Nema informacija o predloženim aktima.
Hvala.
Poštovani građani, poštovani poslanici, ovo što smo sad čuli je školski primer izvrtanja stvarnosti. Godinu i po dana vršite nasilje, a onda se žalite zbog nasilja. U Bajinoj Bašti ste videli, onaj nesrećnik je izvadio pištolj, krenuo na ljude, dobio neki šamar i posle trči prema policiji i televizijskoj kameri i kaže – oni me pretukli.
39/1 JJ/JG 17.20 – 17.30
Sada ću da dopunim i ispravim Marijana Rističevića koji je govorio pre pauze. Na lokalnim izborima u deset opština na kojima je pobedila Srpska napredna stranka, studenti su imali deset tzv. studentskih lista, za 410 odborničkih mesta oni su kandidovali 337 kandidata, među njima je bilo samo 38 studenata, 11%, od 410 odbornika, izabranih odbornika studenata je 18, a to je 4,39%. E, toliko o toj šarenoj laži, o studentima, o pozivima blokadera, studenti su naša budućnost, glasajte za studente, glasajte za znanje, glasajte za mladost. Ni studenata, ni znanja, ni mladosti.
Na dnevnom redu ove sednice je i Zakon o zaduživanju Republike Srbije kod Banke za razvoj Saveta Evrope od 200.000.000 evra za obnovu lokalnih puteva. U našem narodu postoji jedna mudrost da pametan čovek ima hiljadu problema i hiljadu želja, a bolestan čovek ima samo jedan problem i jednu želju da ozdravi.
Građani koji u svojim naseljima imaju dobre puteve, čije su ulice asfaltirane ne smatraju to bitnim pitanjem i to im nije prioritet. Međutim, građanima koji žive u naseljima, koja nemaju puteve ili koje imaju loše puteve, čije ulice nisu asfaltirane, koji svakodnevno voze po rupama, koji vode borbu sa prašinom i rešavanje ovog problema je vrlo bitno. Iz tog razloga ja ću uvek glasati, za uzimanje kredita kojim treba da se finansira izgradnja puteva, izgradnja infrastrukture, izgradnja vodovodne, kanalizacione mreže, shodno tome glasaću i za usvajanje ovog Zakona.
Ja ću sada reći nešto o odličnim rezultatima koje su država Srbija i opština Velika Plana postigle na izgradnji državnih i lokalnih puteva na teritoriji Opštine Velike Plana, između ostalog i sredstvima koja smo uzimali iz kredita. Koje 2019. godine dolazi u Veliku Planu bez obzira iz kog pravca je dolazio, on je u naš grad u središte naše opštine, stizao putevima koji su bili puni rupa i zakrpa. Sada ako krenete u Veliku Planu, iz kojeg god pravca da idete, doći ćete novim, obnovljenim putevima.
Obnova puteva u Velikoj Plani je počela 2019. godine nakon posete predsednika Republike, Aleksandra Vučića koje je tada građanima obećao da će država obnoviti put od Velike Plane do Smederevske Palanke, koji nije obnovljen 40 godina. Taj skup je bio 9. marta. Dana 26. decembra obnovljeni put Velika Plana – Smederevska Palanka u koji je Vlada Republike Srbije uložila 5.000.000 evra pušten je u saobraćaj. Od tada do danas obnovili smo sledeće puteve: Markovac-Lapovo-Batočina, Markovac-Svilajnac, Markovac-Velika Plana, Smederevska Palanka-Karaula-Radovanje-Rača, Velika Plana-Manastir Pokajnica-Radovanje, Velika Plana-Žabari, Kruševo-Smederevska Palanka, Velika Plana-Veliko Orašje.
Sutra počinju radovi na obnovi poslednje ne obnovljene deonice državnog puta od Velike Plane do Smedereva u dužini od pet kilometara. Kada ta deonica bude obnovljena, praktično će biti u potpunosti završena rekonstrukcija čuvenog Carigradskog druma od Batočine preko Lapova, Velike Plane, Krnjeva, Lozovika, Saraoraca, do Smedereva.
Takođe, obnovili smo i deo regionalnog puta od Carigradskog druma do Smederevske Palanke, deonica od Carigradskog druma do centra Krnjeva. Nadam se da ćemo završiti ovu deonicu od centra Krnjeva do Smederevske Palanke. Kada to završimo tada na teritoriji Opštine Velika Plana i na teritoriji Opštine Smederevska Palanka neće biti nijednog državnog i regionalnog puta koji nije obnovljen u poslednjih šest godina.
Koristim ovu priliku zbog svega navedenog, da se zahvalim predsedniku Republike, da se zahvalim bivšem ministru Goranu Vesiću, da se zahvalim direktoru „Puteva Srbije“, Zoranu Drobnjaku na ovome što su učinili za Veliku Planu i naravno Vladi Republike Srbije i da navedem sledeći podatak. Za deset godina koliko
39/2 JJ/JG
odgovornost za vođenje Plane, dominantnu odgovornost ima SNS, mi smo u Opštini Velika Plana između ostalog iz kreditnih sredstava obnovili više od 130 ulica. Samo u naseljenom mestu u gradskom području Velika Plana obnovili smo 65 ulica, od toga 45 ulica je prvi put u istoriji dobila asfalt, a 20 ulica smo presvukli novim asfaltom. Naravno, sve je to bilo moguće zahvaljujući dobrom stanju ekonomije Srbije, dobro stanje ekonomije Srbije je posledica dobrog vođenja Republike Srbije od strane državnog rukovodstva i političke stabilnosti koju smo imali u Srbiji. Nažalost, ja ne verujem da ćemo ove rezultate moći ponoviti u narednom periodu iz razloga što su blokaderi nasiljem koje je trajalo godinu i po dana, samo kroz smanjenje stranih investicija i kroz smanjenje privrednog rasta Srbiji naneli direktnu štetu od nekoliko stotina miliona evra i indirektnu štetu od nekoliko milijardi evra.
Čvrsto verujem da građani Srbije to vide, da shvataju da čak i jedan znatan deo građana koji su bili protiv nas i koji su protiv nas, to shvataju i da će na sledećim izborima u većini kao i do sada dati podršku SNS i Aleksandru Vučiću. Hvala vam.
Poštovani građani, poštovani narodni poslanici, kada
su u pitanju pravosudni zakoni, o kojima mi danas raspravljamo, ja ću glasati za predložene promene, ali mislim da one neće biti dovoljne da se stanje u srpskom pravosuđu normalizuje i da država povrati uticaj nad podmetnutim delom svog pravosudnog sistema.
Iz tog razloga što postojeća ustavna i zakonska rešenja sudovima i tužilaštvima, sudijama i tužiocima, koji to hoće, omogućavaju da budu država u državi, da budu nedodirljivi, nedodirljivi od pravde, nedodirljivi od odgovornosti i nedodirljivi od države, od države koja je obezbedila istim tim ljudima besplatno školovanje, koja im je obezbedila posao, koja im je sagradila zgrade u kojima rade, koja im nabavlja opremu i kancelarijski materijal, koja im plaća kupovinu službenih automobila, države koje im plaća račune za vodu, struju, telefon, države koja im plaća službeno obezbeđenje i države koja na kraju krajeva plaća kaznu za njihove promašaje za njihovo nezakonito postupanje.
Čuli smo ovde podatak samo u četiri, pet predmeta da je država morala da plati štetu od 150 miliona evra. Sa tim parama mi u Velikoj Plani, Smederevskoj
15/2 AL/IR
Palanci i Smederevu su mogli asfaltirati sve jednu ulicu pozlatiti, sve jedan sokak i oni su nedodirljivi i ni po jada da se jedan broj sudija i tužioca nije odmetnuo u hajduke, počeli su da se bave politikom, iako je to njima zakonom zabranjeno, i tom politikom koja podriva srpski pravosudni sistem, politikom koja ugrožava ustavni poredak Republike Srbije i politikom koja objektivno ugrožava stabilnost Republike Srbije. Mislim da je to nedopustivo. Iz tih razloga da treba izvršiti ustavne i zakonske promene koje će omogućiti da ministar pravde i Narodna skupština Republike Srbije imaju veću kontrolu nad izborom sudija i tužilaca, veću kontrolu njihovog rada i da se više pitaju u slučaju njihovog eventualnog razrešenja.
Ovo mislim sada, ovo sam mislio pre 15 godina kada sam bio u opoziciji, ovo ću misliti za 15 godina zato što mislim da ovo nije stranačko pitanje, nije političko pitanje, ovo je državno pitanje i apsolutno nije bitno ko je na vlasti.
Dakle, ne može u ozbiljnoj državi pravosudni sistem da bude potpuno nezavistan od te države.
Predlog Vlade Srbije da donesemo odluke kojima pokrov za mošti kneza Lazara, krunu i kraljevsko žezlo kralja Petra Karađorđevića i još dva muzejska eksponata proglašavamo za kulturno dobro od izuzetnog značaja je još jedna potvrda posvećenosti države, posvećenosti ove vlasti i posvećenosti SNS očuvanju kulturnog blaga i negovanju kulture sećanja.
Na tom polju poslednjih godina ostvareni su rezultati kojima mi objektivno možemo da budemo ponosni i oni govore o privrženosti našoj našoj državi, našoj naciji, našoj veri i našoj tradiciji.
Ja ću pomenuti neke od tih rezultata. Proglašavanje dana proboja Solunskog fronta za Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave. Taj dan obeležavamo zajedno sa Republikom Srpskom, sa Srbima iz BiH, Srbima iz Makedonije, Srbima iz Crne Gore i ostalim državama iz regiona. Zajedno sa Republikom Srpskom i Srbima iz regiona obeležavamo Sretenje. Zajedno obeležavamo godišnjicu zločinačke akcije „Oluja“. Zajednički obeležavamo početak zločinačke agresije NATO pakta na SRJ. Zajednički obeležavamo stradanje srpskog naroda u „Jasenovcu“ i drugim ustaškim logorima. Zajednički obeležavamo stradanje srpskog naroda u Podrinju.
Svake godine 9. januara veliki broj ministara i poslanika iz Narodne skupštine idu u Banjaluku i učestvuju, prisustvuju obeležavanju 9. januara Dana Republike Srpske i Dana boraca odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske.
Da istaknem još jednu činjenicu, da nikada u istoriji država nije ulagala veća sredstva u kulturu, u očuvanje kulturnog nasleđa, u crkve, manastire i u ustanove kulture.
Zašto ovo sve ističem? Zato što smo pre 15, 20 godina imali situaciju da neke od ovih događaja, neke od ovih datuma ne da nismo obeležavali kao država, nego nismo ih ni pominjali, nije bilo preporučljivo da se pominju. Najviši državni funkcioneri su izbegavali zato što nisu hteli ili zato što nisu smeli da kažu da je zločinačka agresija NATO pakta na SRJ agresija. Izbegavali su da kažu da je „Oluja“ najveće etničko čišćenje posle Drugog svetskog rata ratni zločin. Ali su se zato setili da jednu srušenu zgradu, jednu razvalinu koja objektivno nema nekakvu arhitektonsku vrednost, koja je ideološki spomenik komunističkom pokretu Josipa Broza proglase za kulturno dobro. Naravno mislim na zgradu tzv. Generalštaba.
15/3 AL/IR
Kada sam već kod te zgrade, želim da kažem i to da je sudski proces koji je pokrenut protiv ministra Nikole Selakovića politički proces i to vidi svako onaj ko svet oko sebe gleda svojim očima. Vi iz opozicije i vaši mediji stalno guslate o potrebi da postoji pravna država, guslate o odgovornosti, o pravu i pravdi, a vi ste tog čoveka proglasili krivim ne pre izricanja sudske presude, nego pre nego što je sudski postupak uopšte počeo.
16/1 MZ/MJ 12.35-12.45
Vršite javni linč nad čovekom zbog toga što je Vlada Srbije donela odluku da srušena zgrada bivšeg Ministarstva odbrane nije više kulturno dobro. Insistirate na odgovornosti, na pravnoj, političkoj i svakoj drugoj odgovornosti, pa ja onda postavljam jedno pitanje – šta ste vi uradili na utvrđivanju i političke i pravne odgovornosti za to što je neko zapalio jednu zgradu koja je spomenik kulture, što je viši status zaštite nego kulturno dobro, konkretno mislim na 5. oktobar i paljenje ove zgrade u kojoj se mi danas nalazimo.
Šta ste vi uradili po pitanju utvrđivanja odgovornosti za to kriminalno delo? Da li ste procesuirali nekog od tih piromana? Niste. Ispada da je za vas važnija jedna zgrada, ruševina, koja je objektivno ideološki spomenik, od ove zgrade koja je sedište najvažnije institucije u državi, koja je simbol Beograda, koja je simbol Srbije, koja ima izuzetno lepa arhitektonska rešenja i koja jeste spomenik kulture. I dok se mi trudimo da muzejski vredne eksponate zaštitimo tako što ih proglašavamo za kulturno dobro od izuzetnog značaja, vaše pristalice su 5. oktobra upale u ovu zgradu i iz ove zgrade odnele oko 300 predmeta, među kojima su bili i izuzetno vredni umetnički predmeti, bilo je nekih slika koje su vredele i po nekoliko desetina hiljada evra. Da li ste vi utvrdili odgovornost ljudi koji su organizovali te proteste, ljudi koji su palili
Skupštinu, ljudi koji su direktno učestvovali u pljački Skupštine? Niste to uradili.
Iako za razliku od onog nesrećnog dana kada je ubijen premijer Đinđić, kada su kamere u zgradi Vlade bile pogašene, 5. oktobra je video nadzor u Skupštini Srbije bio uključen i vi ste, da ste hteli, mogli utvrditi odgovornost bar za to ko je kriv za paljenje zgrade parlamenta. Vi to niste uradili i ne zna se šta je gore, da li to niste učinili zato što niste hteli ili zato što niste smeli, jer su možda u tome učestvovali i neki vaši aktivisti, ali šta god da je u pitanju, vi ste tim nečinjenjem sebe diskreditovali kao nekoga ko može nama da drži predavanje o tome kako se neguje kultura, kako se čuva kulturno nasleđe i kako se neguje kultura sećanja. Hvala vam.
Hvala.
Poštovani građani, poštovane kolege, ja sam u politici prilično dugo i učestvovao sam u mnogim izbornim procesima, ali nijedan od njih nije trajao ovoliko dugo koliko traje izbor Saveta REM-a. Narodski rečeno - oteglo se ko gladna godina. Naravno da smo za to krivi mi iz vlasti, ali glavna krivica je na strani opozicije, a evo i zbog čega.
Mi godinu dana slušamo kako opozicija i opozicioni mediji prozivaju nas iz vlasti, Srpsku naprednu stranku, zašto se ne bira Savet REM-a? Istovremeno, godinu dana opozicija čini sve što može, i nogama i rukama, da Savet REM-a ne bude izabran.
Odbor za kulturu i informisanje ima 34 člana i zamenika člana, uglavnom polovina iz vladajućih, polovina iz opozicionih stranaka. U radu Odbora u poslednjih nekoliko meseci redovno su učestvovala samo dva predstavnika opozicije i to u svakom slučaju govori koliko njih zanima izbor članova Saveta REM-a.
Drugi podatak koji to ilustruje jeste činjenica da smo mi pre nekoliko meseci završili prvi postupak izbora članova Saveta REM-a i taman kada smo posao doveli do kraja, bukvalno zadnjeg dana, opozicija je izvršila pritisak na kandidate i oni su povukli svoju kandidaturu i bukvalno nas prisilili da krenemo u novi postupak.
O čemu se ovde radi i šta je u pitanju? U pitanju je to što opoziciji ne odgovara, bez obzira na ovo što oni pričaju, da Savet REM-a bude izabran. Ne odgovara im zato što je to medijski atraktivna tema na kojoj oni mogu da guslaju i kritikuju vlast.
Na osnovu ovoga što su kolege iz opozicije ovde govorile, neko ko je neupućen bi mogao steći utisak kako se oni zalažu za slobodu medija, kako se zalažu za slobodnu uređivačku politiku Radio-televizije Srbije, međutim, to je obmana. Ja ću podsetiti ovde samo na tri primera koji to pokazuju, tri primera iz tri decenije i ti primeri pokazuju kontinuitet njihove politike, politike njihovog odnosa prema slobodi informisanja i prema Radio-televiziji Srbije.
Najavu te politike smo imali 5. oktobra 2000. godine, kada su oni sa bagerom koji je vozio onaj njihovi čuveni intelektualac Džo oslobodili zgradu Radio-televizije Srbije u Takovskoj ulici, prilično je opljačkali a potom je zapalili. Tako je RTS postala prvi medijski servis u Evropi iz kojeg se ne emituju program, nego se emituju dimni signali, kao u onim filmovima o Sijuksima, Apačima, Bleku Steni, Zagoru, itd, itd.
Drugi slučaj koji ću pomenuti je sledeće decenije, 17. mart 2019. godine, kada je opozicija sa fantomkama i motornim testerama upala u zgradu RTS, polupala ulazna vrata, polupala prozore, došli do studija iz kojeg se emituje program i zahtevali da se tako fino uparađeni uključe direktno u program. Ja mislim da smo mi iz vlasti i policija tada napravili propust što ih nismo pustili, da Srbija vidi i to čudo neviđeno, kako se brani sloboda informisanja sa motornim testerama.
Treći slučaj, pominjale su ovde kolege, jeste ovaj slučaj od proletos, kada smo imali blokadu RTS. Mi smo u Evropi, u Srbiji, u centru Beograda, praktično dve-tri nedelje imali talačku krizu. Zgrada RTS i prostor oko nje je pretvoren u jedan geto, ljudi nisu mogli slobodno da se kreću, nisu mogli da rade svoj posao, nisu mogli da idu da kupe hranu, nisu mogli da izlaze da pokupe decu iz vrtića i iz škole.
Ono što je mene posebno zapanjilo jeste činjenica da niko iz opozicije, niko od vas to nije osudio. Naprotiv, vi ste podržali tu blokadu. Ni jednom jedinom rečju niste osudili činjenicu da su pojedini ljudi fizički napadani, da su pljuvani, niste čak osudili ni to što su blokaderi lepili poternice za pojedinim urednicima i novinarima RTS samo iz razloga zato što ne podržavaju njihove nasilne proteste. Praktično, čast opoziciji tada je spasila samo ova poslanička grupa MI - Glas naroda, Branko Pavlović. Jedino su oni osudili to nasilje i to divljaštvo.
Inače, smatram da i mi iz vlasti i vi iz opozicije preterujemo u davanju značaja REM-u. Znate, ljudi ne glasaju za REM, ljudi glasaju zbog svojih ubeđenja, zbog svojih interesa. Glasaju za one za koje pretpostavljaju da će imati nekakav interes od njih, da će njihova porodica imati koristi od toga i da će država imati korist od toga. Naime, 95% građana Srbije nema pojma šta znači REM, niti ih to zanima.
Za kraj, ja smatram da su tzv. slobodni medijski servisi u stvari još jedna u nizu podvala zapada, koje je zapad nama jeftino prodao, kao ciglu, a te podvale im služe da narušavaju suverenitet nezavisnih zemalja, kao što je to slučaj sa pričom o nezavisnom pravosuđu, pa država te školuje, država ti da posao, država ti daje zgradu, država ti plaća struju, vodu i sve ostalo, a ti si nezavistan od države. Mislim da to nije normalno. To postoji u Srbiji, ali upravo ovo što nam se sada događa u Srbiji pokazuje koliko to nije normalno.
Smatram da svaka država treba da ima nacionalnu televiziju, da ima nacionalni radio, da ta nacionalna televizija i nacionalni radio treba da emituju, da propagiraju nacionalnu politiku, državnu politiku, da tu državnu politiku treba da trasira državno rukovodstvo, parlament, Vlada i predsednik Republike, a njih, kao što znamo, bira narod. Hvala.
Nema govora na sednicama odbora.
(Velika Plana, 04.08.2022.)
| Funkcija | Državni organ, javno preduzeće, ustanova, druga organizacija | Izvor prihoda | Interval | Neto prihod | Valuta | Vreme obavljanja / od-do |
|---|---|---|---|---|---|---|
| Predsednik | Skupština opštine Velika Plana | Opština | Mesečno | 36000.00 | RSD | 21.08.2020 - |
| Narodni poslanik | Narodna skupština Republike Srbije | Republika | Mesečno | 130000.00 | RSD | 01.08.2022 - |