DRUGA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 25.03.2003.

1. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

DRUGA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA

1. dan rada

25.03.2003

Sednicu je otvorila: Nataša Mićić

Sednica je trajala od 11:00 do 18:05

OBRAĆANJA

Gordana Matković

Pokušaću opet da odgovorim na jedan broj pitanja koja su otvorena. Kašnjenje je bilo 24 meseca u oktobru 2000. godine, znači taj fond u tom smislu očigledno nije funkcionisao; sada je kašnjenje 14 meseci. Date penzije su male zbog kašnjenja, ali i zbog toga što je većina poljoprivrednika zapravo bila osigurana na tih minimalnih 15 godina i onda je odlazila u penziju.
Što se tiče smanjenja ukupnog društvenog proizvoda, dakle društveni proizvod nije smanjen, taj procenat izdvajanja za penzije i dalje je visok. Što se tiče toga kako će ko proći kad je reč o novom metodu obračuna penzija, u proseku gledano, minimalna penzija ostaje na onom nivou koji je uslovno reći zatečeni nivo, a to i piše u zakonu. Znači, minimalna penzija se neće menjati kao prag određen da niko ne bi bio ispod njega i postoji jedan sloj penzionera, uslovno govoreći, koji bi po starom imali između devet i 12 hiljada, koji će suštinski ostati negde u istom položaju.
Oni koji se nalaze između te dve kategorije, između minimalne penzije i ove penzije od negde 9 hiljada dinara po starom obračunu, imaće u proseku povećanje penzija između 4 i 5% po novom metodu obračuna, a oni iznad tih 12 hiljada, imaće smanjenje penzija u proseku opet negde između 5 i 10%.
Ali, individualne situacije će biti različite zbog toga što imate ljude koji su tokom čitavog svog radnog veka manje ili više doprinosili za penziono osiguranje nego drugi i imate one koji su imali samo jedan isečak u svojoj karijeri.
Neko je postavio pitanje - na koji način to utiče i na smanjenje sive ekonomije? Pa drugačije je kada vi kao osiguranik znate da će biti relevantne sve vaše uplate tokom čitavog radnog staža, a drugačije kada znate da će biti relevantan samo jedan isečak vašeg radnog staža za kasnije sticanje prava.
Nažalost, moram da se izvinim, pošto su nam zakazali hitnu sednicu Vlade u 17 časova, što neću prisustvovati poslednjem delu ove sednice. Inače to ne radim, ali ovo je izuzetna situacija, izvinjavam se.
...
Građanski savez Srbije

Nataša Mićić

| Predsedava
 Zahvaljujem gospođi ministru.
Reč ima narodni poslanik Dragiša Đoković.

Dragiša Đoković

Poštovani narodni poslanici, uvažena gospođo Matković, moraću da pričam izgleda kao na onoj reklami deset sekundi, da bih ugrabio dok je ministarka tu, da bi me čula.
Jednostavno, priča se da je zakon reformski. Nisam baš siguran da je ovo početak reformi, jer se ovaj zakon donosi u jednom jako bitnom trenutku, kada se menja ambijent, odnosno društvena svojina.
Mi smo do sada imali Zakon o penzijsko-invalidskom osiguranju, kao i druge zakone koji su ovu materiju regulisali, ali to je bilo u dominantnom sistemu društvene i državne svojine. Sada je potreban novi zakon u sistemu kada će privatna svojina sa predstojećom privatizacijom biti dominantna.
U svakom slučaju, zakon je potreban, a da li je ovaj zakon dobar ili nije, to je pitanje; da li se može popraviti amandmanima ili ne, takođe je pitanje. Ako nije reformski zakon, u svakom slučaju zakon jeste restriktivan. Navešću vam samo nekoliko odredbi zakona koje su ovde uočljive.
Na primer, u članu 54. ovaj zakon reguliše pravo na beneficirani radni staž; tamo vam piše da pravo na staž sa uvećanim trajanjem stiče osiguranik samo ukoliko efektivno ima 10 godina na tom radnom mestu. Uzmimo primer čoveka koji je radio u rudarstvu 10 godina, firma je otišla u stečaj, ili je radio u nekoj ronilačkoj firmi, npr. u "Ivanu Milutinoviću" radio je osam godina, njemu je firma uplaćivala taj penzioni doprinos za staž sa uvećanim trajanjem, beneficirani staž i on će to izgubiti, a upravo je gospođa Matković predlogom da se uračunavaju sve godine u penzijski staž potencirala tu pravičnost.
U ovom slučaju vi ste uplaćivali 5, 6, 7, 8 ili 9 godina beneficirani staž. Niti ćete ranije otići u penziju, niti će vam se to uvećanje uračunati, tako da se ovim ne postiže to načelo pravičnosti, koje je težnja i intencija zakona. Čak vidim da je neki odbor, mislim da je matični, za boračka pitanja, ili koja druga, kako se zove, odbio takav amandman koji je bio jako smislen, jer ne možete vi skraćivati čoveku pravo ako je uplaćivao doprinos za beneficirani staž, a vi mu to ne priznate u penziju ako nema 10 godina ukupno u tom efektivnom trajanju.
Takođe, ono što nije prihvatljivo u ovom zakonu, to su npr. privilegije povlašćenih lica u MUP-u, MIP-u, BIA-i i poreskoj policiji. Zašto bi ti ljudi, ako već imamo pravičnost prema doprinosu koliko su uplaćivali, dobijali 20% veću penziju od ostalih korisnika doprinosa, na čiji račun će oni dobiti tiz 20% koje nisu uplatili u Fond penzijskog i invalidskog osiguranja. Jer, kaže se da se tim ljudima koji idu u penziju iz tih službi računa penzija na jako rogobatan i prilično nejasan način, tamo zapisan za obračun, i još 20% na sve to.
Mislim da i tu ne idemo na ono načelo pravičnosti, jer tih 20% takođe oni nisu uplatili, već je neko drugi uplatio, a oni će koristiti tih 20% koje nisu uplaćivali. Postoji amandman u tom pravcu, trebalo bi ga prihvatiti, ako hoćemo načelo pravičnosti, ako je težnja zakona da bude pravičan zakon, da se stimuliše plaćanje doprinosa.
Ti ljudi imaju svakako produžen beneficirani radni staž, imaju veću platu, imaće i veću penziju, i zašto im na kraju davati još tih 20%?
Ako neko ne zna, a nažalost toga je u dosadašnjem zakonu bilo, takvim licima je kao osnov za penziju uračunata samo poslednja godina i onda su u poslednjim godinama dobijali iha-ha tako lepe plate i lepe penzije, pa onda je u tom stilu i tih 20%. Ali ako smo rekli da je reforma, ono što je bilo loše treba promeniti, treba ukinuti, treba prihvatiti te i takve članove koji bi to promenili.
Zatim, član 80. gde se kaže - usklađivanje penzija; ponovo ponavljam intenciju zakona, ako je pravičnost da se srazmerno tome kako se sredstva uplaćuju u doprinose, odnosno kako se kreću zarade onih koji pune penzioni fond, tako će se kretati i penzije. Ako je pre bilo reči da su plate smanjene, da se promenio način usklađivanja penzija u skladu sa troškovima života - ne, i penzioneri neka dele sudbinu zaposlenih, pa i njima neka se smanjuju penzije.
Ako se plate budu povećavale, samim tim se povećava i priliv u penzioni fond, pa će se na takav način i penzije povećavati. Prema tome, član 80. na način kako je predložen apsolutno ne obuhvata to načelo pravičnosti i načelo pravilne raspodele.
Takođe je sporno ovde, a imali ste i amandmane po tom pitanju, to su upravni odbori. Tu se primećuje velika želja Vlade da arbitrira u upravnim odborima, odnosno učešće Vlade i izvršne vlasti. Recimo, za predsednika upravnog odbora ne može se neko izabrati bez saglasnosti Vlade. Predsednik nadzornog odbora može se izabrati bez saglasnosti Vlade, dok predsednik upravnog odbora ne može.
Ima tu dosta toga oko tih upravnih odbora. Ono što je najdrastičnije u ovom zakonu, ako je neko pratio, a voleo bih da mi neko od pravnika u ovoj skupštini (naravno, izuzimam one pravnike koji su uspeli da sebe dovedu u pravnu zabludu, pa su se zabludeli da li su poslanici ili nisu, već one pravnike koji nisu bili u zabludi) objasni da li je moguć raspon kazni od jedan prema 80, da li je moguće predvideti da će se neko kazniti zatvorom od godinu do 80 godina, kao što je predviđen raspon kazni od 5 hiljada do 400 hiljada; po onoj narodnoj poslovici "da ne bude posle kriv babi đavo", krivo nam je pravosuđe posle, a kakve mu mi kao zakonodavna vlast serviramo zakone?
Mi napravimo zakon da može kazniti prekršioca pet hiljada i može 400 hiljada. I šta mislite, kako će taj sudija da sudi, da li će da kazni 400 hiljada, da ne nagađamo sada, da pravimo kviz kada će pet hiljada a kada će 400 hiljada. Mi kao Skupština donosimo vrlo loš zakon, gde je raspon kazni, gde smo sudijama omogućili, advokatima, mešetarima, da, umesto da se to suzi (pratio sam, iako nisam pravnik nego inženjer po struci, ostale zakone), nigde nemate veći raspon kazni od jedan prema 10.
U ovom slučaju imate raspon kazni jedan prema osamdeset. Kada smo razgovarali sa gospođom Matković u poslaničkom klubu ona je rekla - stvarno to ne znam, to je neko od pravnika predlagao i mislim da će amandmanima to biti prihvaćeno i da će se promeniti.
Vidim da u ovom slučaju to amandmanima nije prihvaćeno, koliko sam uspeo na brzinu da primetim, tako da vas molim da razmislimo o tome, ako želimo da budemo odgovorna Skupština, tu ćemo odgovornost sutra poneti, jer smo mi sudijama, koje napadamo da ne rade dobro, napravili takav zakon, pa sutra sudija neće biti kriv ako nekog prekršioca, koji nije ispoštovao zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju, kazni sa 20.000 dinara, a on je možda sebi ostvario korist od 100.000 dinara i nikom ništa. Ti članovi o kaznenim odredbama, od 214. pa nadalje, ne bi bilo dobro da ostanu takvi kakvi jesu.
Kao primer kako je zakon napisan i kakva je usklađenost nažalost u našoj Vladi vidi se i po tome što je Vlada sama dala 13 amandmana na svoj Predlog zakona, koji je stigao 13. februara i ona posle nepunih mesec dana odmah daje 13 amandmana. Nisu se setili na vreme nego eto tek sada ubacuju tih 13 amandmana.
Na kraju, načelna primedba je na pismenost zakona. Recimo, zakon je tako pisan ili je prevođen sa nekog drugog jezika da nije baš prihvatljiv, mada da ne bih te primere navodio. Za način obračuna reći ću vam da sam na osnovu mnogih ovakvih zakona morao da pravim programe za računare koji će se kasnije primenjivati. Garantujem vam da od nas 250 poslanika pola ne bi moglo da vam protumači kako će se obračunavati penzija. Znači, oni članovi od 61. do 70. su tako nejasni, nerazgovetno napisani, da je amandmanima bilo nemoguće pojašnjavati i popravljati.
U svakom slučaju, mislim da nam je potreban zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju, da je dobra namera doneti zakon, jer još jednom kažem da se menja društveni ambijent, ali ovaj zakon je trebalo prihvatanjem amandmana popraviti, ali s obzirom da amandmani uglavnom nisu prihvatani, već su Vlada i predsednik odbora prihvatali samo svoje amandmane, ne verujem da će dobiti širu podršku, ne ove skupštine, nego u javnosti i da će biti dugovečan.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

| Ministarka za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog | Predsedava
Narodni poslanik Miloš Lukić nije prisutan.
Reč ima narodna poslanica Nataša Jovanović, a posle nje narodni poslanik Radojko Petrić.
...
Srpska napredna stranka

Nataša Jovanović

Dame i gospodo narodni poslanici, velika je zamerka poslanika Srpske radikalne stranke zato što ministar Gordana Matković nije ostala do kraja današnjeg dela načelne rasprave. To što Vlada mora o tako nečem značajnom da odlučuje nije naš problem.
Trebalo je, gospođo predsedavajuća, da prekinete današnju načelnu raspravu i da nastavimo sutra jer smo se ozbiljno pripremali za ovaj zakon koji vi nazivate sistemskim i zbog toga što je veliki deo naše populacije, najstariji deo, zainteresovan za raspravu i sudbinu ovako loše koncipiranog zakona za penzionere, one koji su sada u penziji i koje to u bližoj ili kasnijoj budućnosti čeka.
Osnovna zamerka se poklapa sa zamerkama najvećeg dela naše najstarije populacije, bez obzira na to da li su uključeni u aktivnost nekog sindikata ili ne. Nama je važno da štitimo interese penzionera kroz programska opredeljenja SRS, koja se nisu menjala od našeg osnovanja, a jasno stavljaju do znanja - posle ekonomskog kraha koji smo preživeli zbog dugogodišnjih sankcija tzv. međunarodne zajednice koja je vama obećala bespovratnu pomoć od pet milijardi dolara, zato što smo imali rat, što smo morali da suzbijamo banditizam i terorizam u našoj južnoj pokrajini, pa posle zlikovačka agresija NATO i jasno je da smo bili u pravu kada smo kod izmene Zakona o privatizaciji predlagali - da se penzijski fond sa većim procentom učešća sredstava od privatizacije preduzeća u našoj zemlji popuni.
Neprihvatljivo je za svakog penzionera, uvreda je za svakoga ko je prinuđen da živi sa minimalnom penzijom. Ako penzioner ima minimalnu penziju od 4.000 dinara, pa izađe ministar za govornicu i kaže da će ovaj zakon da usklađuje na novi način rast penzija, a ne rast ni stagnaciju nego strmoglavi pad na način kako je zamislio DOS i ova vlada, to je jasna poruka ovim ljudima da neće moći da prežive bez pomoći svoje dece ili da žive normalno dva-tri dana u mesecu. Šta će oni bolesni i šta će oni koji su se razboleli i kojima jasno kaže Vlada ovim konceptom da oni ne mogu da idu u invalidsku penziju?
Poglavlje o invalidskoj penziji jasno kaže da će nju moći da dobiju samo ljudi koji su u invalidskim kolicima. Ako pred invalidskom komisijom čeka na hiljade ljudi koji imaju trostruki bajpas, teška srčana i druga oboljenja, ako čekaju radnici zaposleni u Fabrici "Zastava"- namenska proizvodnja, kojima je obećao ministar Vlahović i Vlada da će im obezbediti zaštitne radionice i to uključili u Zakon o radu, a toga nema, ako je to ključni zahtev zaposlenih u namenskim proizvodima u "Zastavi" i drugim neprofitabilnim firmama u našoj zemlji, jasno je da niko o njima ne želi da brine i prepuštate ih surovoj sudbini.
Šta sa onima koji imaju tzv. nevezani staž? Na desetine hiljada zaposlenih u našoj zemlji, koji su stekli uslove da idu u penziju, ne znaju na koji način će to da ostvare, jer ne mogu da premoste mnoge godine u kojima im njihova matična preduzeća nisu uplaćivala poreze i doprinose.
Najviše je takvih slučajeva u trgovinskim preduzećima, Robne kuće "Beograd", tekstilna industrija u Kragujevcu i u mnogim drugim gradovima u Srbiji, ima mnogobrojnih primera, jer ovo ministarstvo i gospođa Matković se oglušuju i kaže da to nije njihova nadležnost. To će reći i Ministarstvo za rad i zapošljavanje, pa i Vlada, i ljudi se nalaze u vakuumu da ne znaju šta da rade, jer su uzalud utrošene njihove godine marljivog rada, a nemaju mogućnost da ostvare penziju ma kakva ona bila, vidimo da će biti samo manja.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

| Ministarka za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog | Predsedava
Reč ima Radojko Petrić.

Radojko Petrić

Poštovano predsedništvo, poštovani poslanici, pred nama je još jedan restriktivan zakon koji umanjuje prava građana. Ionako nizak nivo penzija, koji jedva omogućuje preživljavanje velikom broju penzionera, ovaj predlog tu kategoriju građana dovodi u skoro bezizlazan položaj, kao da se gubi iz vida da penzioneri uglavnom nemaju druge izvore prihoda za obezbeđenje svoje egzistencije.
Ti ljudi u poodmaklim godinama i uglavnom narušenog zdravlja ne mogu i nemaju gde vanredno ostvariti dopunske zarade. Da li obećane reforme DOS-a treba da se sprovode na ovakav način nad ovom kategorijom starih i invalidnih građana?
Dolaskom DOS-a na vlast i njihovim sistemskim zakonima pogođeni su svi građani, a ne samo penzioneri. Podsetimo se na Zakon o radu, Zakon o finansijskoj podršci roditelja sa decom, Predlog zakona o zapošljavanju i drugim. Da li Vlada ovim zakonom o penzijsko-invalidskom osiguranju misli da će obezbediti socijalnu stabilnost u zemlji? Neće sigurno. Socijalna nestabilnost podstiče i političku i ekonomsku nestabilnost.
Zar Vladi nije dovoljno što je kresala penzije uvođenjem novog sistema obračuna, koji je stupio na snagu početkom prošle godine? Vlada stalno ističe da su za poslednje dve godine zarade znatno povećane, što gledajući nominalne iznose nije sporno. Svakako da realno povećanje zarada nije ni blizu tom nominalnom povećanju. No, bez obzira za koliko su nominalno i realno povećane zarade zaposlenih, za toliko je trebalo da rastu i prosečne penzije.
Vezanje povećanja penzija i za rast troškova života, koji zbog stabilnosti cena sporije raste, jeste neprimeran način da se smanje penzije. Na zvaničnim podacima iz prošle godine može se videti za koliko su oštećeni penzioneri. Prosečna bruto zarada u Srbiji u januaru 2002. iznosila je 10.719 dinara, a u decembru 16.640 dinara. To je povećanje od 55,21%. U istom periodu troškovi života u Srbiji porasli su za 18%. Ti podaci su objavljeni u "Službenom glasniku Republike Srbije", 9/91 iz prošle godine i u broju 4 iz ove godine.
Iz napred navedenih podataka vidi se da usklađivanje penzija sa prepolovljenim zbirom povećanja zarada i troškova života ima za posledicu da su penzije za prošlu godinu manje za oko 18%. Uvođenje obuhvata zarada za ceo radni vek u novi način obračuna penzija vodi daljem smanjenju penzija.
Nije održivo obrazloženje Vlade da se uvodi nova formula za obračun penzija sa ciljem da se pravičnije određuju penzije u odnosu na plaćanje doprinosa za ceo radni vek i da se time u celini masa sredstava za penzije ne menja. Zar može neko da bude naivan i da poveruje da će u proseku novi penzioneri imati isti iznos penzija po novom i starom metodu? Svakome je jasno da je pripravnik i početnik bio manje plaćen na početku radnog veka.
Očigledno je da nova formula za obračun penzija kreše buduće penzije. U Srbiji penzije su pale ispod 63% od prosečne neto zarade i nastaviće dalje da padaju. Nije suvišno podsetiti se na iskustva pojedinih razvijenih zemalja; npr. u Francuskoj visina penzija se ne spušta ispod 75% poslednje zarade, a starosna granica za odlazak u penziju je 60 godina. Nije sporno da je kod nas veliko učešće penzija u bruto domaćem proizvodu i kreće se između 14 i 15%. Međutim, problem penzija neće se moći rešiti njihovim smanjenjem. On se može rešavati povećanjem rasta proizvodnje, povećanjem broja zaposlenih i rastom zarada zaposlenih.
Nije čudo što je teško obezbediti isplatu penzija kada je u privredi skoro sve stalo. Manja je proizvodnja nego u vreme sankcija i NATO agresije. Proizvodnja u januaru ove godine manja je u odnosu na decembar za 21,1%, u odnosu na prošlogodišnji prosek za 18,2%, a manja je i u odnosu na januar prošle godine za 6,2, kao što je i februarska proizvodnja ove godine manja za 1,6% od prošlogodišnje.
Deprimirajuće je delovala izjava premijera Živkovića prošle nedelje, prilikom izbora za premijera, da planirani rast bruto društvenog proizvoda neće biti ostvariv i da će inflacija biti iznad planirane stope od 9%. Niko ne spori da stvaranje političke stabilnosti treba da bude najviši državni i nacionalni interes. Međutim, ne može se to postići bez ekonomske i socijalne stabilnosti. Ekonomski i privredni razvoj moraju postati glavne teme rada Vlade. Bez privrednog razvoja nema jačanja materijalne baze društva, veće zaposlenosti i većih penzija.
Bilo bi umesno da Vlada odustane od svog predloga nove formule za obračun penzija. Treba zaustaviti širenje siromaštva na ovu kategoriju starih građana. Umesto hvalisanja o učincima reformi, Vladu treba da zabrine jedno istraživanje šta o tome misle građani. U "NIN-u od 23. januara, to je ozbiljan naš nedeljnik, piše: "86% građana smatra da političari zamajavaju narod, 80% građana smatra da ne živi ništa bolje nego pre, svega 9% građana smatra da su reformama dobili". Ne treba dozvoliti da se ovim novim zakonom to nezadovoljstvo građana povećava.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

| Ministarka za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Dragoljub Vojinović.

Dragoljub Vojinović

Dame i gospodo, gospođo predsedavajuća, govorio je veliki broj vrsnih poznavalaca ovog problema, a moja malenkost će se zadržati na nekim stvarima, to je mislim važno podvući.
Prvo, zakon o penziono-invalidskom osiguranju je jedan od najvažnijih zakona o kome smo ovde raspravljali. Uobičajeno je putem medija i ovde da kolege iz pozicije i Vlada kažu, kada govorimo o tome kako rade zakonodavna i izvršna vlast - to ne interesuje narod, nego ono od čega živi; evo zakona o onome od čega narod živi, ne vidim da ima prisutnih predstavnika Vlade, a ni mi se nismo mnogo udubili u ovaj problem.
Da vidimo šta ovaj predlog nudi i šta tretira? Kako jedna populacija u Srbiji koja je završila svoj radni vek ili je tokom njega hendikepirana, zapala u invalidnost, može da živi i da se izdržava od onoga što ćemo, uključiv i način, propisati da izdvaja u Fond za penziono i invalidsko osiguranje. Ta populacija u Srbiji 90% živi od tih primanja, što nazivamo starosna penzija, invalidska penzija, a niko od nas ne živi od nekakvog konta u banci (jer su banke propale) ili od nekakve rente.
Šta možemo reći o ovom zakonu u načelu?
Postavlja se pitanje zašto je predložen u vreme vanrednog stanja i zašto je jedina tačka dnevnog reda? U odgovoru se kaže da je ekonomska situacija u zemlji takva da sa ovakvim pravima iz penziono-invalidskog osiguranja nema privrednog rasta i sve se to ilustruje demografskim karakteristikama; vrlo površno u pojedinim segmentima, jer prosečni vek našeg stanovništva ne raste nego pada.
Drugo, odnos broja zaposlenih i penzionera je takav da je teško finansirati fondove penzijsko-invalidskog osiguranja.
Treće, olako su se dobijala prava iz penziono-invalidskog osiguranja, čak se išlo sa velikim stopama korupcije u dobijanju invalidske penzije. Šta radi Vlada? U ovako teškim okolnostima, umesto da utiče na proces da se fondovi pune, predlaže kresanje prava penziono-invalidskog osiguranja, i to smanjuje broj prava i nominalni iznos tih prava.
Pri utvrđivanju nominalnog iznosa pledira se da je on pravičniji jer se prelazi na celokupni radni vek. S druge strane odbija se amandman, podneo sam ga zajedno s gospodinom Adžićem, da se ne ograniči nivo maksimalne penzije, iako se tokom celog radnog veka propisuje da čovek mora da izvaja onoliko koliko smo mu mi zakonom propisali. To je drugo.
Kako sam ovde čuo, to je uzeto iz nemačkog ili iz hrvatskog penziono-invalidskog osiguranja. Podsetio bih se one narodne, "noga lička, a cipela bečka", pa nam je nešto malo tesno. Nećemo moći da se pokrijemo sa takvim fondovima.
A, da vidimo sada koji su koncepcijski principi za ovakav predlog zakona? Ovo Ministarstvo jedino je do sada, i hvala ministarki, priznalo, na strani dva obazloženje sledeće: "Reforme postojećeg PIO sistema u Srbiji su neophodne iz demografskih, ekonomskih, ali i usled nedostatka koncepta". Ministarstvo priznaje da nema koncept. Hoće da kaže, nije ga bilo, a ni mi ga nemamo.
Koji je vladin koncept? On se zasniva na tzv. tekućem finansiranju Fonda PIO. Jedan kolega iz jedne druge stranke, Liberalne, rekao je da se njegova stranka zalaže da se ne finansira samo iz tekućeg priliva sredstava, nego da se taj fond kapitalizuje, da se na neki način ulažu sredstva, ali iako je to po programu njegove stranke, zbog saradnje sa Vladom, oni će odustati od tog programskog stava.
Ovde ne vidim drugačiji način, a jedan je da se napravi diskontinuitet sa prethodnim fondom - o tome smo razgovarali sa gospođom ministrom i šteta što ona nije ovde - da se započne sa novim načinom finansiranja, onako kako se ovde predlaže. Kako se objašnjava ovakav način finansiranja fonda, a to je iz tekućih priliva. Objašnjava se na vrlo čudan način, a to je da ako bi se kapitalizovao fond i ulagao, može se desiti, tako u obrazloženju piše, da bi se usled hiperinflacije ili ratnog stanja obezvredio taj fond i onda bi stari i nemoćni ljudi ostali bez svojih para.
Ovo me podseća na to da izvršna vlast izgleda pledira da jedino ona zna kako će raspolagati društvenim ili narodnim parama. Elem, šta sam hteo da kažem na kraju, ili pak da potcrtam. Najvažnije u ovom zakonu, sem što se smanjuje broj prava pri čemu se ulazi u ustavnu materiju, smanjuje se nominalni iznos i zadire u stečena prava. Novim načinom izračunavanja penzija uzimanjem celokupnog radnog veka smanjuje se iznos penzija za nove osiguranike.
Usklađivanjem penzija, kako reče jedan kolega, uzima se u obzir tromesečno ili četvoromesečno usklađivanje sa porastom troškova života, gde porast troškova života nije jasno definisan. Kolege, moram da vas podsetim, troškovi života, iako za to postoje odgovorne institucije u državi, nije lako definisati, jer kod penzionera u troškove života ulazi najveći iznos dat za lekove.
Na kraju, penzijski sistem je usko povezan sa privrednim sistemom i to dvostruko. Deluje pozitivno ili negativno. DSS nije stranka socijalne provenijencije. Prema tome, ona ne ide na socijalnu komponentu ovog. Ona pledira da se boljim privrednim rastom popune fondovi, a o čemu je govorila gospođa ministar, da zakon o PIO nema socijalnu komponentu.
Ona je govorila o tome kako će se tretirati invalidnost, a da invalidnost nije definisana u ovom zakonu. Zatim, govorila je o izmenama prava na tuđu negu i pomoć, gde ga je tretirala kao socijalnu komponentu, a to nije socijalna komponenta. Šta je Vlada uradila? Vlada je pokušala samo da restrikcijom prava "zakrpi", da tako kažem, fondove i da sačeka, da se eventualno biološkim putem smanji broj penzionera, a o tom potom, videćemo šta će se desiti.
Još nešto, žao mi je, gospođa ministar je među najšarmantnijim ministrima u Vladi, ali ovaj zakon je užasno loše napisan. Loše je napisan i stilski, pročitajte član 189, jer 12 redova je jedna rečenica, ko to da razume. U mojoj struci se kaže da je loše determinisan misaoni cilj. Hvala lepo.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

| Ministarka za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Vjerica Radeta, a posle nje narodni poslanik Hranislav Perić.

Whoops, looks like something went wrong.