Gospodine Martinoviću, smatram da nije prekršen Poslovnik odredbama koje ste citirali.
(Aleksandar Martinović, s mesta: Ne tražim da se glasa.)
Naprotiv, ja smatram da su novinari takođe javne ličnosti, da imaju pravo da se bave politikom čak i dok se bave novinarstvom, samo bih voleo da se identifikuju na čijoj su političkoj opciji da bi građani znali da cene istinitost njihovog istraživačkog novinarstva.
(Balša Božović, s mesta: Poslovnik.)
(Vladimir Đukanović, s mesta: Replika.)
Balša Božović, po Poslovniku.
Gospodine Božoviću, nešto što najviše ne volim jeste da mi neko stavlja reči u usta koje nisam rekao.
(Balša Božović, s mesta: Možda vam je izletelo.)
Nije mi ni izletelo. Ja dobro znam šta sam rekao. Proverite u stenogramu. Ja govorim ono što mislim, a šta vi čujete, to je druga priča, i nema veze sa onim što sam i mislio i govorio. I upravo ste demantovali sebe u svemu onome što ste do sada radili, a ja sam upravo dao podršku nezavisnosti novinara, ako niste primetili. Imaju pravo na svoj politički stav i svoje političko mišljenje.
Po Poslovniku, još jednom Balša Božović.
Zahvaljujem.
Reč ima narodni poslanik Maja Mačužić.
(Vojislav Šešelj, s mesta: Replika. Neka se izjasni Martinović. Jesi li me pomenuo?)
(Aleksandar Martinović, s mesta: Jesam. Nisam rekao ništa ružno.)
Pravo na repliku, narodni poslanik Vojislav Šešelj, na pohvale od gospodina Martinovića.