DESETO VANREDNO ZASEDANjE, 16.07.2009.

4. dan rada

OBRAĆANJA

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Reč ima narodni poslanik gospođa Lidija Vukićević.

Lidija Vukićević

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući, na samom početku želim da istaknem da smo mi imali dve sednice Odbora za kulturu, imali smo više, međutim, ove dve su značajne po tome što su tim sednicama prisustvovali svi upravnici ili sve javne ličnosti koje rade u kulturnim institucijama, kao i predstavnici udruženja.
Zahvaljujem im se na prisustvu i mislim da su tom prilikom dali veoma suštinske i svrsishodne primedbe, koje su čak u osnovi mogle da poboljšaju Predlog zakona o kulturi, koji treba da se pretoči i da konačno posle 17 godina dobijemo zakon o kulturi.
Ono što je diskutabilno i ono što je problematično jeste, po mom mišljenju i po mišljenju SRS, ovi ljudi koji su došli, koji su moje kolege, koji su istaknuti radnici kulturni, su prevareni iz prostog razloga što je Predlog zakona o kulturi prvo prošao Vladu, pa je onda došao na raspravu. Dakle, on je već bio definisan takav kakav jeste.
S druge strane, ono što je eventualno prihvaćeno od svih tih veoma značajnih i suštinskih predloga je nešto što je od minornog značaja za ovaj zakon, te tako ispade da su ljudi dolazili za džabe, a Ministarstvo kulture se nije osvrnulo i nije dalo sebi dovoljno vremena, verovatno nisu imali vremena da se ozbiljno pozabave ovim predlogom zakona o kulturi i da napišu adekvatne amandmane, već se oni pišu u pet do dvanaest.
Nama je jutros bio sazvan Odbor za kulturu i informisanje u 10.00 časova, sa nekim primedbama koje su od minornog značaja i koje veoma malo mogu da poprave ovaj zakon.
Rekla bih da Predlog zakona o kulturi ne možemo tako da nazovemo jer to je prevara, prevara je za sve nas koji slušamo o tom predlogu zakona o kulturi.
Ovo se zove državna uprava u kulturi. Kada bismo tako nazvali ovaj zakon, onda bismo mogli da kažemo – stvarno je zakon odličan, dobro je napisan i odgovara svom imenu.
Zašto državna uprava u kulturi? Iz prostog razloga što sve ingerencije imaju Vlada, kao izvršni organ, i Ministarstvo, koji su donele veliki broj podzakonskih akata koje sprovode. Ovaj predlog zakona je bio u raspravi i proteklih godina.
Međutim, na ovo da se uključi u raspravu Predloga zakona o kulturi imali su samo privilegovani predstavnici udruženja bliski vlasti i privilegovani predstavnici javnih kulturnih ustanova takođe bliski vlasti.
Kako se vlast često menjala, tako je morao Predlog zakona o kulturi da se prilagođava, pa ga čekasmo punih 17 godina i na kraju ništa dobro i ništa korisno dočekali nismo po kulturne radnike u Srbiji.
Zakonske odredbe su pravljene prema interesima nekih pojedinih institucija i interesima pojedinih udruženja bliskim vlasti i tako su se naravno prema tim aršinima formirale i komisije koje su pravljene pri ministarstvima kulture. One su bile zadužene za davanje određenih novčanih sredstava koje bi finansirale projekte, kako vi to kažete, razne filmove, nacionalne penzije, što je jedna od najbolnijih tačaka ovog predloga zakona o kulturi, finansiranje koncerata i svih drugih aktivnosti u domenu kulture koje se tiču Srbije.
Što se tiče komisije za dodelu nacionalnih penzija, mislim da je to veliki greh koji je napravljen prošle godine i da na to uopšte ne znam šta biste mogli, gospodine ministre, da mi odgovorite. Nismo imali jasne kriterijume na osnovu kojih bi utvrdili koja je to komisija i prema čemu ona donosi i nekog nagrađuje epitetom i daje mu nacionalnu penziju, a nekom ne.
Imamo jedan drastična primer, a to je da je gospođa, ne bih joj pominjala ime, znate vi dobro koja, a i ona će sama da se prepozna, koja je imala 10 godina radnog staža u Srbiji ili bivšoj Jugoslaviji, jer ona traje malo duže, koja je pola svog radnog veka provela u Americi, dobitnik je nacionalne penzije.
S druge strane, imamo gospođu, recimo Dubravku Nešović, za koju, kako kažu, nisu i čuli, a što je velika sramota, koja je svoj radni vek provela u Srbiji, koja je dobitnik svih evropskih nagrada, a pošto vi ukus Evrope veoma cenite, nadam se da vam to nešto znači i govori, koja živi na ivici egzistencije. Kroz primer gospođe Dubravke Nešović govorim još o stotinama zaslužnih umetnika koji su došli u neke godine, a žive maltene od javnih kuhinja i na taj način se izdržavaju. To je velika sramota i velika grehota. To moram da kažem. Nešto što je jedan od najvećih, čini mi se, i ključnih problema ovog predloga zakona o kulturi jeste i to da direktno kršite Ustav. Kršite Ustav i radite u suprotnosti sa Zakonom o radnim odnosima.
Malopre smo dobili jedan papir gde se kaže: "Odbor je saglasno članu 45. Poslovnika Narodne skupštine razmotrio Predlog zakona o kulturi i smatra da je Predlog zakona u skladu sa Ustavom i pravnim sistemom Republike Srbije". Nije tačno. To je laž.
Moram da kažem zbog čega? Zato što u ovoj zemlji od dana kada stupi na snagu zakon o kulturi nijedan umetnik zaposlen u kulturnoj instituciji nema pravo na stalni radni odnos. Molim vas, to je u suprotnosti sa Ustavom i Zakonom o radnim odnosima. Vi se približavate Evropi i hoćete da mi pošto-poto naš sistem i u kulturi promenimo i da uđemo u Evropu. Vi ste zaboravili da su umetnici u Evropi zaštićeni jakim sindikatima, a da će kod nas ti isti umetnici, gde se vrši reizbor glumaca na tri godine, čekati u redu ispred kontejnera, jer više i tu nema mesta. Direktno izvodite ljude na ulicu.
To je nešto što je katastrofalno. Ne nudite nikakav socijalni program i nema nikakve otpremnine. Apsolutno izbacujete ljude na ulicu. To je strašno.
Pošto vi verovatno razumete na koji način živi pozorište. Pozorište živi kroz glumce. Pozorište živi kroz mladog glumca koji se godinama razvija, koji na početku dobija lakše uloge, a onda shodno radu, shodno životnom iskustvu on ide u sve teže i teže, radi sve teže i teže uloge. Pozorište je živa institucija. Mi ukidamo pozorište kao takvu instituciju.
Ovim predlogom zakona o kulturi nisu predviđeni kriterijumi i uslovi za sticanje statusa kulturnih ustanova od nacionalnog značaja, što je katastrofalno. Dakle, uslove utvrđuje Vlada kao izvršni organ, što je nedopustivo.
Ovim zakonom se moraju pobrojati, a to nigde nema u Predlogu zakona o kulturi, koje su to ustanove od nacionalnog značaja. Nemojte da mi kažete da Matica srpska i Srpsko narodno pozorište u Novom Sadu, Narodno pozorište u Beogradu, Etnografski muzej, da nemaju status ustanova od nacionalnog značaja, iako neki od njih slave stogodišnjicu.
Tim zakonom kršite zakon koji je donet 92. godine, gde su i Matica srpska, i Srpsko narodno pozorište i sve ustanove koje sam pobrojala ustanove od nacionalnog značaja.
Sada govorim samo o suštinskim problemima i onome što je najbitnije u ovom zakonu. Ovim zakonom ukidate Zakon o udruženjima i tu kršite Zakon iz 93. godine. Sada za razliku od prethodnog zakona, za razliku od ustanova od nacionalnog značaja gde se pita Vlada kao izvršni organ, ovde se sad pita Ministarstvo.
Ministarstvo kulture treba da određuje i utvrđuje koja reprezentativna udruženja treba da utvrđuju svojstvo umetnika i izvođača. Iz tog razloga sam rekla da ovaj zakon pre bi mogao da se nazove državna uprava u kulturi, jer koliko vidimo, za sva ključna pitanja, za sva bitna pitanja koja su važna i koja se tiču radnika u kulturi pitaju se i ingerencije imaju Vlada i Ministarstvo.
Ono šta je trebalo da uradite vi dobro znate, neću da govorim o tome. Trebalo bi da u Komisiji za dodelu statusa, recimo, istaknutog umetnika, za dodelu nacionalnih penzija i zvanja istaknutih umetnika učestvuju svi predstavnici udruženja radi objektivnosti. Trebalo bi da smanjite broj članova predstavnika Vlade i ministarstava.
Nije valjda da će neko iz Vlade i iz Ministarstva da određuje ko je zaslužan da dobije nacionalnu penziju ili ko je zaslužan umetnik u ovoj zemlji, a ne poznaje kao svaki prosečan gledalac ko je dobar glumac i po njegovom ličnom nahođenju jeste ili nije. Dakle, trebalo bi smanjiti broj članova predstavnika, a staviti što veći broj članova strukovnih udruženja, radi objektivnosti.
Molila bih vas da se zaista pozabavite na pravi način ovim predlogom zakona o kulturi. Mislim da vam nije dovoljno stalo. Mislim da je vaš cilj i interes da se progura ovo ovako kako jeste. Najveći broj umetnika je glasao za vašu partiju. Vi ste sada prosto ih sveli i dovodite ih do prosjačkog štapa.
Šta ćete da uredite sa tim reizborom, šta ćete da uradite sa nacionalnim penzijama, kojim aršinima ćete da delite ljudima? To ostaje da se vidi. U svakom slučaju, možete vi da se podsmevate i da to vama bude i ovako i onako.
Molila bih vas da malo zađete među umetnike, i vajare, i glumce, i slikare, i da malo pogledate i da se osvrnete i da vidite koliko su zadovoljni prošlim dodelama nacionalnih penzija. Bez jasno utvrđenih kriterijuma vi ste to činili.
Dakle, radite pošteno i onako kako treba. Ova zemlja je to zaslužila. Kulturni radnici u ovoj zemlji su to zaslužili. Prema tome, smatram da ovaj predlog zakona o kulturi nije dobar. Naravno da SRS neće podržati ovaj predlog zakona o kulturi, a amandmanima ćemo pokušati da rešimo da se bar nešto popravi ovim zakonom. Hvala.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Zahvaljujem gospođo Vukićević.
Ovim bi završili sa današnjim radnim danom.
Nastavak sednice zakazujem za petak, 17. jul, sa početkom u 10.00 sati. Prvi na listi prijavljenih je prof. Mićunović, pa gospodin Ivanji, pa tako redom. Odmorite se, dugi dani su pred nama. Pozdrav.