ZLATKO DRAGOSAVLJEVIĆ

Nestranačka licnost

Rođen je 1967. godine u Resavici, opština Despotovac. Osnovnu i srednju školu završio je u Resavici. Diplomirao 1993. godine na Rudarsko-geološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu.

Nakon diplomiranja zaposlio se u Rudniku mrkog uglja “REMBAS” Javno preduzeće za podzemnu eksploataciju uglja “RESAVICA” (u sastavu JP EPS do 2003. godine) gde je prošao sve faze rada u struci i radio na najodgovornijim poslovima.

Poslediplomske studije završio 2002. godine na Rudarsko-geološkom fakultetu u Beogradu.
Na Evropskom fakultetu Univerziteta u Beogradu 2005. godine završio je Fakultet za uslužni biznis, smer menadžment finansijskog poslovanja i stekao zvanje diplomirani ekonomista. Nastavno-naučno veće Rudarsko-geološkog fakulteta univerziteta u Beogradu 2010. godine donelo je odluku da se izabere u istraživačko zvanje Istraživač-saradnik.
Na Fakultetu za primenjenu ekolgiju FUTURA Univerziteta Singidunum doktorirao 2011. godine.

Obavljao je funkciju predsednika Skupštine Opštine Despotovac u dva mandata, kao i funkciju državnog sekretara u Ministarstvu rudarstva i energetike Vlade Republike Srbije.

Narodni poslanik u sazivu 2012-2014.

Na Fakultetu za primenjenu ekologiju Futura angažovan je na predmetima: Ekološka ekonomija, Ekonomija prirodnog kapitala i Metodologija procene ekološke štete.
Poslednji put ažurirano: 19.02.2022, 18:18

Osnovne informacije

  • Zajedno za Srbiju
  • Resavica
  • 01.01.1967.

Statistika

  • 0
  • 0
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

Osmo vanredno zasedanje , 04.07.2013.

Poštovana predsedavajuća, uvažene koleginice i kolege, ovih dana u delu naše javnosti vlada velika uznemirenost, posebno na prostorima opština gde se nalaze rudnici sa podzemnom eksploatacijom uglja, zbog najavljene privatizacije i prodaje Javnog preduzeća za podzemnu eksploataciju "Resavica". Posebna uznemirenost vlada među zaposlenima tog preduzeća, rekao bih da je najveća među rudarima i njihovim porodicama.
Javno preduzeće za podzemnu eksploataciju uglja "Resavica", podsetiću vas, je jedino javno preduzeće proizvodnog karaktera koje ima sedište južno od Beograda, a čiji je osnivač Vlada Republike Srbije. Preko 4.000 zaposlenih je u ovom javnom preduzeću i prostire se na prostoru devet opština od istočne granice centralne Srbije sa Bugarskom do zapadne granice sa Bosnom i Hercegovinom.
Uopšte nije sporno da je potrebna reforma "Resavice" i o tome se govori godinama. Postoje dobri i loši primeri u zemljama u tranziciji kako se vrši reforma podzemne eksploatacije uglja i ona je svuda kompleksna, bolna i jako zahtevna. Da li je bolje vlasništvo privatno ili javno, postoje različiti primeri, različiti efekti u zemljama u tranziciji. Međutim, ono što je za sve zemlje zajedničko, a to je da ne postoji podzemna eksploatacija uglja i da ne postoje rudnici u Evropi koji nisu direktno ili indirektno vezani za termoenergetski sistem.
U prošloj Vladi smo doneli strategiju restrukturiranja "Resavice" i ona je odbačena od strane predstavnika ove Vlade bez ikakvog obrazloženja sa najavom ministarke Mihajlović, 6. avgusta prošle godine, u "Resavici", na dan rudara, da ova Vlada neće prodati "Resavicu" i neće rasparčavati Javno preduzeće za podzemnu eksploataciju. Prodaja Javnog preduzeća "Resavica" na ovaj način bi izazvala nesagledive posledice po opštine gde se nalaze ovi rudnici, jer ovi rudnici čine preko 50% učešća u bruto društvenom proizvodu ovih opština. U ovim rudnicima radi najveći broj ljudi na ovim prostorima gde se rudnici nalaze. Samo u opštini Despotovac preko 50% zaposlenih je zaposleno u sistemu "Resavica".
Da li će biti prodaje "Resavice" na ovaj način, nisam siguran. Nisu dogovoreni i nisu stvoreni uslovi za legitiman način ovog procesa i nije dogovoreno sa sindikatima i moje pitanje je za ministarku Mihajlović – da li je ovakva prodaja "Resavice" dogovorena sa reprezenativnim sindikatima rudnika sa podzemnom eksploatacijom uglja? Pitanje – da li Ministarstvo energetike podržava prodaju 100% kapitala "Resavice" i izlaska države iz upravljačkih prava? Moje pitanje – da li će u prodaji, prilikom prodaje "Resavice", kapitala biti uzet u obzir samo stvoreni kapital ili će se vršiti procena prirodnog kapitala, što je mnogo značajnije za "Resavicu" i mnogo značajnija za ovaj sistem? Prirodni kapital koji poseduje "Resavica" je znatno veći od stvorenog kapitala.
Navešću dva primera. Jedan je ležište "Štavalj", imamo 200 miliona tona rezervi. Ako bi se vršila procena kapitala ovog ležišta, došli bismo do nekih tri milijarde giga džula, koliko ima ovo ležište. Ako uzmemo prosečnu cenu od tri evra po giga džulu, koliko je danas prosečna cena uglja u Velenju, kada se proda Termoelektrani "Šoštan", ili četiri evra po giga džulu kolika je prosečna cena danas uglja u Pljevljima, kada se proda termoelektranama u okruženju, doći ćemo do vrednosti prirodnog kapitala od 10 milijardi evra.
Da li se na ovaj način na mala vrata ne uvodi kompanija koja će dobiti vlasništvo nad uljnim škriljcima? Kao što znamo, "Resavica" poseduje potvrdu o rezervama 400 miliona tona uljnih škriljaca, a 400 miliona tona uljnih škriljaca sa prosečnim uljnim sadržajem preko 10% čini oko 40 miliona tona nafte ili oko 300 miliona tona barela puta 100 evra je oko 30 milijardi dolara vrednosti samo ovog dela Aleksinačkog ležišta. Moje pitanje je da li će sve to biti uvršteno u procenu kapitala "Resavice", kada se govori o prodaji "Resavice"? Da li Ministarstvo energetike je sigurno …
(Predsedavajuća: Vreme.)
… da mogu da ostanu rudnici sa podzemnom eksploatacijom uglja, a da nisu vezani za elektro energetski sistem, jer je nadležnost nad "Resavicom" nadležnost Ministarstva energetike? Ako danas imamo proces vraćanja u elektroprivredu metaloprerađivačkih preduzeća u "Kolubari", prosto je neshvatljivo … (Isključen mikrofon.)