Slušala sam ga. Imamo samo još jednog ovlašćenog predstavnika. Reč ima gospodin Jon Magda, kao ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe Za evropsku Srbiju.
U skladu sa članom 85. stav 5. radićemo i posle 18.00 časova po tački dnevnog reda na kojoj budemo bili u to vreme. Možda i nećemo, ako završimo.
Određujem pauzu do 15.10 časova.
Izvinite, neka bude tačno 15.20 časova, sat vremena.
(Posle pauze – 15.20)
Dame i gospodo narodni poslanici, obaveštavam vas da su, saglasno članu 93. stav 4. Poslovnika Narodne skupštine, do otvaranja zajedničkog načelnog pretresa prijave za reč u pisanom obliku, sa redosledom narodnih poslanika, podnele praktično sve poslaničke grupe.
Reč ima narodni poslanik Milisav Petronijević.
Gospodine Krasiću, htela bih da vas zamolim da ne ometate govornike dok govore, posebno ne neprimerenim pitanjima i konstatacijama. Verovatno se osećate uvređenim, ali to doživljavam kao deo neophodne odbrane koju je govornik morao imati, jer ste ga na vrlo neprimeren način prekidali dok je govorio. Nema osnova za repliku.
Gospođa Vojić-Marković.
Ne, nije rekao ko je govorio, nego ko dobacuje. Jasno je svima da se ništa nije odnosilo na vas, gospođo Vojić-Marković.
(Srđan Milivojević: Zaista nisam mislio na vas, gospođo Vojić-Marković.)
Dajem reč narodnom poslaniku Saši Maksimoviću.
Gospodine Krasiću, činjenica je da ste ometali govornika, gospodina Milivojevića, i činjenica je da je moja obaveza bila da na to reagujem. Moja reakcija je bila u skladu i sa sadržajem onoga što ste izgovarali pri ometanju, a i sa vašim ponašanjem.
Dakle, nije bilo u redu da komentarišete koliko ima dece gospodin Milivojević, to zaista nije bilo u redu.
Vi ste to u formi pitanja, u svakom slučaju, dobacivanje dok govori narodni poslanik nije dozvoljeno i u obavezi sam da vodim računa o redu i samo sam vas upozorila da to ne činite, iako je trebalo da primenim odredbe našeg Poslovnika koje podrazumevaju kaznu.
Reč ima narodni poslanik Goran Mihajlović.