Zahvaljujem, gospodine Jovičiću.
Profesor dr Vladimir Pavićević želi reč. Po kom osnovu?
(Vladimir Pavićević, s mesta: Član 104. pravo na repliku.)
Gospodine Pavićeviću, pažljivo sam slušao gospodina Jovičića. Ni u jednom trenutku nije pomenuo vaše ime i prezime. Jedino ako se ne prepoznajete u zloupotrebama u Beogradu, u nenamenskom trošenju novca i ostalo, a to ne mogu vas da prepoznam.
Izvolite reč po Poslovniku.
Gospodine Pavićeviću, ovo je suviše ozbiljna rasprava za građane Srbije da bi na takav način ovde vodili raspravu.
Nemate mogućnost za repliku. Ja kao predsedavajući tumačim da nemate nikakvu mogućnost, jer nije pomenuo vaše ime i prezime. Molim vas da dozvolite da nastavimo.
Reč ima ministar Aleksandar Vulin.
Zahvaljujem gospodine Arsenoviću.
Reč ima narodna poslanica mr Aleksandra Jerkov, a neka se pripremi narodni poslanik Milisav Petronijević.
Izvolite, gospođice Jerkov.
Zahvaljujem gospođice Jerkov.
Narodni poslanik Zoran Babić, pravo na repliku. Izvolite.
U negativnom kontekstu je pomenuta stranka. Stranka, na početku vašeg izlaganja, stranka je u negativnom kontekstu pomenuta. Gospodine Šutanovac ne morate da budete svakome, u vašoj poslaničkoj grupi, advokat. Vrlo to dobro čini i gospođica Jerkov. Znači, pomenuta je stranka u negativnom kontekstu. Izvolite gospodine Babić, imate repliku dva minuta.