Nekoliko puta je cenjeni kolega istakao da bi bilo bolje da sam, kao predsednik Skupštine, istrajao u predlogu i zajedničkom dogovoru da predstavnici svih poslaničkih grupa učestvuju u pisanju novog poslovnika Narodne skupštine. Ako se ne varam, taj dogovor je negde iz maja ili juna meseca, ne mogu tačno da se setim. Bilo bi dobro zaista, i verujte mi ne bi bilo srećnijeg čoveka u ovoj skupštini od mene, da sam mogao da istrajem na tom predlogu.
Međutim, mi moramo biti svesni jedne činjenice. Mi imamo jednu grupu poslanika koja ne učestvuje u radu parlamenta, dakle samostalno je odlučila, što je njeno pravo, da se odrekne jednog od svojih poslaničkih prava, kao što su pravo na govor, pravo na podnošenje zakonskih predloga, pravo na učešće u radu Skupštine. Tog jednog prava su se odrekli, a kada radite poslovnik koji treba da reguliše rad svih narodnih poslanika treba da ga dobijete konsenzusom.
Ukoliko je moguće da ga dobijete konsenzusom svih poslaničkih grupa, ukoliko možete da napravite dogovor da će takav poslovnik, koji se dogovori, biti poštovan na sednicama Narodne skupštine, vi imate dobar poslovnik i imate priliku da na valjan način regulišete rad na sednicama Skupštine i uopšte skupštinski život.
Kada takvu podršku nemate, kada ne možete da je dobijete, i kada imate definitivni odgovor da jedna grupa poslanika u tome ne želi da učestvuje, a kada u praksi pokazuje potrebu da destruira instituciju (koja možda ne samo njima nego i drugima na neki način odgovara, pa se tu nalaze neki interesi koji su van rasprave koju možemo u ovom momentu voditi), onda dolazimo u situaciju da moramo da nađemo odgovor na nešto što je realnost.
Realnost je da ova skuština ne može efikasno da funkcioniše.
Postoje još neki problemi, problemi nerazumevanja. Zaista bih bio poslednji koji bi se zalagao za uskraćivanje prava narodnih poslanika da javno iznose stavove, da obaveštavaju javnost o svojim stavovima.
Dobro je da znate da je bilo ideja o prestanku direktnih televizijskih prenosa. Ovaj deo ne znate, a taj je da sam od Upravnog odbora Radio televizije Srbije dobio dva zahteva da se izjasnim u vezi sa tim. Predlagali su da se prekine sa direktnim prenosima. Naš stav je, Demokratske stranke Srbije i moj lični, da sa direktnim televizijskim prenosima treba nastaviti. Kada je to tako, moramo se potruditi da sednice dovedemo u red, i kada je reč o tome šta se govori i kada je reč o tome kako se govori.
Ovo je jedan pokušaj. Poslovnik koji je predložen jeste restriktivan u izvesnoj meri, ali je odraz postojeće situacije. Ako se situacija promeni, bićemo u situaciji da zajedno sednemo i napišemo novi poslovnik. Hajde da učinimo taj napor.
Još jedno nerazumevanje - ako sam prekoračio vreme, opomenite me, hoću da kažem koliko problema u nerazumevanju postoji - kad kažete da vam se oduzima pravo da govorite o Leskovcu. Kada ćete govoriti o Leskovcu: kad donosite neki zakon, šta će vam priča o Leskovcu, o Leskovcu se priča na drugim mestima, u Skupštini opštine Leskovac, u Vladi, u ministarstvima; Leskovac nikad ne može biti tema u Narodnoj skupštini.
(Predsedavajuća Nataša Mićić: Vreme.)
Leskovac nikad ne može biti tema u Narodnoj skupštini, osim ako se posebnom odlukom odbora to ne utvrdi. To su ta nerazumevanja. Niko ne uskraćuje prava narodnim poslanicima da govore o ovim stvarima.