U okviru svog izlaganja vi ste, između ostalog, zahtevali, što je po Poslovniku moguće, da se Skupština izjasni, i ako je potrebno bolje danas nego sutra, da bismo znali da planiramo svoje vreme. Dakle, gospodin Obradović je predložio da se izjasnimo o tome. Nije predložio da se radi, nego je predložio da se ne radi (žagor).
(Obradović, sa mesta: ... da se poštuje savezni zakon.)
Da, samo da vidim u kojoj formi to da stavim na glasanje. Jer, nemamo predloga da se radi. (Žagor.) Teško mi je, jer neko mora da predloži da se radi. Ako ne donesemo odluku da se radi, primenjuje se zakon.
(Obradović, sa mesta: "Predlažem da se poštuje savezni zakon". Žagor.)
Imamo predlog da se radi ... dobro, imamo pravo da donesemo odluku da se radi neradnog dana. Tu se ne radi o poštovanju zakona, imamo pravo da donesemo odluku da se radi.
Imamo predlog, dakle ... (žagor) molim vas da se saslušamo, da Narodna skupština radi 29, u četvrtak.
Molim narodne poslanike da se izjasne.
Za 81, protiv 38, uzdržanih sedam, nije glasalo 36, ukupno 162 narodna poslanika.
Dakle, nemamo odluku, tačno je na pola. Nije da nemamo odluku, nego predlog da se radi nije prihvaćen.
Molim vas da nastavimo rad.
(Žagor.)
Dame i gospodo narodni poslanici, molim vas da nastavimo rad.
Ne znam u koje ste vi škole išli. U mojim školama nije na času ovako smelo da se galami.
Reč ima narodni poslanik Zoran Anđelković, a posle njega Živko Selaković.