RADMILO MILOŠEVIĆ

Nestranačka licnost

Poslednji put ažurirano: 06.05.2016, 09:50

Osnovne informacije

Statistika

  • 0
  • 0
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

Članstvo u radnim telima

Poslanik nije ni u jednom radnom telu.

PETA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 16.11.2005.

Gospodine predsedniče, gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, trudiću se da ne govorim dugo, da vam ne bih oduzeo ovo vreme, ionako smo već prošli 19,00 časova.
Rekao bih samo nešto o Fondu za razvoj. Ovde se čulo dosta primedbi da je šteta što se Fond i dalje ne finansira iz budžeta. Međutim, mislim da su 450 miliona evra, koji sada postoje u Fondu, sasvim dovoljni i da nije nedostatak novca, nego nedostatak ideja.
Moj predlog je da Fond za razvoj napravi jednu jaku stručnu službu. Šta je problem? Pričamo da su to obično nerazvijeni krajevi, gde nema stručnih ljudi, a gde ljudi imaju ideje.
Putovali su negde po svetu, videli su da se negde nešto proizvodi, bili su gastarbajteri, ako ništa drugo, ali dođu u Fond za razvoj, donesu neki svoj projekat, a oni kažu – nisi stavio zarez gde treba, gramatički nisi lepo napisao, idi ti kod ovog savetnika, daj hiljadu evra, pa će onda on to da ti uradi.
Mislim da to treba da rade stručne službe u Fondu za razvoj. Da ohrabrimo te ljude koji imaju ideje, kad dođu u Fond za razvoj sa idejom šta žele da proizvode, ako im stručne službe u Fondu kažu – da, ovo je dobar projekat, sa ovim projektom možete da obezbedite svoju zaradu, da obezbedite novac da vraćate kredit i da isplatite kamate, onda će se mnogo više ljudi javljati, oslobodiće se ljudi i dolaziće u Fond sa svojim idejama.
Bio bih presrećan kada bi jednog dana Fond za razvoj ovde obavestio Skupštinu da ima 1.000 projekata koji mogu da preporode Srbiju, a da nema novca da ih finansira.
Mislim da bi sve poslaničke grupe u tom trenutku zakazale Skupštinu i tražile izmenu ovog zakona, rebalans budžeta i svega da se pomogne tim ljudima. Još uvek mislim da nam fali ideja, a ne novac.
Što se tiče zakona o javnim preduzećima mislim da je to jedan izuzetno dobar zakon i pozitivan zakon.
Bio sam četiri godine u lokalnoj samoupravi i ne radi se uopšte o zloj nameri. Voleo bih da ovi bolje rade danas, nego ja.
Ne radi se o zloj nameri, nego, jednostavno, kada se prave i formiraju cene da Skupština donese cenu vode, cenu kanalizacije, čistoće, priključaka za gas, razletimo se po susednim opštinama pa pitamo – koliko vi to naplaćujete, oni kažu neku cenu i mi na osnovu toga formiramo cene, ne ulazeći u to da li u toj opštini gde je voda za piće 30 dinara po kubiku, da li je njima to prirodni izvor, koliko upotrebljavaju hemikalije da bi došli do vode za piće, koliko ih košta održavanje filter stanice, da li vodu prebacuju 30, 40 kilometara od grada i koliko troše struje.
Ako lokalne samouprave i javna preduzeća čiji je osnivač lokalna samouprava, do 1. decembra treba da formiraju svoje cene i prema nadležnim ministarstvima da to pošalju, nadležno ministarstvo za vodoprivredu odlično zna u svakom gradu koji su problemi vodosnabdevanja, koliko košta litar vode i sigurno će se doneti jedna razumna cena vode u svim gradovima.
Imam još jedno iskustvo gde su dva javna preduzeća u mojoj opštini, jedno je došlo sa predlogom, došao je sindikat, direktor da se povećaju plate jer oni imaju 40% manje plate nego drugo javno preduzeće; doneli su mi spisak od tog drugog javnog preduzeća kako direktor ima 22.345 dinara, tehnički direktor 19.218 dinara i napadnu me da sam im to
dozvolio jer su mi tamo prijatelji, a ovi mi nisu prijatelji.
Pomislio sam da je to tačno, jer su cifre, nije rečeno da ima 22.000, nego 22.345 dinara – ja odmah u komunalno preduzeće, da vidim šta je, a njima je neko dao iz komunalnog preduzeća bruto iznose plata. Oni na bruto iznose komunalnog dižu svoje plate. Zato je ovde mnogo dobro što do 1. decembra moramo da predložimo planove, zarade i plate, pa ćemo onda videti kolike su čije plate i da li mogu da se povećavaju i da li su velike, da se smanje.
Što se tiče amandmana Vlade isto je bilo dosta polemike. Mislim da je ovaj amandman više bio da se kaže da će 30% akcija javnih preduzeća biti besplatno podeljeno radnicima, 15% radnicima i 15% ljudima koji nisu bili zaposleni, a da ovo do 70% ne znači da će se ''Đerdap'' prodati sa 70%. Može država da odluči da proda samo 19% i da država bude većinski vlasnik od 51%, bez obzira šta će mali akcionari da rade sa svojim akcijama. Mislim da će o tome tek biti rasprava. Voleo bih da to ministar kaže. Tako sam shvatio taj amandman Vlade. Neću vam više oduzimati vreme.

TREĆA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 12.04.2005.

Gospodine predsedavajući, gospodine ministre, gospodo narodni poslanici, ovaj akt o kome danas raspravljamo, strategija razvoja do 2015. godine, imao sam u rukama malo ranije i pokušao sam da sa nekim ljudima, koji su stručnjaci za energetiku, a ne pripadaju ni Vladi, ni ministarstvu, niti političkim strankama, porazgovaram i da čujem njihovo mišljenje.
Oni su rekli da je ova strategija za razvoj energetike u Srbiji izuzetno dobar akt. Da je bolji nego što ga imaju zemlje u okruženju. Da smo, posle dužeg vremena, dobili akt koji nismo imali. Naravno, bilo je primedbi da je strategija malo opšta i da nema nekih konkretnih detalja. Ali, strategija i ne treba da sadrži te konkretne stvari. Na Vladi je i Ministarstvu da u sledećem razdoblju od deset godina, a naravno može i pre, dopuni ovu strategiju i da razradi detaljnije planove i projekte za razvoj energetike.
Neću se dugo zadržavati na ovom aktu jer on sadrži mnogo činjenica, ali ono što je mene lično oduševilo to je da je u strategiju stavljeno korišćenje malih vodotokova tj. mini-hidrocentrala i po proceni ministarstva na našim malim vodotokovima u brdsko-planinskim predelima Srbije negde je oko 1.800 gigavat-sati, što je negde 30% energije od one koju imaju veliki rečni tokovi, a negde oko 6.000 je, koliko se sećam, gigavat-sati na velikim rekama, a oko 2.000 je na malim vodotokovima.
Ono što stvarno odavno pokušavam, u prethodnoj Vladi i u prethodnom ministarstvu, jeste da dođemo do toga da ljudi koji su zainteresovani, na manjim potocima, na manjim vodotokovima postave hidrocentrale od 10 do 50 megavata, i ono što je izuzetno korisno je što su ti potoci obično planinski, bujični. Posle otapanja snegova oni imaju najveći kapacitet vode, a to su neki jesenji i zimski periodi, gde nam je električna struja i najpotrebnija.
Izgradnja tih mini elektrocentrala korisna je i zbog toga što se time regulišu tokovi tih potoka, tako da nećemo imati slučajeve, kao npr. kod jednog potoka sa Rudnika, koji podriva manastir "Nikolje", jer da je ranije tu postavljena neka mini-hidrocentrala ona bi regulisala taj vodotok i ne bi bujice činile svoje tj .pravile štetu i potkopavale puteve i tako značajan objekat kakav je manastir "Nikolje".
Ono što očekujem od Ministarstva, to je da sve te vodotokove proceni, njihovu snagu, i da jednostavno propiše šta je sve potrebno potencijalnom investitoru, tako da kada se to sredi, da se objavi jedan javni poziv, da svi zainteresovani mogu doći u Ministarstvo i dobiti sve potrebne informacije - koje sve dozvole treba da pribave da bi mogli da postave mini-hidrocentrale.
To je ono što ovaj akt, strategija razvoja predviđa, a na Ministarstvu je da uradi ove detalje i da jednostavno dobijemo bar polovinu od tih 1.800 gigavat-sati.
Neću ovde govoriti o neobnovljivim resursima, to je lignit, koga imamo najviše, ali sam isto za to, taj lignit nije neki kvalitetan ugalj i treba ga koristiti što više, i to je predviđeno ovom strategijom, predviđena je izgradnja objekata.
Ono što je bitno isto, da je predviđena zaštita čovekove okoline, znači, ekologija će učestvovati u tome i postojeći objekti sigurno će pretrpeti neke investicije da bi zaštitili okolinu, da nam se ne bi dešavalo ovo što je neko od poslanika rekao da se od pepela i magle ne može proći pored termocentrale.

TREĆA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 22.03.2005.

Ne, neću da podržim amandman. Izmene Zakona o Akcijskom fondu su podržali i poslanici na Odboru za privatizaciju. Ovde se ne odnosi ako je neki privatnik kupio 51% kapitala, tada mišljenje može da bude Agenciji i suprotno, ali on ima većinski kapital i on će odlučivati kako hoće.  
Ali, ako 42% državnog kapitala nema upravljanja, onaj ko kupi 29% on ima preko 51% upravljanja, jer onih 40% nemaju pravo upravljanja. Druga stvar je Venčac, i o tome hoću da pričam, Nataša, s tobom. Venčac nisu podržali, kupca Venčaca, vaši poslanici u Odboru za privatizaciju, nisu podržali. Pokojni Ostoja me je pitao kako sam mogao da budem prijatelj sa takvim čovekom. Kupac Venčaca je moj prijatelj, ali ga nikada nisam podržao jer ništa nije ispoštovao. Ništa ispoštovao nije.
Danas ceo dan pričate o aferi Knjaza. Molim vas, iznesite šta je to afera Knjaz. Znam da 17% akcionara Knjaza nisu mogli da uđu na Skupštinu Knjaza jer je direktor organizovao svoje ljude, istukli su predstavnike 17% kapitala i isterali ih. Bivši direktor Knjaza. On je umro.
Ne, nije me sramota. To je bio dok je bio živ. Bio je živ. Da li ste nekada ustali da pitate te akcionare za njihova prava. Da je tada imao Akcijski fond pravo upravljanja i da su dali svoje mišljenje oni bi bili u većini sa 40%. Druga stvar je - direktor Knjaza, evo ovde je bivši ministar Vlahović, znamo probleme, stalno su hteli dokapitalizaciju a nisu dali prospekt da akcije izađu na tržište.
Koja je dokapitalizacija ako imam samo neku knjigovodstvenu vrednost od 100 maraka ili 3.000 po akciji. A, sada je akcija Knjaza prodata za 23.000. Da je neko pre toga dokapitalizovao, on bi dokapitalizovao sa 3.000. Molim vas, stvarno nemam ništa protiv ničijeg stava, ali vas samo pitam, kada kažete afera, recite koja. Ko je pređen? Da li sitni akcionari? Da li su sitni akcionari prevareni u Knjazu? Da li je država prevarena u Knjazu?
(Glas: Vrati se na amandman.)
Pa, i vi pričate celu priču. Izađete povodom jednog amandmana, gospodine Krasiću, vi ste pravnik, ja nisam, i povodom jednog amandmana sve to ističete.