| 13.03.2025. | Predlog zakona o dopunama Zakona o socijalnoj zaštiti |
u proceduri
|
| 10.12.2024. | Predlog za glasanje o nepoverenju predsedniku Vlade Republike Srbije, Milošu Vučeviću |
u proceduri
|
| 15.11.2024. | Predlog za glasanje o nepoverenju predsedniku Vlade Republike Srbije |
odbačen
|
Hvala.
Ovo su pitanja za Ministarstvo zdravlja, Ministarstvo zaštite životne sredine i Ministarstva finansija, naravno. Dakle, kada će početi izgradnja nove bolnice u Boru koju je Aleksandar Vučić za prošle lokalne izbore 2022. godine obećao i rekao da će njena izgradnja biti završena do kraja 2022. godine?
Gospodo i gospođe, dobili ste glasove Borana na ovo obećanje. Bor je najbogatiji grad u Srbiji a moji sugrađani, kada su u bolnici, njima su životi u stvari ugroženi, umesto da budu lečeni. Nemamo posteljinu, nemamo ćebad, nemamo osnovne uslove, natkasne pored kreveta su zarđale, a na internom odeljenju smo letos nalazili mrave. Dakle, govorimo o nekim osnovnim uslovima koji stvarno ugrožavaju živote Borana.
Obećana je nova bolnica i isto tada prva sa liste Danica Grujičić je obećala, a i u ime Ministarstva dovođenje lekara u manje gradove. Ortopedija je potpuno zatvorena, drugih specijalista imamo po jednog, dvoje, a gde ne možete da dođete na red. Sledeće godine će nam biti zatvorena i onkologija. Nemamo više ni lekare.
3/1 AL/MP 10.25 – 10.35
Dakle, u Boru sa tolikim zagađenjem mi više nemamo ni onkologiju, a imamo obolele i imamo ogromnu stopu smrtnosti, što je možda i bitnija tema, jer i u drugim gradovima postoji porast maligniteta, ali velika stopa smrtnosti znači da taj put od oboljenja pa do smrti, mi ne možemo da ispratimo, jer nemamo lek.
Želim da pitam - kada će biti urađena studija uticaja na zdravlje, koju ste bili dužni po zakonu da uradite, a niste uradili? Poslednja takva studija na zdravlje bila je urađena 80-tih godina, od 1981. do 1985. godine, 1986. je rađana. Ozbiljno je rađena. Uzeto je par radnika iz tadašnjeg RTB-a, par ljudi meštana sela, par ljudi koji žive unutar grada, pa jedno odeljenje osnovne škole iz Bora, jedno odeljenje osnovne škole iz Soko Banje, pa je uhvaćen presek.
Na taj način se rade studije, ukoliko vas stvarno zanima, a neophodno je da država napravi jednu strategiju o tome šta će se uraditi u Boru, kako će se unaprediti zdravstvo, kako će se u krajnjem slučaju primeniti i preporuke „Batuta“ date još 2019. godine, o kojima se ćuti.
Vrlo se često kaže, i treba da se to pohvali, da je koncentracija sumpor dioksida rešena i stavljena u ciljne vrednosti. Međutim, ovde se ćuti o tome, postoji na sajtu „Instituta za rudarstvo i metalurgiju“ u Boru, da koncentracija teških metala, arsena, kadmijuma, naročito olova, koje poslednjih meseci imaju radnici u krvi koji rade toksikološke analize u privatnim laboratorijama, olovo koje najviše utiče na kognitivni razvoj dece, dakle na psiho-motoriku zaostajanja može da utiče.
Pored takvog monitoringa neophodno je da se uradi jedna studija, jedna strategija o tome šta će se raditi u Boru.
Takođe pitanje - kada nameravate da primenite nacionalni program zaštite vazduha, koje je sama Republika donela? Ovde vam ne dajem primere i neke ideje koje sam lično smislila, nego vas podsećam na obećanja, planove, programe, koje ste stavili da budu mrtvo slovo na papiru. Podsećam, kada ćete to uraditi?
U tom nacionalnom programu zaštite vazduha kaže se da će 2026. godine arsen i kadmijum koji su kancerogeni, direktni uzročnici kancera, biti stavljeni u ciljne vrednosti. Evo 2026. godina je na pragu.
Takođe me zanima, kada će biti otvorena toksikološka laboratorija za koju je odvojeno iz budžeta grada Bora novac za sredstva za laboratoriju, ali nismo dobili lekare koji trebaju da dođu sa republičkog nivoa?
Ta toksikološka laboratorija se takođe nalazi u kratkoročnom akcionom planu usvojenom još 2019. godine, na koje ministarstvo samo dalo odobrenje.
Kada ljudi komentarišu, ali oni čija deca ne žive u Boru i ne dišu taj vazduh i ne piju tu vodu, kada komentarišu kažu – pa ne može i jare i pare i misle na visoke plate „Ziđina“. Plate radnika jesu visoke i najviše u Srbiji. Oni te plate zarađuju i ne mogu se uzimati i uporediti sa ovim drugim podacima. Hoću da kažem da i moji sugrađani znaju, može i jare i pare. Oduzeće se, za nedelju dana će moći da se reše ove stvari i da se smanji zagađenje i da ste stave ciljne vrednosti, da se podigne stepen zdravstva u Boru i briga o ljudima u Boru. Jedino deo jareta kineskog će malo da trpi. Zato vi ne pristajete na tako nešto, jer tim delom jareta plaćate neke druge podrške, a plaćate životima, zdravljem Borana.
Mogu da citiram i Balaševića, treća smena izgleda ponovo vraća tuđi dug. Hvala puno.
Hvala.
Zamislite da svaki dan živite u borbi, baš svaki dan. Zamislite da nemate ni jedan, baš ni jedan minut u kome smete da budete umorni, bolesni, nervozni, tužni, slabi. Zamislite da svakog, baš svakog minuta, svakog dana, svake godine morate da ste hrabri i jaki, i hrabri i jaki, i hrabri i jaki, jer korak vašeg deteta i svaki minut vašeg deteta zavisi samo od vas. Zamislite da je sve što tražite samo šansa za vaše dete, a vaša država vas ne vidi.
Ovo je stvarnost hiljada porodica u Srbiji. Sistemska podrška ne postoji. Roditeljima su neophodni psihološka podrška i pravo usmerenje od prvog dana, kao i to da budu prepoznati kao teže zapošljive kategorije. Deci su neophodni lični pratioci u svakoj opštini, pedagoški asistenti u svakoj školi, personalne asistencije za decu preko 18 godina koji su apsolutno nevidljiva sistemu, stanovanje uz podršku, zaposlenje. Sve ovo sklopilo sam u set mera koje je neophodno sprovesti i predala sam, ali pre svega status roditelj-negovatelj. Jasno je da nećete usvojiti predlog opozicije i da se radi na tome da na napravite svoj predlog.
Hoću da kažem i treba da se zna da je meni apsolutno nebitno čiji će to predlog da bude zato što, na ovome što iz srca govorim, ja političke poene ne skupljam. Znaju roditelji dece sa smetnjama da 10 godina radim na ovim temama i nemam kome da se dokazujem. Neka to bude vaš zakon, neka to bude i zajednički zakon, neka bude bilo čiji zakon. Mene zanima da on bude donesen onako kako treba, da ne bude nakaradan i da ne šteti, nego da bude na korist roditeljima dece sa smetnjama i sa invaliditetom.
Iz tog razloga tražim da u radnu grupu, koju Ministarstvo pravi, ne postavljate samo podobno udruženje, nego da svima koji imaju šta da kažu date šansu i tražim da uključite i nas poslanike koji želimo suštinski da se bavimo ovom temom.
Ljudi koji 12 godina traže ovaj zakon i koji 12 godina ignoriše ova Skupština nisu tamo neki ljudi, oni imaju imena - u ime Nataše, koja mi je slala slike modrice i posekotina koje je zadobila sprečavajući svog sina da se u toku napada povredi, u ime Olge, koja decenijama, pa i sad kao stara nosi svog sina težeg od nje na leđima, u ime Miroslava koji juri kolima u drugi grad tražeći EEG aparat za svoju ćerku, u ime Darija koji se boji šta će biti sa njegovim sinom kad njega više ne bude, u ime Jelene koja noću ne spava prateći epi napade, a ujutru trči na posao, u ime Marije čijeg su sina vezali jer nema bolničkog osoblja da o njemu brine, u ime one žene u
12/2 TĐ/MJ
komšiluku koju ne poznajem, a koja sedi uvek na istom mestu sa sinom i koja više nema volju ni kosu da opere, u ime Senke čija je ćerka preminula, a ona ostala sama i bez prihoda, u ime Jovane koja urla jer nema dostupnih lekova za decu preko 18, Mile koja piše na mrežama umorna sam, mnogo sam umorna, pa i u ime Slavice koja je preminula na podu svoje sobe, a njen sin ne znajući šta drugo preminuo pored nje od gladi. U njihovo ime i u svoje lično ime, jer sam jedna od njih, tražim da se urazumimo, da sednemo zajedno, da država Srbija konačno vidi ove roditelje i da im konačno već jednom kaže da nisu više sami. Hvala.
Ovim amandmanom predlažemo da se član 2. briše, jer daje mogućnost za dodatno zaduživanje Republike Srbije, odnosno građana Republike Srbije.
Na svakoj sednici građani Srbije mogu da čuju o blagostanju i nikada jačoj državi, a istovremeno se na svakoj sednici dodatno zadužuju. Mogli smo da čujemo ovih dana i kolika je sada minimalna plata, a kolika je bila nekada, mada niko nije mogao da kaže juče, kada je to govorio, šta može da se kupi za tu platu, jer građanima Srbije bi to valjda trebalo da bude merilo. Građani Srbije su imali plate i od više milijardi, pa su za njih mogla da se kupe ona dva jaja koja pominje Toma Momirović, a za ostalo su, za brašno i zejtin, dobijali bonove.
Pitanje je - kako će građani Srbije vraćati sva ta zaduživanja? Da li kroz vodu, zemlju, vazduh, banje, izvorišta? Trenutno se deo zaduživanja vraća suspendovanjem zakona na teritoriji istočne Srbije. Šira javnost nije dovoljno upućena, ali ono što je prodato kao bivši RTB nema dovoljan profit ovo gde imamo tridesetak procenata kao država, nema dovoljan profit. Najveći profit ostvaruje rudnik „Čukaru Peki“ koji je daleko bogatiji i gde država Srbija ima nula procenata. Dakle, u stopostotnom vlasništvu privatne strane kompanije.
Kaže ministar juče nikada veće rezerve zlata. Jeste, kupujemo svoje zlato od Kineza. Tako ćemo kupovati i svoju struju na teritoriji grada Bora kada budete završili vetroparkove u čijoj izgradnji nisu ispoštovane zakonske procedure, Zakon o planiranju i izgradnji, Zakon o strateškoj proceni uticaja na životnu sredinu, a čija je izgradnja se kosi sa Prostornim planom grada Bora. Vaši odbornici u gradu Boru glasaju na zvonce i na naređenje ili iz Beograda ili Pekinga, ali sa time će morati da se stane zato što će u Boru morati da odlučuju Borani. Hvala.
Hvala.
Ovo su pitanja za Ministarstvo zdravlja, Ministarstvo zaštite životne sredine i Ministarstva finansija, naravno. Dakle, kada će početi izgradnja nove bolnice u Boru koju je Aleksandar Vučić za prošle lokalne izbore 2022. godine obećao i rekao da će njena izgradnja biti završena do kraja 2022. godine?
Gospodo i gospođe, dobili ste glasove Borana na ovo obećanje. Bor je najbogatiji grad u Srbiji a moji sugrađani, kada su u bolnici, njima su životi u stvari ugroženi, umesto da budu lečeni. Nemamo posteljinu, nemamo ćebad, nemamo osnovne uslove, natkasne pored kreveta su zarđale, a na internom odeljenju smo letos nalazili mrave. Dakle, govorimo o nekim osnovnim uslovima koji stvarno ugrožavaju živote Borana.
Obećana je nova bolnica i isto tada prva sa liste Danica Grujičić je obećala, a i u ime Ministarstva dovođenje lekara u manje gradove. Ortopedija je potpuno zatvorena, drugih specijalista imamo po jednog, dvoje, a gde ne možete da dođete na red. Sledeće godine će nam biti zatvorena i onkologija. Nemamo više ni lekare.
3/1 AL/MP 10.25 – 10.35
Dakle, u Boru sa tolikim zagađenjem mi više nemamo ni onkologiju, a imamo obolele i imamo ogromnu stopu smrtnosti, što je možda i bitnija tema, jer i u drugim gradovima postoji porast maligniteta, ali velika stopa smrtnosti znači da taj put od oboljenja pa do smrti, mi ne možemo da ispratimo, jer nemamo lek.
Želim da pitam - kada će biti urađena studija uticaja na zdravlje, koju ste bili dužni po zakonu da uradite, a niste uradili? Poslednja takva studija na zdravlje bila je urađena 80-tih godina, od 1981. do 1985. godine, 1986. je rađana. Ozbiljno je rađena. Uzeto je par radnika iz tadašnjeg RTB-a, par ljudi meštana sela, par ljudi koji žive unutar grada, pa jedno odeljenje osnovne škole iz Bora, jedno odeljenje osnovne škole iz Soko Banje, pa je uhvaćen presek.
Na taj način se rade studije, ukoliko vas stvarno zanima, a neophodno je da država napravi jednu strategiju o tome šta će se uraditi u Boru, kako će se unaprediti zdravstvo, kako će se u krajnjem slučaju primeniti i preporuke „Batuta“ date još 2019. godine, o kojima se ćuti.
Vrlo se često kaže, i treba da se to pohvali, da je koncentracija sumpor dioksida rešena i stavljena u ciljne vrednosti. Međutim, ovde se ćuti o tome, postoji na sajtu „Instituta za rudarstvo i metalurgiju“ u Boru, da koncentracija teških metala, arsena, kadmijuma, naročito olova, koje poslednjih meseci imaju radnici u krvi koji rade toksikološke analize u privatnim laboratorijama, olovo koje najviše utiče na kognitivni razvoj dece, dakle na psiho-motoriku zaostajanja može da utiče.
Pored takvog monitoringa neophodno je da se uradi jedna studija, jedna strategija o tome šta će se raditi u Boru.
Takođe pitanje - kada nameravate da primenite nacionalni program zaštite vazduha, koje je sama Republika donela? Ovde vam ne dajem primere i neke ideje koje sam lično smislila, nego vas podsećam na obećanja, planove, programe, koje ste stavili da budu mrtvo slovo na papiru. Podsećam, kada ćete to uraditi?
U tom nacionalnom programu zaštite vazduha kaže se da će 2026. godine arsen i kadmijum koji su kancerogeni, direktni uzročnici kancera, biti stavljeni u ciljne vrednosti. Evo 2026. godina je na pragu.
Takođe me zanima, kada će biti otvorena toksikološka laboratorija za koju je odvojeno iz budžeta grada Bora novac za sredstva za laboratoriju, ali nismo dobili lekare koji trebaju da dođu sa republičkog nivoa?
Ta toksikološka laboratorija se takođe nalazi u kratkoročnom akcionom planu usvojenom još 2019. godine, na koje ministarstvo samo dalo odobrenje.
Kada ljudi komentarišu, ali oni čija deca ne žive u Boru i ne dišu taj vazduh i ne piju tu vodu, kada komentarišu kažu – pa ne može i jare i pare i misle na visoke plate „Ziđina“. Plate radnika jesu visoke i najviše u Srbiji. Oni te plate zarađuju i ne mogu se uzimati i uporediti sa ovim drugim podacima. Hoću da kažem da i moji sugrađani znaju, može i jare i pare. Oduzeće se, za nedelju dana će moći da se reše ove stvari i da se smanji zagađenje i da ste stave ciljne vrednosti, da se podigne stepen zdravstva u Boru i briga o ljudima u Boru. Jedino deo jareta kineskog će malo da trpi. Zato vi ne pristajete na tako nešto, jer tim delom jareta plaćate neke druge podrške, a plaćate životima, zdravljem Borana.
Mogu da citiram i Balaševića, treća smena izgleda ponovo vraća tuđi dug. Hvala puno.
Moje poslaničko pitanje tiče se urušenog i skoro nepostojećeg zdravstva u istočnoj Srbiji, a i tiče se toga da vlasti u republičkoj vlasti, a i u lokalnoj, koliko vidim, najviše odgovara da stalno budu neke tenzije i da stalno budu neka dešavanja, neki haos u državi, da ne bi moglo da se govori o temama koje su takođe o životnog značaja.
Pred lokalne izbore 2022. godine aprila u Boru predsednik države Aleksandar Vučić i prva na listi i za parlamentarne izbore Danica Grujičić garantovali su novu bolnicu u Boru do kraja 2022. godine. Četiri godine nakon, pred predstojeće izbore u Boru koji će biti na proleće 2026. godine, pitanje je da li ćete doći da isto obećate.
Zašto u međuvremenu ništa nije urađeno po tom pitanju? U Boru se bolnica bukvalno raspada, ali bukvalno. Bukvalno su na Internom odeljenju ispod jastuka nađeni mravi, čaršavi su milion puta oprani na 90 stepeni sa ovako ovolikim rupama, natkasne su zarđale, čak i one aparate koje smo kupili nema ko da radi na njima. Nemamo lekare, svi lekari su otišli ili za veće gradove ili su otišli van države. Nemamo ni na birou lekare. Životno su ugroženi moji sugrađani u Boru koji ukoliko nemaju novca da plate privatne klinike, kojih ima i za koje svi imaju, ukoliko nemaju da plate oni izgleda nemaju ni pravo na život.
Nemaju prava ne samo da se leče nego nemaju pravo na život, oboljevanja postoje svuda. U Boru je to zbog zagađenja očigledno malo više što se tiče nekih opasnijih bolesti, ali to postoji i u svim drugim državama u svetu, ali smrtnost nepraćenje bolesti, nemanje preventive, nemanje uslova za lečenje, to ne postoji nigde bukvalno se žrtvuju manji gradovi u Srbiji, zarad te centralizacije i zarad ne znam čega. Znači, toga se tiče moje pitanje, zarad čega se žrtvuju životi ljudi?
Lokalna vlast se uvek poziva na republičku vlast, kada kaže da u Boru zdravstvo ne može da makne s mrtve tačke, pa zato govorim ovde o tome i zato pitam, još tada je Danica Grujičić kada je bila ministarka u ime ove vlasti obećala takođe i da će lekari iz većih gradova da se preusmere na manje gradove, postoje načini.
Takođe, Bor sa trenutnim budžetom od 13 milijardi i 800 miliona na manje od 40 hiljada ljudi predstavlja najbogatiji grad trenutno u Srbiji po visini budžeta, po glavi stanovnika. Odgovornost prema tome da najbogatiji grad u Srbiji nema EEG aparat ili da nema ko da radi na magnetnoj rezonanci koja je kupljena, odgovornost leži na republičkoj vlasti.
Svaki roditelj koji je morao da putuje do Zaječara dok mu dete ima epi napad i tresao se do tamo da vidi da li će stići na vreme, odgovornost je republičke vlasti. Svaki čovek koji je u borskoj bolnici u onim uslovima dobije sepsu i umre, odgovornosti republičke vlasti.
Nemanje razumevanja niti zanimanje uopšte za ovu temu koju lično smatram da je zdravstvo tema broj jedan u Srbiji, tema broj jedan. Naročito u Boru, gde u poslednje vreme i to kažu profesori i članovi „Batuta“ imamo i ogromno povećanje olova koji najviše utiče na decu, imamo poslednjih dana imamo i olovo u prekomernim količinama, abnormalnim količinama u krvi radnika u Ziđin, više njih. Da se ništa po tome ne radi, to je apsolutno nezamislivo iako je procena „Batuta“ još 2018. i 2019. godine pozvala na hitne mere i te hitne mere kako oko smanjenja i zagađenja, tako te hitne mere moraju da se sprovedu i unapređenju zdravstva.
Pomenuću takođe da je pre par dana uhapšen član SNS-a pomoćnika gradonačelnika iz Bora za malverzaciju 16,6 miliona koliko je ovaj odredio borski budžet, samo o nameštanju tendera za kontejnere, kada se tome dodaju, kada samo za kontejnere toliko, onda koliko za svako drugo.
Samo bih da zamolim, evo prekoračila sam vreme, da se isključi ona svadbarska muzika nasuprot majke, barem toliko dostojanstva da se ima, i barem toliko da se ne bude zloba i oholosti, preko puta majke koja objašnjava da je dete našla sa očima koje su mu ispale i sa trenerkom koja je obučena, koga nije mogla da dodirne da ne bi raskrvario, barem toliko dostojanstva ako može da se pokaže. Hvala.
Dakle, 16. januara, pre mesec i po, skoro dva meseca, postavljala sam poslaničko pitanje Ministarstvu unutrašnjih poslova i još uvek nisam dobila odgovor. Pitala sam šta se dešava i da li se preuzima odgovornost za prebijenog maloletnika iz Bora koji je zbog prekomerne sile ili zloupotrebe položaja od batina završio na borskoj neurohirurgiji.
Zašto Ministarstvo unutrašnjih poslova ćuti o tome i ne odgovara čak i na poslaničko pitanje, a kamoli da obavesti i informiše o tome širu javnost? U tom poslaničkom pitanju navela sam da se u odgovoru posebno uzme u obzir da već imamo u Boru i Timočkoj Krajni takve događaje slične, gde Ministarstvo unutrašnjih poslova bukvalno suspenduje i ne poštuje zakone na teritoriji Timočke Krajne.
Dakle, podsetiću vas i na slučaj Boranke male Danke Ilić gde epiloga još uvek nema. Sam predsednik države je proglasio mrtvom, iako telo nikada nije nađeno.
Podsetiću vas da je od prekomerne korišćene sile preminuo osumnjičeni u pritvoru na teritoriji grada Bora i ništa o tome ne zna šira javnost. Rečeno je da će biti unutrašnje istrage. Gde je epilog te istrage i da li neko uopšte preuzima odgovornost?
Pre samo par dana u posetu gradu Boru vozilo iz pratnje predsednika države je izazvalo saobraćajnu nesreću tako što je izašlo iz kolone, prešlo u drugu traku, pa su putnička vozila koja su dolazila iz te druge trake morala naglo da koče i sudarila se međusobno.
Gospođo Ana Brnabić, MUP i Ministarstvo odbrane dali su javnu izjavu ne da nisu krivu, nego da se tako nešto uopšte desilo. Mi svi u Boru znamo da se desilo. Mi smo mali grad, razgovaramo međusobno, postoje izjave očevidaca. Tražila sam i od Borske PU i saobraćajne policije da se izjasne da bi im dala priliku da se ne obrukaju pred sugrađanima do te mere. Dakle, nije se desilo.
Ministarstvo unutrašnjih poslova, Ministarstvo odbrane, ali i najviši dom, Narodna skupština kreira neku novu realnost i neku novu istinu. Mene zanima ko je odlučio da Timočka krajina bude kolonija, da Timočka krajina bude otcepljena od Srbije, da u Timočkoj krajini ne važe zakoni Republike Srbije? Ko je odlučio da se o tome uopšte i ne govori? Ko to misli da niko neće da brani Timočku krajinu i da niko o tome neće da priča?
Evo, ja sam danas ovde zato što želim da se o tome priča, zato što želim da državne institucije rade, zato što želim da se poštuju zakoni Republike Srbije i nije mi problem da stojim čak i sama ovde u ovim klupama zbog trenutne situacije ispred svih vas preko puta, svih vas drugih jer znam šta branim. Ta Timočka krajina je moja duša i moje srce i moj dom koji je urušen, koji se ruši i o čemu se ćuti, o čemu se ćuti sa svih strana.
Prva ću da osudim bilo kakvu vrstu nasilja, tako i nasilje koje je bilo prekjuče ovde u sali Narodne skupštine. Ja u tome nisam učestvovala i tako nešto ne želim da podržim, ali, gospodo, nećemo se praviti da je to nasilje rođeno juče i prekjuče, na tome se radilo. Na tome se radilo mesecima, godinama. Po stanovništvu Srbije je posipana mržnja. Godinama delite narod. Mi imamo porodicu u kojoj braća ne razgovaraju, komšije koje se svađaju. Nećemo da se pravimo da ne treba da se osudi onaj snimak koji sam gledala i koji nikad neću da zaboravim kad onoj mladoj devojci kažu da stane na to mesto kao redar i ona u onom žutom prsluku se postavi i stane tu mirno da bi neko naleteo na nju autom, da joj slomi glavu. I to je nasilje i to treba osuditi i to treba procesuirati.
Sramota je, kolege, da ovde bude toliko licemerje na snazi. Sramota je da ovde već dva dana vi govorite da podržavate studentski zahtev i navodno usvajate neke od studentskih zahteva, a u svim medijima nazivate te mlade ljude, našu decu, i moja ćerka je tamo…