DEJAN RISTIĆ

Srpska napredna stranka

OSVRT OTVORENOG PARLAMENTA

Dejan Ristić prvi put je izabran za narodnog poslanika u 14. sazivu kao treći na listi Aleksandar Vučić – Srbija ne sme da stane, mandat mu je potvrđen 06. februara 2024. godine. Ostavku je podneo na početku saziva, mandat mu je završen 1. maja 2024.

BIOGRAFIJA

Rođen je u Beogradu 1972. godine. Završio je Dvanaestu beogradsku gimnaziju, a zatim diplomirao istoriju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Pohađao je specijalizovane edukacije u Jerusalimu i Londonu iz oblasti državne uprave i istraživanja Holokausta.

Radio je u Arhivu Srbije i kao savetnik u Ministarstvu rada i socijalne politike, gde je bio zadužen za zaštitu vojnih memorijala, mesta stradanja i kulture. Nakon toga, 2012. godine, posle smene Sretena Ugričića, bio je postavljen vršioca dužnosti Narodne biblioteke Srbije.

Od septembra 2013. do bio je državni sekretar u Ministarstvu kulture, u više mandata.

Vlada Srbije imenovala ga je 12. maja 2021. za v.d. direktora Muzeja žrtava genocida.

Za ministra informisanja i telekomunikacija izabran je 2. maja 2024.


Poslednji put ažurirano: 08.05.2024, 15:05

Osnovne informacije

  • Samostalni poslanik
  • Beograd
  • 1972
  • diplomirani istoričar
    • Ministar informisanja i telekomunikacija

Statistika

  • 0
  • 2
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

, 15.02.2013.

Gospodine predsedniče Republike, gospodine predsedniče Narodne skupštine, gospodine predsedniče Vlade, dame i gospodo članovi Vlade, vaša svetosti, dostojanstvenici tradicionalnih crkava i verskih zajednica, vaše ekselencije, dame i gospodo narodni poslanici, gospođe i gospodo, jednom nas tu gde nas ima neće biti, mi smo niti koje vežu ne rođene sa mrtvima, zapisao je naš istaknuti pesnik Stevan Raičković.
Ukazana mi je izuzetna čast da se u ime odlikovanih obratim ovom visokom domu na dan nacionalnog praznika, kada Srbija obeležava spomen na početak Prvog ustanka i proglašenja Sretenjskog ustava.
Nacionalni praznik Sretenje, Dan državnosti Srbije, u sebi sadrži dvostruku simboliku. To je dan sećanja i slavljenja borbe za slobodu, ali je istovremeno i dan kada sa ponosom svedočimo našu bezmalo dvovekovnu ustavnu tradiciju.
Sretenje je onaj dan kada svako treba da se seti šta može da uradi za svoju zemlju, umesto da pita šta bi ona mogla učiniti za njega. Sretenje je zato dan kada merimo ono što su istaknuti pojedinci institucije učinili, po pravilu, u okolnostima koje u njihovom poslu i pregalaštvu nisu bile naklonjene. Tim pre su njihovi rezultati značajniji i vidljiviji.
Danas, na Sretenje, stojim pred vama u ime svih dobitnika visokih odlikovanja i medalja Republike Srbije, ali kao vršilac dužnosti upravnika Nacionalne biblioteke, istovremeno, i u ime ustanove kojoj je ovo prvo veliko priznanje dodeljeno od strane njene zemlje.
Sa Sretenjskim ordenom, koji će danas okruniti rad najveće bibliotečke institucije u ovom delu Evrope, stručnjaci Narodne biblioteke Srbije će imati motiv više da još predanije rade na prikupljanju, čuvanju, obradi i prezentaciji kulturne baštine, ali će istovremeno svi na tom pozvanju, koje nikada kraja nema, imati još više prava da zatraže da država Srbija stane iza njihovih napora. Jer, nemojmo zaboraviti, narodi i njihove države koji traju, traju dok traje njihovo sećanje.
Gospodine predsedniče Republike, dame i gospodo, moje reči su inspirisane potrebom da se u ovom visokom domu osvrne na fenomen rodoljublja, koje se iskazuje žrtvom i onog koji se manifestuje stvaralaštvom.
Istinite su reči pesnika koji kaže da je život smrtonosan, ali da odoleva. Dati život za svoju domovinu s pravom se smatra najvećom žrtvom i nesebičnim činom rodoljublja, posebno kada je život položen u odbrani slabijeg i ugroženog. Rodoljublje je i stvaralaštvo, davanje ličnog doprinosa boljitku zajednice i zemlje.
Desanka Maksimović, čiju dvadesetu godišnjicu smrti obeležavamo, odlučno je sa rečju, umesto oružjem u rukama, uzviknula je: "Otadžbino, tu sam!". Zaista su bili tu: Dositej, Vuk, knez Mihailo, Stojan Novaković, Paja Jovanović, Nikola Tesla, Bora Stanković, Nadežda Petrović, Mihajlo Pupin, Oskar Davičo, Miloš Crnjanski, Isidora Sekulić, Ivo Andrić, Milutin Milanković, Anica Savić-Rebac, Meša Selimović, Vasko Popa i brojni drugi. Ljubav prema domovini iskazivali su stvaranjem i darivanjem. Svojim delima i postignućima oni su Srbiju za sva vremena ucrtali na karti Evrope i sveta. Duboko svesni da je njihovo pozvanje da dar, veštinu i znanje koje su posedovali stave u službu opšteg dobra, bili su istinski pobednici u bici bez oružja, u bici na polju kulture, prosvete, nauke i umetnosti.
Istorija nas uči kako narodi i države bez kulture i prosvete nemaju budućnost. Možda će neko reći da je vreme velikih ideala zanavek prošlo i da živimo u dobu kada virtuelno preti da nadvlada realno, kada se pred nama nalaze nova, do sada nepoznata iskušenja. Međutim, upravo pojedinci i ustanove, koji su danas odlikovani od strane svoje zemlje, svedoče o svevremenosti i potpunoj utemeljenosti ideala i sistema vrednosti, koje ni vreme ni nedaće nisu mogle da naruše. Njihovi rezultati, pojedinačni i kolektivni, čine ih izuzetnim i vrednim svakog poštovanja, a sve nas obavezuju da im odamo priznanje, podstaknemo ih na dalje delovanje na dobrobit domovine.
Našim novim razmišljanjima, čast mi je da u ime odlikovanih izrazim zahvalnost na odatom visokom priznanju, koje je istovremeno privilegija odabranih, ali i posebna odgovornost koja nam je poverena. Zahvaljujem.