ŽELJKO VESELINOVIĆ

Stranka slobode i pravde

OSVRT OTVORENOG PARLAMENTA

Željko Veselinović biran je za narodnog poslanika jednom do sada, u 13. sazivu, od 2022. do 2023. godine.

U 13. sazivu izabran je za narodnog poslanika kao 19. na listi Marinika Tepić – Ujedinjeni za pobedu Srbije (Stranka slobode i pravde, Narodna stranka, Demokratska stranka, DZVM – VMDK, Stranka Makedonaca Srbije, Pokret slobodnih građana, Udruženi sindikati Srbije „Sloga“, Pokret za preokret, Pokret Slobodna Srbija, Vlaška stranka), mandat mu je potvrđen 01.08.2022. godine. U 13. sazivu bio je deo poslaničke grupe PRAVAC EVROPA - SSP, PSG, PREOKRET, SLOGA, član Odbor za rad, socijalna pitanja, društvenu uključenost i smanjenje siromaštva, i zamenik člana Odbora za privredu, regionalni razvoj, trgovinu, turizam i energetiku.

U 14. sazivu izabran je za narodnog poslanika kao 29. na listi Srbija protiv nasilja - Miroslav Miki Aleksić - Marinika Tepić (Stranka slobode i pravde, Narodni pokret Srbije, Zeleno-levi front, Ne davimo Beograd, Ekološki ustanak - Ćuta, Demokratska stranka, Pokret slobodnih građana, Srbija centar, Zajedno, Pokret za preokret, Udruženi sindikati Srbije "Sloga", Novo lice Srbije), mandat mu je potvrđen 06. februara 2024. godine.

U 14. bio je deo poslaničke grupe Stranka slobode i pravde - Pokret slobodnih građana do 10. aprila 2024, kad je postao deo nove poslaničke grupe Stranka slobode i pravde. Ovu poslaničku grupu je napustio 28. oktobra 2024. i postao poslanik koji nije član nijedne poslaničke grupe. Od 24. novembra 2024. godine bio je predsednik poslaničke grupe POKRET SLOGA - DA SE STRUKA PITA do 14. aprila 2026. godine, kada je ova poslanička grupa prestala da postoji, a od 29. aprila 2026. predsednik je novoformiranje poslaničke grupe Radnička partija – Ruska stranka – Ujedinjena seljačka stranka


BIOGRAFIJA

Rođen 1974. godine u Smederevu.

Sindikalnim radom počeo da se bavi krajem 2000. godine, u tadašnjem smederevskom „Sartidu“, a 2003. godine postao je najmlađi predsednik sindikata u istoriji fabrike. Ubrzo po dolasku USS Steel doveo je sindikat do reprezentativnosti u fabrici koja je tada imala gotovo 10.000 radnika.

2005. godine je izabran za predsednika Granskog sindikata metalaca.

2008. godine preuzeo je vođenje Udruženih sindikata Srbije SLOGA, čiji je jedan od osnivača.

2014. godine postavljen je za savetnika predsednika Pokrajinske vlade u oblasti radnih odnosa i socijalne politike.

Član je mreže sindikalista pri Evropskoj levici i Evropskog socijalnog foruma.

Vodio je i organizovao više štrajkova i protesta.

Od 2018. do 2022. bio je odbornik u Skupštini grada Beograda.

Predsednik je Udruženih sindikata Srbije „Sloga“.
Poslednji put ažurirano: 29.04.2026, 21:01

Osnovne informacije

Statistika

  • 42
  • 14
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

Deseto vanredno zasedanje , 28.08.2026.

Zahvaljujem.

Ja bih samo želeo da kažem da se slažem sa tim i da bi predložio da se u narednom periodu taj neoporezivi deo koji se tiče onog dela koji poslodavci moraju da uplaćuju državi za zaposlene kao poreze i doprinose, da se vodi računa i da se pogleda ukoliko bude bilo moguće da se u narednom periodu to na neki način smanji kako bi poslodavci mogli da pre svega podignu plate građanima i da na neki način ulože u investicije.

Mi danas imamo jedan problem, kao što sam već pričao o tome ranije, da određeni broj firmi u Srbiji odlazi na neki način. To su one firme koje su ljudima davale minimalne zarade, koje su ljudima davale male plate, izrabljivali ih itd. Želeo bih da kažem da je, recimo, danas kompanija „Falc East“ iz Knjaževca otpustila 62 ljudi. Nije sporno u tome što otpuštaju 62 ljudi, zato što je to jedan deo procesa i tehnološkog njihovog poslovanja. Međutim, problem je u tome što je ta firma poznata po prevarama, što je ta firma poznata po tome da na neki način pljačka radnike i pljačka građane Srbije.

11/3 MV/MJ

Ja sam o tome govorio u ovom sazivu još prošle godine. Vidim kolega nešto dobacuje tamo. I tada je pokušavao da brani firmu i da brani taj njihov potez, ali se ispostavilo da je izvesni Milan Zlatković, zvani Štroka, iskoristio mogućnost da zajedno sa kompanijom „Falc East“, ne sa državom, da se razumemo, nije država bila umešana u to, nego da zajedno sa poslodavcima iz Italije napravi jednu prevaru i da odšteti i državu Srbiju i da odšteti građane Srbije i radnike Srbije. Država Srbija i Ministarstvo finansija, odnosno Poreska uprava je reagovala na moj dopis kao narodnog poslanika i oni su našli tamo poreske nepravilnosti.

Ali, sada šta se dešava, ja hoću na vreme samo da upozorim, ta firma isto tako planira da na sličan način otpusti još 400 radnika do kraja godine, da ponovo prevari i državu i radnike. Samo bih želeo da iskoristim tu priliku da skrenem pažnju na ono što će se svakako desiti i da nadležne institucije i u Knjaževcu i države Srbije reaguju na vreme kako ne bismo došli u problem da se desi još jedna prevara, jer nažalost takvih firmi, takvih prevara će biti svakako i u nekom narednom periodu. Mi moramo naći način da zaustavimo sve te koji hoće da izrabljuju i državu i koji hoće da izrabljuju radnike. Hvala.

Deseto vanredno zasedanje , 24.08.2026.

Zahvaljujem.

Poštovana predsednice, poštovani ministri, poštovane koleginice i kolege narodni poslanici, pretpostavljam da je ovo zadnja sednica Narodne skupštine Republike Srbije u ovom sazivu i s obzirom da većina nas, koji smo ovde, uključujem tu i sebe, neće biti deo nekog narednog mandata i neke narodne skupštine, želeo bih da se kao pristojan i vaspitan čovek zahvalim svima na saradnji u protekle tri godine; želeo bih da se izvinim svima koje sam možda, slučajno ili namerno, u nekom trenutku uvredio. Žao mi je što ovaj saziv Skupštine neće biti baš upamćen po dobru, jer su se ovde dešavale, da kažem, razne stvari – i tuče, i vređanje, i pljuvanja, i omalovažavanja, i lični napada itd., itd., što smatram da nije dobro za parlamentarizam u Srbiji i nije dobro uopšte za demokratiju. Ali bih, eto, iskoristio priliku da u nekom, da kažem, narednom periodu pozovem sve, obzirom da nas čeka, verovatno, burna, naporna i teška kampanja u narednih mesec i po do dva dana, da se otprilike svi, koliko-toliko, vratimo u neku normalnu, da se potrudimo, barem mi koji to možemo i koji imamo neki uticaj na jedan deo građana, da ta predizborna kampanja i sam izborni dan i sve ono posle izbornog dana sprovede u nekom, koliko-toliko, redu, da ne bude incidenata, da ne bude tuča, da ne bude razbijenih glava. Kažem, barem onoliko koliko mi koji smo ovde možemo da utičemo na to.

Što se tiče predloga ovih zakona, smatram da pedeset i devet tačaka u samom finišu nije dobro, jer nemamo mogućnosti niti da se adekvatno i kvalitetno pripremimo, niti imamo prostora i mogućnosti da diskutujemo onako kako treba. A mi iz Radničke partije ćemo svakako jedan deo tih predloga podržati, jedan deo svakako nećemo, ali bih se ja osvrnuo na ono što sam govorio u prethodne četiri godine, što je praktično bio moj posao, a to se odnosi na radnike, na penzionere, na studente i na te socijalno ugrožene kategorije.

Ja ne mogu da kažem da je nešto loše kada se građanima Srbije pomaže finansijski, kada se eventualno neki novac izdvoji u te svrhe, ali smatram da to mora da se radi na jedan drugačiji način. Ako penzioneri dobijaju određen pomoći u skladu sa visinom penzije, pa oni koji imaju najniže penzije dobijaju najviše pomoći, a oni koji imaju najviše dobijaju najmanje, što je logično, isto tako smatram da ova pomoć od

12/3 TĐ/CG

6.000 dinara prosto neće imati nikakvog efekta, barem na jedan ogroman broj građana. Smatram da je i tu trebalo da se radi malo drugačije i da je trebalo da se vodi računa, ukoliko se već ta pomoć daje, da ta pomoć bude praktično namenjena onim najugroženijima, onima sa najnižim platama, onima sa socijalnim primanjima, roditeljima sa bolesnom decom, invalidima itd., jer, barem nama ovde i mnogima drugim ljudima u Srbiji, tih 6.000 dinara ne znači mnogo, ali bi nekima, koji nemaju primanja ili su njihova primanja veoma mala ili su, da kažem, socijalni slučajevi, to bilo mnogo značajnije, i to bi im mnogo više pomoglo i svakako bi mnogo više značilo u nekom narednom periodu.

13/1 AL/VZ 12.10 – 12.20

Kada govorimo o, da kažem, tim nekim zaradama, svedoci smo svi da… Ja se nisam bavio ovde demagogijom, ja sam i rekao da je zaposlenost u odnosu na 2012. godinu povećana drastično, da danas imamo nekih 800-900 hiljada ljudi koji rade više nego što je to bilo 2012. godine, činjenica je da su ti poslovi koji su u međuvremenu dolazili prilično bili ne kvalitetni, nisko plaćeni, ali da je to tržište dovelo do toga da danas mi imamo, ja mislim, i par stotina hiljada stranih radnika. Što, sa jedne strane, govori o tome da ovde ima posla, ali, sa druge strane, isto tako govori da nije dobro bez obzira što je tržište takvo da radinici koji nam dolaze, da njihovi poslodavci i oni koji ih dovode, plaćaju mnogo manje porez i mnogo manje doprinose na strane radnike, nego što ih plaća domaći poslodavac i da se na taj način favorizuju ti strani radnici, a naši domaći radnici, ili oni koji bi želeli da rade, i poslodavci se terete mnogo više finansijski, nego što bi se to teretili kada bi ti strani radnici, odnosno bili plaćeni onoliko, odnosno njihovi poslodavci plaćaju onoliko koliko plaćaju i za domaće radnike.

Što se tiče same zarade, činjenica je da je ona u evrima nominalno povećana i činjenica je da minimalna zarada, koja će od 1. januara naredne godine iznositi 600 evra, jeste povećanje u evrima, ali ako se vratimo, ako vidimo rast cena koje jesu bile prošle godine malo obuzdane onim merama koje je predsednik uveo, a koje smo i mi pre toga predlagali, znači da se ograniči monopol velikih trgovinskih lanaca, koji su koristili svaku mogućnost da dižu cene i koji su se međusobno dogovarali akcije, ali isto tako i dalje Srbija po nekim cenama je, u suštini, u samom vrhu Evrope, ili barem sa nekim evropskim zemljama.

Ako govorimo o visini zarade, problem je u tome što nije statistika uvek sve što se kaže. Kada se kaže da negde oko stotinak hiljada ili 91 hiljada ljudi radi za minimalnu zaradu u Srbiji, to baš i nije tako, jer dovoljno je da jedan poslodavac statistički poveća nekom zaradu za 1 dinar ili mu da 1 dinar topli obrok dnevno, dolazimo u situaciju da taj radnik sa 10 dinara više od minimalne zarade nije statistički više na minimalcu, a činjenica je u suštini da mnogo više zaposlenih u Srbiji je na minimalnoj zaradi. Ako govorimo o poređenju sa zemljama u okruženju, tačno je to da je Srbija već ušla u taj neki deo gde može da se takmiči ili čak i malo više od nekih zemalja Evropske unije, tu naravno pre svega mislim na Bugarsku i na Rumuniju, jer to je neki reper sa kojim mi možemo da se nosimo, i činjenica je da su naše minimalne i prosečne zarade otprilike negde na nivou tih zemalja, možda za nijansu niže.

Ali, ako govorimo o tim zaradama i tim statistikama, onda opet moram da se vratim na ono što sam i ranije govorio, a to je da kažem neko jede kupus, neko jede meso, a svi u proseku jedemo sarmu, to vam je od prilike ta prosečna zarada u Srbiji, koja ako gledamo 1.015 ili koliko 1.050 evra, to zvuči sasvim okej, sasvim korektno, ali ako gledamo medijalnu zaradu koju prima više od polovine stanovništva Srbije, onda je to već malo veći problem. Medijalna zarada u Srbiji je, koju prima najveći broj građana je negde oko 93 hiljade dinara. Tako da, u nekom narednom periodu kada budemo govorili o nekim zaradama, povećanjima plata i tako nekim drugim stvarima, moramo da vodimo računa upravo o toj kategoriji medijalne zarade, ne samo prosečne i ne samo minimalne, nego te medijalne zarade.

Što se tiče pregovora oko minimalne cene rada, ja sam to i ranije govorio, sindikati koji služe i pregovaraju u tom socijalno-ekonomskom savetu su samo, isključivo, ikebane, koji prosto nemaju šta da traže, odnosno tamo sede samo da bi

13/2 AL/VZ

dobijali benefit od strane države i nikada u poslednjih 10, 15, 20 godina se predlog sindikata, odnosno predstavnika zaposlenih nije prihvatio, nego je uvek bio onaj predlog na kraju koji predloži Vlada Republike Srbije. Tako da su oni tamo ikebane. I mi kao radnička partija i kao udruženi Sindikati Srbije Sloga, upravo imamo jedan predlog zakona o radu, koji u sebi ima više sistemskim i zakonskih rešenja, između ostalog i zakon o socijalno-ekonomskom savetu, gde bi smo na jedan kvalitetniji način mogli da uredimo taj socijalni dijalog i sve ono što ovde nas muči, jer mi, nažalost, u Srbiji smo zaboravili da razgovaramo o svemu, ne razgovaramo ni o čemu, i barem u tom delu koji se odnosi na ta radnička prava i tih problema radnika, smatram da bismo trebali da vratimo dijalog umesto monologa, kako bismo mogli da prosto dođemo do situacije da različitim mišljenjima, argumentacijom prosto dođemo do nekih rešenja, a da to ne bude jednostrano nametnuto rešenje.

Ja bih samo voleo da, pre svega, građanima Srbije skrenem pažnju da, kao što je već najavljeno od strane Vlade Republike Srbije, naredne godine nas očekuje promena, odnosno izmena i donošenje novog zakona o radu. Ja ne znam ko će biti u prilici da donese taj zakon, ko će biti u prilici da ga izglasa, kakav će on biti, ali podučen nekim ranijim iskustvima smatram da taj zakon koji će biti u tom nekom narednom periodu svakako neće biti naklonjen radnicima. I ono što isto tako moram da kažem da mi možda kao zaposleni ili predstavnici zaposlenih imamo možda više sreće nego pameti, a to je da je danas, da kažem, biti radnik u Srbiji postalo deficitarno zanimanje i da svi oni poslodavci koji žele da, hajde da kažem, ili koji su bar želeli da iskorišćavaju i ponižavaju radnike Srbije, to više neće biti u prilici i ne zato što su oni postali dobri, nego zato što prosto i tržište radne snage tera na tako nešto.

Isto tako bih želeo da kažem da sam čak i zadovoljan, možda će neko to shvatiti da je licemerno, ali to što iz Srbije polako odlaze neke firme koje su naše radnike koristile kao jeftinu radnu snagu. Svi oni koji su dobijali obilate subvencije od strane Republike Srbije, koji su radnike zapošljavali, da kažem, isključivo zbog tih subvencija, koji su ih maltretirali, ponižavali i koji to što su radili ovde u Srbiji nesu smeli da rade u nekim matičnim državama polako odlaze, ja bih, onako, vrlo bio zadovoljan ako bih mogao još malo da ih poguram, da onako, što pre odu odavde i da što pre prekinu sa uzimanjem novca građana Srbije, a da umesto njih, da kažem, ili domaći privrednici ili neke strane kompanije, malo ozbiljnije, koje donose neke nove tehnologije, neka nova znanja budu u nekom narednom periodu prioritet ovde u Srbiji. I smatram da u svemu tome moramo raditi da privučemo takve firme, a da što pre najurimo ove lešinare koji su opljačkali državu Srbiji i koji su opljačkali građane Srbije.

A, isto tako bih predložio, a pošto ne znam da li ću možda biti više u prilici u nekom narednom periodu da govorim o tome i da kada se bude menjao zakon o radu i kada se budu pričale te stvari oko toga, ne možemo uvek da gledamo samo novac i samo zaradu. To je jedan segment koji jeste vrlo važan i najvažniji za svakog čoveka i građanina u Srbiji. Ali ono što moramo da vodimo računa i na čemu moramo da radimo je da se odnos poslodavaca prema zaposlenima promeni. Znači da bilo koji poslodavac koji dođe ovde iz neke druge države mora našeg radnika da gleda sa poštovanjem i mora našem radniku da ukaže pažnju, jer moje mišljenje, i to je mišljenje koje treba da bude svuda u svetu, radnik i poslodavac, odnosno kapitalista i zaposleni su partneri. Oni zajedno rade na jednoj stvari. Poslodavac ulaže novac, ulaže znanje, ulaže, da kažem, neke inovacije, a zaposleni ulažu svoj rad i svoje znanje. I oni su partneri.

13/3 AL/VZ

Kada budemo mi svojim ponašanjem i mi našim zakonima doveli do toga da radnici i poslodavci i država, naravno, moraju da budu partneri a ne neprijatelji, tada možemo da očekujemo da radnici i građani Srbije budu zadovoljniji. Tada možemo da očekujemo jedan dijalog. Dokle god svaki poslodavac, pogotovo onaj koji dođe iz nekim zemalja koje ne poštuju socijalni dijalog, naše zaposlene ovde bude smatrao za robove i bude ih smatrao za nižu klasu, uvek ćemo imati ti probleme. Tako da, nije sve u novcu. Hajde da se potrudimo da u nekom narednom periodu, ako se već donose zakoni, da nam ti zakoni budu napravljeni tako da korist ima i država i poslodavci, a što se mene tiče, pre svega, da korist imaju radnici i da niko ne može da se iživljava nad radnikom Srbije, da niko ne može da ga maltretira, tuče, da nosi pelene. To smo imali prilike da ranije vidimo. Nadam se da toga više nikada neće biti, a na nama je da se potrudimo. Mi smo sa naše strane uradili jedan kvalitetan predlog. Predlagali smo ga i u prošlom sazivu i u ovom sazivu.

14/1 MV/MP 12.20 – 12.30

Nadam se, kada dođe vreme, da će barem jedan veći deo toga biti usvojen, kako bismo, da kažem, rešili probleme velikog broja građana Srbije, velikog broja radnika, a isto tako i onih koji će biti radnici, jer mi moramo voditi računa i o ovim studentima, moramo voditi računa i o deci koja završavaju srednje stručne ili zanatske škole, jer će i oni za godinu, dve, tri, pet, ako već govorimo o dualnom obrazovanju, biti zaposleni, biti radnici i to će se odnositi i na njih.

Tako da, u svakom slučaju, eto, kažem još jedanput, pretpostavljam da više neću imati prilike da se obratim, hvala svima na saradnji i nadam se da ćemo u nekom narednom periodu moći da razgovaramo na jedan mnogo lepši, kulturniji, pristojniji način i da jednostavno više nećemo da se gledamo preko nišana. Hvala.

Deveto vanredno zasedanje , 27.07.2026.

Zahvaljujem.

Što bi neki jutjuberi, tiktokeri rekli – teška priča. Celo jutro ili ceo dan, hajde da kažem, slušamo neke stvari. Ja sam bio jutros tu na utvrđivanju kvoruma, ali moram da kažem da nisam potpisao zahtev za smenu Vlade, ne zato što nisam hteo da potpišem taj zahtev, nego zato što podnosioci nisu hteli da nam dostave… Znate, imate uvek one koji su hardkor opozicija, a imate i one koji nisu hardkor opozicija, tako da nismo potpisali, ali sam bio tu na davanju kvoruma.

Ono što želim da kažem je da smatram da je ova sednica potpuno bespotrebna i da ova sednica troši i vreme i novac građana Srbije potpuno bespotrebno, jer smo imali prilike da vidimo da je predsednik Republike najavio da će izbori biti u naredna dva do tri meseca i da sve ovo što mi danas radimo apsolutno nema nikakve svrhe, niti nikakvog efekta, osim pravljenja još jednog rijalitija, još jednog cirkusa da se narod zabavlja, da se narod smeje u ove letnje dane.

Kada bi mene neko postavio, ako govorim o Vladi Srbije, u isto prostoriju sa polovinom ministara iz ove vlade, ja verujem da polovini njih ne bih znao ni ime da navedem, niti bih znao da ih prepoznam ni sa slike, ni uživo, što znači da se nisu nešto mnogo mešali u svoj posao, ali sa druge strane moram da kažem još jednu stvar, znam da se to možda mnogima neće svideti, ali ja sam imao prilike da obavljam neke razgovore sa pojedinim ministrima, baveći se svojim poslom, ne kao poslanik, ne kao zastupnik Radničke partije, nego isključivo kao predsednik Udruženih sindikata Srbije Sloga. Oko Zakona roditelj-negovatelj razgovarali smo sa predsednicom Parlamenta Anom Brnabić i imali smo neke svoje sugestije i neke svoje predloge i ti neki naši predlozi su usvojeni i taj zakon nije idealan, a mi ćemo u narednom periodu predati neke dopune i neke izmene, ali je početak, od čega se, da kažem, krenulo.

41/3 TĐ/CG

Mnogi su želeli da se kite tim zakonom i mnogi su želeli da govore o tome kako su upravo oni zaslužni za sve to. Mislim da smo svi zaslužni, ali ako se jedna osoba izdvaja, onda je to moja koleginica Irena Živković koja se time bavi već nekih 15 godina, ali to, da kažem, u krajnjem slučaju nije ni važno, važno je za roditelje dece da se taj zakon usvojio.

42/1 AL/LjL 16.55–17.05

Imao sam sastanak sa gospođom Milicom Đurđević Stamenkovski, gde smo razgovarali i oko Zakona roditelj negovatelj, ali smo razgovarali i o Zakonu o radu. Vidim da je gospođa ministarka danas izjavila da će u nekom narednom periodu biti usvojen novi zakon o radu. Mi već imamo spreman novi zakon o radu, tako da smatram da to možemo, ako postoji dobra volja, da uradimo i u narednih nekoliko dana, ali svakako je pohvalno da se o tome razgovara i u nekom narednom periodu.

Imao sam prilike da razgovaram sa gospođom Mesarević, kao ministarkom privrede, oko problema nekih radnika u nekim određenim preduzećima. Uspeli smo neke pomake da napravimo.

Razgovarao sam sa gospodinom Gašićem oko problema radnika u metalskom kompleksu, odnosno u namenskoj industriji, koja pripada metalskom kompleksu. Uspeli smo za određena preduzeća neke stvari da rešimo.

Razgovarao sam sa gospodinom Zoranom Gajićem i uspeli smo da jedan sport u Srbiji spasimo od gašenja i da taj sport ostane i dalje, da možda čak ode i na olimpijske igre, a istovremeno da nekoliko hiljada dece nastavi da radi, odnosno da se bavi tim sportom.

Sa nekim drugim ministrima nisam ni razgovarao. Sa gospodinom Lončarom su razgovarale moje kolege iz sindikata zdravstva, imali su nekih napredaka. Sa nekim drugim ministrima nisam ni razgovarao, nisam imao potrebe, po svojoj prirodi posla. Moram da kažem da su postojali ministri koji su, uslovno rečeno, kao što sam rekao, gospodin Dejan Vuk Stanković se seća da sam ja rekao, kad je on izabran, da će biti batina za prosvetne radnike i batina za studente i za nedisciplinovane ljude u prosveti. Gospodin Bratina je isto tako imao neke izjave u kojima je pozivao da se studenti tuku, pa čak možda i na ubistvo, da imaju pravo da ih ubiju, ako tako mogu da kažem. Imali smo prilike da gledamo mnogo puta kako se i u toj zapadnoj Evropi, gde neki naši hoće da hrle otvorenih grudi, kako policija postupa u nekim slučajevima, čak i mnogo grublje nego kod nas, ali to sad nije ni važno.

Ono što sam želeo da kažem, potpuno je nevažno kako ćemo glasati, mi se čak nismo ni dogovorili kako ćemo glasati, verovatno ćemo glasati za smenu Vlade ali, kažem, to u krajnjem slučaju nije ni važno, pošto nas izbori čekaju u nekom narednom periodu, ali ja smatram da sam svoj posao narodnog poslanika, razgovarajući sa nekim ministrima, radio kako treba. Jer, ako sam uspeo da makar za jedan santimetar ili milimetar poboljšam, kao predsednik sindikata i kao zastupnik Radničke partije, da poboljšam život nekih ljudi, običnih ljudi, pre svega govorim o običnim ljudima, radnicima, deci koja se bave sportom, ako sam malim delićem učestvovao u tome, ja smatram da sam ulogu narodnog poslanika na koju sam izabran odradio kako treba.

Jer, ja smatram da u ovako polarizovanom društvu i opozicija mora da se bori za dobrobit građana. Moj zadatak i moja misija, ceo život to radim, borim se za dobrobit radnika Srbije. Koliko sam imao uspeha u tome, drugi mogu da kažu. Nekad jesam, nekad nisam, nekad više, nekad manje, ali i za vreme ovog svog mandata ovde sam se trudio da u tim nekim razgovorima uspem da makar za milimetar neke stvari promenim na bolje. Zbog toga sam ponosan i zbog toga mogu da kažem da sam neku, barem jedan deo svoje misije, opravdao.

Smatram da ratovanjem, pljuvačinom, uvredama, apsolutno ništa ne možemo da dobijemo. Niko živi ne može ništa da dobije i mislim da niko živi ne može da uradi ništa ni za svoje glasačko telo, niti za bilo koga drugog.

42/2 AL/LjL

Ako smatramo da je politika to da ustanemo u podne, popijemo kaficu, nešto tvitnemo i onda je ceo dan to izjava, da tako kažem, koja se vrti po medijima, mi radimo nešto, eto, nešto radimo, nešto korisno radimo. Ali, onda se postavlja pitanje – šta smo mi uradili za običnog građanina? Šta smo uradili za običnog radnika? Šta smo uradili za seljaka, za penzionera, za studenta, za nezaposlenog? Šta smo uradili za te ljude? To je pitanje koje treba da se postavi.

U svakom slučaju, mislim i svestan sam toga, da ćemo u nekom narednom periodu, kao što sam već rekao, ne kao što sam ja rekao, ili kao što vi kažete, nego onako kako je rekao predsednik Republike, koji vodi celu državu, vodi ovu vladu, ali, imaćemo prilike za nekoliko meseci da izađemo na izbore.

Opet naglašavam, mislim da je ova sednica potpuno bespotrebna i mislim da ova sednica nije uopšte ni trebala da se održi, ali, hajde, ako hoćemo hleba i igara, što bi neko rekao, hajde da učestvujemo.

Da imam prilike da kao neko ko je na ovoj strani ali koji se ne slaži sa politikom ni jedne ni druge strane, da imam prilike da se negde u nekim medijima, s obzirom da svi govore kako imamo nezavisne, objektivne medije, svi govore istinu a niko ne govori istinu, svi govore neistinu i svi huškaju, verovatno se ne bih ni pojavio ovde. Ali, s obzirom da nemam prilike da se pojavim ni na jednom mediju, onda sam došao da kažem svoje mišljenje.

Smatram i nadam se da ćemo uspeti u narednom periodu, ja ću barem nastojati da razgovaram sa svima koji mogu da pomognu, pre svega, radničkoj klasi, koji se nalazi u ovoj vladi Srbije. Ako je greh razgovarati, ako je greh to što odeš na sastanak sa predsednikom države ili sa nekim ministrom, ja sam grešan. Ali ako tim sastankom ja uspem da pomognem nekome, e, onda sam ja srećan i apsolutno me baš briga šta će neko misliti, šta će neko pisati i šta će govoriti po društvenim mrežama, jer društvene mreže su najveći kancer ne samo ovog društva, nego celog sveta. I mislim da sam ja prvi, mada su neki posle toga počeli da govore o tome i ja se sa tim slažem, ali mislim da sam ja prvi u ovoj skupštini, ako se sada vratimo negde, govorio da, recimo, društvene mreže treba zabraniti, kao u Australiji, mlađima od 16 godina. I drago mi je što neki drugi, da kažem, preuzimaju naše ideje i o Zakonu roditelj-negovatelj i, evo, oko zabrane društvenih mreža za mlađe od 16 godina. Ali to je dobro. To je, čak šta više, dobro, što znači da vodimo dobru politiku, a ja se nadam da će neki drugi u nekom narednom periodu preuzeti našu politiku zaštite radnika, zaštite onih najsiromašnijih, zaštitu svih onih koji su obespravljeni i da ćemo svi zajedno uspeti da donesemo pre svega jedan zakon o radu. Ja se na to osvrćem, gospođo Stamenkovski. Znam da nećete u ovom mandatu uspeti time da se bavite, ali se svakako nadam da ćemo u narednom periodu usvojiti jedan nov, moderan, evropski zakon o radu, gde će ljudi, gde će radnik biti prepoznat, gde će biti zaštićen od bahatih poslodavaca, poput poslodavaca iz "Linglong", poslodavaca iz "Jure", poslodavaca iz nekih drugih firmi. I, u svakom slučaju, Radnička partija, koju predstavljam, i udruženi sindikati Srbije Sloga će se svakako u narednom periodu zalagati za to. Zahvaljujem.

Nema govora na sednicama odbora.

Imovinska karta

(Beograd, 25.08.2022.)

Funkcija Državni organ, javno preduzeće, ustanova, druga organizacija Izvor prihoda Interval Neto prihod Valuta Vreme obavljanja / od-do
Narodni poslanik Narodna skupština Republike Srbije Republika Mesečno 93850.00 RSD 12.08.2022 -