Ja sam sklon da verujem da je dobra namera bila motiv za predlaganje ovog zakona i zašto se to i ne bi desilo, bez obzira na stranke odakle dolaze predlagači, ali čini mi se da ta dobra namera, ako je postojala, nije dobro prebačena u Predlog zakona.
Tačno je da je ovo rešenje koje sada važi i njegovo sprovođenje takvo da su tu bile moguće velike zloupotrebe. Ima puno primera za to. Evo, ovde su mi kolege dale. Recimo, EPS je angažovao izvesnu Isidoru Ranković, kažu suprugu nekog Vuka Rankovića, ne znam ko bi to mogao da bude, koja je dobila 17.390 predmeta od 42.000 ukupno, što je dramatično više nego njene kolege. Ima takvih primera i na nekim drugim mestima. Pominju se i neka komunalna javna preduzeća u gradovima Srbije. Mislim da je dilema potpuno pogrešna. Jedino javna nabavka može da da adekvatan odgovor i dobro rešenje za rešavanje ovog problema.
Šta su mane ovog problema, po azbučnom redu? To je potpuni slučaj. Tu nema nikakve kompeticije, tu nema nikakvih ponuda. Tu nema nikakvog poređenja tih izvršitelja po njihovoj stručnosti, po efikasnosti, po ceni svojih usluga. Znači, kada bi bile javne nabavke, sve to može da se proveri i da onaj ko raspiše javnu nabavku dođe do najbolje ponude. Sigurno da će u toj konkurenciji cene padati, a nivo usluga će morati da raste. Ovako, nemamo takav slučaj, pa imamo, recimo, mogućnosti da izvršioci menjaju prezimena. Recimo da promene prezimena ili udadbom, ženidbom ili na neki drugi način i da budu na „A“, pa kad onda potroše taj svoj red, da pređu na „B“ i tako dalje do „Š“.
Ovo je još jedan ozbiljan problem sa azbučnim redom, a to je šta ćemo sa izvršiocima koji nisu srpske nacionalnosti, odnosno koji su nacionalnosti koja koristi latinicu i koja koristi slova koja ne postoje u azbuci. Znači, ima i takvih građana Srbije, čija prezimena počinju na „Y“, na „X“, na „W“. Kako ćete to da rešite u ovom zakonu? Oni u svojim službenim ispravama mogu da stave i svoje izvorno ime i prezime, ne moraju da ga prevode na srpski jezik, a samim tim je onda ne moguće da po azbučnom redu imaju šansu da dobiju posao.
Dakle, neka je namera dobra i da je poštujemo, ali ja nemam ništa protiv da vi izmenite ovaj svoj predlog, da vi budete predlagači, da vi budete spasioci ove situacije, nemam nikakav problem sa tim, ali je problem što je to loše rešenje.
Ova varijanta koja se bavi javnom nabavkom je apsolutno zakonita, po zakonu o javnim nabavkama i donosi vrlo efikasne rezultate kojima se čak i vaša Vlada hvalila, tako da mislim da je ovo dobar primer da se sa primenom jednog takvog dobrog sistema započne i na nivou izvršioca u komunalnim preduzećima.
Naravno da smo svi svesni da je bilo zloupotreba. Pitanje je kako se parlamentarna većina tek sada setila da je bilo zloupotreba, pošto ih je bilo i pre mesec dana i pre šest meseci i pre godinu dana i pre dve godine. Bilo ih je i ranije, naravno, ali čudo je da ta dobra namera se nekako rodi tek posle par godina suočavanja sa jednim lošim zakonskim rešenjem i lošom praksom, a onda se od te dobre namere dođe do još jednog lošeg rešenja koje samo komplikuje celu situaciju. Pitanje je i što ne postoji drugi organ kome može neko ko je nezadovoljan od izvršioca da se žali na eventualno lošu odluku Komore ili ne znam ko već tu treba da daje taj posao.
Predlažem da se povuče zakon, da isti ovi poslanici koji su dali ovaj zakon predlože jedan dobar zakon koji će afirmisati javne nabavke i time ćemo ovaj problem rešiti. U tom slučaju poslanici Nove stranke bi glasali za takvo zakonsko rešenje.