Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Jovan Jovanović

Obaveštenja i objašnjenja

Hvala najlepše.

Periodično postavljam jedno pitanje koje je suštinsko pitanje i, nažalost, iako ne prolazi mnogo vremena od jednog do drugog postavljanja pitanja, to pitanje postaje sve više aktuelno, a to je pitanje u koje se slivaju sva ostala pitanja – gde mi idemo kao država i društvo?

Ovo pitanje postaje još više aktuelno naročito posle jučerašnje izjave predsednice Vlade da ne isključuje vojnu opciju na Kosovu. Zvecka se oružjem. U stvari više se preti praznom puškom, kao da nismo naučili lekciju iz 90-ih godina i kao da ne znamo kakva je situacija na terenu.

Postavlja se pitanje, to postavljam i njoj i ministru za informisanje, da li se možda ovakvim izjavama pokušavaju da se prikriju raznorazne mahinacije, kao i možda direktno investiranje javnog novca u privatne interese? To je praktično poklapanje kupovine Kopernikusa, koji je u vlasništvu nekoga ko je veoma blizak režimu SNS iz Niša, i kupovine tog istog čoveka, njegove kompanije, Prve televizije i O2 televizije, a pri čemu ispada da je Kopernikus vredniji jer je kupljen za 195 miliona evra, nego zajedno Prva i O2 televizija.

Znači, sa jedne strane, imamo zveckanje oružjem, a s druge strane, samo pre nekoliko dana predsednica Vlade je pozvala građane Srbije da investiraju u sebe, jer će im se tobože to višestruko vratiti. Navela je i svoj primer, kako se i ona žrtvovala i živela u inostranstvu. Ona je završila neke trećerazredne univerzitete u inostranstvu, a mogu i ja da navedem svoj primer, jer i ja sam isto tako studirao na najboljem univerzitetu u inostranstvu. Kako je ova vlast vratila? Tako što me je ranije opozvala sa mesta ambasadora u Indoneziji, iako sam prethodno proveo vreme i uložio i zadužio se da bih proveo i radio u indonežanskom predsedništvu i imao kontakte koje niko nije imao u toj zemlji od stranaca.

Tako da se šalje jedna pogrešna poruka. Zašto, recimo, ne ulaže, zašto postavljam pitanje predsednici Vlade, da obrnemo, država i Vlada više u talente i školovanje onih ljudi koji su nama zaista potrebni? Ako je strateški cilj Srbije ulazak u EU, a videli smo po poslednjim izjavama da očigledno to nije i da se od toga odustaje, zašto kao druge zemlje u regionu ne podržavamo školovanje onih studenata koji žele da se više upoznaju sa time dublje kako funkcioniše EU? Recimo, na koledžu Evrope u Brižu ili u Natalinu kod Varšave. Recimo, jedna Makedonija svake godine finansira tri takva studenta, a odgovor iz Ministarstva za evropske integracije je bio da oni preferiraju kraće programe, seminare, što nije ni čudo od onih koji su, pretpostavljam, na lak način došli do diploma, pa i ne žele da se udubljuju u ono što rade. To su moja pitanja za danas. Hvala.
Hvala.

Tri nedelje kako Skupština nije zasedala bile su ispunjene događajima koji su ogoleli vlast u Srbiji i letentizam na spoljnopolitičkom planu, nesposobnost, bahatost, nasilje i klijentalizam na unutarpolitičkom . Tako smo iskusili poniženje u Parizu na proslavi 100 godina od završetka Prvog svetskog rata. Sticajem okolnosti ja sam taj dan bio tamo na Pariskom mirovnom forumu na kojem je učestvovalo 65 šefova država i vlada, ali našeg predsednika tamo nije bilo. Zatim, blago rečeno intervju predsednike Vlade za „Dojče Vele“ iz kojeg smo saznali da članstvo u EU praktično nije više strateški cilj Vlade, kao i da Srbija ne priznaje presude međunarodnih sudova, onda njen pokušaj da minimizira ubistvo Olivera Ivanovića, zatim neprimerena proslava još jedne tzv. pobede na međunarodnom planu, kao i skandalozne doskočice ministra spoljnih poslova u vezi sa tim, posle kojih se građani Srbije i Srbi na Kosovu nalaze u još goroj poziciji, mučko prebijanje političkih protivnika, uključivanje osuđenog ratnog zločinca u emisiju na televiziji sa nacionalnom frekfencijom, nepravilno finansijsko poslovanje svih lokalnih samouprava, trgovina naoružanjem u kojoj učestvuje otac ministra, obustavljanje saobraćaja na pruzi Beograd-Bar.

Moja pitanja se odnose na prethodno navedene događaje, ali sva ta pitanja mogu da se podvedu pod jedno ključno, kakvo društvo želimo da izgradimo, odnosno na kojim vrednostima bi to društvo trebalo da se zasniva? Da li želimo društvo u kojem će se ceniti i podržavati obrazovanje, nauka, kultura, pristojnost, savestan rad, poštovanje zakona, društvo koje će se zalagati za zaštitu životne sredine i buduće generacije ili će prioritet imati bezbednosne strukture, sumnjivi poslovni partneri vlasti i verske zajednice kao što to pokazuje i predloženi budžet?

Prvo pitanje upućujem predsednici Vlade – da li je Vlade posle katastrofalnog tretmana Srbije u Parizu preduzela neke korake da promeni predstavu o našoj zemlji ili je takav tretman bio usmeren samo lično protiv predsednika pa možda zato kao država nema za šta da brinemo?

Drugo pitanje, takođe predsednici Vlade – zašto su stale evropske integracije koje su glavno proklamovani spoljno-politički cilj? Nedavni interni izveštaj Evropske komisije o napretku Srbije govori da nema napretka u ključnim oblastima poput reforme pravosuđa, borbe protiv korupcije, ratnim zločinima i slobodi medija. Posle intervjua koji je dala „Dojče Vele“, a u kojem je izjavila – ako mene pitate da EU sada kaže da sutra možemo da se pridružimo, ja bih rekla ne, jer još nismo spremni i jasno je da članstvo u EU nije više, ako je ikada i bilo, strateški cilj Vlade. Stoga, vladajuća većina bi trebalo ili da smeni premijerku zbog nepoštovanja programa na kojem je izabrana, odnosno očiglednom neuspehu u njegovom ostvarivanju ili da ona ili neko drugi predstavi novi program.

Podsećam, Hrvatska je završila pregovore sa EU za manje od šest godina, a u januaru će biti već pet godina kako Srbija pregovara a nije otvorila ni polovinu poglavlja, a o zatvaranju bolje i da ne pričamo.

Inače, ovaj intervju „Dojče Vele“ samo pokazuje šta se dešava kada se naviknete na nameštene intervjue i godinama izbegavate debate, odnosno koristite propagandnu mašineriju pa počnete i sami da verujete u ono što govorite, iako to nema veze sa realnošću.

Sve prethodno navedeno samo navodi na zaključak da ova vlast želi da nastavi u sivoj nedefinisanoj zoni u kojoj najveću korist imaju lovci u mutnom koji su joj bliski. I, čini se da su baš ti poslovni i politički partneri, koji su neretko proistekli iz kriminalnih krugova, razlog zbog kojih je premijerka pokušala da minimizuje ubistvo Olivera Ivanovića posle intervencije kosovskih bezbednosnih snaga u severnoj Mitrovici, sledećim skandaloznim rečima – nekakva istraga za nešto što se desilo pre 11 meseci, pa su odjednom se sada setili da na taj način nešto istražuju.

Pitam predsednicu Vlade – da li se još seća izjave predsednika Vučića iz januara da je ubistvo Ivanovića teroristički akt, te da će njegove ubice biti pronađene, koja i kako je bila skrušena na grobu Olivera Ivanovića zajedno sa Markom Đurićem?

Pitanje za ministra za lokalnu samoupravu – šta namerava da učini po pitanju nalaza DRI prema kojima nijedna lokalna samouprava u Srbiji nije dobila pozitivnu ocenu o finansijskom poslovanju, a dobro znamo ko je na vlasti u gotovo svim opštinama u Srbiji?

Sledeće pitanje za ministra odbrane – da li je tačno da je Branko Stefanović, otac ministra policije, bio jedan od predstavnika firme koja je učestvovala u sklapanju poslova prodaje oružja između srpske firme „Krušik“ i kupaca iz Saudijske Arabije? I, ukoliko jeste, šta ga je kvalifikovalo da dobije takav posao?

Konačno, pitanje za ministarku Mihajlović u vezi sa još jednim skandalom u njenom resoru. Naime, saobraćaj na barskoj pruzi između Užica i crnogorske granice nekoliko dana je bio u prekidu zbog zamašćenih šina, a i sinoć je ispalo nekoliko teretnih vagona na pruzi kod Svilajnca i to pri brzini od 20 kilometara na čas. Da li će neko, konačno, da odgovara za ovaj i druge propuste u njenom resoru? Hvala.
Hvala.

Sva pitanja koja sam do sada postavljao, koje ću danas postaviti, a verujem koje ću ubuduće postavljati, svode se u stvari na jedno ključno pitanje – kuda plovi ovaj brod? Kuda plovi naš brod koji ima sve manje putnika, čiji su putnici sve stariji, a na kome je sve više posade, i to većinom priučene i nekompetentne?

Konkretno, postavljam pitanje predsednici Vlade – da li je EU i dalje strateški cilj Vlade, kao što je to istakla na samom početku njenog ekspozea ili je puka šargarepa, kako je to pre nekoliko dana izjavi prvi potpredsednik Vlade i ministar spoljnih poslova Ivica Dačić?

Naime, on je pre nekoliko dana rekao da ne damo obraz, Ustav i Kosovo za evropsku šargarepu. Ove reči neodoljivo podsećaju na slogan SPS „Srbija se saginjati neće“ iz 1990. godine, kao i reči Branka Kostića, da informiše mlađe, a podsetim starije, vršioca dužnosti predsednika predsedništva SFRJ sa početka 90-ih godina prošlog veka, da ćemo ako treba jesti korenje. Vlast kojoj je i tada pripadao gospodin Dačić neosnovano se junačila, a posledice su bile katastrofalne – rat, sankcije, ogromne žrtve, raspad zemlje, odlazak u inostranstvo velikog broja mladih ljudi, te tako i dan danas plaćamo visoku cenu te pogubne politike.

Inače, ta evropska šargarepa u proteklih 15-ak godina je poprilično narasla i izgleda ovako. Evropska unija je glavni investitor u Srbiji sa udelom većim od ¾ neto stranih investicija, vrednost tih investicija u poslednjih 15-ak godina iznosi više od 15 milijardi evra. Uz to, 2/3 našeg izvoza se realizuje se u EU. Ta ista EU će recimo preuzeti finansiranje naučno-tehnološkog parka u Beogradu u iznosu od 1,5 milion evra, što je izuzetno bitno za razvoj naše zemlje, jer bez istraživanja, inovacija nema stvarnog napretka.

Kao što se iz ovih podataka može videti, EU nam daje mnogo više od šargarepe, mnogim porodicama u Srbiji daje tri obroka dnevno i više od toga. Ta šargarepa je takođe destinacija za najveći broj onih koji napuštaju zemlju zbog blagostanja koje su im donele, kako ova, tako donekle i prethodne vlasti. Ti ljudi koji odlaze, koji su neretko najtalentovaniji, najpreduzemljiviji, oni koji bi trebalo zemlju da vuku napred, osećaju se u Srbiji kao u onom tunelu koji je prošle nedelje postavljen na Obilićevom vencu u Beogradu – ne vodi nikuda, a ispunjen je šarenim svetlima koji bezuspešno pokušavaju da prikriju sumornu realnost.

A taj osećaj potvrđuje svaki novi izveštaj o stanju u Srbiji koji objavljuju ugledne inostrane organizacije, kakvi su, na primer, godišnji izveštaji „Fridom hausa“ – Sloboda u svetu, ili Barometar slobode, „Fridrih Naumen“ fondacije, prema kojima Srbija, iz godine u godinu nazaduje, i to naročito u oblastima vladavine prava, slobode medija, kao i fer i slobodnih izbora.

Posebnu težinu među tim ocenama situacije u Srbiji ima ocena GREKA, grupe država za borbu protiv korupcije tela Saveta Evrope, da je naša zemlja nazadovala u borbi protiv korupcije, jer je od 13 preporuka koje je dobila, sedam ispunila delimično, a šest nije uopšte. Od Vlade se sada, kao od nekog lošeg đaka, očekuje da pošalje dopunski materijal do sutra, 31. oktobra.

Reagujući na ove zahteve, predsednica Vlade je izjavila da veruje da će to Srbija i učiniti. Na premijerki nije da veruje, već da učini sve da te međunarodne obaveze budu ispunjene. Ukoliko se to ne dogodi, neko bi trebalo da preuzme odgovornost.

Kada smo već kod odgovornosti, ponoviću pitanje ministarki Mihajlović – kada će konačno neko da odgovara za brojne propuste u resoru za koji je ona odgovorna? Pomenuću samo neke: rušenje potpornog zida u Grdeličkoj klisuri, napukline na nadvožnjaku kod Čačka, stalna kašnjenja u radovima, itd. Za nju su i posle gotovo šest i po godina na vlasti krivci uvek negde drugde, a naročito oni koji su prethodno vladali, kao i novinari koji su se, kako je juče izjavila, drznuli da bubnu na gradilište i ogole istinu da se ne poštuje njena takozvana naredba da 24 časa traju radovi na delu auto-puta od Uba do Lajkovca, koji, skandalozno, mora ponovo da se gradi. Umesto svog tog prebacivanja krivice, konačno bi neko trebalo da odgovara, a ako to nije niko za čiji je rad ona odgovorna, onda bi korektno bilo da sama preuzme odgovornost. Hvala.
Moja današnja pitanja odnose se na sveživopisniji teatar apsurda u kome živimo već godinama, na fantomske i nekompentente direktore muzeja, papinu digitalizaciju gde gotovo polovina građana Srbije nema kanalizaciju, tobožnju neutralnost kao izgovor za spoljnopolitička lutanja, izbor dekana koji je osuđen na diskriminaciju, na sindikate koji umesto da štite radnička prava bave se pritiscima na slobodu govora, na svinjske papke i pileće nogice kao glavne izvozne proizvode.

Prvo pitanje upućujem ministru kulture – da li je namerava nešto da učini povodom nezakonitog postavljenja v.d. direktora Narodnog muzeja Bojane Borić Brešković, kojoj je istekao mandat 13. juna ove godine, što je konstatovano i nalazom inspekcije rada. Narodni muzej u Beogradu otvoren je 28. juna pa se postavlja pitanje – u kom svojstvu je gospođa Borić Brešković dočekivala zvanice, jer je tek 2. avgusta i to nezakonitom odlukom Vlade imenovana za v.d. direktora.

Naime, u skladu sa Zakonom o kulturi i Statutom Narodnog muzeja, Vlada može imenovati v.d. direktora bez sprovedenog konkursa u slučaju kada direktoru prestane dužnost pre isteka mandata, odnosno kada javni konkurs nije uspeo, a ti preduslovi u ovom slučaju nisu ispunjeni. Iako se naravno svi dobronamerni građani raduju što je Narodni muzej konačno otvoren postavlja se takođe pitanje – da li je moralo da se utroši 320 hiljada evra na ceremoniju svečanog otvaranja, da li su ta sredstva mogla da se utroše drugačije, kao i po kojim kriterijumima su dodeljena?

Zbog ovih i još nekih pitanja koje je pokrenuo, otkazi u Narodnom muzeju, posle 30 godina rada dobio je Radoslav Piljak, glavni poverenik Sindikata „Nezavisnost“, inače vrhunski svetski restaurator ikona.

Jedno od pitanja je i da li je tačno da su sredstva utrošena na ceremoniju utvaranja, dobile firme i pojedinci koji su povezani sa Savetom za kreativne industrije, koje je ove godine oformila predsednika Vlade.

Problem kvaliteta obnove Narodnog muzeja je takođe pitanje za sebe. Ukoliko su tačne informacije da je prošle nedelje došlo do poplave u depou arheološkog materijala ili da je nedavno otkazao razglas, jasno je o kakvom kvalitetu se radi. Kada smo već kod muzeja, još jedno pitanje za ministra kulture, kao i ministra obrazovanja i nauke, da li smatraju za prikladna imenovanja Ivone Jeftić za v.d. direktora Muzeja „Nikola Tesla“?

Donedavna gradska sekretara za kulturu i javnost je proteklih dana postala poznata po izjavi o drugom Kosovskom boju. Ona je inače po struci profesorska srpskog jezika i književnosti, a u svet kulture je ušla iz Pošta Srbije. Sa takvom istorijom zamenila je na mestu direktora Branimira Jovanovića jednog od najvećih poznavalaca Teslinog života. Podsetiću, Ivona Jeftić je kao gradska sekretarka cenzurisala izložbu „Necenzirano“, a protiv nje je podneta i krivična prijava zbog dodeljivanja novca sa gradskog konkursa namenjenog kulturi, tek osnovanim organizacijama koje sa kulturom nemaju veze.

Sledeće pitanje je ono koje periodično upućujem ministru spoljnih poslova, kada će biti usvojena spoljno-politička strategija Srbije? Usvajanje ovog dokumenta najavljeno je pre više od pet godina kada je tadašnji ministar Mrkić izjavio da će se ta strategija naći u skupštinskoj proceduri u roku od dve nedelje. U nedostatku strategije i proklamovane, a ni od koga priznate neutralnosti, široko je otvoren prostor za nekonzistentnu politiku čijih smo rezultata svedoci.

Bez jasno definisanih vrednosti, interesa i ciljeva ne može da znamo ni kuda idemo, te ćemo samo nastaviti da tumaramo. Pored toga, suočavamo se sa situacijom da mimo ustavnih ovlašćenja, predsednik vodi spoljnu politiku koja je često podvrgnuta dnevno-političkim interesima.

Naredno pitanje, prema podacima Ministarstva zaštite životne sredine, sve do 55% građana Srbije živi u objektima povezanim na kanalizacionu mrežu, pri čemu se samo 7,3% tih otpadnih voda biološki tretira, dok je procenat hemijske obrade još niži. Prosečna starost mreže je 35 do 40 godina, a neophodno je da se izgradi još više od 10.000 km cevovoda, kao i 359 postrojenja za prečišćavanje. Osim toga, samo 3% otpada se reciklira, a zahtevi EU su da se dostigne najmanje 50% do 2020. godine.

Pitanje za predsedniku Vlade, da li Vlada namerava da znatno poveća trenutno minorna budžetska sredstva za zaštitu životne sredine, koje je jedno od ključnih pitanja za našu budućnost?

Konačno, da li će nadležni ministri, pre svega ministar kulture, učiniti nešto povodom pritisaka na novinarku Tatjanu Vojtehovski zbog emisije o nesrećama u preduzeću „Milan Blagojević - Namenska“ AD Lučani. Aktivnosti sindikalne organizacije ovog preduzeća, koji baš danas organizuju obustavu rada u znak protesta zbog ove emisije, dodatno doprinose stvaranju atmosfere zastrašivanja i pokušajima da se ograniči sloboda govora. Prema podacima NUNS o napadima i pritiscima na novinare, od početka ove godine, zabeleženo je već 69 incidenata.

Pitanje za ministra obrazovanja, da li namerava da reaguje povodom izbora Branislava Ristivojevića na mesto dekana Pravnog fakulteta u Novom Sadu? Kako izveštavaju mediji, gospodin Ristivojević je u maju prvostepeno osuđen zbog diskriminacije žena i pripadnika LDBT populacije, a Poverenica za ravnopravnost Brankica Janković, pokrenula je strateški parnični postupak. Hvala.
Hvala.

Zbog značaja pitanja, prvo pitanje upućujem, isto pitanje kao i gospodin Boožović, predsedniku, predsednici Vlade, ministru unutrašnjih poslova i direktoru BIA.

Govoreći prošle nedelje na konferenciji ka bezbednijoj Srbiji, predstavnik BIA, Marko Parezanović, rekao je da najintenzivniju pretnju Srbiji predstavlja prikriveno delovanje spoljnog faktora, koji najčešće koristi mehanizme svojih specijalnih službi, a kao saradnike tih službi, koje su stavili u neku destruktivnu i subverzivnu funkciju, naveo je pojedince iz redova opozicionih političkih partija, pojedine delove medija, nevladinog sektora, kao i sindikata.

Postavlja se pitanje, kako je moguće da se ovako nešto dešava, kao i o službama kojih zemalja je reč, kada, ako je verovati predsedniku Republike, nikada u istoriji nismo imali bolje odnose sa svim onim državama koje imaju najorganizovanije službe, kao što su Rusija, Kina, SAD, Nemačka, Velika Britanija, Francuska, Izrael, Turska, zatim i sa susedima Mađarskom, Rumunijom i Bugarskom? Ili, možda ipak, odnosi sa tim zemljama nisu tako dobri kao što ih predstavnici vlasti prikazuju.

Pitam takođe, koji su to opozicioni političari, mediji, nevladine organizacije i sindikati koji su meta prikrivenog delovanja? Mislim da bi ipak BIA trebalo da se, pre svega, pozabavi onima koji imaju stvarno moć i uticaj u državi u poslednjih šest godina, a neki mnogo duže od toga, a ne onima koje vlast naziva žalosnim ostacima opozicije, jer ako takvi ostaci mogu da destabilizuju zemlju, onda bi zaista trebalo da budemo ozbiljno zabrinuti za njenu budućnost.

Osim toga, tražim objašnjenje zašto su naši najviši državni zvaničnici pristali da učestvuju na skupu koji je organizovala jedna do sada nepoznata organizacija kakva je Nacionalna avangarda? Čim neko za sebe kaže da je avangarda, taj misli da vidi bolje, kao i da ima veća prava nego drugi, a samim tim što je ta avangarda Nacionalna, govori ko bi imao ta veća prava.

Zašto su naši najviši državni zvaničnici učestvovali na skupu takve organizacije, kome prema njihovim rečima, neguje arheofuturistički pristup poimanju nacionalne ideje i najavljuje marš nacionalnog kruga, čiji su oni naravno deo kroz institucije.

Da rezimiram, izjava gospodina Parezanovića, predstavnika BIA, kojeg su neki od milja već počeli da zovu Ilija Čvorović, neodoljivo podseća na retoriku devedesetih godina prošlog veka. NJegove reči mogu da se shvate kao pretnja svima onima koji misle drugačije od aktuelne vlasti, što je nedopustivo. Te pitam direktora BIA, kao i ostale prethodno navedene najviše državne zvaničnike, da li će nešto preduzeti po pitanju izjave službenika ove Agencije?

Sledeće pitanje upućujem ministarki saobraćaja, Zorani Mihajlović, kada će neko konačno odgovarati za stalna kašnjenja i ne profesionalizam na izgradnji Koridora 10? Posle rušenja potpornog zida u Grdeličkoj klisuri, mogli smo, ne daj Bože, da prisustvujemo i rušenju vijadukta na obilaznici oko Čačka. Naime, samo nedelju dana pre nego što je preko vijadukta trebalo u punom kapacitetu da bude pušten saobraćaj, što bi ionako bilo kašnjenje duže od mesec i po dana, a radovi na sanaciji su inače počeli još sredinom maja, primećeno je da postoje napuklina na jednom od potpornih stubova. Kako je to uopšte moguće? Ukoliko niko od onih za izgradnju Koridora 10 nije odgovoran za sve dosadašnje katastrofalne propuste, onda bi ministarka konačno morala sama da preuzme odgovornost.

Naredno pitanje upućujem predsednici Vlade i ministru spoljnih poslova, na čiju je inicijativu, bez ikakve analize, prošle godine u avgustu, Vlada donela odluku o ukidanju viznog režima sa Iranom, a onda posle jakih, rekao bih, opravdanih pritisaka iz EU, navrat-nanos opet bez odgovarajućih analiza i posledica, na jučerašnjoj sednici ta ista Vlada ukinula prethodnu odluku i ponovo uvela vize državljanima ove zemlje? Ovakvo neodgovorno ponašanje samo je dodatno narušilo međunarodni ugled Srbije, jer je napravljena dvostruka šteta. Prvo prema EU, a sada prema Iranu.

Konačno, pitanje za predsednicu Vlade, ministra kulture, ministra privrede i ministra finansija. Naime, u javnost su procurele informacije da će država tokom ovog meseca prodati pravno nepostojeću agenciju Tanjug, kao i da će se pošto Agencija nema imovinu, a ima dugove, najverovatnije prodati njen brend.

Pitam, kada će Vlada da izađe sa detaljima prodaje, a to bi trebalo da učini što pre, jer bi na potencijalne kupce negativno mogle da utiču ove glasine, odnosno neizvesnost?

Pitam takođe, koliko sredstava Tanjug prima iz budžeta Republike Srbije, odnosno od ministarstva državnih institucija za vesti koje emituje, kao i koliko novca Tanjug duguje državnim organima, a pre svega po osnovu neplaćenih poreza, odnosno kojom imovinom, na koji način i po kom osnovu njom raspolaže? Hvala.
Hvala.

Moja pitanja su motivisana izložbom „Umetnost koja čeka pravdu“ koja će za nešto više od sat vremena biti otvorena u Skupštini. Naime, na ovoj izložbi biće prikazane replike umetničkih slika koje su ukradene 5. oktobra tokom upada naroda u ovu zgradu, uz napomenu da svako krivično delo zaslužuje osudu. Očigledan cilj ove izložbe je da pokaže da je 5. oktobar bio zločinački poduhvat i da se posebno rehabilituje vlast koja je devedesetih godina dovela zemlju do propasti, a čije račune i dan danas plaćamo.

Baš taj 5. oktobar je bio vapaj građana Srbije za pravdom, vapaj koji je nažalost bio kratkog daha i dometa, te se zbog izneverenih očekivanja danas, već duboko u 21. veku, i dalje nalazimo u začaranom krugu siromaštva, laži i beznađa. S toga, naši građani i dalje čekaju pravdu, a zbog odsustva pravde mi kao društvo degradiramo i postepeno se rastačemo.

Kada smo već kod umetnosti, postavljam pitanje ministru Vukosavljeviću – da li će, recimo, pravdu dočekati oni kojima su grubo narušena autorska prava na konkursu Ministarstva kulture? Još jedno pitanje za ministra kulture – da li će pravdu dočekati autori, upravo zabranjenog filma „Mezimica“? Producent Svetozar Cvetković izjavio je da ne može da se nastavi snimanje filma u normalnim uslovima iako su sredstva odobrena još prošle godine, što je očigledan primer cenzure.

Pitanje za ministarku Mihajlović i gradonačelnika Beograda, koji je vođenje grada prepustio drugima, da li će pravdu dočekati stanari Topličinog venca, na kojem su gradske vlasti pre dva dana, bez odgovarajućih dozvola, uz prateću šaradu, započele još jednu nakaradnu betonizaciju i dalje ruženje Beograda, poput onog „Beograda na vodi“ ili na Slaviji? Samo dva sata nakon izjave zamenika gradonačelnika Gorana Vesića da građevinska dozvola za ovaj poduhvat postoji stiglo je saopštenje Sekretarijata za urbanizam da Sekretarijat za saobraćaj, kao investitor, odustaje od zahteva da na Topličinom vencu izvodi radove na rekonstrukciji, a u međuvremenu je već posečeno drveće i otpočeto je iskopavanje.

Pitanje, takođe, za ministarsku Mihajlović – da li će pravdu dočekati nepravedno optuženi inženjeri CIP-a za rušenje potpornog zida u Grdeličkoj klisuri, odnosno da li će pravdu dočekati građani Srbije tako što će neko konačno preuzeti odgovornost za ovaj građevinski promašaj, kao i mnoge druge propuste?

Pitanje za ministra životne sredine – da li će pravdu dočekati građani koji se bore da zaštite vodne resurse, kao na primer na Staroj planini ili Savskom nasipu?

Pitanje za ministarsku Kuburović i ministra Stefanovića – da li će pravdu dočekati vlasnici nelegalno srušenih objekata u Sava mali?

Pitanje za ministra Đorđevića i ministarku Slavicu Đukić Dejanović – da li će pravdu dočekati porodilje i buduće majke koje su Zakonom o finansijskoj podršci porodicama sa decom diskriminisane umanjenjem naknade za odsustvo sa posla? Ovo pitanje postavljam kao otac dva mala deteta, jedno od dve godine, drugo od četiri i po meseca, pošto sam se suočio sa sramotnim administrativnim procedurama, kroz koje prolaze porodilje.

Pitanje za ministra obrazovanja – da li će pravdu da dočekaju oni koji traže da se poštuje akademska čestitosti, odnosno oduzmu lažne diplome i doktorati?

Pitanje za ministra Đorđevića i predsednicu Vlade Anu Brnabić – da li će pravdu dočekati naši najstariji sugrađani koji su pošteno zaradili svoje penzije, odnosno da li će im biti vraćeno ono što im je protivustavno oteto, kako bi koliko toliko dostojno proživeli svoju starost, a ne da im se lažno predstavlja da će posle povraćaja iznosa penzija na nivo pre smanjenja one biti veće nego ikada?

Pitanje za predsednicu Vlade i ministra finansija Sinišu Malog – da li će pravdu dočekati oni kojima je nezakonito oteta imovina?

Konačno, ali ne i poslednje, pitanje za predsednika Republike – da li će pravdu dočekati porodica Olivera Ivanovića, odnosno da li će konačno biti razrešeno njegovo ubistvo, kao što je to obećano?

Za kraj, pitanje premijerki – šta Vlada namerava da učini kako bi otklonila mnogobrojne prepreke ka ostvarenju proklamovanog strateškog cilja, članstvo u EU? Naime, Izveštaj Evropskog parlamenta u Srbiji u završnoj je fazi izrade i poslanici Odbora za spoljne poslove dogovorili su 27 amandmana na Nacrt teksta rezolucije, koji je prethodno podneo izvestilac Dejvid Mekalister. Iz tih amandmana je jasno da se dovode u pitanje temelji naše države, ukazuje se na ne fer izborne uslove i ne transparentnost finansiranja političkih partija, izbornih kampanja, diskriminaciju opozicionih političara, politizaciju sudstva, ugroženost slobode izražavanja i nezavisnih medija, nedovoljnu zaštitu prava radnika, naročito žena i mladih itd.

U poređenju sa tim, zaista bledo deluju amandmani koji pohvalno govore o Srbiji, a koji se pre svega odnose na tehničke oblasti, pristupanje EU, kao i konstruktivan odnos naše zemlje prema mirovnim misijama i međunarodnoj policijskoj i pravosudnoj saradnji. Hvala.
Hvala.

Prvo pitanje upućujem direktoru RTS-a i ministru kulture i informisanja, odnosi se na način na koji tzv. javni servis prati svetsko prvenstvo u fudbalu.

Pitanje je, da li nameravaju da učine nešto povodom upotrebe ratne terminologije i konstantnog potpirivanja nacionalističkih strasti i to naročito pred meč našeg nacionalnog tima sa reprezentacijom Švajcarske, za koju igra nekoliko igrača albanskog porekla?

Tako je npr. u sinoćnoj emisiji „Ruska bajka“, emitovan prilog novinara Duška Albijanića, u kom je meč između dve reprezentacije uporedio sa bitkom za Kalinjingrad, s početka 1945. godine. Podsetiću, ova bitka je bila jedna od poslednjih operacija Crvene armije na istočno-pruskom frontu protiv nacističke Nemačke. Istovremeno, novinar Albijanić je u prilogu iz podmornice ruske armije simbolično pozvao telefonom nekoliko fudbalera naše reprezentacije, pozvavši ih da se spreme za ovu bitku, a na kraju priloga na glavu je ponosno stavio kapu koju nose članovi posade ovih podmornica.

Napominjem, uz to, da je plasirana i lažna informacija koju nose članovi posade ovih podmornica.

(Narodni poslanici govore u glas.)

Samo bih obavestio mlađeg Šešelja da imam crni pojas, treći dan, u aikidu, tako da se previše ne junači.

Moje sledeće pitanje je u vezi sa svetskim prvenstvom, rizikujući da budem svrstan među mrzitelje Srbije…
Hvala.

Nakon prošlonedeljnog Samita EU Zapadni Balkan i pored, donekle, ohrabrujućih diplomatskih formulacija, postalo je jasno da evropska perspektiva čitavog regiona, pa samim i Srbije, nije toliko bliska.

Iako je predsednica Vlade izrazila zadovoljstvo što je zapadni Balkan u fokusu EU, sama atmosfera na Samitu, kao i završna Konferencija za medije evropskih čelnika, predsednika Evropskog saveta Donalda Tuska i predsednika Evropske komisije Žan Klod Junkera, pokazala je da i to nije baš tako. Čak i na toj Konferenciji mnogo više nego o zapadnom Balkanu pričalo se o gorućim svetskim pitanjima, poput povlačenja SAD iz nuklearnog sporazuma sa Iranom ili narušavanje slobodne trgovine, takođe od strane SAD.

Imajući u vidu da je posle ovog Samita, odnosno posle jasnih izjava čelnika dve najvažnije države EU, Nemačke i Francuske, pošto je Velika Britanija na izlaznim vratima, kao i iz teksta završne deklaracije jasno da Kosovo nije glavna prepreka ka EU, kao što je to ponovio predsednik Vučić juče u Bakuu, postavljam pitanje predsednici Vlade koje će konkretne mere i u kojima rokovima preduzeti Vlada kako bi otklonila brojne nedostatke u oblasti vladavine prava, borbe protiv korupcije, slobode medija i u drugim oblastima koje ističu evropski zvaničnici ili će možda Vlada, posle nepunih godinu dana, odustati od strateškog prioriteta, članstva EU koje je sadržano na samom početku programa te Vlade, kao što su o tome već počeli da izveštavaju neki ugledni evropski mediji?

Umesto fokusiranja na takve politike, predsednica Brnabić je u Sofiji nastavila da stavlja naglasak na proces digitalizacije uz najznačajniju ulogu IT sektora, kao na neku vrstu univerzalnog leka za sve naše probleme, ističući da je to ključ razvoja. Ona, međutim, zanemaruje uslove u kojima se uvodi digitalizacija kao i da nagli razvoj domaće IT industrije nije uzrokovan povoljnim okruženjem, već niskom cenom naše radne snage na svetskom IT tržištu i mogućnošću da se takva radna snaga angažuje indirektno radom iz Srbije.

Prva i osnovna prepreka daljem razvoju IT sektora je nesmanjena tendencija napuštanja zemlje od strane domaćih IT stručnjaka. S toga je potrebna nova poreska politika prema IT sektoru koja bi se svodila na maksimalne olakšice za sektor edukacije, proizvodnje, razvoja, sektora hardvera i sektor elektronske komunikacije, te je moje pitanje premijerki – da li i kada Vlada namerava da primeni takve politike?

Sledeće pitanje upućujem takođe predsednici Vlade. Uputio bih ga i ministru finansija, ali ministra trenutno nemamo i premijerka je preuzela njegove dužnosti. Da li i koje sistemsko rešenje za penzije namerava da uvede Vlada, s obzirom na činjenicu da je MMF to tražio? Iako se u medijima pojavila informacija da je MMF predložio da se ukine Zakon o privremenom uređivanju načina isplata penzija, poznajući način rada ove organizacije, sumnjam da je to eksplicitno traženo, jer tu organizaciju zanimaju samo konačni rezultati, a to je pre svega stabilnost javnih finansija, a ta stabilnost bi ozbiljno mogla da bude narušena ukoliko bi sud u Strazburu presudio u koristi oštećenih penzionera. Procenjuje se da bi u tom slučaju za svaku godinu važenja ovog zakona Srbija morala oštećenima da isplati oko 200 miliona evra i pored toga, na ovu tobožnju sugestiju MMF, oprečno su reagovali predsednik Srbije i predsednica Vlade.

Predsednik je izjavio da se uvek zalaže za zaštitu najsiromašnijih, a da bi usvajanjem ovog predloga MMF drastično bile povećane penzije ljudi čiji je iznos veći od 50.000 dinara. Naravno, postavlja se pitanje – kako bi prava najsiromašnijih penzionera bila ugrožena što bi bile podignute penzije bolje stojećim penzionerima, osim ako nije cilj podilaženje najnižim instinktima.

U ostalom, Zakon o penzijama diskriminiše građane koji su tokom svog radnog staža uplaćivali veće doprinose i zbog toga imali penzije veće od prosečnih. Ovime je poslata pogrešna poruka svima onima koji daju najveći doprinos razvoju društva.

Istovremeno kada je predsednik, predsednica Vlade je izjavila da bi ukidanje pomenutog zakona značilo da bi se za 80% penzionera smanjile penzije. Postavljam pitanje predsednici Vlade – kako je došlo do ovakvog zaključka, odnosno na osnovu koje računice? Da li to znači da misli da bi ukidanjem Zakona o penzijama bila ukinuta i povećanja koja su učinjena u međuvremenu? Ako je tako, onda nije upoznata sa tim da su penzije povećane na osnovu Zakona o budžetskom sistemu, čije ukidanje niko ne traži, pa ni MMF.

Zabrinjava takođe izjava premijerke da su se penzije prethodno usklađivale dvogodišnje, a zapravo su se usklađivale dva puta godišnje sa stopom rasta potrošačkih cena i rastom BDP. U najmanju ruku je uznemiravajuće ukoliko predsednik Vlade ne zna detalje jedne od ključnih ekonomskih politika, posebno imajući u vidu da je u dva od tri slučaja povećanja i sama bila članica Vlade.

Sledeća dva pitanja su preformulisana pitanja koja sam postavio 24. aprila, a na koja nisam dobio odgovor. Naime, u pitanju ministru spoljnih poslova Ivici Dačiću, pomenuo sam da je Ministarstvo na čijem je čelu, odnosno ambasada u Madridu prošle godine neovlašćeno koristila višestruko nagrađivani dokumentarni fil „Miroslavljevo jevanđelje“,povodom proslave Dana državnosti. Da stvar bude gora, i pored brojnih dokaza, Ministarstvo je negiralo taj čin zbog čega će država tj. mi građani verovatno morati da platimo ogromnu odštetu autoru. Stoga pitam ministar Dačića – šta namerava da učini po pitanju drastičnog kršenja autorskih prava u ovom slučaju, kao i sprečavanje takvih slučajeva u buduće na koje se posebno negativno gleda u zapadnim zemljama, a samim tim i daljeg narušavanja ugleda naše zemlje neprimerenim ponašanjem DKP? Hvala.
Hvala.

Prvo pitanje je za ministra zdravlja – kolike su razmere lajmske bolesti u Beogradu i Srbiji, bolesti koje izazivaju krpelji? Koliki je broj, odnosno procenat onih koji su ujedeni zaraženim krpeljima?

Ovo pitam zato što sam proteklih dana sam imao takav slučaj u porodici i prisustvovao velikim gužvama na VMA, kako za vađenje krpelja, tako i analizu njihove zaraženosti. Stoga, pitanje koje se nadovezuje na prethodno jeste – da li nadležne institucije imaju nameru da preduzmu mere za sprečavanje širenja ove bolesti, odnosno eliminisanja krpelja, jer je neprihvatljivo da veliki broj građana, naročito dece, budu izloženi nepotrebnom riziku od dobijanja ove opasne bolesti, pa čak i u nekim od centralnih parkova u glavnom gradu?

Kada smo već kod lajmske bolesti, čini se da naročito posle trenutka kada je najavljena rekonstrukcija Vlade, mnogi njeni članovi, a i Vlada u celini pokazuje neke od simptoma ove bolesti, naročito opštu onemoćalost. Ta onemoćalost se možda najbolje ogleda u činjenici da će i pored proklamovanog strateškog cilja ulaska u EU, Srbija tokom ove godine najverovatnije otvoriti još samo dva poglavlja, što će u zbiru biti 14 od 35. Ukoliko se pregovori sa EU nastave ovim tempom, veliko je pitanje da li će naša zemlja biti spremna za članstvo, ne 2025. godine, već i 2035. godine.

Stoga, postavljam pitanje predsednici Vlade – da li se slaže sa jučerašnjom izjavom predsednika Srbije za AFP da je Kosovo jedina prava prepreka na putu Srbije ka EU? Ako se slaže, da li to znači da smatra da će uklanjanje ove prepreke biti učinjeno na uštrb uklanjanja brojnih nedostataka u tako važnim oblastima, pre svega za poboljšanje kvaliteta života naših građana, kao što su pravosuđe, borba protiv korupcije i sloboda medija, što je jasno navedeno u poslednjem izveštaju o napretku Evropske komisije. U tom slučaju, bojim se da će pristupanje EU biti odloženo u nedogled.

Pitanje za predsednicu Vlade i ministra energetike – ko je kriv što je Srbija izgubila pet miliona evra iz donacije Švajcarske koji su bili namenjeni izgradnji kombinovane elektrane na biomasu u Padinskoj seli? Zašto je grad Beograd, kršeći odredbe Zakona o planiranju i izgradnji više od godinu dana odbijao da izda lokacijske uslove za izgradnju ovog postrojenja? Zbog toga je donator u decembru 2017. godine zaključio da su svi rokovi probijeni i zvanično je obavestio nadležne gradske i državne organe da odustaje od finansiranja i izgradnje ove elektrane.

Imajući u vidu da je na čelu beogradske vlasti koja je odgovorna za ovaj blago rečeno propust, Siniša Mali, najozbiljniji kandidat za novog ministra finansija, opravdano se postavlja pitanje – u kakvom stanju će biti javne finansije, odnosno koji će biti budžetski prioriteti Vlade u kojoj bi on bio ministar? Naime, gospodin Mali je iza sebe ostavio veliki broj neizbrisivih ožiljaka na licu glavnog grada, pri čemu je Beograd na vodi samo najveći, a naravno, moraju se pomenuti i katastrofalna rekonstrukcija Trga Slavija, rekonstrukcija Cvetnog trga, koji Beograđani sada od milja zovu sabirni centar, nepotrebna skupa i dugotrajna novogodišnja rasveta, novogodišnja jelka vredna 83.000 evra itd. Umesto razrešavanja brojnih afera koje je ostavio iza sebe, on će po svemu sudeći, biti nagrađen još višom i odgovornijom funkcijom.

Sledeće pitanje – zašto se uredbe o podsticajnim merama za povlašćene proizvođače donose na određeno vreme, odnosno na dve godine? Zbog kašnjenja Ministarstva energetike u pripremi novih propisa, prvih šest meseci 2016. godine je postojao potpuni pravni vakum i nijedna investicija u energetski sektor nije mogla da počne da se realizuje.

Na kraju ove godine će se ponoviti ista situacija. Doći će do potpunog prestanka svakog finansiranja, jer niko ni državni organi, ni investitori, ni banke ne znaju kakvi će propisi važiti od 1. januara sledeće godine. Dakle, zašto postojeće uredbe jednostavno ne važe do donošenja novih?

I za kraj pitanje o spoljnoj politici za ministra Dačića, pošto vidimo da i dalje imamo jednu vrstu šizofrene spoljne politike, s jedne strane UN glasamo protiv otvaranja ambasade SAD u Jerusalimu, s druge strane šaljemo delegaciju na otvaranje te iste ambasade. Znači, ponavljam pitanje – kada ćemo doneti spoljno-političku strategiju i zakon o spoljnim poslovima Republike Srbije, koji čeka na usvajanje već više godina? Hvala.
Hvala.

Moje prvo pitanje je podstaknuto jučerašnjom sednicom Nacionalnog konventa o EU, koja je juče održana u ovom zdanju i čija je tema bila nedavno objavljeni izveštaj Evropske komisije o napretku Srbije.

Na prvom panelu ovog skupa učestvovala je i predsednica Vlade Ana Brnabić i tada je više puta ponovila da Vlada nema kapacitet da odgovori na izazove sa kojima se suočava. Ako je to istina, postavlja se onda pitanje zašto se odlaže najavljena rekonstrukcija Vlade, naročito imajući u vidu da nam oprečne izjave ministara svakodnevno svedoče da Vlada zaista nije tim i da se kao takva ne može ozbiljno posvetiti rešavanju nagomilanih problema.

Najbolja ocena našeg napretka ka EU jeste činjenica da je od januara 2014. godine, kada su počeli pregovori sa EU, do sada otvoreno samo 12 poglavlja, a privremeno zatvoreno dva. Ukoliko se pregovori nastave ovim tempom, ne da ne možemo da postanemo članica 2025. godine, nego najverovatnije do tada nećemo ni otvoriti sva poglavlja, a da ne govorimo o potrebnom približno dvogodišnjem periodu da se jednom postignuti sporazum o pristupanju ratifikuje sa svim zemljama članicama.

U takvoj situaciji ne čudi jučerašnji pokušaj premijerke da relativizuje značaj i mogućnosti pristupa 2025. godine, koji je dala sama EU, umesto toga više puta istakne primarni značaj prihvatanja evropskih vrednosti.

Međutim, postavlja se pitanje da li pod te evropske vrednosti spada i odsustvo ili mlaka i neiskrena osuda, recimo, napada na narodnu poslanicu usred ove sale ili skrnavljenje državnih obeležja jedne članice EU u ovom parlamentu? To su samo najsvežiji primeri.

Predsednica Vlade je govorila i o tome da je protiv prečica kada je u pitanju članstvo u EU. Međutim, ako je proklamovani strateški cilj ove Vlade baš ulazak u EU, onda bi trebalo da se teži da se što pre uđe u EU. Zbog svega toga čini se da je put koji je ova Vlada izabrala da ide ka EU jedna široka zaobilaznica koja izgleda vodi preko Moskve.

Predsednica Vlade Brnabić je, takođe, izjavila da ocene koje su iznete u izveštaju o napretku Srbije nisu bitne koliko su bitne preporuke koje sadrži. Kada se pogledaju ocene, ne čudi što je predsednica Vlade ranije napustila jučerašnji panel i na taj način izbegla da odgovori na pitanje i čuje kritiku članova Konventa. Istovremeno, imala je vremena da održi konferenciju za novinare neposredno posle napuštanja skupa.

Neke od ocena koje su sadržane u izveštaju su sledeće: vladajuća većina sprečava osnovnu ulogu parlamenta - razmatranje predloženih zakona, snažan pritisak na pravosuđe, široko rasprostranjena korupcija, sve veća zabrinutost zbog situacije u medijama, svođenje nezavisnih tela na dekor, politizacija državne uprave itd.

Ako ovome dodamo i nedavno objavljene izveštaje organizacije „Fridom haus“, jedna od vrhunskih autoriteta u oblasti praćenja demokratije u svetu, koji kažu da se stanje demokratije u Srbiji pogoršava već četvrtu godinu za redom, jasno je zašto predsednica Vlade izbegava iskren dijalog na sve ove teme. Čak ni ekonomski rezultati kome se najčešće hvale predstavnici vlasti nisu toliko impresivni, a o čemu svedoči i znatan rast spoljno-trgovinskog deficita tokom ove godine, a što govori i slaboj konkurentnosti naše privrede.

Stoga, moje pitanje za predsednicu Vlade - koju politiku će Vlada da primeni, kad i u kom roku kako bi ispunila preporuke iz izveštaja o napretku?

Drugo pitanje upućujem ministru spoljnih poslova Ivici Dačiću. Ponašanje ambasadora u Parizu Rajka Ristića ponovo je dovelo u prvi plan stanje u našoj diplomatiji, te stoga moram ponovo da postavim pitanje - kada će u skupštinsku proceduru konačno doći novi zakon o spoljnih poslovima koji je najavljen pre gotovo pet godina.

Podsetiću da je isti ambasador samo primer jedne loše prakse i da je nametnut Francuskoj i pored toga što je ova zemlja jasno stavila do znanja da nije poželjan, tako što je odugovlačila sa davanjem agremana.

Slučaj ambasadora Ristića je samo vrh ledenog brega neodgovarajućeg ponašanja zaposlenih u Ministarstvu spoljnih poslova. Organizovanje neprimerenih događaja u ambasadi i sukobi sa direktorom Kulturnog centra u Parizu koji se spočitavaju ambasadoru Ristiću samo su neki od razloga za njegovu smenu.

Postavljam pitanje - da li je tačno da je ambasador Ristić otvorio u Parizu kancelariju za posredovanje na ime svoje žene, kao i koliko se plaća, ko mu plaća godišnju članarinu u jednom od najekskluzivnijih poslovnih klubova u Parizu, kao i kakvu korist od toga u to članstvo ima naša država?

Još jedan primer neprofesionalnog ponašanja Ministarstva je neovlašćeno korišćenje višestruko nagrađivanog dokumentarnog filma „Miroslavljevo jevanđelje“ prošle godine u Madridu, a povodom proslave Dana državnosti i potonje negiranje tog čina od strane Ministarstva zbog čega će država, odnosno mi građani, verovatno morati da plati veliku odštetu autoru.

Pitanje za predsednicu Vlade i ministra finansija - kada će biti ukinute demagoško niske dnevnice za putovanje u inostranstvo, što ne samo narušava ugled naše zemlje, već zbog kojih kao država često smo izloženi podsmehu? S druge strane, imamo nedavni izveštaj DRI koja kaže da je 735 milijardi dinara, oko šest milijardi evra, nije trošeno u skladu sa zakonom. Hvala.
Hvala.

Moje prvo pitanje upućujem predsedniku, predsednici Vlade i ministru spoljnih poslova. Pitanje je – kada će Srbija konačno doneti spoljno-političku strategiju? Ovo pitanje je motivisano, između ostalog, i ovom sednicom i Predlogom zakona o Sporazumu o saradnji između MUP-a i Federalne službe obezbeđenja Ruske Federacije, kontraverznom sporazumu, kako po načinu na koji se donosi, tako i po njenoj sadržini.

Ministar Stefanović je govorio da je u interesu Srbije da sarađuje sa svima, ali podsetiću na reči Fridriha Velikog koji je rekao da oni koji pokušavaju da budu prijatelji sa svima ostaju bez prijatelja, i to se ponovo pokazuje ovih dana, jer zbog ovog Zakona o potvrđivanju Sporazuma sa Ruskom Federacijom ponovo je izbio u prvi plan spoljno-politički položaj Srbije.

Postavlja se pitanje – kuda plovi ovaj naš brod u budnim međunarodnim vodama, jer se više čini da pluta, udaran razno-raznim vetrovima? Očigledno je da na osnovu izjava koje su date poslednjih dana, kako norveškog ambasadora, da EU gubi poverenje u Vladu Srbije i da bi bilo pametnije, mudrije da više sledi spoljnu politiku EU, jer se mi ovde suočavamo sa apsurdom da se Srbija formalno približava sve više EU, a da je usklađenost sa spoljnom politikom EU sve manja u odnosu, recimo, na 2014. godinu.

Zatim, izjava komandanta NATO-a za Evropu da je Srbija glavni problem na Balkanu, a sutra imamo i posetu novog američkog državnog sekretara, pomoćnika državnog sekretara za Evropu i Aziju, tako da je očigledno da postoje određena očekivanja od Vlade Srbije i kako će se postaviti Vlada.

Ono što je, takođe, zabrinjavajuće, što ste čuli u diplomatskim krugovima, ukoliko ovaj Zakon o saradnji sa Ruskom Federacijom, sa Federalnom službom obezbeđenja, bude usvojen, da neke zemlje razmišljaju o prekidu saradnje sa MUP. Takođe je zabrinjavajuće što, kako se čuje isto u diplomatskim krugovima, neki od ministara odbijaju da se sastanu sa ambasadorima zapadnih zemalja, i to je manir koji podseća na ponašanje Slobodana Miloševića početkom 90-ih godina. Podsetiću da se tada šest meseci nije sastajao sa ambasadorom SAD Vorenom Cimermanom, a dobro su nam poznate posledice takve politike 90-ih.

Kada smo već kod Slobodana Miloševića, upućujem pitanje predsedniku Republike u vezi sa inicijativom za podizanje spomenika Slobodanu Miloševiću, koji je inače simbol sveopšte propasti devedesete godine, i ta inicijativa je upućena i predsedniku i Komisiji za promenu imenu ulica i trgova na kojoj, u stvari, iako ne formalno, suštinski će biti Aleksandar Vučić. Tu bih podsetio na izjavu Aleksandra Vučića dok je bio premijer, u avgustu 2016. godine, kada je izjavio da njemu ne pada na pamet da se vrati u devedesete godine i da njega zanima budućnost, pa me zanima da li će ostati pri toj izjavi ili će kao i do sada u velikom broju slučajeva jedno govoriti a drugo raditi?

Konačno, treće pitanje je za ministra Đorđevića, ministra za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, da li je ovu akciju gromoglasno najavljenu „Ne radu na crnom“ usaglasio sa ostalim ministrima i ministarstvima, jer se čini da je toliko dobro osmišljena, kao i njegova izjava, njegov govor, sramni govor, osmomartovski govor, kada je uvredio žene i zbog kojeg je trebalo da podnese ostavku? U centru te akcije je besplatni broj, besplatni pozivi za prijavljivanje poslodavaca, koji zapošljavaju na crno radnike i, naravno, niko ne može da bude za politiku zapošljavanja na crno. Međutim, trebalo bi prethodno otkloniti one uzroke zbog kojih poslodavci zapošljavaju na crno, inače ovakvi besplatni pozivi će samo u stvari biti pozivi za raznorazne Ilije Čvoroviće da prijavljuju poslodavce.

Teško je zamisliti da će ljudi čija egzistencija zavisi od tih poslova, egzistencija njihovih porodica, prijavljivati svoje poslodavce, odnosno da će seći granu na kojoj sede, koliko god trula ta grana bila.
Zahvaljujem.

Moje prvo pitanje ću uputiti predsedniku i ministru spoljnih poslova, gospodinu Dačiću i u vezi je sa održanim lokalnim izborima, oko kojih se još nije ni slegla prašina, a odnosi se na njihovu izjavu da će ubuduće Srbija na bazi reciprociteta tražiti i slati, u stvari, posmatrače na izbore u sve one zemlje koje su poslale posmatrače i na izbore kod nas. Imajući u vidu broj zemalja koje su poslale posmatrače, kao i broj posmatrača koje su poslali, ovo bi svakako bio nepotreban trošak, pa bih zato zamolio pre svega ministra spoljnih poslova da obrazloži kakvi su planovi u vezi sa tim.

Umesto da se šalju posmatrači na izbore u razvijenim demokratskim zemljama, bolje bi bilo da se Vlada pozabavi otklanjanjem svih problema i negativnih trendova zbog kojih smo mi posmatrani. Ovde ću se nadovezati delimično na ono što je prethodno gospodin Đurišić govorio, znači, da se otklone oni problemi na koje ukazuju i izveštaji prestižnih međunarodnih organizacija na kojima Srbija nažalost pada. To su izveštaji transparentnosti „Transparens Internešnala“ gde joj se indeks percepcije i korupcije povećao, odnosno padamo na toj listi, zatim „Fridom Hausa“ koji ukazuje na dalje slabljenje demokratije u Srbiji, pogotovo u oblasti medija, pravosuđa, finansiranja političkih partija, zatim reportera bez granica, koji naravno ukazuje na probleme u oblasti medija, i na kraju ovo što je gospodin Đurišić napomenuo, to je stavljanje na crnu listu kada je u pitanju pranje para organizacije „FAT“.

Našli smo se dakle u društvu država poput Iraka, Jemena i Sirije, što sigurno negativno utiče na imidž Srbije u svetu i na ugled. Pitanje je kako će se to odraziti na spoljnu politiku i spoljne ekonomske odnose i na privlačenje stranih investicija i da li su nam sada prioriteti privlačenje investicija iz zemalja gde su sredstva sumnjivog izvora i porekla?

Bez rešavanja ovih problema koji su srži poglavlja 23 i 24 neće biti moguć ni suštinski napredak ka EU, a podsetiću da je i u prvoj rečenici svog ekspozea premijerka to navela kao strateški prioritet ove Vlade.

Sledeće pitanje je za ministra obrazovanja i nauke, kada će biti konačno raspisan konkurs za naučnoistraživačke projekte? To je veoma složen problem i već godinama se radi na osnovu starih projekata koje ste istakli 2013. ili 2014. godine. Zbog toga mladi ljudi, mladi istraživači, mladi talentovani ljudi ne mogu da uđu na projekte, odnosno mogu da uđu na projekte samo ukoliko je zamena. Znam da je pre nekoliko nedelja konačno raspisan konkurs za prijem mladih istraživača na projekte, međutim ti kriterijumi koji su nejasni, koje je raspisalo ministarstvo i nije data glavna reč rukovodiocima projekta koji najbolje znaju kakav profil mladih istraživača je njima potreban.

Osim ovog problema imamo i problem evaluacije, da već godinama Ministarstvo nije izvršilo tu evaluaciju, a da se zarade obračunavaju na osnovu interne kategorizacije, ne na osnovu prethodnih rezultata. Zbog toga istraživači ne mogu da napreduju iz jedne kategorije u drugu, što dovodi do daljeg pritiska i odlaska naših stručnih ljudi u inostranstvo, a bez nauke i istraživanja nema napretka ni u jednoj modernoj zemlji.

Takođe ne postoji podrška ni za međunarodnu saradnju, zbog čega propuštamo prilike da utičemo na one međunarodne projekte kao što je „Horizont 2020“, da utičemo na njihovu sadržinu i prilagodimo u što većoj mogućoj meri našim potrebama. Pitanje za ministra poljoprivrede, imajući u vidu poplave koje imamo u Nišavskom okrugu i vanredno stanje u Zaječaru, Prokuplju i Doljevcu i naročito imajući u vidu izjavu Gorana Puzovića, direktora „Srbijavode“, koji je upozorio da se na Alpima nalaze velike zalihe snega i ako dođe do naglog topljenja snega suočićemo se sa velikim poplavama, šta je učinjeno po tom pitanju?

Za kraj, ponovo za ministra Dačića, kada će konačno u skupštinsku proceduru doći zakon o spoljnim poslovima? On je na Odboru za spoljnu politiku pre godinu i po dana to najavio, još se nije dogodilo, a njegov prethodnik Ivan Mrkić je 2013. godine takođe to najavio. Hvala.
Hvala.

Na početku ću da ponovim dva od tri pitanja koja sam postavio predsednici Vlade, Ani Brnabić, još 12. oktobra, pošto me, i pored obaveze da odgovori u roku od 15 dana, nije udostojila odgovora.Moram da naglasim da je ona jedina koja nije to učinila, jer su svi ostali ministri i institucije kojima sam tada uputio pitanje pružili odgovore, kakvi god ti odgovori bili. Ovakvim ponašanjem predsednica Vlade je, nažalost, samo potvrdila moju konstataciju od pre mesec dana kada je u ovom visokom Domu odgovarala na pitanja poslanika, da je, nažalost, poprimila loše manire svog prethodnika. Koristeći reči koje i ona koristi, takvo ponašanje uopšte nije OK.Od tri pitanja koja sam postavio, danas ću izostaviti ono u vezi sa već do sada zaboravljenom, da budem blag, diplomatskom nespretnošću koju je pokazala najavama, a zatim i odustajanjem od pisma institucijama EU u vezi sa različitim pristupom ovih zemalja pitanjima Katalonije i Kosova, ali zato ću ponoviti preostala dva pitanja.

Molim da mi se dostavi broj otkazanih ili odloženih poseta Republici Francuskoj tokom tromesečne zabrane putovanja državnih službenika ovoj zemlji, te da mi se odgovori da li su se sva ministarstva pridržavala te zabrane, kao i da mi se dostavi broj zaključka Vlade na osnovu kojeg su te posete zabranjene, pošto postoji osnovana sumnja da takvu odluku Vlada nije ni donela.

Odsustvo odgovora na ovo pitanje mogu samo da protumačim kao potvrdu da takvu odluku Vlada nije ni usvojila, odnosno da je ova mera bila samo jedan u nizu načina da se zamajava javnost u Srbiji, kao što sada imamo slučaj sa tendenciozno prenetom izjavom Bakira Izetbegovića, i to od formalno nepostojeće agencije Tanjug o priznanju Kosova. Samo nekoliko meseci posle donošenja ove zabrane zbog toga što je francuski sud pustio Ramuša Haradinaja, vlasti u Beogradu su posredno, preko Srpske liste, podržale njegov izbor za predsednika Vlade Kosova.

Ponavljam i drugo pitanje predsednici Vlade, gospođi Brnabić. U sklopu periodičnog podizanja tenzija sa Republikom Hrvatskom, ministar odbrane Aleksandar Vulin prisustvovao je 1. oktobra ustoličenju novoizabranog vladike dalmatinskog Nikodima u manastiru Krka. On je, naime, prethodno, u pratnji vojno izaslanika u Republici Hrvatskoj, sleteo na aerodrom Zemunik. Podsetiću da je aerodrom Zemunik bio vojni aerodrom koji je tokom rata u Hrvatskoj, odnosno opsade Zadra koristila JNA. Stoga je moje pitanje predsednici Vlade – u kom svojstvu je ministar Vulin prisustvovao ustoličenju vladike Nikodima, odnosno da li ga je Vlada odredila da je predstavlja na tom događaju? Kao i kod prethodnog pitanja, odsustvo odgovora tumačim da Vlada nije donela odluku da je na ovom događaju predstavlja ministar Vulin.I sledeće pitanje upućujem predsednici Vlade. S obzirom na sukob sa ministarkom za evropske integracije, gospođom Joksimović, o značaju broja otvorenih poglavlja sa EU, kao i na izjavu premijerke da je za nju praktično bitnija regionalna stabilnost u odnosu na interese Republike Srbije, da li to znači da se zalaže da sve zemlje zapadnog Balkana uđu u EU?

Takav pristup bi praktično značio da bi brzina pristupanja Republike Srbije zavisila od najslabije pripremljene države u regionu, što bi dodatno produžilo ovaj proces. Naime, čak i ako ovim tempom nastavimo otvaranje poglavlja, a o zatvaranju nemamo šta ni da pričamo osim o onim poglavljima koja su striktno tehnička, ne samo da Srbija neće moći da postane članica EU do 2025. godine, o čemu se ovih dana govori u medijima, već do tada nećemo stići ni da otvorimo sva preostala poglavlja. Zaista je čudno da se proklamovani najvažniji strateški cilj Vlade stavlja u tako daleku budućnost. To samo može da svedoči o neiskrenom pristupu ovom procesu. Osim toga, sukobi između predsednice Vlade i ministara samo pokazuju odsustvo njenog autoriteta, odnosno ilustruju situaciju koja je bila teško zamisliva za vreme njenog prethodnika. Tako da, u situaciji kada verovatno nećemo imati vanredne parlamentarne izbore, već moguće da će doći do rekonstrukcije Vlade, ne bi me začudilo da i gospođa Brnabić bude rekonstruisana.

Naredno pitanje upućujem predsednici Vlade, ali i ministarki pravde i ministru unutrašnjih poslova. Šta nameravaju da učine da se konačno razreši pitanje paljenja Ambasade SAD 2008. godine, imajući u vidu da odlaganje i rešavanje ovog slučaja negativno utiče na odnose sa ovom zemljom? Naime, Stejt Dipartment je izrazio razočaranje presudom Višeg suda u Beogradu, kojom nijedan od optuženih nije osuđen na zatvorsku kaznu, bez obzira na to što je jedna osoba poginula a materijalna šteta bila ogromna. Da li je možda razlog zbog kojeg se odugovlači sa rešavanjem ovog slučaja i zbog koje je međunarodna reputacija Srbije dodatno narušena taj što delovi bivše vlasti, zajedno sa vodećim predstavnicima sadašnje vlasti, su te 2008. godine organizovali miting „Kosovo je Srbija“, posle kojih je došlo do ovih nemilih događaja?

Za kraj, poslednje pitanje, koje je više kuriozitet, upućujem ministru za rad. Da li je tačno da je ovo ministarstvo usvojilo protokol o ponašanju, koje reguliše pravila ponašanja, koja bi pre svega trebalo da proisteknu iz kućnog vaspitanja? Naime, kako su mediji preneli, ovaj protokol, između ostalog, propisuje da se jede zatvorenih usta, da je zabranjeno mirisati postavljeno jelo, mljackati, srkati i podrigivati, kao i da odeća mora da bude čista, uredna i ispeglana. Da li je možda ovaj protokol uveden zbog kadrova koji su primljeni u poslednjih pet godina, a naročito u poslednje tri, za vreme njegovog prethodnika, sadašnjeg ministra odbrane? Hvala.
Pitanje za ministra Dačića.

U subotu je u Beogradu održan sastanak specijalnih izaslanika SAD i Rusije za Ukrajinu Kurta Volkera i Vladislava Surkova. Posle tvita gospodina Volkera da dolazi u Beograd na sastanak sa svojim ruskim pandanom, u srpskim medijima je pokušano da se vest o ovom sastanku prikrije, ali nakon što je Stejt Department potvrdio posetu, taj pokušaj je postao uzaludan.

Moje pitanje je – da li se, s obzirom na činjenicu da se gospodin Surkov od 2014. godine nalazi na spisku osoba kojima je zabranjen ulazak u EU i čija je imovina u zemljama članicama zamrznuta, organizovanjem ovakvih sastanaka udaljavamo od EU, odnosno ispunjavanja kriterijuma u vezi sa Poglavljem 31?

Osim toga, postavlja se pitanje da li je, pored toga što je Srbija domaćin tajne diplomatije, možda i učesnica tajnih pregovora koji se odnose na pitanja koja su regulisana Ustavom Republike Srbije?

Drugo pitanje za ministra Dačića – kada će u skupštinsku proceduru ući novi Zakon o spoljnim poslovima?

Ovo pitanje postavio sam ministru pre godinu dana, na sednici Odbora za spoljnu politiku, ali na njega još nisam dobio odgovor. Podsetiću da je prethodni ministar Mrkić, još u julu 2013. godine najavio da će u roku od dve nedelje ovaj zakon se naći u skupštinskoj proceduri, ali od tada je prošlo već više od četiri godine. Tokom te četiri godine samo je nastavljena degradacija naše diplomatske službe, za koju je najodgovorniji ministar spoljnih poslova. O degradaciji svedoči, najblaže rečeno, i to ne po prvi put, neprimereno ponašanje ministra, ovoga puta tokom posete turskog predsednika Erdogana, zbog kojeg je naša zemlja postala predmet podsmeha.

Pitanje predsednici Vlade, gospođi Brnabić. U sklopu periodičnog podizanja tenzija sa Republikom Hrvatskom, ministar odbrane Aleksandar Vulin prisustvovao je 1. oktobra ustoličenju novoizabranog vladike dalmatinskog Nikodima u manastiru Krka. On je, naime, prethodno u pratnji vojnog izaslanika u Republici Hrvatskoj sleteo na aerodrom Zemunik. Podsetiću da je aerodrom Zemunik bio vojni aerodrom koji je tokom rata u Hrvatskoj, odnosno opsade Zadra, koristila JNA. Stoga moje pitanje predsednici Vlade – u kom svojstvu je ministar Vulin prisustvovao ustoličenju vladike Nikodima, odnosno da li ga je Vlada odredila da je predstavlja na tom događaju?

Još jedno pitanje predsednici Vlade: Molim da mi se dostavi broj otkazanih ili odloženih poseta Republici Francuskoj tokom tromesečne zabrane putovanja državnih službenika ovoj zemlji, te da mi se odgovori da li su se sva ministarstva pridržavala te zabrane, kao i da mi se dostavi broj zaključka Vlade na osnovu kojeg su te posete zabranjene, pošto postoji osnovana sumnja da takvu odluku Vlada nikada nije ni donela.

Pitanje za ministarku za evropske integracije, gospođu Joksimović: Kada će početi ozbiljno da se bavi svojim poslom, odnosno otklanjanjem prepreka ka članstvu u EU, a prestati prevashodno da daje političke izjave namenjene unutrašnjoj upotrebi? Naime, pre nekoliko dana ministarka je izjavila da ne zna šta znači sloboda medija i da je većina medija postala polutabloidna i tabloidna, čime je dala najbolju ocenu rada kao i nerada Vlade u ovoj oblasti za poslednjih pet godina. Izveštaj o napretku Srbije Evropske komisije, kao i Izveštaj Evropskog parlamenta govore o tome da nema napretka u oblasti slobode izražavanja, te da je sveprisutna samo cenzura koja se povrh toga pogoršava, da postoji jak politički uticaj na medije, da su novinari izloženi pretnjama i nasilju, da su mediji koji su kritični prema Vladi izloženi napadima, da je vlasnička struktura u medijima netransparentna, kao i da postoji politički uticaj na rad regulatornog tela.

Nažalost, prekjuče se u Briselu predsednica Vlade Brnabić nadovezala na ovu izjavu ministarke Joksimović, negirajući ovakvu situaciju u medijima i uvredivši celu novinarsku profesiju time što je izjavila da u Srbiji gotovo da nema objektivnih novinara.

Kada smo već kod posete predsednice Vlade Briselu, postavio bih joj pitanje da li će ubuduće odgovornije pristupati spoljnopolitičkim pitanjima i izbegavati situacije da se zarad ubiranja unutrašnjih političkih poena narušava ionako slaba spoljnopolitička reputacija države, kao što je to bilo u slučaju najave da će sa sobom poneti pismo kojim će tražiti pojašnjenje u vezi sa različitim pristupom Evropske unije pitanjima Katalonije i Kosova, da bi samo dan-dva posle te najave, odustala od ove namere?

Pitanje za ministra rada Đorđevića – da li će poštovati zakone i jedinstven sistem koji uređuje pravila o bolovanju i odustati od zadovoljavanja pre svega interesa stranih investitora, posle razgovora sa kojima je najavio pilot projekat i tzv. dogovoreni mehanizam kontrole bolovanja? Umesto toga, bilo bi poželjno da proveri uslove rada u fabrikama i odnos prema zaposlenima.

I poslednje pitanje ministru finansija Vujoviću, odnosno budžetskoj komisiji Ministarstva finansija, kao i direktoru Uprave za javne nabavke Predragu Jovanoviću – da li će u ovim hladnim zimskim danima moći da prevaziđu novogodišnje raspoloženje i ispoštuju zakonsku obavezu da provere tendere za novogodišnju rasvetu u Beogradu, čije uslove je mogla da zadovolji samo jedna firma „Kip lajt“? Hvala.