Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Bojana Bukumirović

Bojana Bukumirović

Srpska stranka Zavetnici

Govori

Zahvaljujem, predsedavajući.

Srpska stranka Zavetnici se pridružuje protestu roditelja koji su se pobunili zbog teksta pesmice koju naša deca uče u drugom razredu osnovne škole. Pogledajte, poštovani građani Srbije kako se u udžbenicima nemačkog izdavača Klet vređaju roditelji. Ovo naša deca uče o očevima i majkama koji podižu kredite da im plate udžbenike, školski pribor sveske, pernice, neretko privatne časove, najskuplje ekskurzije i đačke izlete u regionu.

Kakav će biti odnos deteta prema roditeljima kada pročitaju da je citiram – otac onaj koji se grči, a majka nervozna i da oboje ništa ne vrede. Udaraju nam na porodicu na svim frontovima, prosveta je dotakla dno, reforma školstva je hitan. Nemamo više šta da čekamo, ako hoćemo da spasemo ovo društvo i suprotstavimo se svim oblicima dekadencije i destrukcije. Hitno moramo da pooštrimo kontrolu sadržaja u udžbenicima i u tom smislu postavljam pitanje, Ministarstvu prosvete, kada ćete Zavod za udžbenike i nastavna sredstva uvesti kao obaveznog izdavača školskih knjiga za sve naše najmlađe osnovce?

Koristim priliku da uputim pitanje Ministarstvu zdravlja, da li ste videli kako izgleda upitnik o zdravstvenom stanju studenata za upis u studentske dom koji izdaje Zavod za zaštitu studenata? Najpre, moram da pomenem da je sastavljen na latinici iako je ćirilica pismo koje je u zvaničnoj upotrebi. Drugo, izdavanje ovog običnog papira košta 750 dinara, a ono na šta posebno želim da ukažem jeste činjenica da pod opcijom pol student može da se izjasni kao muškarac, kao žena ili kao transrodna osoba. Ovo je suprotno odredbama Ustava naše zemlje koji ne prepoznaje kategoriju roda, već koji isključivo pominje muški i ženski pol. Da li ovo uvođenje džender ideologije vodi ka tome da se na mala vrata nameće brisanje pojmova otac i majka, koji planirate da zamenite terminima roditelj jedan i roditelj dva? Hvala vam.
Zahvaljujem.

Srpska stranka Zavetnici traži da se zaustave tenderi u iznosu od 15 miliona evra za doradu sistema elektronskih faktura sefa, da bi potpisivanje bilo u klaudu, prenos podatak putem satelita. Time država i poreski obveznici imaju samo štetu. Ovo je, pre svega, interes stranaca, da se uruši domaća privreda i poreska uprava.

Tražimo da se ova sredstva preusmere na projekat izgradnje Smederevskog puta, jedinog prilaza Beogradu koji nema četiri saobraćajne trake, od raskrsnice Ustaničke sa Bulevarom kralja Aleksandra do Grocke.

Želim da naglasim da su radovi počeli pre nekoliko dana na deonici puta kod „Tri tiganja“, ali ne u celini. Ta celina je neophodan kako bi se građanima olakšalo kretanje.

Takođe, želim da naglasim da građani opštine Grocka izražavaju sumnju čak i u započete radove na ovoj deonici, jer su svesni obmane Gorana Vesića koji im je u svakoj dosadašnjoj predizbornoj kampanji u Ritopeku obećavao vodosnabdevanje, ali to obećanje gradska vlast nikada nije ispunila, pa je samim tim sumnja građana i opravdana.

Napominjem i da po planu trase metroa ova opština nije u projektu što pokazuje nameru vlasti da potpuno marginalizuje i izoluje ovu obodnu opštinu i svih projekata od suštinskog značaja za stanovništvo koje tu živi. Tražimo da se hitno i transparentno reši ovaj gorući problem i opredele sredstva za kompletnu rekonstrukciju smederevskog puta. Hvala.
Zahvaljujem se predsedavajući.

Poštovani, želim da vas podsetim da je pre tačno godinu dana delegacija srpske stranke Zavetnici, koju su pored mene činili narodni poslanici u ovom sazivu Narodne skupštine, Milica Đurđević Stamenkovski, Nikola Dragićević, Dragana Miljanić i Zoran Zečević, kao i drugi članovi rukovodstva naše stranke krenula u posetu spomen logoru Jasenovac, sa namerom da oda počast žrtvama najvećeg koncentracionog logora u tzv. NDH.

Nakon posete stratištu u Jasenovcu, naša delegacija istog dana uputila se ka delu jasenovačkog kompleksa logora koji se nalazi u Donjoj Gradini na teritoriji Republike Srpske. Prilikom povratka u Hrvatsku, na graničnom prelazu onemogućen nam je ulazak na teritoriju te zemlje, bez bilo kakvog obrazloženja pripadnici hrvatske policije izdali su svim članovima naše delegacije zabranu ulaska i tranzita kroz Hrvatsku teritoriju na neodređeno vreme. Tim povodom postavljam pitanje Ministarstvu spoljnih poslova i Ministarstvu pravde, da li su za ovih godinu dana zatražili zvanično objašnjenje od hrvatskih vlasti zbog čega nam je tog dana onemogućeno da uđemo na teritoriju susedne države i zbog čega je ta skandalozna odluka još uvek na snazi?

Želim da podsetim da smo mi ovim povodom uputili i dopis resornom ministarstvu, zatraživši da preduzmu adekvatne mere u cilju zaštite naših prava. Mi tog dana nismo išli u Hrvatsku da bismo počinili bilo kakvo krivično delo, niti da bismo rušili njihov ustavni poredak, kako su tada neistinito izveštavali pojedini hrvatski mediji, već smo krenuli sa namerom da u miru i dostojanstveno odamo počast jasenovačkim žrtvama. Do danas nismo dobili nikakve informacije zašto je Zavetnicima pre godina zabranjen ulazak na teritoriju Republike Hrvatske.

Takođe, postavljam pitanje zašto je ovim podovom izostala reakcija ambasadorke Srbije u Zagrebu gospođe Jelene Milić? Da i je ona tamo poslata da štiti interese građana Srbije ili je tom diplomatskom funkcijom možda nagrađena za svoje višedecenijsko sprovođenje NATO agende u Srbiji?

Podsećam da je prilikom prošlogodišnje zabrane hrvatskom poslaniku Marijanu Pavličeku da uđe u Srbiju reagovao čitav državni vrh Republike Hrvatske, od premijera do predsednika, a reagovala je i hrvatska ambasada u Beogradu koja je našem Ministarstvu spoljnih poslova uputila diplomatski protest.

Vladi Republike Srbije i Kancelariji za KiM postavljam pitanje - da li su upoznati sa činjenicom da je novi albanski tzv. gradonačelnik Severne Kosovske Mitrovice Erden Atić doneo odluku o promeni pečata ove srpske opštine na kome sada piše republika Kosovo?

Interesuje me da li Vlada i Ministarstvo lokalne samouprave imaju nameru da reaguju ovim povodom ili će i dalje da se ponašaju neodgovorno prema najvažnijim nacionalnim pitanjima? Da li će doneti zaključak o poništavanju nelegalne jednostrane odluke Kurtijevog tzv. gradonačelnika i stati u zaštiti ustavnog poretka Republike Srbije ili će bez otpora prihvatiti još jedan agresivni oblik nametanja tzv. kosovske državnosti na teritoriji južne srpske pokrajine?

Da li je ne protivljenje srpskih institucija ovakvim potezima Aljbina Kurtija samo još jedan pokazatelje da državno rukovodstvo tvrdoglavo i uporno nastavlja sa sprovođenjem francusko-nemačkom plana o nezavisnosti tzv. republike Kosovo? Hvala.
Zahvaljujem.

U skladu sa članom 287. Poslovnika Narodne skupštine, želim da zatražim nekoliko objašnjenja.

Vladu Republike Srbije i Ministarstvo odbrane pitam zašto niste ništa preduzeli da sprečite brutalno nasilje KFOR-a i jedinica Kurtijeve policije protiv srpskog naroda koji je juče mirno branio zgrade srpskih opština na severu Kosova i Metohije?

Podsetiću vas da je u subotu održana sednica Saveta za nacionalnu bezbednost, na kojoj je zaključeno da Misija KFOR ne obavlja svoj posao u skladu sa Rezolucijom 1244 i ne garantuje sigurnost srpskom narodu. Toj sednici prisustvovali su predsednica Vlade i ministar odbrane. Ako ste već tada imali jasnu informaciju da KFOR nije spreman i ne želi da zaštiti Srbe, zašto ste dozvolili novo nasilje? Zašto ste dopustili da 52 pripadnika našeg naroda bude ranjeno?

Zašto odmah u subotu niste obavestili Misiju NATO na Kosovu da će jedinice Vojske Srbije biti razmeštene u opštinama na severu pokrajine, kao što to predviđaju član 9. i aneks 2. Rezolucije 1244?

Od Vlade i Ministarstva spoljnih poslova tražim da objasne da li će država zatražiti sazivanje vanredne sednice Saveta bezbednosti povodom bezbednosne situacije na Kosovu i Metohiji? U ovom trenutku je najvažnije da se pred najvišim telom svetske zajednice sprovede kontrola nad delovanjem Misije KFOR, da se sve zemlje članice UN upoznaju sa stvarnom situacijom na Kosovu i Metohiji i da se od njih zatraži diplomatska podrška za punu primenu Rezolucije 1244.

Podsećam da je sednica Saveta bezbednosti UN na zahtev Srbije poslednji put održana 2008. godine, iako je od tada bilo nebrojeno upada albanskih snaga na sever Kosova i Metohije, ova vlast nijednom nije našla za shodno da se obrati Savetu bezbednosti.

Postavlja se pitanje – zašto uporno izbegavate da koristite ovaj diplomatski vid borbe za zaštitu državnih i nacionalnih interesa? Da li je u pitanju vaše neznanje, nestručnost kadrova ili možda želja da se ne zamerite vašim prijateljima na zapadu?

Juče je ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov izjavio da je situacija na Kosovu i Metohiji alarmantna i da se može desiti velika eksplozija. On je u nekoliko navrata upozorio da EU i SAD na isti način na koji su naoružavale Kijev, sada to rade sa Prištinom.

Srpska stranka Zavetnici upozoravala je da će pregovori u kojima je EU posrednik dovesti do rata na Kosmetu, baš kao što se to desilo u Ukrajini. Jasno je bilo kao dan da nema razlike između briselskih i minskih sporazuma, jedni i drugi su bili farsa.

Postavljam pitanje Vladi Republike Srbije – da li će sada u uslovima otvorene okupacije razmotriti usvajanje rezolucije o vraćanju pregovora o Kosovu u okvire međunarodnog prava i pod puni mandat Saveta bezbednosti UN. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, predsedavajući.

Poštovani narodni poslanici, poštovani građani Srbije, nikada do sada, ni za vreme bombardovanja, ratova, sankcija, izolacije, pandemije, nikada se nismo suočili sa ovakvom tragedijom.

Srbija je preživela mnoge izazove i nedaće, ali se danas kada pretnja ne dolazi spolja nalazimo možda pred najtežim zadatkom.

Mnogo je nagađanja i polemike povodom tragedije koja se dogodila na Vračaru, a potom i u Mladenovcu. Gomila pitanja mogu se podvesti uglavnom pod jedno – ko je kriv i ko je odgovoran? Da li su krivi roditelji, školstvo, učenici, nastavnici? Da li je odgovorna cela Vlada ili pojedini ministri? Da li je ovo posledica nakaradne reforme školstva, javne promocije nasilja ili poražavajućeg stanja u medijima?

Dan posle tragedije na Vračaru, gospođo Brnabić, saopštili ste građanima da sistem nije zakazao. Niste sačekali ni bezbednosni izveštaj, ni stav struke, niti bilo kakvu analizu, požurili ste da operete ruke od političke odgovornosti i da u situaciji kada nam se na jedan zločin na Vračaru nadovezivao drugi u Mladenovcu saopštite da ovaj sistem radi kao sat. Vi ne znate ko je odgovoran, ali znate da vi sigurno niste.

Kažete da zločin na Vračaru treba posmatrati kao pojedinačni incident tragičnih razmera čiji ishod verovatno niko nije mogao da predvidi, ali ne možete da osporite činjenicu da je ovaj događaj bacio svetlo na stanje u našoj zemlji i pokazao u kakvom mraku mi živimo.

Jutro nakon tragedije u „Ribnikaru“ usledio je serijal horora u čitavoj zemlji, a vi evo i danas ovde tvrdite da sistem nema nikakvu odgovornost.

Hoću da vas podsetim da je ovaj sistem razoružao sve autoritete u našem društvu, domaćina, učitelja, lekara, vojnika. Prepisivali ste evropske zakone bez bilo kakve analize, da li se oni uklapaju u model srpskog društva i srpske porodice. Dok smo imali porodicu, vojsku i vrednosti, imali smo i stabilno i uređeno društvo. Retki pojedinci bi tada bili sankcionisani i odmah privedeni pravdi, ali danas su nam takvi na funkcijama, na položajima, među javnim ličnostima. Sistem ih promoviše kao uspešne i poznate.

Doveli ste nas do toga da danas mi roditelji moramo da objašnjavamo deci šta rade razni „Kristijani“ po osnovnim školama i kako je moguće da sa TV ekrana uživo u programu daju uputstvo kako brzo i efikasno izvršiti ubistvo, na nacionalnim televizijama u sred dana. U ovom vašem sistemu za koji vi kažete da nije zakazao, ko god izađe iz zatvora ide pravo da potpiše ugovor za boravak u nekom rijalitiju i postane zvezda u Srbiji, postane uzor za mlade, prvi na trending listi.

Sada vas ja pitam - kako u takvom sistemu roditelj da izgradi autoritet? Nikada se toliko nije pričalo o nasilju, a nikada ga više nije bilo na ulici, u kući, u školi, zato što je borba protiv nasilja deklarativna, licemerna i lažna.

Za Novu godinu finansirali ste koncert, ovde ispred Skupštine, finansirali ste koncert, zabavljao je omladinu izvođač sa sledećim stihovima, molim vas obratite pažnju: „I nije mi problem pola grada da se pobije, pisaće novine, ne bojim se robije“.

To ste vi platili novcem građana Srbije. Omladina je ovde bila za Novu godinu ispred Narodne Skupštine, vi ste rekli da je u redu, da je ova poruka u redu.

(Milimir Vujadinović: A vešala na Terazijama su u redu?)

Molim vas.

Ono što ste vi i ovi pre vas uradili sa prosvetom, to je zločin. Deca nam izlaze funkcionalno nepismena iz osnovnih i srednjih škola. Nikada više knjiga, udžbenika, svezaka, metalofona, osam kilograma na leđima, nikad manje znanja.

Ovaj sistem za koji tvrdite da funkcioniše, nije čak u stanju da omogući da se našoj deci štampaju udžbenici u Srbiji, stranci nam štampaju udžbenike. Zarobili ste prosvetne radnike birokratijom i administracijom. Dok oni popunjavaju elektronske dnevnike našu decu edukuju tik-tokeri i influenseri.

Juče ste rekli da u „Ribnikaru“ sve funkcionisalo, da je tu bio perfektan sistem. U vašem sistemu po sistematizaciji na 2.000 đaka ide jedan psiholog, jedan jedini. Da li znate da od 1. marta do kraja juna taj psiholog ima obavezu da testira sve buduće đake prvake i nema vremena ni za šta drugo. Da li to znate?

U vašem sistemu osmogodišnja devojčica je četiri godine živela u kadi gladna i iznemogla. Da li i tu hoćete da kažete da centri za socijalni rad i druge nadležne institucije nisu zakazale? Kako je moguće da se niko nije zapitao zašto devojčica nije krenula u školu, kako je moguće? Ko je tu kriv gospođo Brnabić, ko? Retrogradni Merkur, mesec u škorpiji ko je kriv?

Umesto da se pogledamo u oči i da svemu pristupimo trezveno i odgovorno, odmah su počela politička prepucavanja. Umesto da nas ova tragedija ujedini, podelili smo se više nego ikad.

Srpska stranka Zavetnici nije želela da na ovoj nesreći zgrće političke poene, mislili smo na porodice stradalih. Mislili smo i na one roditelje koji se boje da pošalju decu u školu. Izašli smo sa konkretnim rešenjima sa planom i programom. Nismo tražili krivce tražili smo uzroke, ali u fokusu medija u vašem sistemu bili su isključivo politički sukobi i međusobne optužbe, nijedni mediji nas nisu preneli, nijedni mediji.

Kao odgovor na celokupnu društvenu i vrednosnu krizu, vlast je odlučila da pravi politički skup, kontramiting. Kažete - najveći koji je Srbija ikada videla. Ako ćemo o tome, podsećam vas da je najveći bio na Gazimestanu 1989. godine. Možda ste to zaboravili ili više Kosovo i Metohiju ne smatrate Srbijom.

Dok vi delite kvote mesnim i opštinskim odborima, pitam vas da li mislite da će bilo koja majka u Srbiji mirnije da spava zbog vašeg kontramitinga? Kakav kontramiting? Čemu se vi suprostavljate? Šta branite? Od koga branite? Da li vi mislite da je ovaj narod na ulice izašao zbog bilo kog političara? Zašto provocirate sopstvene građene? Zašto dolivate ulje na vatru u trenutku kada zemlja sve više tone u nestabilnost?

Juče ste govorili o zemljama u Evropi u kojima su se desile tragedije poput ovih koje su nas zadesile u Srbiji, juče ste govorili o tome. Rekli ste da ni u jednoj od tih zemalja nikome nije palo na pamet da organizuje miting, a ja vas pitam kako se zove događaj koji vi organizujete 26. maja, kako se to zove?

Najavljuje se da će 2.200 autobusa stići u Beograd iz raznih krajeva Srbije, pa, čak i iz okolnih zemalja. Poštovani građani Srbije, računajući prosečnu cenu, samo za troškove prevoza spremni su da izdvoje 1.700.000 evra da se dokažu. Gospodo, da li znate da je u tragediji koja se desila u okolini Mladenovca da je jedna mlada devojka izgubila pola ruke? Da li znate da njoj treba 50.000 evra za protezu? Zar nije bilo primerenije njoj da se uplate sredstva? Da li znate koliko dece u Srbiji čeka priliku da se leči i da živi? Da li to znate? Da li mislite da je ovo trenutak u kome treba da se bavite rejtinzima? Biće izbora, sudiće narod o svima nama.

U ovom času potreban je potpuni reset sistema, da se odstrane sve metastaze i sve gangrene, da se započne jedan proces izlečenja i obnove imuniteta celog društva, da se vratimo vrednostima koje su proverene, za koje je vreme već dokazalo. Nema obrazovanja bez obraza, politike bez poštenja, vojske bez rodoljublja, države bez reda. To je putokaz, a ostalo je na nama i mi smo spremni da počnemo koliko odmah. Hvala.
Zahvaljujem, predsedavajući.

Gospođo Grujičić, hvala, drago mi je da to čujem. Iskreno se nadam da će i za ostalu decu kojoj je potrebno lečenje isto biti namenjena neka sredstva iz budžeta.

Gospođo Brnabić, maločas ste me u vašem odgovoru optužili da, citiram, "pljujem po našoj omladini". Na stranu to što mislim da je jedna takva izjava neprimerana funkciji koju obavljate, pitam vas sada - u kom ste delu mog izlaganja vi mogli da steknete takav utisak? Šta vi hoćete da kažete? Da vi branite moju decu od mene? Vi branite omladinu od nas? Omladinu koju toliko volite da posle svih tih takmičenja o kojima ste malopre govorili jedino što mogu da urade, ukoliko žele sigurnu budućnost, jeste, nažalost, da odu iz Srbije.

Ja sam govorila o vašoj pogubnoj politici prema omladini, o vašem odnosu prema mladim ljudima. Govorila sam o tome kako vrednujete talenat, kako vrednujete znanje, o tome kakve uzore promovišete mladim ljudima u Srbiji i kakva vam je kadrovska selekcija. Ja sam o tome govorila.

Ne znam zašto se sakrivate iza omladine? Naša omladina je divna. Naša omladina je talentovana. Naša omladina, uprkos našem sistemu, nastoji da niže uspehe. Nemojte vi da se kitite njihovim medaljama, a ja ću da vas obavestim, ukoliko niste znali, da Srpska stranka Zavetnici, prema svim istraživanjima, među omladinom uživa najveće poverenje i najveće simpatije.
Evo da završim rečenicu. Zato što mladi ljudi znaju da danas ovde govorimo u njihovo ime i zato što znaju da se borimo za drugačiji sistem vrednosti u kojem će oni moći da žive i rade u svojoj zemlji a vi možete samo da im pružite trenutno mesto u autobusu.
Zahvaljujem, predsedavajući.

Poštovani građani Srbije, na dnevnom redu danas, između ostalog, imamo i Sporazum o readmisiji sa Velikom Britanijom, za koji smatram da je štetan po našu bezbednost, po našu sigurnost i da je opasan po interese naše zemlje, a i te kako podoban i u interesu Velike Britanije.

U novembru prošle godine, podsetiću javnost, ministarka unutrašnjih poslova Velike Britanije upozorila je da se ta zemlja suočava sa migrantskom invazijom. Svi smo videli na ulicama Londona masovne skupove Albanaca i videli smo britansku policiju koja je jedva uspela da ih obuzda i da ih zaustavi. Pružili su otpor i počeli da traže načine da suzbiju migrantsku krizu. Kako? Tako što kreću da primenjuju sporazume o readmisiji koje su potpisali sa još nekim zemljama, a od danas je ta zemlja i Srbija.

Želim da objasnim građanima šta to u praksi znači. To u praksi znači da mi preuzimamo obavezu da primimo sva lica za koja britanske vlasti utvrde da nezakonito borave na njihovoj teritoriji. Ta lica ne moraju imati srpsko državljanstvo, dovoljno je da kažu da je Srbija bila prva tranzitna zemlja ili da kažu da poseduju srpsko državljanstvo, iako nemaju nikakav dokaz o tome, i ta njihova izjava je sasvim dovoljna da im Velika Britanija kupi kartu u jednom smeru, za Srbiju. Srbija tada preuzima brigu o njima, brigu za njihovo zdravstveno osiguranje, brigu za njihov boravak, brigu za njihovo integrisanje u naše društvo, naravno, i brigu za zapošljavanje.

A šta je interes Velike Britanije? Oni to ne kriju, evo, ja ću citirati. Britanska vlada sporazum naziva istorijskim i ističe da njegovo potpisivanje znači i brže vraćanje u Srbiju, što će doprineti zaštiti britanskih granica i društva. Znači, oni štite svoje društvo, štite svoje granice. Šta mi štitimo sa ovim sporazumom? Ništa.

Dalje ću da citiram iz britanskog Ministarstva unutrašnjih poslova. Navode da je prioritet ovog sporazuma očuvanje bezbednosti naroda Velike Britanije i da se London neće zaustaviti ni pred čim da vrati one koji nemaju zakonsko pravo da budu u Ujedinjenom Kraljevstvu i veoma je važno da kažemo da su ovde uključeni inostrani kriminalci. Takođe imam i podatak od 2019. godine – Velika Britanija uspešno vratila 9.286 državljana iz zatvora i imigracionih centara.

Srbija, znači, ovim sporazumom treba na sebe da preuzme teret migrantske i bezbednosne krize sa kojom se suočava Velika Britanija, a mi kao narod i kao zemlja nismo odgovorni da prihvatimo to, jer mi tu krizu nismo ni izazvali i ne treba da budemo žrtve posledica njihovih operacija koje su sprovodili širom sveta.

Očigledno je da u ovom sporazumu interes ima samo Zapad, mada želim da podsetim i na skandaloznu izjavu narodne poslanice vladajuće stranke u prošlom sazivu Ljiljanu Malušić, koja je rekla da potpuno podržava da se migranti nasele u prazna srpska domaćinstva i u prazne srpske kuće. Vi umesto danas da se preispitate zašto su nam te kuće i ta domaćinstva prazna i kako da vratimo te naše građane, vi ste odlučili da prioritet date migrantima i azilantima i naravno bez ikakvih pregovora opet prihvatite sve što vam se servira sa Zapada.

Srpska stranka Zavetnici se apsolutno protivi ovom sporazumu, poslanici Srpske stranke Zavetnici neće glasati za ovaj sporazum, jer je on protivan interesima naše zemlje i duboko i trajno štetan po bezbednost i sigurnost kako države Srbije, tako i njenih građana. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, predsedavajući.

Poštovani, koristim priliku da na osnovu člana 287. stav 5. Poslovnika Narodne skupštine postavim nekoliko pitanja. Od Vlade Republike Srbije i Ministarstva odbrane tražim da objasne građanima u čijem interesu je doneta odluka da Vojska Srbije učestvuje u vojnoj vežbi „Platinasti vuk“ sa pripadnicima NATO snaga, koje će se održati u junu ove godine na teritoriji juga Srbije?

Podsetiću vas da je zaključkom Saveta za nacionalnu bezbednost od 25. februara prošle godine uspostavljen moratorijum na vojne vežbe sa stranim vojskama dok traje rat u Ukrajini.

Odlukom da odjednom odstupi od obavezujućih zaključaka Saveta za nacionalnu bezbednost i da oružanim snagama Srbije naredi da učestvuju u vežbama sa NATO, koji je direktan učesnik vojnog sukoba u Ukrajini, ova vlast na najdirektniji način krši vojnu neutralnost Srbije i pruža prećutnu podršku invazivnoj politici koju u Ukrajini sprovodi Zapadna alijansa.

Posebno zabrinjava činjenica da je vest o ovoj vojnoj vežbi građanima prvi saopštio američki izaslanik Derek Šole, što pokazuje da ključne odluke u segmentu odbrambene i bezbednosne politike zemlje ne donose građani, već zvaničnici „Stejt departmenta“.

Ministarstvu poljoprivrede postavljam pitanje, kada će da ukine uredbu kojom je smanjena subvencija domaćim poljoprivrednicima za osigurane useve i životinje? Mi smo upozorili da će ovakva odluka dodatno da ugrozi ionako devastiran položaj srpskog seljaka. Domaći poljoprivrednici će sada morati da izdvajaju mnogo više novca za osiguranje svojih useva, što će u uslovima ekonomske krize za mnoge od njih predstavljati nepremostivu prepreku za normalan rad.

Ono što je posebno neprihvatljivo je da većina poljoprivrednika i ne zna da je ovakva odluka doneta, pa se postavlja pitanje zašto država krije ovako bitnu informaciju koja se tiče poljoprivrednih proizvođača?

Zato tražim od Ministarstva poljoprivrede da hitno pokrene izmenu ove uredbe i svim poljoprivrednicima obezbedi subvencije u istoj visini, kao i prethodnih godina.

Od Ministarstva rudarstva i energetike tražim da objasni zašto se jedno od najvažnijih javnih preduzeća u državi, EPS, pretvara u akcionarsko društvo? Da li je gospođa Dubravka Đedović postavljena na čelo ministarstva kako bi brinula o potrebama građana Srbije ili da bi promovisala zapadne interese i sprovodila diktate predstavnika MMF, koji već više od 20 godina uzurpiraju srpsku privredu, a Srbiju drže u dužničkom ropstvu?

Ako ovo ne sprečimo, sledeći korak je privatizacija EPS-a. Na taj način država će izgubiti kontrolu nad ovim najvažnijim resursom, a električna energija će za mnoge građane postati nedostižan luksuz.

Ministarstvu za ljudska i manjinska prava postavljam pitanje vezano za incident u Rakovici, kada je predsednica Saveta za rodnu ravnopravnost opštinskog odbora SNS, zajedno sa svojim saradnicama javno objavila lokaciju „Sigurne kuće“, gde se nalaze majke sa maloletnom decom. One su zarad medijske promocije na društvenim mrežama razotkrile adresu ove „Sigurne kuće“ u opštini Rakovica i objavile fotografije ove ustanove i njenog okruženja. Time su prekršile zakon i direktno ugrozile bezbednost štićenika ove ustanove.

Postavljam pitanje, da li će Ministarstvo za ljudska i manjinska prava preduzeti odgovarajuće mere u ovom slučaju i da li će počinioci ovog dela biti na bilo koji način sankcionisani za svoje postupke?

Takođe, interesuje me da li ste majke i decu, koji se nalaze u toj „Sigurnoj kući“ izmestili na drugu lokaciju kako bi zaštitili od onih zbog kojih su i smešteni u ovu ustanovu? Zahvaljujem.
Poštovani, u skladu sa članom 287. stav 2. Poslovnika Narodne skupštine koristim priliku da zatražim objašnjenje od Vlade Republike Srbije, ali i od Ministarstva spoljnih poslova.

Da li država planira da zatraži vanrednu sednicu Saveta bezbednosti, imajući u vidu alarmantnu situaciju na Kosovu i Metohiji i ponašanje samoproglašenih vlasti u Prištini koje predstavlja direktnu pretnju međunarodnom miru i bezbednosti?

Tim povodom, podsećam, da je pre nekoliko dana Ministarstvo spoljnih poslova Rusije izjavilo da je spremno da podrži zahtev Srbije za zakazivanje sednice Saveta bezbednosti UN, kao i to da je Moskva ovlastila svog ambasadora u Beogradu da pomogne u normalizaciji situacije na Kosovu i Metohiji.

Zato postavljam pitanje – zašto vlast još nije prihvatila pomoć i podršku zemlje koja je stalna članica Saveta bezbednosti UN i koja je naš najvažniji saveznik u očuvanju teritorijalnog integriteta na Kosovu i Metohiji?

Od Ministarstva unutrašnjih poslova, ali i Kancelarije za Kosovo i Metohiju tražim sledeće objašnjenje – zašto ne obnovite civilnu zaštitu koja bi garantovala sigurnost i bezbednost srpskom narodu na Kosovu i Metohiji?

Podsećam da smo do potpisivanja Briselskog sporazuma, odnosno do 2016. godine na severu Kosova i Metohije imali civilnu zaštitu koju je činilo oko 500 bivših pripadnika vojske i policije. Vraćanje civilne zaštite i njeno stavljanje u puni kapacitet pružilo bi bezbednosne garancije za srpski narod na Kosovu i Metohiji jer bi osećali prisustvo svoje države.

U trenucima kada je režim Aljbina Kurtija u potpunosti obesmislio Briselske sporazume ne postoji razlog da se naša država i dalje poziva na njih, već je vreme da vratimo svoje institucije u pokrajinu.

Na kraju, molim predsednika Narodne skupštine da objasni – kada planirate da uvrstite u dnevni red sednice Skupštine predlog rezolucije o zabrani korišćenja sankcija koju su na inicijativu srpske stranke Zavetnici zajednički podneli narodni poslanici iz poslaničkih grupa srpske stranke Zavetnici, Dveri – Patriotski blok i koalicije NADA? Zašto se rasprava o tom predlogu uporno izbegava, kada je usvajanje takve rezolucije u strateškom interesu Srbije, posebno jer se sankcijama protivi preko 80% građana Srbije? Hvala.
Hvala.

Poštovani, danas želim da se obratim povodom rebalansa budžeta, a u ime vlasnika malih i srednjih preduzeća i u ime njihovih zaposlenih, da iskoristim priliku prisustva ministra finansija.

Naime, izradom budžeta za 2022. godinu planirali ste iznos od 22 milijarde 747 miliona dinara za subvencije u privredi. U periodu od januara do juna za šest meseci izvršenje je samo 20,2%. Rebalansom budžeta, ovim sada, umanjili ste iznos subvencija sa 22 milijarde na 19 milijardi da biste podigli, verovatno, taj procenat izvršenja, umesto da se bavite temom i problematikom zašto se te subvencije ne koriste.

Kao jedan od uslova za dobijanje subvencija, neophodno je da su izmirene sve obaveze prema državi, to znate verovatno, a to su porezi i doprinosi. Upravo je to jedan od trenutaka kada je malim preduzećima ovaj novac neophodan. A, evo i objasniću.

Jedna mala firma, kao npr. jedna pekara koja dostavlja sendviče, daću primer EPS-a, pošto imamo situaciju, kao danas u EPS-u, koji kasni sa plaćanjima ili uopšte ne plaća fakture dobavljačima, a taj dobavljač je dao npr. valutu po fakturi 30 dana. Ne naplaćuje svoja potraživanja ni posle 30, ni posle 60 dana, ulazi u sudsku proceduru i konačno posle nekoliko meseci sudskim putem uspeva da naplati potraživanja. Za to vreme za period u kom dobavljač nije mogao da se naplati obaveze prema državi mu teku. Jedna od obaveza, malih i srednjih preduzeća je i uplata obaveznog zdravstvenog osiguranja. Vlasnici malih i srednjih preduzeća nemaju skriven novac u džakovima za crne dane, tj, nemaju novac za ovakve situacije.

U velikoj većini slučajeva dešava se da, dok ne naplate svoja potraživanja, nemaju novac da plate obavezno zdravstveno osiguranje, pa samim tim za period dok ne naplate fakture vlasnici preduzeća i njihovi zaposleni nemaju prava da se leče o trošku osiguranja, već plaćaju privatno lekare, a kada naplate svoja potraživanja državi tj. potraživanja država traži od njih da dugovanja prema zdravstvenom osiguranju izmire, iako u tom periodu nisu imali pravo da ga koriste. Znači, tražite od građana Srbije da plate nešto što nisu imali prava da koriste. Da li možete da shvatite koliki je ovo problem i da li možete da shvatite da građani Srbije ne mogu retroaktivno da se leče?

Svima nam je poznato koliko je teška situacija za naša mala i srednja preduzeća proteklih godina. Ako imate želju da tim ljudima pomognete, a to nije mali broj ljudi, mi iz Srpske stranke Zavetnici predlažemo da omogućite da se subvencije koriste tako što ćete ukinuti uslov o izmirenim obavezama po osnovu poreza za dobijanje subvencija ili im omogućiti da koriste pozajmice iz nekog fonda kako bi mogli da opstanu.

Na kraju hoću da vas podsetim sve da smo mi ovde od naroda izabrani predstavnici, da smo izabrani, ne da se bavimo klanovima, ličnim napadima i aferama od pre 20 godina, već da se odgovorno bavimo programima, idejama, planovima za budućnost, da se bavimo politikom, a ne politikanstvom. Hvala.