SNEŽANA MALOVIĆ

Socijaldemokratska stranka

Rođena je 10. septembra 1976. godine u Beogradu.

Diplomirala je na Pravnom fakultetu u Beogradu 1999. godine.

Od 1999. do 2001. godine radila kao advokatska pripravnica. Pravosudni ispit položila 2002. godine. Pohađa postdiplomske studije na Pravnom fakultetu u Beogradu.

Od 2001. do 2002. godine radila na poslovima zamenice sekretara Ministarstva pravde i lokalne samouprave, a od 2002. do 2003. godine šefica kabineta ministra pravde i lokalne samouprave.

Funkciju generalne sekretarke Tužilaštva za ratne zločine obavljala je od 2004. do 2007. godine. Na mesto državne sekretarke u Ministarstvu pravde postavljena je novembra 2007. godine.

Radila više projekata iz oblasti pravosuđa. Bila je članica radnih grupa za izradu različitih propisa. Učesnica je mnogih seminara i međunarodnih konferencija o međunarodnom humanitarnom pravu, ratnim zločinima u regionu, borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala i o državnoj upravi.

Ministarka pravde u Vladi Republike Srbije 2008−2012. godine.

Na parlamentarnim izborima 6. maja 2012. godine izabrana je za poslanicu u Narodnoj skupštini Republike Srbije. Ostavku na mesto narodne poslanice podnela je 29. novembra 2012. godine.

Govori engleski i nemački jezik.
Poslednji put ažurirano: 20.02.2022, 12:19

Osnovne informacije

  • Samostalni poslanik
  • Beograd
  • 10.09.1976.

Statistika

  • 0
  • 0
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

Prva sednica Drugog redovnog zasedanja, 01.10.2015.

Poštovana predsednice, dame i gospodo uvaženi narodni poslanici, u ime poslaničke grupe Socijaldemokratske stranke, Zajedno za Srbiju, Zeleni Srbije, predložila sam izmene i dopune Zakona o posebnim merama za sprečavanje vršenja krivičnih dela protiv polne slobode prema maloletnim licima ili kako je to u javnosti više poznato Marijin zakon.
Predlaganje ovog zakona predstavlja konstruktivan doprinos koji naša poslanička grupa želi da pruži i koji može doprineti jednakoj zaštiti svih, a naročito zaštiti posebno osetljivih lica, među kojima su i maloletnici.
Ovaj zakon je prvi put usvojen 2013. godine, iako je predložen tokom 2012. godine. Suština tog zakona je bila da postoje mere koje se primenjuju na lica koja su optužena i osuđena za krivična dela protivpolne slobode prema maloletnim licima i to u trajanju od 20 godina nakon odsluženja kazne zatvora.
Druga suština ovog zakona je bila da ova krivična dela ne zastarevaju. Međutim, danas imamo u praksi notornu činjenicu da se zakon ne primenjuje. Za to postoje različita obrazloženja zašto se zakon ne može primeniti i mi smo želeli da na ovaj način doprinesemo tome da se zakon primenjuje.
Zbog toga, ovaj predlog zakona sadrži odredbu koja predviđa da se posebna evidencija vodi za učinioce ovih krivičnih dela, čija krivična odgovornost je utvrđena pravosnažnom presudom donetom posle stupanja na snagu Zakona o posebnim merama za sprečavanje krivičnih dela protivpolne slobode prema maloletnim licima, odnosno posle 16. aprila 2013. godine, bez obzira kada je započet krivični postupak u kome je presuda doneta. Na taj način, ukoliko bi se ova odredba našla u zakonu, sprečila bi se različita tumačenja organa koja postoje s tim u vezi.
Takođe, ovaj predlog zakona predviđa da kaznenu evidenciju silovatelja vodi Ministarstvo unutrašnjih poslova, jer Ministarstvo unutrašnjih poslova vodi i druge evidencije koje se tiču krivične odgovornosti, pa bi na ovaj način, smatramo, to bilo celishodnije i efikasnije.
Pozivam svoje kolege da usvoje ovaj zakon jer usvajanjem ovog predloga zakona, kao što sam rekla, možemo doprineti da se poboljša zaštita osetljivih lica, naročito maloletnika. Takođe, možemo doprineti tome da se definiše bolje svrha zakona i da se usaglasi sa postojećim zakonima koji tretiraju krivičnu materiju. Zahvaljujem se.

Šesnaesto vanredno zasedanje, 29.07.2015.

Poštovana predsednice, uvaženi ministre, predstavnici Ministarstva finansija, uvažene kolege u ime poslaničke grupe SDS, ZZS, ZS sam podnela amandmane kojima se uređuje postupak javnog nadmetanja usled prodaje nepokretnosti koje se nalaze u svojini Republike Srbije.
Smatramo da prihvatanjem ovih amandmana će se poboljšati ovaj predlog teksta, obziram da će on imati transparentnosti i dostizanju bolje cenjene prodaje.
Znači, smatramo da je ovaj amandmana u skladu sa zakonima kojima se uređuje, inače postupak prodaje putem javnog nadmetanja, kao što je Zakon o izvršenju i obezbeđenju koji predviđa potpuno precizne transparentne uslove i procedure, ali u skladu je sa Uredbom o oslovima pribavljanje i otuđenja nepokretnosti neposrednom pogodbom davanje u zakup stvar u javnoj svojini i postupcima javnog nadmetanja i prikupljanja pismenih ponuda, tačnije rečeno sa članom 19. ove uredbe.
Na ovaj način, ukoliko se ovaj amandman prihvati, mi ćemo imati formiranu komisiju za sprovođenje postupka javnog nadmetanja i imaćemo utvrđen postupak i način na koji će se oglasi objavljivati. Takođe, imaćemo utvrđen postupak i način za prihvatanje ponuda, odnosno za odbacivanje ponuda, u slučaju, na primer, ne blagovremenosti ili usled drugih nedostataka.
Takođe, želim da ukažem i na član 8b. ovog amandmana koji, tekst, kaže da komisija vodi zapisnik. U današnjoj raspravi imali smo prilike da čujemo da je bilo određenih propusta tokom otuđe državne svojine u prethodnom periodu.
Na ovaj način ukoliko se prihvati ovaj amandman mi ćemo imati i dokumentaciju u vezi sa načinom na koji je komisija odlučivala i neke nedoumice ukoliko postoje će moći na ovaj način da budu otklonjene. Takođe, smatram da nije adekvatno obrazloženje zbog čega se amandman ne prihvata. Ono je uniformno i gotovo u svim amandmanima, koji su odbačeni, je identično, da se amandman ne prihvata usled celishodnosti.
Ja tvrdim da ukoliko se prihvati on će biti celishodniji i doprineće da ovaj tekst Predloga zakona bude što bolji. Zahvaljujem se.

Trinaesto vanredno zasedanje, 14.07.2015.

Zahvaljujem se, poštovani predsedavajući.
Gospodine Stefanoviću, predstavnici Ministarstva unutrašnjih poslova, drage kolege, danas su pred nama izmene i dopune Zakona o policiji. Obzirom da ulazimo u peti sat rasprave oko predloženih izmena i dopuna, to dovoljno govori o činjenici i o važnosti ovog zakona. Ja ću pokušati da ukažem na neke bitne stvari, bitne segmente koji se nalaze u ovom predlog zakona, a da se ne ponavljam, pošto je dosta toga već izneto od strane mojih kolega.
Iako je ovaj zakon naizgled mali, ima šest članova, bez poslednjeg stava koji se tiče primene zakona, ja ne bih rekla da su ovo sitne izmene, već da su, naprotiv, veoma krupne izmene, jer na osnovu ovih izmena MUP ima mogućnost da donese potpuno novi akt o sistematizaciji.
Kao što smo rekli na samom početku formiranja ove Vlade da ćemo podržati svaki korak koji je reformski, koji može da donese dobrobit kako našim građanima, tako i funkcionisanju državnih institucija, tako i jesmo za izmene zakona i ovog zakona koji ide u tom pravcu. Mi želimo da vam verujemo u sve ono što ste izneli u obrazloženju ovog zakona, da želite da uvedete karijerno napredovanje, da želite da uvedete reformu policije, da ispravite neke anomalije unutar sistema koje postoje i sa kojima ste se suočili i sigurno mnogo bolje od nas znate s tim u vezi. Želimo da vam verujemo da želite da uvedete efikasnost policije, kako u zaštiti građana, tako i u održavanju javnog reda i mira, u suzbijanju kriminala, suzbijanju naročito organizovanog kriminala i korupcije.
Želimo da podržimo i reformske korake zbog toga što smo svesni koliko su oni teški, koliko je teško jedan okoštali sistem koji dugo funkcioniše, često po principima koji nisu u saradnji sa svakodnevnim postupanjem, koliko je teško takav sistem reformisati.
Međutim, naravno da vam nećemo pružiti blanko podršku, a svojim pratićemo rad, sve ono što je pozitivno, kao što sam rekla, podržaćemo, pokušaćemo da damo doprinos tome da kako zakonski predlozi, tako i određeni postupci koje preduzimate budu što bolji.
Ja ću sada ovde komentarisati određene članove zakona opet u želji da damo svoj konstruktivan doprinos. Rekla bih da ove izmene zakona imaju dva segmenta.
Prvi segment se odnosi na upotrebu snaga, u stvari upotrebu i način postupanja policije u stanju povećanog rizika, to je uvođenje novog člana – člana 14a i tu nema šta da se prigovori, zna se da je to potrebno, imali smo raspravu u društvu oko toga i to je svakako nešto što kao takvo treba da funkcioniše.
Drugi deo se odnosi na postupanje i upotrebu mera i radnji za potragu za nestalim licima. Ovim predloženim izmenama se dopunjava član 72. Zakona o policiji. Kao razlog za izmenu i dopunu ovog člana se navodi nemogućnost ili otežan način postupanja policije ukoliko dođe do nestanka lica za koje se sumnja da su žrtve izvršenja krivičnih dela i navodi se da policija nije u mogućnosti da hitno preduzima određene mere i radnje.
Pažljivo čitajući, postojeći član 72. nigde se ne vidi da policija nema mogućnosti da preduzima odmah mere i radnje koje su joj u mogućnosti. Upravo kada sam govorila u prethodnom izlaganju vezano za okoštalost sistema, rekla bih da se i u ovom članu to vidi. Znači, nekada je bilo propisano da se potraga za licem ne može sprovoditi dok ne protekne vreme od 24, pa 72 sata, sad da ne licitiram sa vremenom. Sada je to izbrisano i postoji mogućnost preduzimanja radnji policije odmah.
Međutim, ukoliko se smatra da se te radnje i mere odnose na nadzor komunikacije, onda svakako da je potrebno bilo izmeniti Zakonik o krivičnom postupku, što ste vi već naglasili, gde je potrebno da se nalog za preduzimanje nadzora nad komunikacijama izda od strane ovlašćenog sudije za prethodni postupak.
S tim u vezi, želim samo da ukažem na činjenicu da smo nedavno, pre par godina, imali odluku Ustavnog suda povodom Zakona o BIA i Zakona o VBA po inicijativi Zaštitnika građana, gde je utvrđeno da se nadzor nad komunikacijom može isključivo vršiti po rešenju sudije za prethodni postupak.
Ovde u obrazloženju, tj. analizi efekata Predloga zakona se navodi da postoji mogućnost da se Zakonik o krivičnom postupku izmeni u tom smislu da postoji usmena naredba sudije za prethodni postupak. To podržavam, ali opet ukazujem na činjenicu da takav stav po dosadašnjoj sudskoj praksi nema Ustavni sud.
Zatim, želim da ukažem na član 20. koji se menja predloženim izmenama i dopunama, on se potpuno redefiniše i kao što sam rekla ovaj član je svakako osnov za donošenje novog akta o sistematizaciji. Pri tome, ne želim ništa da insinuiram, ne želim ništa loše da kažem, verujem da imate dobru nameru, naveli ste neka lica koja su vam saradnici i obzirom da poznajem rad tih lica, naročito generala Živkovića, to mogu da podržim.
Kao poslanička grupa SDS mi smo podneli amandman u kome smatramo da treba da se vrati stav koji definiše da direkcijom policije rukovodi direktor policije. Jasno mi je da rukovodi direktor policije, ali smatram da treba da postoji tako striktna odredba u zakonu i u odredbama koje se tiče direkcije policije ne postoji to.
Nije dovoljno jasno zbog čega je izbačen stav koji se odnosi na subordinaciju i hijerarhiju…