Poštovani narodni poslanici, pre nego što nastavimo rad, dozvolite mi da u vaše i u svoje ime pozdravim učenike Pete beogradske gimnazije, koji trenutno prate deo današnje sednice sa galerije velike sale.
Reč ima narodni poslanik Marijan Rističević, po Poslovniku.
U pravu ste, tumačeći Poslovnik procenjujući zbog kvaliteta rasprave i današnje veoma važne teme koja je od interesa za građane Srbije, procenio sam da nisu se ispunili uslovi za repliku.
Reč ima ministar Dušan Vujović. Izvolite, doktore Vujoviću.
Nikada vas neću razumeti. Prvo, tražite od članova Vlade da odgovaraju na pitanja narodnih poslanika. Kada dajemo mogućnost članovima Vlade u ovom slučaju, ovlašćenom predstavniku Vlade, ministru finansija da obrazloži zakon koji je veoma važan za jedan broj građana Srbije, vi sada kažete zašto sam dao na ljubazno pitanje ministra da li može da kaže još jednu rečenicu, ja sam kao predsedavajući bez obzira što u tom trenutku nije imao pravo, dozvolio da sa još jednom rečenicom dopuni objašnjenje koje kao član Vlade treba da da narodnim poslanicima.
Ja ću sledeći put, kada bude govorio tih 20, 30 sekundi odbiti od njegova dva minuta, prava koje ima po amandmanu da bi vi bili zadovoljni, ali kažem, u jednom trenutku tražite da ovde budu prisutni članovi Vlade, da odgovore na sva vaša pitanja, a u drugom trenutku kada im to pravo damo, vi se bunite zbog toga.
Gospodine Pavićeviću, molim vas sedite. Ne morate možete i da stojite ako želite. Ali, ne smete da dobacujte, jer ću morati da vam dam opomenu.
(Dragan Šutanovac, s mesta: Da li su mokri čvorovi u zakonu….?)
Kao što znate, gospodine Šutavac, da mokri čvorovi imaju i u školama, da je ovo tema ovog zakona. Prosvetni radnici, škole, uslovi. Ako vi to ne razumete, a pošto niste davno bili u velikoj sali Narodne skupštine, danas ste po prvi put posle dugo vremena, mislim da ne znate ni šta je na dnevnom redu.
(Dragan Šutanovac dobacuje sa mesta.)
Da znate, ne biste dobacivali gospodine Šutanovac sa mesta u sred govora gospodina …
Gospodine Babiću, ja moram da vam omogućim da vi nastavite rad. Gospodin Šutanovac u sred vašeg govora je dobacivao. Ako vama to ne smeta, izvinite, neću…
Molim poslanike da budu strpljivi, imamo veliki broj prijavljenih.
Gospodine Pavićeviću, ja razumem da ste vi danas raspoloženi da tumačite svaki govor u Narodnoj skupštini, ali niste pomenuti u negativnom kontekstu, niti je vaše ime i prezime pomenuto, tako da ne razumem zašto tražite pravo na repliku.
(Vladimir Pavićević, s mesta: Ja sam predlagač amandmana.)
Niste samo vi predlagač amandmana, imamo i neke druge poslanike koji su predlagači amandmana, tako da ja ne mogu da tumačim na koga je mislio gospodin Jovanović. Ali, pošto je prednost u svom izlaganju dao gospodinu Žarku Obradoviću, reč ima prof. dr Žarko Obradović.
(Marko Đurišić, s mesta: Ko vodi ovu sednicu?)
Gospodine Đurišiću, ja kažem da je u svom izlaganju prednost dao, tako da je meni dao mogućnost da dam gospodinu Obradoviću reč pre gospodina Šutanovca, zato što je gospodin Obradović nekoliko puta pomenut.
Gospodine Obradoviću, samo da obrazložim moj komentar.
Znači, pre vas je na redosledu bio gospodin Šutanovac. Ja računam na to da ste se vi javili po amandmanu, ali sama činjenica da ste pomenuti mislim da je bilo u redu da odmah dam vama reč, pa posle vas će dobiti gospodin Šutanovac. Izvolite.
Niste dobili pravo na repliku, računam na to da pričate po amandmanu.
Gospodine Đurišiću, molim vas, nemojte da dobacujete.