Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, da li bi, tada je bio premijer Aleksandar Vučić, bilo normalno, zdravorazumski, ili nazovite kako god hoćete, da dok sprovodite mere fiskalne konsolidacije oterate jednog investitora iz Srbije i sa gubitkom tog investitora smanjite svoj BDP za otprilike 3%, odnosno povećate svoj javni dug u procentnom iznosu za isti onaj procenat koliko se smanji BDP.
E sad, kad god se pokrenu takve priče, ja uvek postavljam pitanje – a, ko radi u tom „Fijatu“ u Kragujevcu? Da li su to svemirci, marsovci? Da li su iz neke druge države? Jesu sa druge planete? Pa, rade naši građani, na prvom mestu naši građani. Potpuno ste u pravu kada ste rekli da imate obaveze, jer može da se pokrene postupak raskida ugovora, ali ugovor je prihvatanje i obaveza. Mi smo obaveze prihvatili, da li su one dobre ili loše po nas, one su prihvaćene odlukom Vlade, pa čak i ako raskinete ugovor i uspemo u tome, morali bismo svu štetu da platimo drugoj strani zato što smo pokrenuli ili raskinuli ugovor. Nama to niko ne brani. Samo kod odgovornih ljudi se računa kalkulacija šta je veća šteta, šta je veća korist? A, kod ovih je bitno da isteramo mi svoju priču, da isteramo „Fijata“, da izbacimo ljude iz fabrike na ulice, da smanjimo BDP, da povećamo javni dug, da bismo bili ispravni pred svojim biračima.