Izvolite?
(Tomislav Nikolić: Replika.)
Nije bilo, samo je pomenut predlog SRS-a. Nije za repliku. Nije nemoralno, ne, ne, da nije malo princip vaš da se ispoštuje, pa nije ni povreda, ni uvreda, nemojte. Nije razlog za repliku, uopšte.
(Tomislav Nikolić: Dajte mi pravo na repliku. Pročitajte Poslovnik. Pomenuli su Srpsku radikalnu stranku, pogrešno su je protumačili. Nisu iznete tačne činjenice.)
Ne možemo na pominjanje imena ljudi. Ne možemo na pominjanje imena stranke, to nikada nismo radili, ljudi šta vam je. Ako je uvreda, ako je, to sam redovno davao. Ljudi, nemojte molim vas.
(Tomislav Nikolić: To je po Poslovniku, pročitajte stav 2. Zaista nema smisla, ali ja ću sada da odustanem. Ali sledeći put kad god budu pogrešno protumačili, ja ću morati da reagujem.)
Ne mogu, samo su pomenuti, nema uvreda. Drugo je pitanje da li su iznete činjenice da li su tačne, nisu tačne, to je stvar za polemiku. Molim vas, gospodo. Ne mogu vam dati ni jednom ni drugom, zaista.
(Branislav Ivković: Drugo javljanje.)
Možemo da idemo sada u neprijatnu situaciju. Ne moram da vam dam, nego moram da poštujem Poslovnik.
(Tomislav Nikolić: Iznete su netačne činjenice.)
Netačne činjenice su stvar za raspravu, ali ne za repliku. Nemojte, molim vas. O ovome diskutujemo već šest sati. Ne radi se o odustajanju, gospodine Nikoliću, nije u negativnom kontekstu uopšte pomenuto. Uvek ste dobijali reč.
(Tomislav Nikolić: Za šta vam služi ta prazna stolica pored vas?)
Prazna stolica je pozitivan kontekst. Ako je drugo javljanje, onda izvolite.
Vi zloupotrebljavate moju plemenitost.