PRVA POSEBNA SEDNICA, 20.10.2009.

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

PRVA POSEBNA SEDNICA

20.10.2009

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić Dejanović

Sednica je trajala od 16:30 do 16:55

OBRAĆANJA

...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Poštovane dame i gospodo, poštovani narodni poslanici, otvaram Prvu posebnu sednicu Narodne skupštine Republike Srbije u 2009. godini.
Ovu posebnu sednicu sazvala sam da bi se Narodnoj skupštini obratio predsednik Ruske Federacije gospodin Dmitrij Anatoljevič Medvedev.
Dozvolite mi da, povodom 20. oktobra – Dana oslobođenja Beograda od fašizma – svim građanima čestitam praznik. (Aplauz.)
Čast mi je da, u ime narodnih poslanika Narodne skupštine Republike Srbije i u svoje ime, pozdravim sve cenjene goste i uvažene predstavnike diplomatskog kora.
Molim gospodina Dmitrija Anatoljeviča Medvedeva, predsednika Ruske Federacije, da uzme reč. (Aplauz.)

Dmitrij Anatoljevič Medvedev

Hvala.

Poštovana gospođo predsednice, poštovani poslanici, poštovane dame i gospodo, dragi prijatelji, iskreno se radujem mogućnosti da govorim ovde u Narodnoj skupštini. To je velika čast za bilo kog rukovodioca, pa i za predsednika Ruske Federacije između ostalog, pogotovo što je danas poseban dan koji ima veliki značaj za Evropu, za Srbiju i za Rusiju, dan šezdesetpetogodišnjice oslobođenja Beograda od fašističkih okupatora.

Srdačno vam čestitam taj praznik koji je upisan u zajednički letopis naše pobede. U Srbiji se čuva sećanje na sve one koji su dali svoje živote za njeno oslobođenje. Uverio sam se u to danas kada sam polagao cveće na Groblje oslobodilaca, gde su sahranjeni sovjetski vojnici i oficiri.

Želeo bih od sveg srca, u ime naše zemlje, da zahvalim narodu Srbije na odgovornom i plemenitom odnosu prema istoriji Drugog svetskog rata. Srbima ne treba objašnjavati na čijoj strani je tada bila pravda. Hrabro i samopožrtvovano ste se borili protiv fašista, ali takav otpor nacistima, kao što se zna, to je istorija, nije se pružao svugde. Treći rajh nije tada naišao na otpor u više zemalja Evrope, pa da se o nekakvom ratu, o nekakvom otporu Hitleru moglo raditi kada je čitav niz država u Evropi ne samo podržavao, nego i ratovao na strani Hitlerovog režima.

Neke zemlje su izabrale kolaboracionalizam, metodično pomažući Hitlerovu ratnu mašinu svojim isporukama. Treba otvoreno da kažemo da je odgovornost takvih političkih režima takođe očigledna. Da nije bilo takve podrške, broj žrtava fašizma mogao je biti drugačiji. Govorim o tome ne da bih probudio fantome prošlosti, nego da se toga sećamo. Treba da se sećaju pogotovo oni koji sada pokušavaju prekrojiti istoriju za sebe kako bi postigli svoje lične političke interese.

Razume se, takvim ličnostima neophodna je teza o tobože podjednakoj odgovornosti Hitlerove Nemačke i Sovjetskog Saveza za početak rata. Niko ne može da idealizuje Staljinov režim. Ali, nije SSSR započeo taj rat, to je poznato svim poštenim ljudima.

Izvrtanje istorijskih činjenica uvek je u suštini neugodno, pogotovo kada se radi o činjenicama kao što su one o velikim bedama. To je odvratno. Mi, u svakom slučaju, u našoj zemlji ocenjujemo takvo delovanje kao zanemarivanje rezultata Drugog svetskog rata i zanemarivanje odluka Nirnberškog tribunala.

Rusija je za poštenu analizu pouka istorije. Uvek smo branili i branićemo takav pristup, želeo bih reći to baš ovde u Srbiji i baš sada, na dan šezdeset pete godišnjice oslobođenja Beograda od fašističkih okupatora. Pouke prošlosti su potrebne ne za naučne rasprave, one treba da podstaknu sve nas da ne ponavljamo greške. One nas uče da ne izmišljamo razloge za opravdavanje nekog delovanja, često destruktivnog, nego za to da objedinjujemo snage protiv velikih pretnji koje postoje za celi evropski kontinent i čitav svet.

Time je diktirana inicijativa naše zemlje da se sklopi novi dogovor i da se stvori savremeni, efikasniji sistem evropske bezbednosti, sistem koji nije uperen protiv bilo koga, nego koji će nas konsolidovati, ujedinjavati, nezavisno od blokovske pripadnosti, nezavisno od ideologije.

U suštini, predlažemo da stavimo nove pravne obaveze, čije najvažnije pristupe i međunarodne principe svi danas dele. Glavni smisao tih principa i te ideje jeste u tome da se ne smemo baviti pitanjima bezbednosti na uštrb bezbednosti drugih.

Bezbednost je nedeljiva i to je najvažnija pouka Drugog svetskog rata i žalosnih događaja 90-tih godina i nažalost, nekih dramatičnih događaja iz novije istorije, iz ove decenije. Mislim na balkansku krizu i događaje u avgustu 2008. godine na Kavkazu, koje su bile nazvane gruzijskom agresijom. Svi su oni pokazali neefikasnost sadašnjeg sistema bezbednosti i nasušnu neophodnost da se on modernizuje.

Priprema i potpisivanje ugovora o evropskoj bezbednosti postao bi početak formiranja jedinstvenog prostora bezbednosti u evroatlantskoj zoni. Obezbedio bi pouzdane i jednake garancije za sve zemlje, još jednom ponavljam, nezavisno od toga kojim vojnim savezima pripadaju, nezavisno od toga u kakve integracione strukture su uključene.

Mislim da prisutni u ovoj sali dobro razumeju koliko je važno da se u budućem ugovoru učvrste jasna pravila sprečavanja i mirnog rešavanja sukoba. Takvo se rešavanje mora i može odvijati u fazama. Prvo, prihvataju se obaveze u odnosu na ne upotrebu sile, slede mere za jačanje poverenja i, napokon, mere za razvoj konstruktivnog dijaloga između strana u sukobu. Baš u takvom obliku, a ne kroz donošenje ponekad apsurdnih i veoma opasnih političkih odluka.

Samo vreme nas poziva da pređemo na novi nivo rešavanja zajedničkih problema. Svetska zajednica ih ima mnogo. Dobro su poznati, međunarodni terorizam, organizovani kriminal i pitanja energetske bezbednosti su aktuelni na evropskom kontinentu. I dan-danas je to posledica globalne finansijsko-ekonomske krize.

U evropskim, pa i svetskim poslovima je došlo vreme da se postaramo da promenimo međunarodnu klimu. Dosta povoljan faktor za to smatram da je zaokret Sjedinjenih Američkih Država ka pregovaračkim pozicijama, u celini ka multilateralnoj diplomatiji.

Pređašnji pristupi kompromitovali su se sto posto. Ruska Federacija je spremna za harmonizaciju odnosa sa SAD i drugim našim zapadnim partnerima, uključujući konstruktivnu saradnju sa NATO, u interesu rešavanja naših zajedničkih zadataka. Već imamo strateško partnerstvo sa EU, koje je pozvano da postane jedan od stubova nove Evrope.

Nemamo i ne možemo imati bilo kakvu alergiju na ulazak u EU od novih članica, između ostalog i iz Jugoistočne Evrope. Za Rusiju je nesumnjivo najvažnije da nove članice EU razvijali dobre odnose sa Ruskom Federacijom, da članstvo u EU ne okrnjuje tradicionalno prijateljske odnose sa tim zemljama, nego da doprinosi tesnom međusobnom razumevanju. To se u potpunosti odnosi na Srbiju.

Poštovane dame i gospodo poslanici, Rusija i Srbija su jedinstvene u razumevanju strogog poštovanja principa međunarodnog prava, u neprihvatanju jednostranih, a ponekad i nasilnih metoda rešavanja međunarodnih problema.

Primer konstruktivne političke saradnje između naših zemalja je pitanje rešavanja kosovske krize. Oni događaji do kojih je došlo posle jednostranog proglašenja nezavisnosti Kosova u februaru 2008. godine, potvrdili su defektnost pokušaja da se rešavanje složenih međuetničkih problema prilagodi shvatanjima famozne političke svrsishodnosti.

Smatramo da je nedopustivo, kao što je to bio slučaj sa kosovskim presedanom, da se nedostatak napretka na pregovorima koristi kao povod za jednostrano delovanje, uključujući priznavanje novih subjekata međunarodnog prava. U osnovi rešavanja kosovskog problema treba da bude međunarodno pravo, uključujući svakako odluke organizacije UN, Rezolucije saveta bezbednosti, pre svega Rezolucije 1244. Rusija je spremna da i ubuduće pruža svu neophodnu pomoć Srbiji u odbrani njenih nacionalnih interesa.

Želim da podvučem da smo kategorično protiv povlačenja nekorektnih paralela između događaja na Balkanu i na Kavkazu. Što se tiče Južne Osetije, tu je naš nedvosmislen i apsolutno jasan stav. Tamo se radilo o odbijanju i zaustavljanju otvorene vojne agresije. Ono što je Rusija naknadno učinila u potpunosti je u skladu sa Poveljom UN. Rusija će svakako pružati svestranu podršku dvema mladim kavkaskim republikama. Na taj način doprinosiće jačanju stabilnosti u kavkaskoj regiji.

Dragi prijatelji, naši odnosi, odnosi između Ruske Federacije i Srbije danas su u usponu. Tu se ne radi samo o poseti, prvoj poseti predsednika Ruske Federacije novoj Srbiji, već se radi i o tome da takav nivo partnerskih odnosa smo postigli otvoreno, dobronamerno i apsolutno konstruktivno razgovaramo o svim pitanjima koja nas zabrinjavaju. Umemo da pronalazimo najpametnija rešenja, da pronalazimo kompromise za najteže ekonomske probleme. Težimo da našoj međudržavnoj saradnji damo karakter strateškog partnerstva.

Osnova tih procesa bili su i jesu naši ekonomski odnosi. Prošle godine između naših zemalja postignuti su dogovori o strateškim pitanjima koji se odnose na zajedničke projekte u oblasti nafte i gasa, i to su temeljni dogovori.

Iskreno želimo da Srbija, kao rezultat realizacije tih sporazuma, postane veliki regionalni energetski igrač koji učestvuje u distribuciji i transportu ruskog prirodnog gasa.

Danas u toku pregovora smo dosta aktivno i puno razgovarali o toj temi. Odluke koje su donesene i potencijalni obim koji će se transportirati preko srpske teritorije daće budžetu značajna finansijska sredstva.

Istovremeno smo postavili cilj rekonstrukcije naftne prerade i njene predvodnice kompanije NIS. Naš rad na tim pravcima napreduje prema zacrtanom rasporedu. Upravo smo o tom pitanju razgovarali sa predsednikom, ali želeo bih u ovoj sali izraziti zahvalnost Narodnoj skupštini Srbije, koja je pravovremeno ratifikovala sve ove dokumente. Bez vaše podrške ti projekti ne bi se mogli realizovati.

Imamo težnju da se bavimo ne samo energetskim projektima, iako su oni važni za Evropu, Rusiju i Srbiju, ali da se bavimo i drugim pitanjima, a to su infrastrukturni projekti, o njima smo takođe danas razgovarali, kao i o pitanjima visokotehnološke saradnje, jer bez visokih tehnologija nema budućnosti ni u Srbiji ni u Ruskoj Federaciji. Moramo održavati stalnu komunikaciju između preduzetnika naših zemalja i pomagati razvoj međuljudskih kontakata.

Od juna ove godine stupio je na snagu lakši režim putovanja između naših zemalja kojim smo faktički ukinuli vize za one koji ulaze na rok do mesec dana.

Danas smo na kraju pregovora potpisali čitav niz važnih dokumenata, ima ih sedam, ali ima ih još više. Ti dokumenti razvijaju našu saradnju u svim pravcima, ali ekonomija ne može da zatvori sva pitanja našeg života. Veoma je važno da očuvamo onaj duh koji je uvek doprinosio razvoju posebnih odnosa između naših naroda. Dodatan podsticaj takvoj saradnji treba da prida niz aktivnosti, to su dani duhovne kulture koji će se održati iduće godine u Srbiji, te isti takvi dani Srbije u Ruskoj Federaciji 2011. godine.

Zainteresovani smo za dalji razvoj naših odnosa. Od toga će biti koristi ne samo za Rusiju i Srbiju, ne samo za Balkan, nego i za čitavu Evropu. To je verovatno najvažniji međunarodni rezultat moje zvanične posete Srbiji.

Poštovani poslanici, gospođo predsednice, dragi prijatelji, zaista mi je izuzetno drago i čast mi je da sam na ovoj tribini, svestan da je ta tribina po prvi put ponuđena šefu strane države da održi govor. Svestan sam svoje odgovornosti koje sam preuzeo na taj način i da ne bih prekršio vaš poslovnik prestaću da govorim, ali želim još jednom iskreno zahvaliti za poziv da održim govor i čestitati vam ovaj sveti dan na koji se dogodila poseta naše delegacije Srbiji. Hvala. (Aplauz.)
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem gospodinu Dmitriju Anatoljeviču Medvedevu.
Zaključujem Prvu posebnu sednicu Narodne skupštine Republike Srbije u 2009. godini i pozivam da prisustvujete koktelu u centralnom holu Doma Narodne skupštine.