NIKOLA LAZIĆ

Nestranačka licnost

Rođen 11. jula 1974. godine. Po zanimanju je stomatolog.

U politiku je ušao nakon studentskih protesta 1996/1997. Bio je poslanik u Skupštini SCG i potpredsednik Odbora za spoljnu politiku. U DSS je obavljao posao međunarodnog sekretara.

Bio je odbornik u novobeogradskoj i Skupštini Beograda od 2000. do 2004. i potpredsednik Izvršnog odbora SO Novi Beograd.

Oženjen, otac jednog deteta. Živi u Beogradu.
Poslednji put ažurirano: 17.02.2022, 15:22

Osnovne informacije

Statistika

  • 0
  • 0
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

Članstvo u radnim telima

Poslanik nije ni u jednom radnom telu.

OSMO VANREDNO ZASEDANJE, 27.07.2011.

Želeo sam da ukažem vrlo kratko, ono što je suština, zapravo amandmana koji jeste prihvaćen. Ovim amandmanom poslaničke grupe DSS je predvidela da se, dakle, pravo pacijenta na uvid u medicinsku dokumentaciju mora omogućiti u roku koji nije duži od 15 dana.
Pravo na uvid u medicinsku dokumentaciju jeste jedno od osnovnih prava i ono zaista mora poštovati. Taj uvid, mora biti omogućen blaogovremeno kako bi se i smanjio prostor za eventualne manipulacije i zloupotrebe. Dakle, pravo na uvid u medicinsku dokumentaciju svakako mora podrazumevati ono što je evidentirano, dakle i anamnezu i dijagnozu i terapiju kao i preduzete medicinske mere kao i savete koji su dati pacijentu .
Dakle, kao što sam rekao, mi smo predvideli da najduži rok u kome je nužno omogućiti pacijentu uvid u medicinsku dokumentaciju bude 15 dana. Zaista postoji niz razloga zbog čega je to tako.
Još jedna stvar koju smo želeli ovom prilikom da predložimo ministarstvu a to je da se što pre standardizuje jedna vrsta obrasca na kojem bi pacijent imao mogućnost da podnese zahtev za uvid u medicinsku dokumentaciju, prosto kako bi to bilo i formalno uobličeno.
Naravno, ovaj amandman jeste bitan u kontekstu poštovanja i prava i vremena pacijenta. Kada su u pitanju prava pacijenta, mi smo i tokom načelne rasprave rekli, a i sada ćemo ponoviti, da smatramo da je neophodno doneti jedan novi sveobuhvatan zakon o pravima pacijenta. Prosto, kada je u pitanju pravo pacijenata, mi smo takođe i ukazali da samo rešenje zaštitnika prava pacijenta koji sada postoje u zdravstvenim ustanovama nije na dobar način rešeno, jer ta zdravstvena ustanova jeste poslodavac tom zaštitniku prava pacijenata, a pacijenti bi trebalo da se upravo žale na nepravilnosti u radu u toj ustanovi. Hvala.

OSMO VANREDNO ZASEDANJE, 27.07.2011.

Zahvaljujem gospodine predsedavajući. Ovaj član 31. između ostalog, govori o pravu ministra da na osnovu mišljenja Zavoda za javno zdravlje donese odluku u oblastima medicine, stomatologije i farmacije, koje su deficitarne kako bi se omogućile specijalizacije radi popunjavanja nedostatka usko specijalizovanih kadrova. Mislim da je to sasvim u redu. Nedostatak kadrova jeste ozbiljan problem i o tome smo mi, kao poslanička grupa, govorili u načelnoj raspravi. Posebno smo apostrofirali problem nedostatka anesteziologa, kojih nedostaje oko 300 i naveli smo i činjenicu da oko 2000 nezaposlenih lekara je trenutno na tržištu rada.
Takođe, bitno je navesti činjenicu zbog razloga kojima smo obrazložili neke delove ovog amandmana, da je u poslednjih deset godina otišlo iz zemlje oko 20% anesteziologa. Takođe, treba imati u vidu činjenicu koliko dugo traje proces obrazovanja ovakvih kadrova. Takođe pored anesteziologa deficitarni su i kadro hirurzi, a i prethodnih dana smo imali prilike da vidimo da sve veći broj specijalista medicine rada napušta svoja radna mesta u potrazi za boljom zaradom.
Ovim amandmanom poslanička grupa DSS predvidela je volonterske specijalizacije, koje bi u skladu sa kapacitetima države ti lekari obavljali o sopstvenom trošku. To ni na koji način ne bi opteretilo državu, s jedne strane, a povećalo bi se školovanje usko specijalizovanih kadrova. Mislim da samo obrazloženje ne odgovara onom što je bila intencija amandmana. Mislim da onaj koji je pisao obrazloženje nije razumeo ni suštinu amandmana, a bojim se da ne razume u potpunosti suštinu problema sa kojom se mi suočavamo.
Sad ću citirati ono što je rečeno u obrazloženju za odbijanje ovog amandmana, a to je da se – uvođenjem volonterske specijalizacije ne doprinosi organizaciji zdravstvene službe, odnosno boljoj zdravstvenoj zaštiti građana, već samo povećava broj doktora medicine, specijalista za određenu oblast, a što nije u skladu sa Strategijom razvoja održivog zdravstvenog sistema. Lepo je to što će neko u toj strategiji razvoja na jedan birokratski način videti potrebe zdravstvenog sistema.
Šta će se desiti kad Nemačka otvori novi konkurs za određene specijaliste, pa vam nekoliko desetina ili stotina lekara ode tamo? Šta će se desiti kad Slovenija raspiše konkurs za usko specijalizovane kadrove, pa mnogi specijalisti odu tamo? Mislim da postoji problem u tome da se neomogući jedna vrsta volonterske specijalizacije i da to ide u susret jednoj viziji, i tako integrisati deo privatnog sektora u državni. Govorili smo i o tome da postoji deficit kardio hirurga.
Sa druge strane imamo prilike a slušamo poslednjih godina i meseci o problemima sa dugim listama čekanja za kardiološke operacije. Zbog nedostatka kvalifikovanih kadrova mnogi se pacijenti šalju u Tursku na lečenje, kao da ne postoje infrastrukturni kapaciteti kod nas. Na žalost, mnogi kadrovi nedostaju jer odlaze u potragu za boljom zaradom i boljim statusom u svom društvu.
Takođe, mislim da je još jednu stvar bitno pomenuti, a to je da li je odbijanje ovog amandmana u skladu sa članom 71. Ustava Srbije, koji definiše pravo na obrazovanje. Citiraću sada tu odredbu koja kaže – svi građani imaju pod jednakim uslovima pristup visokoškolskom obrazovanju. Republika Srbija omogućuje uspešnim i nadarenim učenicima itd. Dakle, ovo što sam malo pre naveo mislim da upravo govori u prilog amandmana poslaničke grupe DSS i apelujem na vas, gospodine ministre, da ovaj amandman prihvatite. Hvala.

OSMO VANREDNO ZASEDANJE, 27.07.2011.

Zahvaljujem.
Poslanička grupa Demokratske stranke Srbije je pozdravila što se u ovom predlogu zakona omogućava lečenje zuba i usta za studentsku populaciju. Takođe je tokom načelne rasprave naša poslanička grupa je ukazala na jednu činjenicu da je stomatologija na nekritički način, praktično, skoro u potpunosti ugašena u državnom sektoru, osim nešto preventive i urgentne stomatologije.
Takođe smo tokom načelne rasprave ukazali na problem nefunkcionisanja Stomatološke komore i samim tim i o znatno smanjenih nemogućnosti da se vlast struke čuje u ovom smislu.
Smatramo da nam je potreban jedan održiv i realan koncept stomatološke zaštite, u suprotnom dugoročno mislim da će stanje usta i zuba naše nacije biti katastrofalno.
Ovim amandmanom poslanička grupa DSS je predložila da se dobrovoljnim davaocima krvi koji su to činili više od deset puta obezbedi lečenje usta i zuba. Mislim da je obrazloženje koje se navodi za odbijanje ovog amandmana neprimereno. Pokazuje da onaj ko je pisao odgovore ili potpuno promašio temu o kojoj se govori, ne čitajući navedene razloge u predloženom amandmanu ili je na jedan zlonameran način tumačio amandman sa ko zna kojim ciljem.
Odgovor koji smo dobili je – amandman se ne prihvata iz razloga što se na način predložen amandmanom uvodi sistem plaćanja dobrovoljnog davalaštva krvi, a što je u suprotnosti sa standardima i sa direktivom EU, kojim se zastupa princip nenagrađenog dobrovoljnog davalaštva krvi.
Mislim da onaj ko je ovo pisao nije shvatio da se ova direktiva, na koju se poziva, govori o sprečavanju korupcije i trgovine krvlju, a ne govori se o samim beneficijama koje država može na neki način obezbediti za davaoce krvi. Postavlja se pitanje ko uopšte govori da je neophodno plaćati ovim ljudima davalaštvo krvi? Mislim da je to uvreda i za njih same, jer niko od tih ljudi ne čini to iz materijalnih pobuda, već isključivo iz humanih razloga i razloga solidarnosti.
Ono što je poslanička grupa DSS predvidela, da se ljudima, koji su više od deset puta davaoci krvi, obezbedi lečenje usta i zuba upravo iz razloga da davaoci krvi moraju biti dobrog zdravlja. Svi smo svesni da ukoliko se zapuste usta i zubi to može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih komplikacija u celom organizmu.
Takođe smatramo da država obzbeđivanjem lečenja usta i zuba za dobrovoljne davaoce krvi demonstrira svoj odnos prema dobrovoljnom davalaštvu krvi u celini, jer kada bi se to smatralo za jednu vrstu nadoknade, kako bismo onda tumačili činjenicu da su dobrovoljni davaoci krvi oslobođeni plaćanja participacije za zdravstvene usluge? To oslobađanje od participacije je slučaj i u Hrvatskoj i u BiH itd.
Kako bismo tumačili da je, na primer, manifestacija "Noć muzeja" dala 30 karata kao simboličan poklon dobrovoljnim davaocima krvi? Podsetiću vas na činjenicu da je u Srbiji neophodno da svakog dana 350 ljudi da krv. Postavlja se takođe pitanje kako se naziva kada su građani prinuđeni da daju krv za svog člana porodice.
Inače, kada se već spominje trgovina krvlju itd, mislim da je ova vlada dovela građane u tako tešku bezizlaznu situaciju, da je nivo frustracije jako visok, pa smo sve češće svedoci da ljudi zaista posežu za nekim očajničkim potezima, kao što je pokušaj prodavanja organa putem oglasa u medijima. Zato apelujem na ministra da prihvati predloženi amandman.

Whoops, looks like something went wrong.