Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Aleksandar Vučić

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, napravili smo dve povrede Poslovnika. Jednu materijalnu i jednu formalnu. Materijalna povreda ovog podzakonskog pravnog akta je u tome što  uopšte nisam pominjao nešto što pomenuta gospođa nije pomenula.
Što se tiče Miroslava Ilića, slučajno nečijeg tasta, ni o njemu nisam govorio ništa posebno, već pokušao da umirim čoveka koji je veoma nepristojan, nevaspitan i koji svakom poslaniku dobacuje. Uzgred budi rečeno, nije vas Miroslav Ilić naučio da kažete Gordani Pop Lazić ono što ste rekli, jer od njega nikada slično nisam ni čuo, iako nisam neki poznavalac muzike. Ne razumem se ni u narodnu, ni u zabavnu, ni u kakvu muziku. Ne umem ni da sviram, ni da pevam, ali jedino znam da tako nešto nisam čuo, kao što sam mogao od vas da čujem.
Što se tiče porodice, ničiju porodicu uopšte nisam pominjao, osim što je gospođa sama govorila o svojoj porodici. Na pamet mi nije padalo da govorim ni o njenoj deci, ni o njenom mužu, niti o bilo kome koga je ona pomenula. Izmislili ste na licu mesta i glasali ste o nečemu o čemu je bilo apsolutno nemoguće da se glasa. Mogli ste da glasate da mi je odelo zelene boje ili žute boje, isto tako kao što ste izglasali da je ovo bila povreda Poslovnika. Nijednog trenutka to nisam uradio. Nemojte da izmišljate. Kada nemate argumente, onda možete da kažete - (ajde da glasamo da li su ovakvi ili onakvi.
Možete da izglasate i to da svi opozicioni poslanici napuste Skupštinu. Izglasajte to, to bi vam bilo i najlakše i najbolje i, čini mi se, najpametnije. Nemojte na minut da skraćujete diskusiju, nego izbacite opozicione poslanike, šta će vam, vi ste dovoljni sami sebi, nije vam ništa potrebno. Toliko o Poslovniku.
Dame i gospodo narodni poslanici, ovo što smo čuli od ministra Matković, za koju smo mislili da je korektnija od ostalih, zaista nema nikakvog smisla. Nema nikakvog smisla, jer ne voli ona svoju decu više od nas koji volimo svoju decu i to je nešto što je potpuno normalno, ali nas je narod i građani su nas izabrali da budemo njegovi predstavnici u najvišem zakonodavnom telu i to je ono što je radio i predsednik Narodne skupštine i nekoliko puta govorio da li to košta 5, 6, ili 7 hiljada maraka. Da, toliko je koštalo kada su nam poslanici Demokratske stranke donosili 75 kilograma amandmana, što nismo mogli automobilima, pa ni kamionima da dovezemo kući, da ponesemo. Isto toliko je koštalo, a tada smo bili još i pod sankcijama. To nema nikakvog smisla. Mi smo ovde da razgovaramo o zakonu, mi smo ovde da razgovaramo o tome na korektan način, da ukazujemo na ono što je loše u zakonu, da govorimo ono što je dobro, da ih izmenimo i da učinimo građanima život podnošljivijim ili neuporedivo boljim nego što je to slučaj danas.
Ovde su neki govorili da li neko ima pravo da predlaže određene zakone ili nema, da li je to Vlada mogla 10 ili 12 godina ranije. Jesu socijalisti vladali 12 godina, a ja ne volim Socijalističku partiju Srbije, to otvoreno govorim. Vi mene možete da volite, ja vas ne volim. Šta ćete, to je nešto drugo, ali ne može im niko uskratiti pravo da podnose predloge Narodnoj skupštini Republike Srbije. Ne može niko nikome da zabrani da govori sa ove govornice, niti da se ponaša u skladu sa Ustavom, zakonom, Poslovnikom ili drugim aktima.
Govorio bih o nečemu o čemu je ovde bilo danas reči, a to je ono o čemu sam juče rekao, da najviše zavređuje pažnju u ovom zakonu, jer do sada nismo posebnim zakonom tu oblast i tu materiju društvenog života regulisali, borba protiv sekti, dakle pseudoisceliteljskih i pseudofilozofskih pokreta i mislim da je to nešto što je najvažnije u ovom trenutku za našu omladinu, za naše maloletnike pre svega, ali i za sve ostale građane.
Čini mi se da bi to bilo potrebno i zbog toga što imamo geometrijskom progresijom povećanje broja pripadnika tih sekti, imamo ih nažalost unutar Vlade, oni bi i trebalo da služe kao neko ko će se tome otvoreno suprotstaviti, a vi danas imate ministra Vlade Republike Srbije koji drži predavanja kao Jehovin svedok. To niste ni znali. Ministar Vlade Republike Srbije drži predavanja. Nedavno su topili led u dvorani Pionir da bi im omogućili da drže svoje svetkovine i svoje skupove.
(Nenad Bogdanović: Što lažeš?)
Molim vas da se upristojite.
Nemojte da se uzrujavate i nema nikakvih anegdoga, već istine, a ako to što je neko rekao nije bilo dovoljno da ga opomenete, a govorio je najgorim mogućim rečnikom, onda ne znam šta će za vas biti dovoljno.
Govorio sam o temi dnevnog reda i ništa važnije od toga nema.
Ne prekida mene gospodin Nikolić, mene prekida jedan drugi gospodin kome ne kažete ništa, nego mene prekidate i uskoro ćete mi reći da je vreme da prekinem.
Ima još jedna stvar koju bih želeo da ukažem poslanicima Socijalističke partije Srbije. Svojevremeno su tražili brisanje iz zakona zabrane reklamiranja cigareta i alkoholnih pića. To je ono što smo mi tražili, na šta smo ukazivali. Govorili smo da je to veliki problem u našoj zemlji, govorili smo da se reklamiraju cigarete i alkoholna pića na svim televizijama, Milan Milutinović je insistirao uz podršku nekih mafijaša iz vrha levičarske koalicije da to ne sme da se usvoji. To znate da je tačno. Nažalost, danas isti ti, koje kritikujemo i sa pravom ih kritikujemo, iz vladajuće većine to neće da prihvate, zato što neki njihov Zabunović iz MPS-a, koji je prvi upao u carinu, reklamira svoje cigarete. To su neke "ronhil" ili ne znam ni ja kako se već zovu i šalje nam pozdrave iz Rovinja na svakih pet metara širom gradova Srbije.
(Predsednik: Vreme.)
Nadam se da će vam zaista zbog svih nekorektnosti vreme ubrzo isteći.
Ali vi nikada niste ni pogledali ovaj zakon, niti ga pročitali, jer reklame za cigarete su i te kako vezane za ovaj zakon i nemate pojma o čemu govorite, gospodine predsedniče, jer me prekidate kada direktno govorim o zakonu. Prekidate me kada govorim o nečemu što je najdirektnija tema ovog zakona. To je zaista nešto što je neverovatno.
Sada ste rekli da me prekidate zato što govorim o nečemu što nije tema. To pokazuje da niste ni pogledali predloženi zakon, a sada ću završiti, gospodine predsedniče, sa time da bi bilo dobro i Vlada bi trebalo da uvaži nešto što je pametno u ovom zakonu, a to je da se na jedan sveobuhvatan način regulišu problemi za maloletnike sa svim bolestima ponašanja, jer je bolje to regulisati jednim posebnim zakonom, a ledž specialis derogat ledž generali, nego da tražimo sve odredbe i norme po 10 ili 20 zakona i to je nešto što je moglo i što je trebalo da se prihvati, uz otklanjanje određenih nedorečenosti putem amandmana, to smo na takav način mogli da prihvatimo.
Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se u skladu sa članom 95. ad hoc stava 1. člana 98, ali ću reći samo nekoliko reči, pošto su kasniji govornici iskoristili priliku da za to što predstavnici srpskih radikala nisu učestvovali u nekim vanposlovničkim dogovorima, moram samo da kažem da mi se čini kao narodnom poslaniku da su se čudne stvari dešavale u ovoj narodnoj skupštini Republike Srbije. Čudne, pre svega zato što smo mi kao poslanička grupa i kao narodni poslanici, i to ne jedan, dvojica ili dvoje, troje, već čini mi se bar 20 nas, gotovo čitave prethodne nedelje saznavajući detalj po detalj šta se to dešava, odnosno šta će pisati u tim ustavno-pravnim okvirima za Kosovo i Metohiju, tražili posebnu sednicu za Kosovo i Metohiju.
Niko gotovo da nije ni reagovao na to. Ni jedna jedina reč, niko nije prekidao sednicu zbog toga, pa sazivao i pravio posebne sastanke, da bi se onda to nešto ponovo pravilo. Čini mi se da i to pokazuje kakav je odnos poslanika, pre svega većine, ali i nekih drugih u ovoj Narodnoj skupštini prema poslaničkoj grupi Srpske radikalne stranke i prema njihovim predlozima. Zašto smo o tome govorili? Ima tu nekoliko stvari i vrlo ću kratko u okviru ovih tri minuta, koliko imam, dakle zbog nečega što je, čini mi se, mali broj ljudi u Srbiji pročitao i voleo bih kada bismo mi mogli da pronađemo konkretno rešenje, a ne da se bavimo pričom šta je bilo u prethodnih 10 godina. Doduše, mi radikali nikada nismo dole krali izbore, već smo gubili izbore zbog krađe na Kosovu i Metohiji, kao što ih nikada i nigde nismo krali, ali moram da kažem za nešto što će čini mi se sablazniti one u ovoj skupštini koji to nisu čuli ili pročitali, a gotovo da nigde ili na vrlo malo mesta su imali mogućnost da ovo pročitaju. Siguran sam da će se to dogoditi sa celokupnom javnošću.
Naime, pročitaću vam samo deo tih izvoda i zbog čega je to bilo važno, zbog čega mislimo da je važno da se sa time krene i ranije i zbog čega je bilo važno i prethodne nedelje, kada su na tome insistirali radikali. Kaže se da je Kosovo teritorija sa većinskim albanskim narodom, a u drugoj tački se kaže da suverenit Kosova proističe iz naroda i njemu pripada. Slobodna volja naroda, a to je albanski narod, osnova je državne vlasti.
Kaže se da stanovnici Kosova imaju pravo na državljanstvo, kaže se da Kosovo ima predsednika koji ga predstavlja i u unutrašnjosti Kosova i u svetu, kaže se da Kosovo ima sve svoje državne atribute - grb, himnu, zastavu....
(Predsednik: Vreme.)
Evo završavam, predsedniče. (Žagor.) Završavam, strpite se, ili izađite za govornicu. Evo, upravo završavam. Kaže se da Kosovo ima centralnu banku i guvernera, a valuta je dardan. A, ono što je najzanimljivije, a time ću završiti, zbog čega ne bi trebalo toliko da pričate, već da pročitate, ako već niste pročitali, Skupština Kosova je sa dvotrećinskom većinom...
Moram samo da kažem da je vaša konstatacija maksimalno drska, maksimalno nekorektna, ako hoćete i maksimalno nesrpska i maksimalno neljudska. (Žagor.) Jer, to što vi ne možete da trpite da vam neko u pola minuta više pročita....
.... ono što vi niste želeli. Zbog teme? Smetalo vam je tri minuta? Pa, tri minuta da sam stajao, mogli ste da izdržite, a takav komentar da ne date. Ali, to je suština vašeg političkog delovanja, to je ono o čemu sam vam govorio malopre. Da ste prihvatili predlog radikala prethodne nedelje ne biste imali ove probleme.
Ali, reći ću vam, vi vašim uvredama ne možete nikoga da uvredite, ne zato što nema obraza, već zato što ste te uvrede prema svakom upućivali, u svakom trenutku i na svaki način. Samo hoću da vam kažem da dve trećine šiptarskih poslanika može doneti odluku o promeni granica, o promeni Ustava i doneti odluku o samostalnosti. To je ono što vi krijete od naroda. A, možete mi reći koliko god hoćete puta da sam drzak i da ovo nije istina. Na žalost, istina je. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, ovaj zakon koji se nalazi pred nama jeste jedna vrsta ledž specialisa, jer na poseban način reguliše i determiniše određenu oblast društvenog života, koja je na izvestan način i u značajnoj meri regulisana drugim zakonima. To je onaj problem o kome smo već govorili, govoreći o brojnim drugim zakonskim projektima, gde postoji takozvano sporedno zakonodavstvo koje nam stvara ogromne probleme u sagledavanju i razmatranju određenih materija, a posebno onih koji se tiču tako značajnih sfera društvenog života kao što je ovaj zakon. U tom smislu, ovaj zakon bih pre razumeo i više razumeo kao jednu potrebu da se iskaže želja narodnih poslanika da razgovaraju o jednom od ključnih problema u našoj zemlji, o nečemu što predstavlja, rekao bih, gorući problem za ovaj narod, za ovu državu i nešto što bismo morali da rešavamo u najhitnijem periodu.

Naime, postoje u ovom zakonu čak i pomalo kontradiktorna rešenja, postoje neka rešenja koja su blago govoreći prestroga za staraoca, na primer ako neko drugi put pošalje svoje maloletno dete od recimo 16-17 godina da kupi novine i cigarete, pa drugi put ta kazna bude izrečena, ići će 30 dana u zatvor, a složićete se da je to malo previše.

Smatram da je tu bilo nekih normi i određenih odredaba koje su zasluživale popravljanje, ali u svakom slučaju, čini mi se da jedna vrsta rasprave i razgovora o ovome što danas predstavlja jedan od vitalnih problema Republike Srbije i Savezne Republike Jugoslavije je nešto što je u svakom slučaju značajno. Značajno je, pre svega, zbog onoga na šta smo najmanju pažnju obratili, a to jeste delovanje pseudoverskih, pseudoisceliteljskih i pseudofilozofskih sekti koje vrše pre svega neku vrstu manipulacije mladima, a o tome bih govorio i sa aspekta o kojem je ovde već bilo reči i nešto o tome smo mogli i sinoć da čujemo u pojedinim medijima jer je rečeno da je to stiglo iz Amerike. To je tačno. To zlo potiče iz SAD-a, ali imamo nešto drugo što nismo rekli građanima Srbije a i ostalim narodnim poslanicima sa ove govornice, Evropska unija je zatražila drugačiji odnos prema verskim sektama vi znate da smo mi taj problem imali, a ministar vera iz Srpske radikalne stranke u prethodnom periodu podneo je Nacrt zakona o verskim sektama, gde su vrlo oštro sankcionisani svi oni koji bi učestvovali u takvom manipulisanju, pre svega mladim ljudima, ali i svima ostalima.

Međutim, Evropska unija traži nešto mnogo drugačije, nešto drugo, traži apsolutno blagonaklon odnos prema verskim sektama, jer oni to nazivaju na potpuno pogrešan način, verskom tolerancijom. To je ono što mi treba da kažemo ljudima ovde i da kažemo da poslanička većina, sve dok sluša i sve dok postoji tutorstvo i mentorstvo Evropske unije, takav zakon protiv verskih sekti i ovo, to je u ovom zakonu najbolje rešeno, dakle to neće biti doneto, pa makar ovo bio i specifičan zakon i na poseban način to regulisao.

Dalje, što se tiče zloupotrebe ljudi, naravno, postoje mnogi drugi zakoni osim Krivičnog zakona i Zakona o igrama na sreću koji regulišu ovu materiju, ali jedan od ključnih je i nešto o čemu ćemo danas ovde govoriti. To je zloupotreba maloletnika u političke svrhe, što ovaj zakon ne sadrži kao normu. Ovde je već mnogo o tome rečeno. Rečeno je da ranije nisu bila dozvoljena okupljanja mladih, nismo bili nikada, niko od radikala nije bio u MUP-u da bismo to znali, ali znamo da danas to ministarstvo hapsi maloletna lica od 16 i 17 godina i punoletna lica članove Srpske radikalne stranke kada lepe nalepnice - DOS je najgori.

Toliko o slobodi koja se razvila, toliko o onome što je danas neuporedivo bolje u odnosu na ono što je nekada bilo. Posebno o tome, ko je normalan, a ko je nenormalan. Čini mi se da ne bi bilo pristojno da se to iskaže za svoje političke protivnike, kao što su to neki odavde činili.

Dalje, što se tiče televizijske stanice koja je ovde pomenuta, radi se o Televiziji "Palma". Znam nekoliko emisija koje su bile vrlo gledane i vrlo patriotskog sadržaja, ali više ih na toj televiziji nema. Bile su političkog ... ne gospođo, nisam pratio taj pornografski sadržaj, ne znam ni u koje vreme je to bilo, a ako vi znate, izađite, pa nas obavestite, a znam samo u koje vreme su bile ove emisije, a to su emisije - "Pitanja i odgovori" Olivere Miletović, emisija "Kompromis" Marka Jankovića i još neke političke emisije...

(Predsednik: Vreme.)

Znao sam da je stigao gospodin Maršićanin, čim me neko opominje. Dakle, one su skinute sa te televizije i to je razlog, to je ključni razlog što je ta televizija smetala, a ne zato što je imala ili nije imala sadržaj o kome gospođa malopre govori, a za koji ja ni ne znam, iskren da budem.

Dakle, rekao bih da bi bilo veoma važno da se upustimo u ozbiljnu raspravu, posebno o ključnim problemima, o problemima narkomanije i problemima uticaja i delovanja verskih sekti i o nečemu što, čini mi se, razjeda naše nacionalno tkivo i mislim da je zato ovaj zakon dobra prilika, da se o tome govori šire. Zato mi je žao što ste skratili ovu diskusiju na pet minuta, ili ćemo dobiti minut duže, ali u svakom slučaju mislim da ova tema zaslužuje mnogo više vremena, mnogo više angažmana narodnih poslanika i čini mi se da su potrebne prave sistemske promene, kojima bismo na neuporedivo drugačiji i na neuporedivo bolji način rešili probleme mladih i na njihovo zadovoljstvo, ali i na zadovoljstvo cele društvene zajednice. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, najpre bih želeo da kažem da je značajna tema o kojoj u ovom trenutku razgovaramo, ali da smatram da bi bilo značajnije da u ovom trenutku razgovaramo o Kosovu i Metohiji, posle usvajanja pravnih okvira Hansa Hekerupa, ili, kako oni sebe vole da zovu tzv. međunarodne zajednice. Mi smo ovde usvojili jednu rezoluciju kojom smo to pokušali da sprečimo. Kao što svi vidimo, nismo uspeli da sprečimo katastrofalna rešenja protiv interesa srpskog naroda i srpske države. Mislim da je vreme da pre svega, Vlada i mi kao narodni poslanici, učinimo nešto da pomognemo narodu na Kosovu i Metohiji.

(Glas iz sale: Tema.)

Gospodine Rističeviću, molim vas da ne dobacujete i da ne vičete "tema", jer ovo bi trebalo da bude tema i za vas, kao i za mene, kao i za svakog drugog u Srbiji. Ja sam o tome imao samo ovoliko da vam kažem. Izvinjavam se što vas to uopšte ne interesuje, ali šta da radim, čini mi se da građane Srbije interesuje.

Dakle, čini mi se da bi najpre trebalo da govorimo o sveukupnom pravnom makroekonomskom miljeu, kompletnom ekonomskom ambijentu, kada se govori o donošenju i primeni jednog ovakvog zakonskog akta. Naime, ima stvari u ovom zakonu koje bih kao narodni poslanik mogao da podržim, ima i nekih stvari koje, možda mi to moje kontemplativne sposobnosti ne dozvoljavaju, nisam u stanju do kraja da shvatim. Ne razumem zašto svaki put čeznemo za nekim posebnim pravnim licima izvan Vlade Republike Srbije, kao da će to njima doneti nešto bolje ili nešto više i kao da će agencije nešto značajnije predstavljati, a ne sama Vlada Republike Srbije. Postoji sama namera koja bi, čini mi se, trebalo da zainteresuje Vladu Republike Srbije koja bi trebalo da se bavi tim poslom mnogo više nego što se danas bavi.

Naime, mi iz SRS-a moramo najpre da ukažemo na činjenicu da u globalnom ekonomskom miljeu, na makroekonomskom planu postoje veoma loši uslovi za razvoj daljeg privatnog preduzetništva, pre svega, razume se, za razvoj malih i srednjih preduzeća. Ako njih danas u Srbiji ima 180.000 i 190.000 radnji sa preko 520.000 radnika, zaista se pokazuje koliki je njihov značaj, koliki je njihov uticaj. Ali, istovremeno, posle svega što je Vlada Republike Srbije predložila, a Narodna skupština Republike Srbije usvojila (dakle, govorim o paketu poreskih zakona, o svemu što se ticalo ekonomskog stanja u našoj zemlji, i sa onim što nam tek dolazi, a to je najavljeni Zakon o privatizaciji, čiji smo predlog mogli da čitamo pre u štampi nego što smo materijal dobili), teško da se može i govoriti o bilo kakvim podsticajnim merama za razvoj naših preduzeća, za razvoj naše privrede u celini, a posebno za razvoj malih i srednjih preduzeća i za njihovo narastanje, odnosno, za izbegavanje opasnosti da ona ostanu sa malom ekonomskom snagom, da ostanu sa niskim tehnološkim nivoom i usmerenošću na lokalna tržišta. Posebno kada se ima u vidu činjenica da se predviđaju masovna otpuštanja radnika, kada se ima u vidu činjenica da ministar za privatizaciju, gospodin Vlahović kaže da će morati da bude otpušteno najmanje 400.000 radnika, i to kaže - ne zbog Zakona o privatizaciji, već zbog neefikasnosti našeg ekonomskog sistema. Tačno je, kao da to niko od nas nije znao, kao da su svi pre njega bili glupi, a on je Kolumbo, otkrio je Ameriku, mnogo je pametan i zna da nam je privreda neefikasna, a niko drugi to nije znao do njega. Svi smo to znali. Zato smo se i zalagali za privatizaciju, ali drugačiju privatizaciju od one koju danas vi želite da sprovedete. Ne privatizaciju u kojoj ćemo sve ono što strateški treba da pripadne i ostane ovoj zemlji da damo onima kojima to ne bi trebalo da pripadne. Mi smo priznali i onu privatizaciju koja je činila povećanje ekonomske efikasnosti, a gde nije bilo onoliko živog novca za koji mislite da država može da se prodaje.

To je suštinska razlika. O 400.000 nezaposlenih nismo smeli ni da pomislimo da govorimo, kao što to danas mrtvi hladni i potpuno ozbiljno govore predstavnici DOS-ove vlade, i baš ih briga gde će sa tih 400.000 ljudi, baš ih briga što nema ni malih ni srednjih preduzeća, jer ona će otpuštati radnike, jer niko neće moći ovolike stope poreza, doprinosa i ostalih fiskalnih dažbina da uplaćuje u budžet Republike Srbije. Rekao bih da to nije ni malo čudno, posebno kada se ima u vidu od koga nas sve to očekuje i zašto se to sve dešava. Na čelu tog ministarstva nam se nalazi čovek iz firme koja se bavi finansijskim konsaltingom "Dilojt i Tuš". Drugi čovek, koji je savetnik predsednika Vlade, izvesni Dragaš ili tako nekako, firma mu se zove "Kondel", takođe se bavi procenom kapitala. Tu nisu u pitanju jedan, pet,10 ili 20 miliona dinara. Tu su u pitanju milijarde. Postavlja se pitanje na koji način onda mi da podstičemo mala i srednja preduzeća, njihov razvoj ili bilo kakav uspeh u privredi?

Ja ne bih odvajao iz tog globalnog ekonomskog miljea, ne samo da ne bih odvajao, nego bih posebno govorio o onome o čemu nije bilo reči u izbornoj kampanji svih političkih stranaka, posebno ne onih koje su na vlasti. Naime, govoreno je da će veliki privredni subjekti ili giganti naše privrede konačno moći da funkcionišu i rade kad se uspostavi nova vlada. Ja ću vam pročitati nešto, ovo je stiglo na našu poslaničku grupu SRS-a, može i da se vidi. Stiglo je iz Prahova. Dužan sam da to pročitam.

"Povodom izjave premijera Vlade Srbije, gospodina Đinđića, u emisiji od 9. maja 2001. godine, da Fabrika industrije hemijskih proizvoda - Prahovo radi punim kapacitetom, dajemo sledeći demanti, kao radnici IHP - Prahovo". Neću vam čitati sve, ali ću vam pročitati samo kraće detalje: "Nema ni pomena o radu fabrike. IHP - Prahovo ne radi od kako je DOS-ovski član na čelu fabrike, propala je mnogo više, a njima je jedini cilj kako i na koji način će da nas prodaju. Sklopljeni ugovor, koji je štetan po fabriku, sa austrijskom firmom, ovaj štetni ugovor je učinjen posredstvom ministra Veselinova. Gospodin Tabašević, to je valjda čovek koji je postavljen na čelo te fabrike, uz pomoć svojih malobrojnih saradnika potpisao je, odnosno prodao program TPP-a koji više vredi i koji je jedini radio za vreme sankcija i NATO bombardovanja i izdržavao 2.500 radnika i koji je jedini profitabilan. Kako oni kažu, taj ugovor je vredan 109 miliona dolara, a mi od toga nismo dobili ništa. Radnici IHP-a su ogorčeni na njega i uporno traže njegovu ostavku. Situacija je gora nego za vreme socijalista - i sada ima nešto kritike tu na njihov račun, a onda se kaže - ali su davali i radnicima platu, kakvu - takvu, sa zakašnjenjem, ali ne od pet meseci i radilo se, a sada je totalni raspad, kao i ostale privrede u Srbiji. Radi se samo na rasprodaji državne imovine i da radnici ostanu na ulici." Potpisali su radnici te fabrike u Negotinu 10.5.2001.godine.

Umnožiću vam taj papir da ga dobijete. Istovremeno, iz Majdanpeka, pošto smo mi narodni poslanici, pa kao narodni poslanici ....
Ja vas samo molim za malo pažnje i da mi objasnite šta je to što je bilo mimo teme, odnosno mimo onoga što je na dnevnom redu.
Govorio sam, gospodine predsedniče, o makroekonomskoj politici Vlade, o kojoj sam govorio da je vrlo blisko povezana i veoma važna za sprovođenje uticaja (odnosno programa podrške) na mala i srednja preduzeća. Čudim se da to niste slušali ili da to niste želeli da razumete.
Želeo bih dalje da kažem da mi, poslanici poslaničke grupe Srpske radikalne stranke, smatramo da bi morali najpre na makroekonomskom planu da se stvore neuporedivo drugačiji i politički i ekonomski uslovi i, posebno, pravna sigurnost, da bi moglo na drugačiji način da se ulaže i na drugačiji način da funkcioniše celokupna domaća privreda, a posebno tzv. mala i srednja preduzeća, za koja se smatra da su najprofitabilnija. Napravio bih nekoliko primedaba i razlika, a mislim da će predlagač te primedbe uzeti ozbiljno. Razgovarajući sa njima ukazao sam im na činjenicu da se ovde ne pravi razlika između trgovinske i proizvodne delatnosti. Smatram da bi to bilo potrebno, jer naš prioritetni cilj treba da bude razvoj proizvodnje u našoj zemlji, posebno ovih malih i srednjih preduzeća o kojima smo govorili. Ne može se na isti način finansirati i pomagati od vladinog ili paravladinog organa onaj koji se bavi uvozom određenih proizvoda, gotovih proizvoda iz inostranstva i onaj koji proizvodi na domaćem tržištu, podmiruje potrebe domaćeg tržišta i istovremeno izvozi u inostranstvo. O tome se radi i sa time je blisko povezano ono što su nam poslali građani Majdanpeka, a koji su nam javili sledeću stvar.
Juče je u emisiji Radija BBC iz Londona (emisija na hrvatskom jeziku, ne znam kakav im je to jezik) javljeno da je u ovoj godini Hrvatska imala izvoz u Jugoslaviju toliki, da je Jugoslaviju popela sa zadnjeg na sedmo mesto zemalja u koje hrvatska privreda izvozi. Očigledno da DOS-ovska vlast umesto naš izvoz da pospešuje, to vrlo uspešno radi za hrvatsku državu.