ŽIKA GOJKOVIĆ

Pokret obnove Kraljevine Srbije

OSVRT OTVORENOG PARLAMENTA

Žika Gojković je do funkciju narodnog poslanika obavljao četiri puta. Prvi put je izabran u sedmom sazivu, od 2008. do 2012, zatim u devetom sazivu, od 2012. do 2014, potom u desetom sazivu, od 2014. do 2016, i na kraju u 11. sazivi, od 2016. do 2020. godine.

U sedmom sazivu bio je član Odbora za ustavna pitanja, Odbora za omladinu i sport i Odbora za poljoprivredu, i zamenik člana Odbora za odbranu i bezbednost i Odbora za trgovinu i turizam.

U devetom sazivu bio je član Odbora za finansije, republički budžet i kontrolu trošenja javnih sredstava i Odbor za dijasporu i Srbe u regionu.

U desetom sazivu bio je član Odbora za finansije, republički budžet i kontrolu trošenja javnih sredstava i Odbora za odbranu i unutrašnje poslove, i zamenik člana Odbora za dijasporu i Srbe u regionu

U 11. sazivu bio je član Odbora za spoljne poslove i Odbora za finansije, republički budžet i kontrolu trošenja javnih sredstava.

U 13. sazivu izabran je za poslanika kao drugi na listi Boško Obradović - Srpski pokret DVERI - POKS - Miloš Parandilović - Patriotski blok za obnovu Kraljevine Srbije, mandat mu je potvrđen 01.08.2022. godine.

U 13. sazivu nije deo nijedne poslaničke grupe. Član je Odbora za odbranu i unutrašnje poslove, kao i Delegacije u Parlamentarnoj skupštini Frankofonije.

BIOGRAFIJA

Rođen je 9. novembra 1972. godine u Somboru. Po zanimanju je diplomirani menadžer u ekonomiji.

Bio je odbornik u Skupštini grada Sombora od 2004. do 2008. godine. Na istu poziciju biran je i na izborima 2008, 2012. i 2016. godine, ali je svaki put podneo ostavku na tu funkciju na samom početku mandata.

Bio je dugo godina član, a zatim i potpredsednik Srpskog pokreta obnove i predsednik Pokrаjinskog odborа Srpskog pokreta obnove zа Vojvodinu.

2017. godine podneo je ostavku na sve funkcije, a zatim isključen iz Srpskog pokreta obnove. Neposredno nakon toga priključio se Pokretu obnove Kraljevine Srbije, na osnivačkoj skupštini izabran je za predsednika tog pokreta.

Krajem 2021. godine došlo je do raskola u pokretu. Najpreje objavljeno da je isključen iz stranke, a zatim da ga je deo članstva izabrao za predsednika Pokreta obnove Kraljevine Srbije. Nakon izbora 2022. nadležno ministarstvo odlučilo je da struja kojoj pripada nema pravo da koristi ime Pokret obnove Kraljevine Srbije.
Poslednji put ažurirano: 03.11.2022, 18:12

Osnovne informacije

Statistika

  • 6
  • 0
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

Treća posebna sednica , 03.02.2023.

Hvala.

Poštovani predsedniče države, poštovani predsedniče Skupštine, dame i gospodo, kolege poslanici, pošto imam malo vremena kao samostalni poslanik, neke stvari ću morati da pročitam, da bih uspeo da stignem na vreme.

Pitanje Kosova i Metohije nesumnjivo predstavlja srpsko nacionalno državno, kao i crkveno pitanje prvog reda. Ali, gledajući jučerašnju Skupštinu, svi oni koji su je gledali mogli su da shvate da, govoreći o Kosovu, mi mnogo više govorimo o sebi i da posle jučerašnje Skupštine mogu da budu zadovoljni samo oni koji mrze Srbiju i oni koji su na Kosovu protiv Srba.

Na početku, to odmah treba reći, da nijedan ozbiljan političar, želim da verujem, kako u opoziciji tako i u poziciji, ne vidi Kosovo i Metohiju kao monetu za potkusurivanje i da na bilo koji način ne bi potpisao bilo kakav dokument koji bi Kosovu omogućio samostalnost, poput učešća u Ujedinjenim nacijama ili nešto slično. Zato stvarno ne vidim apsolutno nikakav razlog da jedni drugima to spočitavamo i koristimo za prikupljanje jeftinih političkih poena.

Da bismo uspešno vodili dijalog i prošli kroz ovu decenijsku krizu, potrebne su samo dve stvari. Jedna je da zapad, a na prvom mestu Evropska unija i SAD pokažu razumevanje za situaciju u kojoj se nalazi naša država, koja je pokazala maksimalno strpljenje i privrženost mirovnom rešenju, za razliku od one druge strane koja je zveckala konstantno oružjem i proganjala naše ljude na Kosovu.

Pod dva, ono što je čini mi se najteže, a trebalo bi da bude najlakše, da na unutrašnjem planu državni interesi budu iznad stranačkih, tj. da bar jednom pokažemo jedinstvo kada je važno, a važniji momenat od ovoga čini mi se da teško može biti. Tačnije, da pokažemo jedinstvo kao što pokazuju naša braća i sestre na Kosovu.

Za razliku od Prištine i Kurtija, čiju je premijersku funkciju obeležio sukob sa dobrim delom Evrope i zapada, a naročito sa SAD u poslednje vreme, naša država, želi li to neko da vidi ili ne, pokazala je geopolitički pragmatizam u ovom vremenu jasnih podela i neprijateljstava, a pri tom učinila sve da sačuva mir, stabilnost i, koliko god je moguće, nacionalni interes Srbije.

Rešenje pitanja Kosova, to nam je svima jasno, od kapitalnog je značaja za našu zemlju, a to je pre svega državotvorno pitanje. Zato je izuzetno važno da se što pre formira Zajednica srpskih opština, a ako ništa drugo, onda bar zbog zaštite kolektivnih prava našeg naroda na Kosovu i Metohiji, kao i da se nastavi dijalog za koji je očigledno napravljen okvir. Alternativa dijalogu je novi sukob sa svetom, izolacija i ekonomski krah države, a to je malo ko juče hteo da kaže, verovatno plašeći se da bi izgubio koji politički poen. Ja sam ubeđen sa Srbija to sebi ne sme da dozvoli.

Šta to znači konkretno? Pošto nema dovoljno vremena, a i mislim da je to veliki problem, da naši ljudi ne znaju šta u stvari znači priključenje EU, moram da podvučem da nisam od onih koji su evrofanatici, ali sam svestan da to moramo jednostavno da uradimo. Konkretno, to znači da ako ostavimo po strani koliko smo i do sada bili zavisni od EU i SAD, a to je 75% ekonomske saradnje, ne računajući direktne nepovratne subvencije. Recimo, samo jedan podatak, da evropski investicioni plan za Zapadni Balkan iznosi devet milijardi evra, a Srbija bi kao najveća država zahvatila najviše novca od tog budžeta.

Sa druge strane, odlazak investitora bi napravio ogromnu štetu, gubitak vizne liberalizacije bi nas bacio u fazu totalne izolacije poput one u kojoj smo bili devedesetih godina, što niko od nas ne želi. Odlučnost zapadnih diplomata je više nego jasna, odbijanje plana sa sobom nosi posledice, a s obzirom da je Srbija potpuno zavisna od EU i stranih investicija znamo kuda to vodi. Zato je EU primarni cilj, ne samo zbog ekonomskih razloga, već i zbog toga, koliko god to paradoksalno zvučalo, što će na jedino takav način svi Srbi živeti u jednoj državi.

Šta nas je istorija naučila, ako kažemo da je istorija učiteljica života? Da smo sjajnom strategijom i hrabrošću dobijali ratove, a gubili ih diplomatijom, da smo odbijali povoljne ponude po put Plana Z-4, a posle uz „Oluju“ i „Bljesak“ pristajali na lošija rešenja, kao i u Rambujeu. Da ne govorim o sramoti pred Međunarodnim sudom pravde ili možda ne bi bilo loše da se setimo naših nejedinstava kroz istoriju zbog ličnih partijskih interesa, koji se prožimaju kroz celu našu istoriju, preko bratoubilačkog rata, pa sve do dana današnjeg, kada smo opet podeljeni zbog istih ovih istih interesa.

Umesto da budemo složniji nego ikada i u tome, braćo i sestre, ne vidim razliku između levih i desnih ili onih koji su za Evropsku uniju ili protiv. Interes je isti i nažalost on je ogoljen, a to je lični odnos prema predsedniku države ili preciznije prizivanje neuspeha u pregovorima, ne bi li konačno pokazali koliko je taj Aleksandar Vučić izdajnik. A to što ćemo ostati mračno i izolovano ostrvo na repu Evrope, to je manje bitno. Bitno je naći izdajnika i pokupiti koji politički poen. E pa, dame i gospodo, ja možda ne znam ko je izdajnik među nama, ali zato jako dobro znam da izdajnik ne može biti onaj za koji glasa 2.200.000 ljudi.

I kada govorimo o tome, samo još malo jednu stvar, juče je neko rekao kako treba da odbijemo potpisivanje pregovora i da to podržavaju ovaj, onaj čovek, stvarno umni ljudi, ali to su ljudi koji se nalaze u svojoj poznoj životnoj dobi, ljudi kojima stvarno skidamo kapu za sve što su uradili, ali i ljudi koji su rešili svoju egzistenciju.

Ja bih voleo da čujemo onih nekoliko stotina hiljada ljudi koji su dobili posao preko stranih investicija, šta će oni da kažu ako prekinemo pregovore i ako strani investitori odu i izgube svoje poslove. Mislim da je njihovo mišljenje u ovom momentu važnije.

Treća posebna sednica , 03.02.2023.

I zato završavam sa jednom rečenicom, koja je nažalost možda i postala kletva: „Pomozi Bože da se Srbi slože“.

Hvala vam, živela Srbija.

Treća sednica Drugog redovnog zasedanja , 07.12.2022.

Pošto držim već duže vreme, biću kratak.

Povreda Poslovnika, član 107, dostojanstvo Skupštine, i ne samo dostojanstvo Skupštine, nego dostojanstvo našeg naroda koje se, u svega nekoliko rečenica izrečenog od ovog mog kolege koji sedi nedaleko od mene, vide sve one slabosti našeg naroda, sva ona mržnja, bes, koji isplivavaju konstantno.

Ovo sam namerno ustao, zato što je u pitanju Marina Raguš, žena koju jako dugo godina poznajem, žena koja je obrazovana, pametna, vaspitana, umerena, koja nikome ni jednu ružnu reč nikada nije rekla, nikada, a jako dugo i dobro je poznajem. Ja nisam njen advokat, ona će mnogo bolje znati da se odbrani sama u svome radu, jer će raditi onako kako treba da se radi, ali ubiše nas teške reči.

Ja razumem, gospodine Orliću, da želite na neki način čak i da preskočite neke stvari da biste pokazali da niste čovek koji opoziciju seče sa svih strana, ali kad neko izgovori da je neko kriv, da je neka vlast kriva za 10 godina da je 15 hiljada ljudi umrlo, izgubilo život, vi tog morate da prekinete. Ja bih se javio bez obzira koja vlast da je u pitanju da je to rečeno.

Molim vas, gospodine Orliću, radite tako da ovakve stvari više ne čujemo i ne dozvolite mržnji da u ovoj Skupštini isplivava. Jer, ono što, nažalost, u normalnim društvima je korektnost, to se kod nas koristi kao slabost. A nama ovakvima kakvi smo neprijatelji ne trebaju. Nemojte dozvoliti da se to čuje stalno za skupštinskom govornicom. Hvala.

Dvanaesto vanredno zasedanje , 04.07.2019.

Hvala, poštovani predsedavajući.

Dame i gospodo narodni poslanici, moje prvo pitanje je za premijerku Vlade Anu Brnabić. Ima li Vlada nameru da predloži Narodnoj skupštini stavljanje van snage odluke AVNOJ-a, kao i deklaraciju o osudi ovih odluka, čije štetne posledice trpimo i danas?

Svima nam je poznato da je jedna partija, a radi se o Komunističkoj partiji, posle Drugog svetskog rata uzela vlast oružanom pobunom, a ne demokratski na izborima, da je zatim nelegalno, nelegitimno donela odluku da se ukidaju i zabranjuje rad svim drugim partijama, odnosno da se zavodi diktatura. Takođe, bez ikakvog pravnog osnova takva vlast, na potpuno nezakonit i protivustavan način, ukida Kraljevinu, proglašava Republiku i donosi čitav niz nezakonitih odluka u suprotnosti sa interesima srpskog naroda. Razbijaju Jugoslaviju na šest republika odvajajući od Srbije Makedoniju, a Srbiju dodatno na još dve pokrajine, stvarajući sve preduslove za odvajanje Vojvodine i Kosmeta. Kosovo i Metohiju predaju Albancima na upravu i prave današnje granice između Srbije i lažne države Kosovo, koje nikada u istoriji pre toga nisu postojale. Naknadno smo videli da je to u stvari bio prvi korak, tačnije uvod u ratove koje smo imali devedesetih godina.

Mi u Pokretu obnove Kraljevine Srbije smatramo da skupštinskom deklaracijom o osudi komunističkih odluka AVNOJ-a i njihovom simboličnom stavljanju van snage skrećemo pažnju svetske javnosti, naročito onih država zapadnog bloka koje sebe nazivaju demokratskim, a groze se komunizma, i koje su priznale lažnu državu Kosovo, na to da su upravo komunisti započeli proces odvajanja Kosova od Srbije i stvorili preduslove za otcepljenje od naše zemlje i da mi takve odluke ne priznajemo i poništavamo ih jer su nedemokratske, neustavne i necivilizovane.

Čitav svet treba da zna putem kakvog pravnog nasilja Komunističke partije su Albanci stekli neka prava na koja se pozivaju i danas. Smatram da je neverovatno da Srbija svih ovih godina ne koristi te argumente i da već nije donela takvu odluku. Ujedno, pozivam Vladu Srbije i Narodnu skupštinu da to učine u što skorije vreme.

Moje drugo pitanje je vezano za Ministarstvo prosvete. Dokle će naša deca u školama učiti falsifikovanu i ideološki obojenu istoriju iz komunističkog vremena? Svi znamo da su izjednačena prava ravnogoraca i partizana i da je Srbija imala dva antifašistička pokreta na koje treba da je ponosna. Kada će u udžbenicima za osnovnu i srednju školu deca početi da uče istinu da je komunistička vlast posle Drugog svetskog rata, molim vas, ovo je jako važno, pobila preko 100.000 nevinih građana samo zato što su bili za kralja, da je Draža Mihajlović bio antifašista i glavni neprijatelj okupatora tokom Drugog svetskog rada, da su komunisti dali Kosovu skoro državu Ustavom iz 1974. godine, kao i da su naselili 200.000 Albanaca u periodu od 1968. do 1972. godine, pri tome zakonom zabranjujući da se vrate proterani Srbi na Kosovo? Zašto u udžbenicima deca nigde ne mogu da pročitaju istinu da kralj Petar II nije odneo sa sobom ni gram državnog zlata, za šta postoje brojni dokazi, nego je to bila najobičnija komunistička propaganda da se Srbinu, kojem je u biću Kraljevina, da tu Kraljevinu omrzne.

Mi u Pokretu obnove Kraljevine Srbije smatramo da je jednako važno da mladi naraštaji uče istoriju zasnovanu na istoriji i činjenicama, a ne na propagandnim lažima Komunističke partije, što nažalost, važi i danas i verovatno će važiti sve dok naš pokret ne bude bio jači i pobedi na izborima.

Moje treće pitanje je u stvari sugestija Ministarstvu za rad i socijalna pitanja, a tiče se slepih i slabovidih osoba. Smatram da moramo više pažnje posvetiti tim osobama, a to su u suštini male stvari da bi im se poboljšao kvalitet života. Ovo ne govorim samo iz razgovora koje vodim sa ljudima koji tako žive, već i iz kuće imam situaciju u kojoj je otac legao uveče i ujutru se probudio sa degeneracijom makule i u potpunosti izgubio vid.

Smatram da se takvim ljudima treba više pažnje posvetiti, povećati iznos za tuđu negu, omogućiti im lakši i kvalitetniji prevoz, više zajedničkih druženja i dešavanja, jer na ličnom primeru znam koliko znači tim ljudima da bar malo komunikacije imaju, ako ništa drugo, bar sa osobama i ljudima kojima sa kojima mogu da razmene iskustva, koji su slični i ugroženi i usamljeni.

(Predsedavajući: Privodite kraju.)

Smatram da treba pogledati koje popuste imaju i da su mnogi od tih popusta ukinuti, poput taksista.

Prva sednica Prvog redovnog zasedanja , 12.03.2019.

Poštovani kolege poslanici, moje prvo pitanje ide premijerki Ani Brnabić. Pokret obnove Kraljevine Srbije je pokrenuo inicijativu o sklanjanju dece sa ulica, tačnije o zaštiti dece od psihoaktivnih supstanci. Krenuli smo iz Novog Sada i Bečeja i za manje od mesec dana smo skupili oko 55 hiljada potpisa koje možete da vidite ovde pored mene.

U opštini Bečej smo skupili oko 20%, od ukupnog punoletnog stanovništva je dalo potpis za ovu peticiju. Suština je da se roditeljima pomogne da preuzmu punu odgovornost za svoju decu, da mlađi od 16 godina u periodu od oktobra do aprila meseca ne mogu da idu sami, da se kreću sami bez pratnje roditelja ili uz posebnu potvrdu kod javnog beležnika i isto tako do 22 časa i od 22 časa.

Isto tako, u periodu od aprila do oktobra od 24 časa ne mogu da se kreću bez pratnje roditelja ili uz posebnu pismenu saglasnost koja mora biti kod javnog beležnika. U Novom Sadu posle internog istraživanja, skoro 80% roditelja se izjasnilo pozitivno za jednu ovakvu inicijativu.

Mi ne izmišljamo toplu vodu, predlažemo nešto što je primenjeno u mnogim razvijenim zemljama, a uzor nam je Island koji je smanjio za 20 godina broj korisnika alkohola i psihoaktivnih supstanci sa 44 na 5%. To je stvarno impozantan podatak.

Naš predlog predstavlja jednu široku inicijativnu u koju bi bili uključeni i deca i roditelji i škole i društvo, gde bi bilo niz edukativnih, da kažem učionica, radionica, bilo bi raznih sportskih, kulturnih i drugih dešavanja u koje bi bili uključeni svi članovi porodice u cilju jačanja porodice kao stuba društva.

Moje pitanje je premijerki, da li će ovaj zakon u ovom sazivu bar uzeti u razmatranje?

Moje drugo pitanje ide takođe premijerki Ani Brnabić i Ministarstvu za rad i socijalna pitanja. Po podacima do kojih smo došli, trenutno u Srbiji ima između 20 i 30 hiljada boraca sa boračkim penzijama, a pripadnika Jugoslovenske vojske u otadžbini, tačnije regularne tadašnje vojske, tek oko stotinak, koji ni do dan-danas nisu uspeli da ostvare pravo na svoju penziju.

Mi smatramo da je više nego neophodno da se uradi jedna revizija penzionog i invalidskog sistema, gde bi se videlo da su boračke penzije, uz, da kažem, poštovanje prema partizanima borcima, dodeljivalo i članovima njihovih porodica, pa čak i maloletnoj deci, što uglavnom i pokazuje taj podatak da danas imamo oko 30 hiljada onih koji još uvek primaju penzije.

Imajući u vidu takvu reviziju, videli bi smo da je tu u stvari onaj trošak koji je svih ovih 80 godina ostvario, u stvari razvalio budžet Republike Srbije i zašto dan danas još uvek plaćamo te dugove.

Kada govorimo o penzijama, tu treba spomenuti i drugu pljačku kada su u pitanju penzije, a to su lažne invalidske penzije. Pokret obnove Kraljevine Srbije smatra da pojedinci ne smeju da zloupotrebljavaju ovaj važan resurs finansiranja najstarijih građana, jer se rizikuje da finansijska pomoć stigne onima kojima je zaista najpotrebnija.

Mi danas imamo, pronađeno je oko 360, ja mislim, penzija koje su, ali ne znam kakav je epilog dobijen. Gotovo da sam siguran da i postoji mnogo više onih koji su zloupotrebljavali invalidske penzije, čak imamo i neke sumnjive biznismene koji primaju invalidske penzije, a ogromna finansijska sredstva na svojim računima.

Moram reći da današnji fond funkcioniše primerno i dobro i da je to po evropskim standardima, ali da je neophodna revizija, gde bi se videlo da je Fond za penzijsko osiguranje, zdravstvene ustanove i pravni sektor desetinama godina unazad pljačkan na neprimeren način. Zato postavljam pitanje - kada će biti revizija?

Molim vas, samo još jedno pitanje, a to je treće. Takođe, premijerki Ane Brnabić. Rečeno je da će se raditi revizija nacionalnih penzija. Smatramo da je ovo idealna prilika da ratni vojni invalidi i veterani postanu korisnici nacionalnih penzija. Ljudi koji su ratovima branili svoju zemlju i narod zaslužuju da ih država priznaje i pomaže. Isti status treba da imaju i deca palih boraca.

Mi danas imamo nacionalne penzije u koje nesumnjivo pripadaju ljudi iz sfere sporta i kulture koji su to zaslužili, ali većina njih je finansijski obezbedila svoje porodice i njima ne znači ništa tih 40.000 i 50.000. Zato je izuzetno važno da prilikom ove revizije shvatimo da postoje oni koji su na drugi način zadužili ovu državu, ali kojima bi ta finansijska sredstva mnogo više značila. Hvala.

Prva sednica Drugog redovnog zasedanja , 09.10.2018.

Hvala.

Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, ja ću da pročitam moje pitanje da bih uspeo što više pitanja da postavim.

Moje prvo pitanje, tačnije predlog, ide premijeru Vlade. Obraćam se u ime Pokreta obnove Kraljevine Srbije, sa inicijativom da u okviru svojih nadležnosti razmotrite mogućnost za podizanje spomenika Knezu Pavlu i viteškom kralju, ujedinitelju Aleksandru Prvom Karađorđeviću, i da na godišnjicu atentata na kralja Aleksandra Prvog Karađorđevića, koji je na današnji dan ubijen u Marselju?

Pokret obnove Kraljevine Srbije poziva gradsku vlast, a i premijera da donese odluku o dugo čekanom postavljanju spomenika jednom od najvećih srpskih vladara. Nema boljeg načina da obeležimo stogodišnjicu velikog rata, nego da spomenikom odamo počast onome koji je ujedinio sve Srbe u jednu državu.

Viteški kralj, ujedinitelj, bio je vrhovni komandant Srpske Vojske u velikom ratu i stvorio je državu veću od Dušanovog carstva. Srbija, Jugoslavija je u vreme njegove vladavine imala snažan industrijski zamah i reformisanu poljoprivredu. Imala je jakog seljaka i jako građansko društvo.

U Parizu već osam decenija postoji ponosno njegov spomenik, a vreme je da se ovom velikanu postavi dostojno obeležje i u našoj prestonici. Slična inicijativa je i kada je u pitanju Knez Pavle. Knez Pavle je bio jedan od najsposobnijih, najumnijih i najobrazovanijih ljudi, Srba, u našoj istoriji. Ujedno je bio i dalekovid diplomata, koji bi, da nije demokratskim nasilnim putem i neodgovornim izdajničkim vojnim pučem svrgnut sa vlasti, omogućio Jugoslaviji da zadrži vojnu neutralnost tokom Drugog svetskog rata i time bi se izbegle ogromne žrtve stradanja i razaranja. Ne bi bila stvorena nezavisna država Hrvatska, a samim tim bili bi spaseni životi preko milion Srba, bio bi izbegnut bratoubilački rat između Četnika i Partizana, a time i podele koje nažalost i dan danas postoje.

Knez Pavle je od beogradske kasabe napravio modernu metropolu. Ostavio je brojne muzeje, građevine i neprocenjiva umetnička dela svom narodu. Smatram da je ovo jedan od najlepših načina da se odužimo ovoj dvojici velikih Srba i u to vreme najpoštovanijih ljudi kako u Srbiji, tako u Evropi i svetu.

Moje drugo poslaničko pitanje postavljam Ministarstvu prosvete, nauke i tehnološkog razvoja, isto i Ministarstvu finansija. Obraćam se u ime pokreta koji predstavljam sa inicijativom da u okviru svojih nadležnosti razmotrite mogućnost da i deci koja primaju dečiji dodatak obezbedite besplatne udžbenike. Želim da kažem da sadašnji ministar kojeg je imaomo, ministar prosvete, po mom ličnom mišljenju, je najbolji ministar kojeg smo imali od početka višestranačja i verujem da će ovaj predlog ozbiljno razmotriti.

Pokret obnove Kraljevine Srbije smatra da država mora da obezbedi neophodna sredstva, kako bi roditeljima olakšala troškove obaveznog osnovnog školovanja, kao i srednjeg obrazovanja za svako dete koje prima dečiji dodatak, jer isti već ukazuje na težak materijalni položaj porodice.

Takođe, Ministarstvo treba da utiče na nastavni kadar, da se usaglasi oko dugoročnog plana i programa za školske predmete, umesto što se on menja gotovo svake školske godine i predstavlja ogromne probleme roditeljima. To zahteva i nabavku novih udžbenika, čime bi se učenicima olakšala kupovina ili nasleđivanje polovnih udžbenika od starijih generacija koje pohađaju istu školu.

Za vreme Kraljevine Srbije je ulagalo u obrazovanje. Osnovane su prestižne kulturno-obrazovne institucije, poput Matice srpske, SANU i drugih, podignute su najstarije škole i univerziteti u našoj zemlji. Neophodno je nastaviti tu tradiciju, stvarajući što bolje uslove za školovanje naše dece u našoj otadžbini.

Moje poslednje pitanje, obraćam se Ministarstvu privrede. Sadašnje subvencije su isuviše male da bi se započeo neki ozbiljan posao. LJudi koji imaju želju i viziju i vreme da stvore nova radna mesta moraju imati veću podršku zemlje čijoj privredi doprinose.

Smatramo da bi država, umesto što izdvaja prevelik novac za strane investitore, to jeste dobro, ali smatramo da je preveliko. Trebalo je više da se posveti pomoći mladim privrednicima u pokretanju sopstvenog biznisa, jer su ti ljudi najveći gubitnici u tranziciji.

U Republici Srbiji ima dosta kreativnih mladih ljudi kojima je potrebno dati neku stimulaciju da posle završenih studija pokrenu sopstveni biznis, a ne da čekaju na posao u nekoj firmi ili da traže van granica svoje zemlje. Evo, završavam, imajući sve ovo u vidu što sam rekao, nadam se da će moji predlozi, moja pitanja biti ozbiljno shvaćena. Hvala.

Imovinska karta

(Sombor, 01.09.2022.)

Funkcija Državni organ, javno preduzeće, ustanova, druga organizacija Izvor prihoda Interval Neto prihod Valuta Vreme obavljanja / od-do
Narodni poslanik Narodna skupština Republike Srbije Republika Mesečno 110000.00 RSD 01.08.2022 -