišnje. Svaki put traže da se smanji. Sada se smanjilo na dva puta. Hoće da bude jednom, pa hoće da ukinu totalno, da se o tome uopšte raspravlja, ali mislim da je veoma važno da svi ovde znamo i da to ne zaboravimo, da, bez obzira na naše političke razlike, suština problema na Kosovu i Metohiji nije nijedno rukovodstvo Srbije, nego separatizam, secesionizam i terorizam, nasilno odvajanje dela naše teritorije kroz oružani ustanak, odnosno oružanu pobunu i to je naše međunarodno pravo i obaveza ne samo po našem Ustavu, nego i braneći međunarodno pravo da se za to zalažemo i ja sam zato i na početku rekao da ovo rukovodstvo Srbije se dosledno pridržava te politike od 2012. godine i od kad su taj dijalog prebacio u Brisel.
Hvala vam.

Imovinska karta

(Beograd, 18.11.2020.)

Funkcija Državni organ, javno preduzeće, ustanova, druga organizacija Izvor prihoda Interval Neto prihod Valuta Vreme obavljanja / od-do
Predsednik Narodne skupštine Narodna skupština Republike Srbije (Plata) Republika Mesečno 128585.00 RSD 22.10.2020 -
Predsednik Narodne skupštine Narodna skupština Republike Srbije (Paušal) Republika Mesečno 33148.00 RSD 03.08.2020 -