Gospodine Živkoviću ne spuštam se na taj nivo, osim što ću pročitati član 106. - govornik može da govori samo o tački dnevnog reda o kojoj se vodi pretres.
Vidite, gospodine Pavićeviću, ja se taman u prvih minut ponadao da ćete vi da govorite o dnevnom redu i vi ste prvi minut govorili o dnevnom redu i onda ste odlutali ko zna gde i pomenuli dva člana Nove stranke. Ja bih voleo da sledeći put pomenete i trećeg.
Zašto mislite da imate pravo, gospodine Živkoviću?
(Zoran Živković, s mesta: Zato što govori o predlagačima amandmana.)
Nije pomenuo vaše ime i prezime, niti uvredljivi izraz. Tolerisao bih do dela da dobijete pravo na repliku da je uvredljivo govoreno o predlagačima amandmana, iako nije pomenuto ime i prezime, ali nije. Ministar je obrazložio, kao predstavnik Vlade, zbog čega smatra da ovaj amandman treba da se odbije, ništa više.
Gospodine Pavićeviću, nadao sam se iskreno da kada ste se vratili odmorni u Narodnu skupštinu, u 22.00 časa, da ćete konačno početi da pričate o dnevnom redu i amandmanima koje ste podneli, a vi opet o etici, o normama, uopšteno, ponašanjima. Nikako da nešto kažete o obrazloženju amandmana koje ste podneli.
Razumem zbog čega vi to radite. Dajete argumente drugima ili one argumente za koje vi smatrate da su argumenti, a onda ništa ne ostane za vas, ali moraćete da promenite tu taktiku, gospodine Pavićeviću.