Koristim priliku, pošto me je narodni poslanik gospodin Marjanski pomenuo, ističući da sam izjavio da zakon nije dobar. Potpuno razumem poslaničke grupe i više koristim priliku da bih objasnio neke druge stvari. Ovde se neprestano, danas posebno (što se nervirate, polako, ima vremena) pominju dve stvari: da sam ja i da je Demokratska stranka Srbije protiv ovog zakona zbog toga što smo protiv reformskog zakona. Po peti put na pet iznetih neistina uzvraćam sa - to nije istina.
Dakle, kao što zamalo da stignete na voz, ali tri sekunde vam fali pa zakasnite i voz ode, tako i ovom zakonu malo fali da bude dobar. On je u osnovi dobar. Vlada kao predlagač je prihvatila desetine amandmana, čime je pokazala da početni predlog nije bio dobar, kao što smo isticali, ali je prihvatanjem desetine amandmana potvrdila spremnost da zakon popravi. Ostali su još neki ključni amandmani koji zakon dovode u red.
Ni ja, ni Demokratska stranka Srbije ne kažemo da je zakon loš. Ne, niti smo protiv reformskog zakona. To je neistina. Mi smo za dobar reformski zakon. Ne može se sve što Vlada predloži, a priori proglašavati za reformsko, jer to jednostavno nije tačno. Potrebno je da donesemo dobar reformski zakon, a ne bilo kakav reformski zakon i o tome se ovde radi.
Ostalo je još nekoliko ključnih amandmana, ako bi bili prihvaćeni, Demokratska stranka Srbije bi u celini mogla da se izjasni za zakon o radu kakav je predložen i kakav bi bio posle usvajanja desetine amandmana. Ali to je stvar predlagača da li će ostati tvrdoglav, da li će insistirati na nekim odredbama koje su za većinu poslanika neprihvatljive ili neće. Nije loš zakon, nego nedovoljno dobar i ovakav kakav je ne može biti prihvaćen bez prihvatanja suštinskih amandmana, koji čuvaju reformsku suštinu zakona, ali ga dovode u red sa prilikama kakve u Srbiji postoje.