Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Zoran Nikolić

Govori

Tako je, i to član 107. Vi niste sada samo ugrozili pravo mog kolege Petkovića, kome ste očigledno morali dati pravo na repliku, a vi ste mu to pravo uskratili, vi ste svojim činom uvredili čitavu poslaničku grupu DSS i sve one građane koji su glasali za DSS.
Ako se ne varam, pitam kolege, premijer Cvetković je odgovorio gospodinu Petkoviću, odnosno odgovarao je na to što je on ovde ustvrdio i što vam je sasuo u lice. Šta zaslužuje repliku, ako ne komentar premijera? Mi smo danas ceo dan prisustvovali jednoj farsi dogovora DS i LDP da se dozvoljavaju replike, do momenta kada je gospodin Cvetković, kada je LDP imao još samo minut i po, rekao "odgovoriću vam, poslaniče Đuriću, jer ću vam dati pravo na repliku".
Gospodine Cvetkoviću, to je tajni dogovor političkih struktura unutar DS i LDP. To se ne govori u javnosti. Nadam se da ste to shvatili. Kada ste sada iskreno odgovorili gospodinu Petkoviću, onda je nedopustivo i apelujem na predsednicu da zaista nema nikakve potrebe da se ovako, dvostrukim aršinima, neko ko predsedava Skupštinom ophodi prema poslanicima. Gospodin Petković je izlagao šest minuta, dobio je odgovor od gospodina Cvetkovića, odnosno određene tvrdnje i ima pravo na elementarnu repliku.
Zašto nešto što se dozvoljava svim poslaničkim grupama ceo dan, a naročito LDP, u dogovoru sa DS, sada uskraćuje to pravo DSS?
(Predsednik: Samo bih da vas podsetim da trošite vreme vaše poslaničke grupe. Izvinjavam se, ovo je bila povreda Poslovnika.)
Sada bih vas zamolio da gospodinu Petkoviću date pravo na repliku.
Krenimo redom. Ova vlada, koja je još uvek aktuelna, formirana je 7. jula 2008. godine. U ruci imam ekspoze mandatara gospodina Cvetkovića i samo ću pročitati najbitnije delove, vrlo kratko, koji se tiču projekcije koju je tadašnja vlada i vladajuća koalicija imala.
Dakle, ključni elementi programa Vlade Republike Srbije su opredeljenje za evropsku budućnost Srbije, neprihvatanje nezavisnosti AP KiM, neophodnost jačanja ekonomije, jačanje socijalne odgovornosti Vlade, pooštravanje borbe protiv kriminala i korupcije i poštovanje međunarodnog prava. Ekonomski ciljevi Vlade su bili sledeći: dinamičan rast privredne aktivnosti, rast zaposlenosti, povećanje standarda građana Srbije i ravnomerni regionalni razvoj.
Kada pročitate ovaj ekspoze, odgovarajuća reč da bi se ovo okarakterisalo jeste skandal. Skandalozno je šta posle dve i po, skoro tri godine imamo kao realno, faktično stanje u našoj državi. Imamo kontinuirani pad privredne aktivnosti, zaduženja koja prete našoj državi i građanima da upadnemo u dužničko ropstvo ako već u njemu nismo, pod kontrolom MMF-a.
Imamo pad realnih zarada. Iako je obećavano da će penzije porasti do nivoa 70% prosečne plate, da će plate biti daleko veće kada vi dođete na vlast, sada imamo realan pad i plata i standarda od 40% za vreme mandata ove vlade. Imamo umesto 200.000 zaposlenih, što je takođe rečeno u ovom ekspozeu, 400.000 otpuštenih. Da li je skandal adekvatna reč za ono što je ova vlada radila protekle tri godine? Neka izađe neko pa neka da drugačiju formulaciju.
Imamo i sledeću situaciju, da Vlada već skoro godinu dana priča o nekakvoj rekonstrukciji kako bi bila efikasnija, kako bi pokrenula privredu, kako bi zaposlila… Ali šta se, zapravo, desilo? To je, u stvari, bio samo još jedan marketinški stub kako bi Vlada i dalje zamajavala građane. Ono što je problem i što mene zaista užasava i plaši je kada čujem neke kolege iz vladajuće koalicije da veruju u tu propagandu. E, to je zaista strašno. Onda je ta propaganda u potpunosti uspela, onda je ona nadvisila i domete koje su imale propagande u vreme Drugog svetskog rata, a znamo od koje zemlje i koje osobe.
Neverovatno je da neko ovde brani ovu rekonstrukciju Vlade i dalje tvrdi kako će se na efikasniji način, na bolji način, nastaviti ovakva politika, koja je definitivno pogrešna, koja je Srbiju oborila na kolena, koja je svoje sopstvene građane unizila, koja je za dve i po godine proćerdala sve što smo stvarali u one dve Koštuničine vlade na međunarodnom planu, a to je da budemo i dostojanstvena država i da se na dostojanstven način, kao demokratska država, ali rekao bih i slobodna država, borimo za svoja prava koja nam po međunarodnom pravu pripadaju. Sve to je urušeno i na najgori način izvrgnuto ruglu.
Zaista je neverovatno da se poslanici vladajuće koalicije usuđuju da brane ovakav koncept i ovakve rezultate. Dočekali smo predlog rekonstrukcije Vlade. Zašto sad? Zašto on nije bio prošle godine, kada je to pitanje pokrenuto? Sad ću vam objasniti. Zato što je bilo potrebno da prođu unutarstranački izbori, pa su stranke u vladajućoj koaliciji morale prvo da organizuju svoje unutarstranačke izbore, da se unutar stranke odmere međusobno, da se vidi ko ima uporište u svojoj sopstvenoj stranci, pa kada se to uradilo, ušlo se u ovu rekonstrukciju.
Šta se dogodilo, šta se sada desilo i zašto su upravo ovi ministri sada smenjeni? Zato što nisu prošli na unutarstranačkim izborima. Smenjen je gospodin Škundrić, smenjen je gospodin Dragin, smenjeni su Slobodan Milosavljević, Čiplić, Šijaković – ljudi koji nemaju partijske funkcije. A ko ulazi u ovu vladu? Oni koji su dobili podršku na unutarstranačkim izborima. Ne ulaze na način kakav je, a što se tiče DS-a, on je bio skandalozan, i oni koji su postali stranački funkcioneri sada ulaze u tu vladu.
Dakle, mi smo više od šest meseci bili taoci unutarstranačkih odmeravanja pojedinih političkih funkcionera, i tek kada su se oni odmerili i videli koliko je ko jak u stranci, onda je na dnevni red došla ta rekonstrukcija.
Što je najkontradiktornije, i što je zaista paradoksalno, jeste da su zapravo smenjeni svi oni koji nemaju političke funkcije, osim jednog, a to je sam premijer, gospodin Mirko Cvetković. On je premijer bez ikakve političke funkcije, a u Vladu sada ubacuje ljude sa političkim funkcijama. Gospodin Mirko Cvetković je odlučio da smeni sve ministre koji nemaju nikakvu političku funkciju, osim, naravno, samog sebe.
To je zaista, da kažem i u ovoj ravni, kada na ovakav način gledamo i posmatramo ovu stvar, dokaz koliko je ova vlada u konfuziji i koliko je prožeta unutrašnjim kontradiktornostima.
Ovde se čak ustvrdilo da je ovo sada Vlada koja je postavila standard od 17 ministarstava i kako nijedna druga buduća vlada neće moći da ih ima više. Šta se dešava u ovom parlamentu? Šta se dešava sa javnošću? Zar je amnezija toliko prisutna u redovima poslanika?
Pa, Vlada iz 2004. godine je imala 17 ministarstava, jednog predsednika i jednog potpredsednika, ukupno 19 članova. Imala je i 29 zamenika ministra, to su sada državni sekretari. A mi u ovoj sadašnjoj vladi, još uvek aktuelnoj, samo u pet ministarstava – u Ministarstvu ekonomije, Ministarstvu za prostorno planiranje i zaštitu životne sredine, Ministarstvu za infrastrukturu, Ministarstvu odbrane i Ministarstvu poljoprivrede imamo 25 državnih sekretara. Ukupan broj je 69 državnih sekretara.
Gde su ti vaši argumenti? Hajde neka neko ustane posle ovoga i neka iznese argument da je ovo postavljanje novog standarda u demokratskom razvoju našeg društva. Ne, gospodo, vi demokratske standarde koje je postavio Vojislav Koštunica nikada nećete dosegnuti. A u moralnom, u političkom smislu, nikada vam neće poći za rukom to što je bilo dok je on bio premijer.
Dakle, rekonstrukcija ove vlade je ismevanje građana, jer pogrešan put od samog početka ove vlade se ne može popraviti kozmetičkim prepravkama. Zato je zaista dobro da se neko u ovoj državi izvini pre svega građanima zbog ovakvog omalovažavanja. Pozivam Borisa Tadića da se izvini, jer se on izvinjava svima, ali sam takođe svestan činjenice da je u podeli posla on zadužen za izvinjavanje spolja, on pokriva spoljnu politiku. Zato, eto, pozivam premijera Cvetkovića da se izvini svojim građanima i kaže – mnome manipulišu i domaći i strani, i podnosim ostavku; muka je i meni od ovakve vlade, kao što je i građanima Srbije zaista muka od ovakvog licemerstva i ovakve izdaje nacionalnih, državnih i ekonomskih interesa države.
Odluka Vlade Republike Srbije da proda "Telekom Srbije" je, poštovani gospodine premijeru, najbolji dokaz pogubnosti ekonomske politike vlade koju vodite vi, a nedavno smo čuli da svu odgovornost snosi Mlađan Dinkić, ministar kojeg ste smenili.
Celokupna javnost, to vam je valjda poznato, a pretpostavljam da vam je i stalo do te javnosti, protiv je prodaje "Telekoma". Građani ne moraju da budu stručni i ne moraju da budu upoznati s detaljima ugovora i načinom na koji mislite da prodate najprofitabilniju firmu koju Srbija ima. Oni jednostavno osećaju da će se taj novac proćerdati i da taj novac neće biti uložen na način na koji određeni predstavnici Vlade, a i tu ima različitih izjašnjavanja, kažu da će biti uložen.
Dakle, o čemu se ovde radi? Moje pitanje je sledeće i molim vas da me pažljivo saslušate i da ne gledate nigde na stranu, da pogledate kada vam se neko obraća lično i kada vas gleda u oči. Kao premijer ste u obavezi da kažete, ukoliko "Telekom" bude prodat, na koji način će taj novac biti potrošen. Ukoliko ne budete znali da date odgovor sada, a ja sam ubeđen da to nećete znati, onda je to dokaz da imate nameru da prodate "Telekom" isključivo da biste taj novac iskoristili za predizbornu kampanju, da biste i dalje ostali na vlasti.
Drago mi je da ste se nasmejali. Videćemo posle vašeg odgovora, kada budem imao još jednom pravo, s ovim oskudnim Poslovnikom, da vam se obratim, ko će se zadnji nasmejati. Ja sasvim sigurno neću, zato što, u suštini, znam odgovor.
Dakle, Vlada je rekla da će sav novac biti uložen u infrastrukturu. Koju? Koja to zemlja prodaje infrastrukturu treće generacije da bi gradila infrastrukturu prve generacije? Prodajete visokotehnološke telekomunikacione sisteme da biste gradili puteve i železnicu kada čitav svet puteve i železnicu gradi putem koncesija.
O čemu se ovde radi? Ali, sada već polako izlazi na videlo i činjenica da imate nameru da novac trošite da biste pokrili budžetsku rupu. Da li je to odgovorna nacionalna vlada? Da li ste svesni do koje mere ugrožavate i državne i nacionalne interese odlukom da prodate "Telekom"? Nije ni čudo što se čitava javnost, ali i stručna javnost, pobunila protiv prodaje "Telekoma".
Dakle, baš kao što sam pretpostavio. Gospodine Cvetkoviću, vi pojma nemate na koji način ćete utrošiti novac, a želite da prodate "Telekom".
Gospodine Cvetkoviću, nisam zadovoljan vašom argumentacijom. Vi ste ovde samo pokazali da ste zastupnik neoliberalnog koncepta, iznevši rečenicu da država ne treba da se bavi biznisom i da telekomunikacije i "Telekom Srbije" treba da budu na tržištu.
Ali onda imam jedno pitanje za vas. Zašto država pravi stanove ako ne treba da se bavi biznisom? Šta je "Srbijagas"? Da li oni prodaju piliće, staklo, gas? Čime se oni bave? Da li znate koliko ste bili kontradiktorni u vašem odgovoru? A to je zbog onoga što sam rekao na početku, što sada ne smem da ponovim.
Dakle, ono što je ovde očito je da Vlada zaista nema nikakve planove kako taj novac da potroši. Odnosno, citiraću ministarku finansija (ne znam da li ćete je smeniti, pošto analizirate i njen rad), koja je rekla da Vlada ima rezervnu varijantu za finansiranje budžeta u slučaju ako prodaja "Telekoma" ne uspe. Dakle, ona je priznala da vi želite da finansirate budžet prodajom "Telekoma". I zato vam narod to ne dozvoljava i zato vam stručna javnost to ne dozvoljava.
Sada ću vam reći jednu stvar, neka znaju građani. Za vreme vlade Vojislava Koštunice kupljen je "Telekom" u Republici Srpskoj i postali smo operateri u Crnoj Gori. Sada imamo profit preko 100 miliona. Kada otplatimo kredite do 2013. godine, taj profit će biti preko 300 miliona. Vi prodajete nešto što ćemo za tri-četiri godine imati kao profit od te firme. Da ne govorim o državnoj i nacionalnoj bezbednosti. Vaša vlada… i prilično ste neodgovorni…
Zahvaljujem. Gospođo Dragutinović, da li ste spremni da podnesete ostavku? Ako jeste, ako sam dobro razumeo po vašem kamenom licu, izrazu lica, onda je dobro da to učinite što pre, jer nije dobro da budete u Vladi koja svojim političkim delovanjem, ali i ekonomskim delovanjem, za koje ste vi zaduženi, podriva vitalne državne i nacionalne interese. Da li ste vi i većina koja vas podržava svesni te činjenice da ste na ivici podrivanja državnih i nacionalnih interesa? Do te mere ugrožavate egzistenciju građana da je to neizdrživo. Do te mere zadužujete državu da se postavlja opravdano pitanje – ko će to da vrati? Ali najvažnije pitanje, koje će se vrlo brzo postaviti, kada se ova vaša kula od karata bude urušila, jeste – ko će da odgovara za ovo što se radilo u pretprošloj, prošloj i što se radi, evo, i u ovoj godini?
Danas je prvi dan zasedanja u ovoj godini i mi na dnevnom redu imamo dodatno zaduživanje od 400 miliona dolara kod komercijalne banke. Dokle?! Vi u februaru, a ovu odluku doneli ste na Vladi još u januaru, morate da povlačite ovolika sredstva da biste pokrili budžetski deficit. Šta će biti u martu? Šta će biti u maju? Šta će biti do septembra meseca, do kraja godine, ako, ne daj bože, vi ostanete na vlasti? Kako je sve ovo teklo?
Došli ste na vlast tako što je predsednik Republike, a i vi svi u paketu sa njim, obećao 200 hiljada radnih mesta. Sada nas MMF obaveštava da je 400 hiljada ljudi izgubilo posao, 70 ljudi na svaki sat. Do kraja ove sednice verovatno će 200 ljudi ostati bez posla. O tome koliko zadužujete ovu zemlju, ovde je bilo reči, u svakoj sekundi 45 evra. Pazite, tri sekunde su prošle, ova zemlja je 150 evra više zadužena! Četiri miliona evra dnevno zadužujete državu – deset dana, eto plata za prosvetne radnike. Vi, rekoste, da to imate u rezervi, ali su vam onda rekli da nemate, da se mnogo više duguje.
Drago mi je što vidim da pratite ovu diskusiju i zapisujete, ali bi mi bilo još draže da učestvujete u ovoj diskusiji. Premijer Cvetković je najavio jednu novu energiju. Pa, gde je ta energija? Da li se ispoljava tako što ćete sa akademskim mirom slušati šta se ovde priča i sa akademskim mirom prokomentarisati i dati nekakve svoje informacije na kraju ove rasprave? To nije parlamentarna rasprava. Tako možda možete da radite na fakultetu, i to je sasvim u redu, ali to tako ne možete i ne smete da radite u parlamentu.
Znate, smenjeni ministar Dinkić raspravljao je i ulazio je ovde u raspravu sa poslanicima. Pa vidimo kakva je njegova sudbina, ali sam cenio bar tu njegovu osobinu. A, vi o tome ovde ćutite. Ko vam daje garanciju da vi nećete biti smenjeni za nedelju dana do početka rekonstrukcije Vlade? Zašto se čudite? Vidite do koje mere je premijer Cvetković odlučan da sve svoje nedostatke u svim resorima, a naročito u sveri ekonomije, stavi ''pod konac i uvede red''? Realno je očekivati da ste i vi na udaru. Nemojte ćutati, recite nešto, progovorite, spasite dušu, u krajnjoj liniji. Jer, kao što sam vam rekao, nemojte se smejati, ugroženi su vitalni, nacionalni i državni interesi, u svakom smislu.
Ova Vlada i ova vlast uspela je u političkom smislu da ugrozi teritorijalni integritet i suverenitet države. Neko će za to morati da odgovara. Ova vlada je do te mere zadužila svoje građane i do te mere srozala standard svojih građana da će za to, takođe, neko morati da odgovara, svako u svom resoru.
Vi negirate realnost. Vi bežite od realnosti. Ovde smo vas upozoravali i kada je izbila finansijska kriza šta će se dogoditi. Vi ste rekli da je to prednost i da je to naša šansa. Rekli smo vam kada smo raspravljali o rebalansu da ćemo se videti ponovo za tri meseca, da imate nerealne projekcije, da trošite više nego što se prihoduje. Vi ste i to negirali, ali ste nam svake nedelje uredno ovde dostavljali zakonske predloge gde smo se dodatno zaduživali.
Za budžet u decembru mesecu rekli smo vam da je razarajući za privredu, ali ono što je najgore i ono na šta smo vas upozorili u decembru mesecu, jer kada smo videli budžet, rekli smo vam da je on za građane neodrživ i to se sada ispostavlja kao tačno. Ne može se živeti sa ovoliko novca, sa ovakvim prosečnim dohotkom, a sa tolikim troškovima i tolikim rastom cena. To je izgleda svima jasno, i građanima, samo vama nije jasno. Zbog toga se vi urušavate iznutra. Zbog toga se vi i obračunavate iznutra. Vama ništa drugo nije preostalo već da sada prebacujete odgovornost jedni na druge.
Dakle, ne sumnjam, ali to je činjenica nad kojom ja ne likujem, nego sam veoma nezadovoljan, veoma razočaran i veoma tužan, da ćemo mi za sedam dana, a već najave idu, opet raspravljati o jednom sličnom zakonu. Treba se dodatno zadužiti za dvesta miliona dolara, evra, ispravljaju me, šta god. Da li shvatate da se tome mora stati na put? To je nedopustivo zaduživanje. Vi nedopustivo gurate zemlju u bankrot i o tome ozbiljni ekonomisti već govore. A, narod lepo kaže – tamo gde se šuška ima i istine. Pa, šta je cena da vi odete sa vlasti?
Da zemlja bankrotira? Da sve segmente u ovom društvu urušite do te mere, a na dobrom ste putu, da će oporavak biti veoma dugotrajan i težak? A tako ste lepo znali da obećavate, tako ste lepo obećavali i tako ste, do pre neki dan, širili, sa osmehom na licu, optimizam među građanima. Zato ponavljam pitanje sa početka ove rasprave – hoćete li podneti ostavku? Nadam se da hoćete, ali u interesu države i građana to treba da uradite što pre. Uostalom, nemojte da vam se desi da vas ''strašni i odlučni'' premijer Cvetković smeni i da budete krivi i za ono za šta niste realno krivi. (Aplauz)
Moj kolega Radulović je dosta toga rekao. Ono što želim da kažem da upravo na agrarnom budžetu se vidi odsustvo bilo kakve ozbiljne politike u sferi ekonomije, jer da nije tako, onda bi ova vlada imala razumevanja za privrednu granu koja beleži i koja je zabeležila u ovoj godini najbolje izvozne rezultate. Iskoristila bi šansu koja postoji u ovom momentu na tržištu, a to je da su cene poljoprivrednih proizvoda zaista visoke i iskoristila bi, da kažem, tržišnu logiku, pa i ekonomsku i finansijsku logiku da dinar koji se uloži u agrar u ovakvim uslovima se višestruko vraća.

Ispoštovali bi zahteve onih koji od agrara žive i razradili bi one privredne grane koje se oslanjaju na agrar, tj. na prerađivačku industriju. Ali, u odsustvu bilo kakve ozbiljne politike, mi imamo agrarni budžet koji je neznatno veći u odnosu na prošlu godinu, odnosno na ovu godinu. A znamo šta se u ovoj godini sve dešavalo – stočni fond za 30-35% manji. Posledica tako vođene politike jeste da u Srbiji nemamo mleka.

Odgovor ove vlade sa ovakvim agrarnim budžetom znači da ni u sledećoj godini neće biti mleka, a bogami ni mesa. Zato ćemo mi od zemlje koja može da zabeleži još značajnije izvozne rezultate i da zaista prihodi koji od poljoprivrede dolaze budu respektabilni u tom smislu da moraju da se podrže od strane Vlade, mi ćemo, nažalost, u narednoj godini, 2011, ući u onaj period koji su neki već i naznačili, s obzirom da Vlada već tri godine vodi ovako pogubnu agrarnu politiku, da ćemo postati zemlja koja je zavisna od uvoza hrane.

To je jedna velika bruka i sramota za našu državu. Prosto rečeno, to nije ni fer prema onima koji proizvode poljoprivredne proizvode. Zašto se Vlada na taj način odnosi prema onima koji pune budžet? To je pitanje na koje biste vi trebali da date odgovor. Ali, imajte na umu jednu stvar – ako ljudi nemaju šta da rade sa motikama, onda će sa motikama doći ispred Vlade već na proleće. Zahvaljujem.
Mi smo vas na vreme zaista dobronamerno upozorili da nije u redu da dok šef poslaničke grupe obrazlaže predlog za tačku da se produži rasprava da se u ovoj sali jednostavno dešava haos.
U ovom momentu imate ubačene kartice u parlamentu, a vidi se da poslanici nisu prisutni. Dakle, apsolutno smo imali neregularno glasanje. Verujte mi da je vrlo potrebno da resetujete sistem i dozvolite da se ponovo glasa, u skladu sa Poslovnikom. Ovo zaista nema smisla.
Za razliku od svih prethodnika, gospodine ministre, želim da vas pohvalim. Vi ste ovde da hrabro branite ove predloge zakona koji se tiču dodatnog zaduživanja naše države, a u sklopu dosadašnje prakse koju smo mi imali u parlamentu, da uvek poslanici iz stranke iz koje dolazi ministar učestvuju u raspravi na taj način braneći i svog ministra.
Mi vidimo da to danas nije slučaj. Pretpostavljam da su poslanici iz vaše partije na nekoj proslavi, a pošto vi pozivnice za proslave ne dobijate, vi ste odlučili da ovde radite i da branite ove zakone i to je ono što pohvaljujem.
Kada ste replicirali mom kolegi iz DSS, gospodinu Raduloviću, vi ste nabrojali šta će se sve raditi u narednom periodu, i šta se radi.
Verujte mi, stekao sam utisak da taj aut-oput samo što ne pobegne negde i ne izađe levo kod "Albukerkija", dakle, kao u crtanom filmu "Duško Dugouško". Mnogo se započelo i mnogo se najavljuje, a zaista Vlada nema čime da se pohvali, pa čak ni u ovoj oblasti koju vi pokrivate.
Zatim, danas smo imali raspravu o budžetu, odnosno rebalansu budžeta, pa samo danas, i to je bitno da građani čuju, mi dodatno zadužujemo ovu zemlju za 475 miliona.
Prošle nedelje, radi popune budžetskog deficita, do 31. decembra ove godine vladajuća većina je danas izglasala dodatno zaduženje od 270 miliona evra. Pazite, samo u jednom danu mi pričamo o jednoj cifri od 750 miliona evra.
Dakle, naravno da se ovi zakoni, naročito kada je u pitanju železnica, tiču i vašeg resora, ali zaista bi bilo dobro da je ovde gospođa Dragutinović, ali ona nije imala hrabrosti da ostane i dodatno u ovoj raspravi, jer se ovo pre svega tiče jedne teme – dokle ova država može da izdrži.
Dokle, koja je to gornja granica do koje se mi možemo zaduživati? Po mnogim ekonomistima, mi smo tu granicu već prešli.
Mi imamo kontradiktorne informacije iz ekonomskog dela naše Vlade, da li smo prešli limit i ušli u zonu zemlje visoke prezaduženosti ili ne? Tu se manipuliše čak i ciframa, odnosno iznosima kojima smo mi zaduženi.
Jedno kaže guverner Narodne banke, drugo kaže ministarka finansija, treće kaže ministar ekonomije, a svakako da je najveća manipulacija kada to preračunavamo u procente bruto društvenog proizvoda. Upravo stanje našeg dinara i precenjenost dinara i ta metodologija omogućava jedan ležeran pristup Vlade kada saopštava javnosti i nama ovde u parlamentu da li smo previsoko zadužena zemlja ili ne, ali je sasvim očigledno da će ovakvim tempom zaduživanja to pitanje biti ad akta, jer ni u jednom momentu čak ni ta metodologija, čak ni to prikrivanje istine koje se konstantno vrši ove dve i po godine neće moći više da se radi i jasno će se pokazati da smo mi visoko prezadužena zemlja.
I to je ono što jako zabrinjava, nisam srećan zbog te činjenice, ali Vlada koja je obećavala sve i svašta i 200 hiljada radnih mesta, i povećanje standarda i veće penzije i veće plate, investicije.
Dakle, jednom rečju, blagostanje. Legat ove vlade sledećoj vladi će biti da ste zemlju uveli u budžetsko ropstvo i to je sada već sasvim jasno. Videćemo predlog budžeta on će samo potvrditi ono što sam sada rekao.
Ponavljam, nisam srećan zbog te činjenice, ali, gospodo iz vladajuće koalicije, to je rezultat vašeg rada, zemlju ste uveli u dužničku krizu, a na nekoj novoj vladi u kojoj nadam se nećete biti vi, biće taj mukotrpan posao. Zahvaljujem.
Uvažene kolege narodni poslanici, poštovani građani Srbije, moje prvo pitanje jeste upućeno premijeru, odlučnom premijeru, gospodinu Mirku Cvetkoviću, da li je on možda zabranio ulazak u parlament ministru spoljnih poslova gospodinu Jeremiću, jer od one sednice od 26. jula nemamo priliku da gospodina Jeremića vidimo u ovom parlamentu, ali nemamo priliku ni da čujemo glasa od ministra spoljnih poslova u poslednja dva meseca?

U ovom jesenjem zasedanju smo u više navrata apelovali na ovu skupštinu da je potrebno da o KiM, najavljenim pregovorima, razgovorima, pre svega raspravlja ovaj parlament. To sada neću da učinim. Očigledno da ti apeli upućeni vama ne znače ništa, ali želim da skrenem pažnju građanima Srbije i želim i njima da se obratim i Vladi RS, da još jednom postavim pitanje – kada ćemo raspravljati o KiM, najavljenim pregovorima, koji se najavljuju, pre svega od predsednika Republike, ali i od odlučnog premijera Vlade RS gospodina Cvetkovića?

Dve i po godine otkako ovaj parlament postoji, o KiM smo raspravljali 26. jula, dakle, posle dve i po godine, što je po mom mišljenju sramno, nedopustivo i što po mom mišljenju, ali ne samo po mom mišljenju, Vlada RS, onaj čovek koji čini vlast u ovoj državi, a zove se Boris Tadić, ponižava ovu skupštinu.

Bez obzira da li pripadamo vlasti ili opoziciji, ne smemo dozvoliti da nas niko kao instituciju ponižava na taj način. Dve i po godine o tome nismo raspravljali i koliko vidim, Vlada ima i dalje nameru da o tome ćuti, a ulazi se u jedan vrlo ozbiljan proces.

Da vas podsetim, i vlast i javnost, ovde smo raspravljali 26. jula o Rezoluciji, odnosno Deklaraciji koju ćemo podneti i UN. Ovde je data podrška i poslanici vladajuće većine su izglasali tu deklaraciju. Šta se potom desilo? Niste dali mandat ni predsedniku Borisu Tadiću, ni Vladi RS, ni odlučnom premijeru Mirku Cvetkoviću, da tu deklaraciju povučemo sa sednice UN i da nam tu deklaraciju napiše EU, a naša vlada i naš predsednik je imao zadatak samo da se sa time složi ili ne.

Posle toga je nastao muk i danas, kada smo u predvorju dogovora i nekakvih pregovora sa delegacijom KiM, apsolutno ne znamo u kom pravcu će to ići, da li se kao prvo pitanje postavlja status naše pokrajine ili ne, a vidimo i iz izjava najviših zvaničnika i EU i SAD da je pitanje statusa apsolutno rešeno.

Po nama, to je prećutno priznavanje Kosova. Ova vlada ulazi u proces priznavanja Kosova. Ako nije tako, onda Vlada ima obavezu da dođe u ovaj parlament i da se suoči sa onim poslanicima i sa onim političkim strankama koje ovo tvrde, jer ako ne dolaze i nemaju nameru da dođu, onda je to faktički u odsustvu argumenata koje Vlada RS ima zapravo priznanje da smo apsolutno u pravu.

Zato postavljam još jedno pitanje – da li Vlada Republike i kada Vlada Republike Srbije i ovlašćeno, pretpostavljam, Ministarstvo spoljnih poslova će u ovaj parlament doći sa platformom, obavestiti poslanike, narodne predstavnike i javnost u kom pravcu će otpočeti i u kom pravcu će se razvijati najavljeni pregovori sa delegacijama ili delegacijom KiM?

Nemojte da napravimo grešku, kao što smo puno puta pravili u prošlosti. Izneću samo jedan podatak, kada je Austrougarska anektirala BiH u roku od tri dana su o tome raspravljali svi svetski parlamenti, odnosno evropski parlamenti, svesni posledica jednog takvog čina, a u srpskom parlamentu se tada raspravljalo o teritorijalnoj organizaciji, koja će sela, sada, zlatiborskog okruga pripadati jednom ili drugom srezu. Tu neodgovornost sebi ne smemo dozvoliti i zato neodgovornu Vladu pitam – kada će doći u parlament i suočiti se sa narodnim poslanicima, odnosno građanima Srbije kojima je jasno da ova vlada ulazi u proces priznavanja nezavisnosti KiM?
Poštovani građani Srbije, kolege narodni poslanici, mi danas raspravljamo o deklaraciji o osudi ratnih zločina nad Srbima i građanima Srbije.
Nemoguće je raspravljati samo o ovoj deklaraciji, a da se ne setimo marta kada smo raspravljali o Deklaraciji o osudi zločina u Srebrenici. To je, po rečima samih predlagača, zajednički paket u kome ćemo se mi kao država odrediti prema svim zločinima koji su učinjeni na teritoriji bivše Jugoslavije.
Jedan od najtužnijih dana u mojoj poslaničkoj karijeri upravo je bio taj martovski dan, kada smo raspravljali o srebreničkim žrtvama, zato što je ta deklaracija bila neiskrena, zato što ta deklaracija nije bila upućena drugim republikama u regionu, zato što ta deklaracija nije bila upućena i nije bila napravljena za unutrašnje prilike da se zaista pomirimo ili, da bolje kažem, nađemo mir u duši, već je zapravo bila posledica vraćanja prihvaćenih dugova od strane ove vlade i predsednika Republike, Borisa Tadića.
Te dugove i obaveze je neko prihvatio u ime građana Srbije i mislim da ovi koji gledaju danas prenos i oni koji će čuti šta se danas o tome pričalo, sećaju se tog martovskog dana. Sećate se svi jako dobro koliko su se telefoni u ovoj skupštini usijali i koje su reakcije građana tog dana postojale.
Zapravo, građani su upravo pozivajući ovaj parlament, sve poslaničke grupe, govorili u lice da su poniženi i da mora prestati poniženje naše države i našeg naroda.
Nažalost, ovaj predlog deklaracije je još jedan tužan dan i nastavak poniženja sopstvenog naroda, uništavanja njegovog dostojanstva i još dodatno vraćanje nekakvih dugova od strane vladajuće koalicije i predsednika Borisa Tadića, a ne znamo u čije ime i za koji račun i kome on to vraća kakve dugove.
Kada smo usvajali Deklaraciju o Srebrenici, tada smo znali da će predsednik Boris Tadić otići u Srebrenicu i izraziti pijetet prema žrtvama koje su nesporne u Srebrenici, ali tada kada smo usvajali Deklaraciju o Srebrenici nismo znali da će dan posle Boris Tadić, umesto da ode u Bratunac, kada čitava Republika Srpska oplakuje svoje žrtve, uvrediti čitavu Republiku Srpsku i srpske žrtve tako što neće otići u Bratunac, već će otići da gostuje kod premijera Turske u Novom Pazaru.
To da je gospodin Tadić, predsednik Republike Srbije, bio gost u Novom Pazaru procenjujem i cenim na osnovu ambijenta i atmosfere koja je tamo vladala i upravo u tom odnosu predsednika Tadića prema žrtvama u Srebrenici i prema srpskim žrtvama u Bratuncu se ogleda namera i cilj ove dve deklaracije.
Rekao sam vam tada da grubo obmanjujete javnost, za vas su sve žrtve iste. Nisu. Pogazili ste prvom Deklaracijom, kad ste govorili samo o srebreničkim žrtvama. Rekli ste da ćete doneti deklaraciju o srpskim žrtvama i evo je pred nama.
Ne zna se šta je veća sramota. Ne samo da su srpske žrtve drugorazredne, žrtve drugog reda, već postoje u okviru srpskih žrtava, žrtve drugog i trećeg reda. Smogli ste snage da kažete da su zločini počinjeni i na KiM i u Bosni i u Hrvatskoj. Prećutali ste Sloveniju i rekli ste da to osuđujete, ali u tački 2. ove deklaracije ste, kada govorimo
o žrtvama NATO agresije, izrazili solidarnost i žaljenje zbog tih žrtava. To je velika sramota i veliko poniženje i za nas kao građane, i za nas kao državu i za nas kao narod.
Građani Srbije treba da znaju da je to poniženje priredila vladajuća koalicija, na čelu sa DS, koja je idejni tvorac i prve i druge deklaracije. Ovo je velika sramota i ljaga naneta sopstvenom narodu.
Rekao sam vam prošle nedelje i ponoviću sada, jeste upisani u registar političkih stranaka, ali ste se od jula ispisali iz reda državotvornih i nacionalno odgovornih stranaka. Nikada niste to ni pokazivali, da imate ambiciju, ali ste sada jasno pokazali da niste ni državotvorna ni nacionalno odgovorna stranka.
U svojim memoarima premijer Velike Britanije, Toni Bler, rekao je da, što se tiče bombardovanja Srbije i NATO intervencije, savest mu je mirna.
Sada vas pitam, kolege poslanici, da li je vama savest mirna? Čujem od nekih poslanika da jeste. Gospodin Toni Bler može da žmuri pred žrtvama, a radi se o hiljadama ljudi i može da se pravi nemušt da ne zna za civilne žrtve, da ne zna za pobijenu, izmasakriranu decu širom Srbije, iz pijeteta neću da spomenem nijedno ime, ali vi znate za ta imena i znaju građani Srbije.
Da li je Srbija napadnuta u martu 1999. godine? Da li je izvršena NATO agresija? Da li postoje žrtve NATO agresije? Ako postoje žrtve, onda postoji zločin. Ko je izvršio taj zločin? Ako niste kadri da kažete da je NATO odgovoran za ubistvo hiljade civila širom Srbije, onda je zločin uradila tadašnja vlast sa kojom ste sada u koaliciji, onda su zločin učinili oni koji sada sa vama čine tu koaliciju. Vi ste u koaliciji sa zločincima.
Ne možete negirati činjenicu da zločin postoji nego morate jasno reći i o tome ne možete ćutati više ko je izvršio zločin jer žrtve postoje. Ako ne želite da kažete, ja vam i dalje želim da mirne savesti podignete ruku za ovo što se zove deklaracija o osudi zločina nad Srbima.
Ovakvu deklaraciju može da predloži i da usvoji samo parlament i samo Vlada i samo predsednik Srbije koji ne vlada Srbijom, već neki drugi centri moći koji su vam naredili da ovakvu deklaraciju napišete. Vladaju i predsednikom i Vladom.
Jednom rečju, građani Srbije imaju pravo da znaju da ovo o čemu ćutite je zapravo posledica da se nalazite u jednoj marionetskoj poziciji, o poziciji u kojoj morate da vršite reprogram dugova koje ste sami prihvatili na svoja pleća, a neki bogami od vas ovde i veruju da smo dužni da se izvinjavamo svima i svakome.
Dakle, ova deklaracija je drugo poluvreme, odnosno drugi čin, kao što je ovde rečeno, one prvobitne deklaracije u kojoj ste na najgrublji mogući način podelili žrtve po verskoj i nacionalnoj osnovi. Bili ste kadri da jasno i glasno osudite zločin u Srebrenici, ali nemate petlju, ne smete jer vam ne dozvoljavaju neki sa strane, oni koji vama manipulišu, ne smete da osudite zločin koji se dogodio prilikom NATO bombardovanja i to je razlog zašto je ovo tužan dan i zašto je ovo još jedna, nažalost, bruka za Srbiju u kojoj sa ponosom mogu da kažem da poslanici DSS i Demokratska stranka Srbije ne učestvuju.
Moguće da je vaš predsednik Boris Tadić u svakodnevnom kontaktu sa Solanom. Predsednik Koštunica to nikada nije bio. Odgovor na vaše pitanje, a i gospodinu Havijeru Solani, jeste Ustav Republike Srbije, u kojem piše da je Kosovo sastavni deo Republike Srbije i jeste Deklaracija o vojnoj neutralnosti Srbije.
Ova deklaracija je vaš pokušaj da na mala vrata otvorite gaženje sopstvene odluke ovog parlamenta i uvođenje Srbije u NATO pakt i to je zapravo pravo nazivanje, pravim imenom, onoga što činite, tako da Partnerstvo za mir i NATO su dve različite stvari. Mi smo doneli odluku da smo neutralni. Kao takvi nismo pretnja nikome, a vi želite, prećutkujući zločin koji je učinjen nad sopstvenim narodom, da se grlite i ljubite sa onima koji su taj zločin napravili.
Gospodinu Bleru je mirna savest. Gospođo Kolundžija, da li je vama mirna savest? Vi ste jako dobro svesni pozadine, između ostalog, i ove deklaracije.
Sada raspravljamo o članu 15, i s obzirom da se skoro čitav sat ovde raspravlja o ovom članu, odnosno amandmanu, koji su, između ostalog, podneli kolege iz PUPS-a i SPS, govorim koliko je ovaj član važan i kolike su posledice zadržavanja ovog člana u postojećem stanju, ili eventualno, usvajanjem amandmana koje se vi predložili, bitne po standard jedne vrlo osetljive grupe, odnosno najosetljivije grupe, a to je grupa od 1.700.000 građana, odnosno penzionera.
Sasvim je jasno da, ukoliko ostane ovaj predlog i ovaj član u ovom Predlogu zakona u ovom budžetskom sistemu, da će to imati za posledicu, iz godine u godinu, radikalno smanjivanje učešća penzije u ukupnom budžetu, odnosno samih penzija u nominalnom iznosu, što će se debelo odraziti na standard naših penzionera.
Vi ste s pravom digli glas. S pravom ste ovde podneli ovaj amandman. Koliko sam razumeo, to sada želim ovde da raspravim sa gospođom ministarkom, i da mi decidno odgovorite posle mog javljanja, da li ste vi spremni da povučete ovaj zakon? Iz ovoga što smo čuli od kolega iz PUPS-a i SPS-a, oni na ovom amandmanu insistiraju. Taj amandman nije tehničke prirode, on je suštinske prirode. On prelama u budućnosti standard penzionera, da li će penzioneri zadržati iovako loš status, ili ćemo kao što je ovde izvedena računica, imati penzionere sa pet i šest hiljada dinara za godinu i dve dana, uz sva povećanja cena?
Meni se čini da te dve poslaničke grupe, na osnovu onoga što je ovde izrečeno i na osnovu rešenosti koju sam stekao kada ste branili taj amandman, da vi, ako se taj amandman ne usvoji, nećete za ovaj zakon ni glasati.
Meni se čini da mi ovde imao taj krupan problem. Još jednom vam postavljam to pitanje – da li ste spremni da ovaj zakon povučete, ili ćete istrajati na rešenju koji će, zapravo, iz godine u godinu, a na osnovu aranžmana sa MMF, smanjivati penzije penzionerima u nominalnom iznosu, a sve je to rezultat, upravo, pogodbe, odnosno stend baj aranžmana koji ste sklopili i na osnovu kojih smo povukli sredstva. To u prevodu znači da smo se ove godine zadužili za tri milijarde, kako bi penzioneri u narednih tri godine primali znatno manje penzije i imale znatno manji standard.
Ipak tumačim da kolege iz SPS-a i PUPS-a, skoro da pokrivaju, da kažem, tu ciljnu grupu, i da im je, bar, stalo bilo do njihovog standarda. Oni, ako ovaj amandman ne usvojite, neće ni stati iza ovakvog Predloga zakona. Čini mi se da vi imate problem, odnosno da ova Vlada ima problem, ili sam možda pogrešno razumeo.
Pozivam se na član 108. i na član 23. Član 108 – nije direktno vaša krivica, ali ovo se već par puta dešava, da poslanička jedinica elektronskog sistema za glasanje, koja inače služi i za javljanje poslanika, ne radi. Javio sam se pre gospođe Nade Kolundžije, ali vidim da ova moja poslanička jedinica ne funkcioniše. Vi ste me na to upozorili i ja sam pronašao alternativno rešenje. Kao što vidite, i kada vam na ovaj način oduzimaju reč, moguće je pronaći alternativu.
Pozivam se i na član 23, zbog onoga što je citirala predsednica Skupštine, u ovom slučaju ovlašćeni predlagač. Dakle, vi ste u prvom odgovoru gospodinu Milošu Aligrudiću zvučali baš kao premijer Cvetković, nemušto, ali ste sada, kada ste citirali Poslovnik, uradili nešto što čak i gospodin Cvetković, premijer, ne radi, a to je – grubo obmanuli srpsku javnost. On i kad to radi, radi nemušto, a vi ste ovde pokušali i uspeli nakratko da predstavite kako po Poslovniku vi imate pravo na većinu. To niko vama i ne spori, ali se ovde otvara pitanje, i zaista je hrabrost da bilo ko iz vladajuće koalicije brani ovakav stav, odnosa te većine i manjine.
Još je Slobodan Jovanović (ovo vam sad dajem preporuku da pročitate, pošto ste predsednik Parlamenta) parlament uporedio s geografskom kartom. Dakle, u parlament se preslikavaju odnosi koji su realni u prirodi. Na geografsku kartu se sve prenosi baš kao što je u prirodi. Ako je nešto određene dužine, to se u adekvatnoj srazmeri prenese i na mapu. To je i srpski parlament, pa i svaki parlament u Evropi i svetu. Ako je odnos 8:7, ako je odnos 9:8, on ne može biti 10:7, a naročito ne može biti u Administrativnom odboru. Vi ste u tom smislu grubo obmanuli javnost i prestanite to da činite.
Prolećno zasedanje Parlament je završio jednom sednicom i jednom rezolucijom koja je u svojoj suštini, po svom sadržaju i po svojim posledicama duboko ponizila ovaj parlament. Jesenje zasedanje počinjemo, faktički, s predlogom ovog zakona i kao posledicu ovog predloga imamo još jedno dodatno poniženje Parlamenta. Iza toga, sasvim očigledno, stoji volja DS-a.
Gospodo i gospođe iz DS-a, vi ste upisani u registar političkih stranaka i to vam u formalno-pravnom smislu niko ne može osporiti, ali se u političkom i demokratskom smislu vi ispisujete iz redova demokratskih stranaka. Ali ne samo demokratskih stranaka, već i državotvornih stranaka, što ste dokazali u ova protekla dva meseca, kada ovaj parlament, nažalost, nije zasedao.
Vi ste, kao šef poslaničke grupe, gospođo Kolundžija, izneli ovde kao argument da na ovaj način prekrojite skupštinske odbore činjenicu da opozicioni članovi različitih odbora opstruiraju rad odbora tako što na sednice nisu dolazili. Niste rekli nijedan primer.
Verujem profesoru Šamiju da Odbor za prosvetu nije u svojih 25 sednica imao nikakvih problema i nikakvu opstrukciju. Takođe verujem i kolegi iz LDP-a koji kaže da u odboru u kome je on član, to je Zakonodavni odbor, takođe nije bilo opstrukcije. Odbor za nauku, koji je ovde takođe naveden, nije imao nikakvih problema sa opstrukcijom. Koji je to onda odbor imao problem da je opozicija opstruirala njegov rad?
Inače, čak i da je to opozicija činila, to je legitiman način borbe opozicije u odnosu na vlast. Dakle, ta teza, koju ste izneli kao argument, na najbolji mogući način je opovrgnuta od strane opozicionih poslanika u naknadnoj diskusiji.
Ali nisu oni apsolutno u pravu. Postoji jedan izuzetak, i to vama daje za pravo da govorite o opstrukciji odbora, a to je Odbor za Kosovo i Metohiju, čiji rad, gle čuda, više od godinu dana opstruira vladajuća koalicija. Ovaj parlament je doživeo tu sramotu da se dve godine o Kosovu i Metohiji u Parlamentu nije raspravljalo. Kako se raspravljalo u julu i u kakvoj atmosferi i kakvi su zaključci doneti, bolje da ni tad nismo raspravljali.
A sve vreme poslanici DS-a i vladajuće koalicije nisu dolazili na sednice Odbora za KiM upravo znajući, jer im je takav signal dat, kakva se prevara našim građanima i našoj državi sprema od vladajuće koalicije, odnosno od DS-a, odnosno od predsednika Republike gospodina Tadića, koji je očigledno i predsednik Republike i predsednik vaše ''nedemokratske stranke'' i predsednik Parlamenta i predsednik Vlade. Iskreno sam zabrinut, s obzirom da on jedini ide u Peć, da možda ne poželi još jedno zvanje, umesto patrijarha Irineja. Sve je moguće, jer glad za vlašću je očigledna.
Kada je glad toliko velika, onda oči oslepe nad činjenicama koje se vama ovde iznose. Vi ne možete da opovrgnete ovde iznete činjenice da odnos u odborima, koji broje 17 članova, treba da bude 9:8. Zbog čega u Administrativnom odboru mora biti 10:7? Pa, zbog mandata, odnosno procedure koja je pokrenuta da se jednom poslaniku uzme mandat i zato što dva predstavnika stranke G17 žele da, u skladu sa zakonom, glasaju za uzimanje tog mandata.
I, ko je opstruirao rad Administrativnog odbora poslednjih šest meseci? Nisu predstavnici opozicije, već predstavnici vlasti. Vaši poslanici, poslanici DS-a, koji su pronalazili različite izgovore kako ne bi na sednice dolazili, i nije se dozvoljavalo da se to stavi na dnevni red. To je činjenica i to ne možete opovrgnuti nikakvim argumentima.
Sve ovo se radi da biste u Administrativni odbor dodali još dva člana vladajuće koalicije, jednog iz vaše stranke i, kao kolateralnu štetu, predstavnika PUPS-a. Na taj način želite da se steknu uslovi u Administrativnom odboru da donesete odluku do koje vam je očigledno jako stalo, a to je da se tom poslaniku mandat ne uzme.
Ali znate li šta to ima za posledicu? To i nije tako bitno (mada je, naravno, bitno), bitno je ono što iza toga sledi, što vi kao većina preuzimate ulogu da na osnovu puke većine i zloupotrebe te većine i brojnog stanja u Administrativnom odboru budete vlasnici svih mandata u ovom parlamentu. Kad se to dogodi, onda od parlamentarizma nema ništa. Onda se takva parlamentarna demokratija ne može nazvati parlamentarnom demokratijom, već se ovaj sistem može nazvati diktaturom i terorom većine, koji mi u ovom parlamentu doživljavamo.
Još jedna vam je vrlo ozbiljna namera i ovde to želim da saopštim zbog građana Srbije. Ovu većinu u Administrativnom odboru u odnosu 10:7 uspostavljate zbog jedne druge stvari, a to je vaša namera da posle 20 godina direktnih prenosa sednica Narodne skupštine odlukom Administrativnog odbora u bliskoj budućnosti ukinete prenose Narodne skupštine. Živi bili, pa videli.
To je još jedan doprinos DS-a razvoju demokratije u Srbiji. Ovo je ravno onom pokušaju iz 2003. godine, kada ste oduzeli 43 mandata poslanicima DSS-a. Bahatost koju ste tada demonstrirali, kada vam se činilo da sa većinom možete da uradite šta god vam padne na pamet, kada je ovaj parlament imao 304 poslanika na platnom spisku (što je verovatno jedinstven slučaj da Parlament koji broji 250 poslanika u određenom vremenskom periodu isplaćuje 304 osobe kao narodne poslanike), grešku koju ste tada učinili, platili ste na izborima i izgubili vlast.
Tada nastupa period kada DSS preuzima odgovornost za skupštinsku većinu i za rad Parlamenta. Tada se uspostavlja princip da u bitnim odborima predsedavaju poslanici iz opozicionih stranaka, kao što je Odbor za bezbednost, kao što je Odbor za finansije. Takođe je u par slučajeva većinu u odborima čak imala opozicija. I tada je to profunkcionisalo na način kako i treba da funkcioniše u instituciji koji se zove Narodna skupština Republike Srbije.
Vratili ste se na vlast 2008. godine obećavajući građanima sve i svašta. Obećavajući im 400.000 radnih mesta, obećavajući brz ulazak u Evropu, obećavajući da ćete sačuvati Kosovo i Metohiju. Znali smo da lažete i znali smo da govorite neistinu i znamo da i dan-danas obmanjujete narod.
Zato se sad nalazimo u situaciji da više nemamo informativne programe na TV, već imamo puku propagandu iza koje stoji vaša stranaka, koja zaluđuje ovaj narod, koja obmanjuje ovaj narod, koja predstavlja da razgovori sa KiM ne znače priznavanje KiM. Pitajte svakog diplomatu i svakog prijatelja koji će navodno posredovati u tim razgovorima da li je status sporan. Nije. Srbija prihvata razgovore tako što prihvata nezavisnost KiM i to je posledica tog poniženja Skupštine koje smo imali u julu.
I dalje se spremate da dodatno ponižavate Srbiju, pa nam zamerate što kažemo da Evropa ima alternativu. Pa, da li su ovo evropske vrednosti? Da li je uspostavljanje terora, tiranije i diktature u ovom parlamentu evropska vrednost? Nije i nikada neće biti. Alternativa jeste da se vratimo politici koja je postojala pre 2008. godine i atmosferi koju smo tada imali u Parlamentu.
Ali se vrlo čudna stvar događa, da su upravo one stranke koje su učestvovale u izgradnji te atmosfere, svakako pozitivne i pozitivnije nego što je danas, perjanice razgradnje takve atmosfere. E, to govori o održanim obećanjima koje ste 2008. dali građanima.
Ako ste građanima dali obećanje da ćete ovaj parlament do te mere poniziti da se postavlja i elementarno pitanje njegovog funkcionisanja, jer mi imamo jednog čoveka koji odlučuje apsolutno o svemu, onda mislim da vam građani ne bi dali toliko poverenja, ali sam siguran da na sledećim izborima, za koje apelujem da se raspišu što pre, u interesu građana i države, vi tu podršku sasvim sigurno dobiti nećete.
Dakle, potrebno je vratiti se na period kada smo se dogovarali oko funkcionisanja ovog parlamenta, jer je sam vaš predlog, gospođo predsednice Parlamenta, osporen neučešćem opozicije u tom vašem predlogu. Opozicione stranke nisu dale predstavnike za dopunu ovih tela. Vidimo da je ''Nova Srbija'' u toku rasprave povukla predlog za imenovanje dodatnih članova. Zbog čega onda to radite? Zbog sebe samih? Onda vam čestitam na tome, onda vama opozicija zaista ne treba. Onda vladajte na način na koji želite da vladate.
Zadnji sud o vašoj vladavini će reći građani na izborima, koji će biti kad-tad, ako ne ubrzo, sasvim sigurno za godinu i nešto dana. I uveren sam da će posle tih izbora, iako vi mislite drugačije, narod progovoriti, baš kao što je progovorio i 2000. godine, i otresti sve one koji na ovaj način, unižavajući Parlament, unižavaju i sopstvene građane, ponižavaju ih, svest građana izobličuju, a u poslednja dva meseca otkako ste ušli u tu opaku igru oko priznavanja nezavisnosti Kosova i Metohije, na delu je i kupovina savesti građana.
Zato vas pozivam da povučete ovaj predlog. Nemojte se igrati s Parlamentom i nemojte nositi za sva buduća vremena žig da ste kao niko do sada u poslednjih deset godina ovako grubo prekrojili volju građana i uništili parlamentarnu demokratiju u Srbiji.