Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Milorad Buha

Govori

Predstavnici Srpske radikalne stranke nisu pozvani. Oni su ovde izneli stav da nisu obavešteni i nisu mogli ni učestvovati na sednici Odbora za urbanizam i građevinarstvo. To je jedna stvar.
Predstavnici Srpske napredne stranke su dobili obaveštenje i dva predstavnika su bila tu. Sada smo saznali da je Vučeta Tošković, član Odbora, učestvovao i dao kvorum.
Predstavnici Srpske radikalne stranke, još jednom da konstatujem, nisu obavešteni o sednici, bez obzira na to što je ona najavljena na jučerašnjoj sednici, da će biti održana danas, ali danas nisu dobili poziv. To je istina.
Pročitaću odredbu člana 88. Predloga zakona: „Rešavanje zahteva za izdavanje odobrenja za izgradnju upotrebne dozvole i drugih zahteva za rešavanja o pojedinim pravima i obavezama, podnetih do dana stupanja na snagu ovog zakona, nastaviće se po propisima koji su važili do dana stupanja na snagu ovog zakona.“
Ovo je jedna generalna odredba, ali ovom odredbom vi isključujete sve postupke, a ti postupci treba da dobiju bonus, govorim o legalizaciji ali i ostalim postupcima i ostalim pravima i obavezama koje proizilaze iz odredaba prethodnih zakona. Ako kažete da će se postupci nastaviti prema propisima koji su važili do dana stupanja na snagu ovog zakona, onda nema ovog bonusa. Nema svega onoga što ste pričali i pričate šest meseci, da će legalizacija biti besplatna, da će biti sa velikim popustima itd. Vi ste isključili te popuste. Ako se ciljano tumači ovo što ste vi ovde napisali, onda je to tako.
Sad morate reći da li ste uključili sve one bonuse ili niste? Ili se ti bonusi odnose na sledeću legalizaciju, koja će biti neminovna jer na temelju ovoga zakona i ovih izmena i dopuna ovoga zakona nema legalizacije? Nema završetka legalizacije, to vam mora biti jasno. Legalizacija se mora rešiti leks specijalisom, sa svim uslovima, načinima, postupcima, pa i bonusima. Hvala.
Moj kolega Škrbić je dao malo šire obrazloženje, ja ću nastaviti u tom pravcu. Gledajte, u stavu 1. kaže: „Naknada za korišćenje građevinskog zemljišta plaća se u skladu sa Zakonom o planiranju i izgradnji...“. Vidite koliko je to prazna odredba? Vi koji ste radili Predlog ovog zakona nigde niste dali obrazloženje i definiciju šta znači naknada, šta znači korišćenje građevinskog zemljišta, na šta se plaća, u kojim rokovima se plaća, koji su kriterijumi, merila itd. U pojmovnik ste to morali uneti. Ako je pravno pravilo, onda u pojmovniku morate objasniti šta znači, i sve bitne elemente tog pravnog pravila. Niste to učinili.
Vi dozvoljavate, prema odredbi stava 2, da jedinica lokalne samouprave propisuje bliže kriterijume, merila, visinu, način, rokove plaćanja naknade za korišćenje građevinskog zemljišta, a može ih, kaže, propisati uzimajući u obzir i namenu korišćenja objekta. Ovo je neprincipijelno i protivzakonito, čak i protivustavno. Zašto? Naknadu za korišćenje gradskog zemljišta morate definisati zakonom i ona mora biti u skladu sa Ustavom. Ustavno određenje je da su svi građani jednaki pred zakonom i da svi građani plaćaju prema ekonomskoj snazi. Vi ste ovde omogućili varijantu da se u pojedinim opštinama ne uvede naknada za korišćenje građevinskog zemljišta, a drugima ste omogućili da uvedu. Jedni će plaćati po enormno visokim stopama, posebno u onim opštinama koje imaju manje izvorne prihode, pa koriste onaj tip naknada…
Dame i gospodo, uvaženi građani Srbije, podneo sam amandman na član 2. i zatražio da se formira posebno ministarstvo za izbeglice, prognana lica i raseljena lica. Zbog čega? Zbog toga što smo u dosadašnjoj praksi imali vrlo loša iskustva sa postojećom normativno-pravnom regulativom vezanom za ostvarivanje prava izbeglica i povrat onih prava koja su oduzeta od strane Hrvatske, a s druge strane, i stvarne potrebe da se formira posebno ministarstvo, poseban državni organ koji će brinuti o tome.
Šta je dosadašnja praksa? Imali smo normativnu odrednicu po kojoj je Ministarstvo rada i socijalne politike bilo u obavezi da obavlja administrativno-upravne poslove, kako kaže u zakonu, oko ostvarivanja prava i integracije izbeglih i raseljenih lica. Znači, Ministarstvo rada i socijalne politike je bilo dužno da radi na svemu onome što se tiče oduzetih i izgubljenih prava srpskog naroda iz Republike Srpske Krajine, Republike Hrvatske, BiH i ostalih država bivše Jugoslavije.
Šta je napravljeno u dosadašnjem periodu po tom pitanju u okviru Ministarstva? Da li su obezbeđena sredstva? Kada je formirana ova vlada, 2008. godine, nijedan dinar nije odvojen za ove poslove i za integraciju. Nije ni 2009, 2010, 2011. godine. Da li postoji organizaciona jedinica pri Ministarstvu koje se bavi ovim pitanjima? Ne postoji. Nijedan radnik u Ministarstvu rada i socijalne politike ne bavi se specijalno ovim pitanjima.
O čemu mi onda govorimo? Govorimo o praznom slovu na papiru, što se tiče svega ovoga. Znači, izbeglice su prevarene. Ovo je prevara izbegličke populacije. Brinemo, učinićemo sve itd., a nijedan dinar niti jedan radnik koji će se baviti ovim pitanjima.
Na ovaj amandman dobio sam odgovor Vlade. Kaže ovako – amandman se ne prihvata iz razloga što je za obavljanje navedenih poslova državne uprave Zakonom o izbeglicama obrazovan Komesarijat za izbeglice kao posebna organizacija. Pa, baš zbog toga to i tražimo. To može obavljati samo Ministarstvo, zbog značaja, jer se radi o međunarodnopravnim poslovima, i ne može to obavljati niko drugi.
Ovde sam vam čitao odgovor na jedno moje poslaničko pitanje koje sam dobio od Vlade, gde ste rekli da će Komesarijat za izbeglice aktivno raditi na spoljnopolitičkim poslovima oko rešavanja statusa izbeglica. Ne može to Komesarijat za izbeglice, to ne može ta posebna organizacija, to može poseban organ, u ovom slučaju Ministarstvo.
Nadalje, kada govorimo o izbegličkim problemima, oni su ogromni. Mi smo i ovde iznosili, predstavnici SRS, da se radi o ukupnoj svoti od negde 30-ak milijardi evra imovinskih, socijalnih prava koja su oduzeta Srbima. Ogromna novčana sredstva, ogromna imovina je tamo. Ova država je, shodno Ustavu, u obavezi da pomogne svim građanima Republike Srbije, pa i onim građanima koji su taj status dobili posle 1990. i 1991. godine proterivanjem i genocidnom akcijom hrvatske države.
Država Srbija ne brine o izbeglicama, to je osnovna konstatacija koju govori SRS već godinama. Zato pozivam državne organe, pozivam Vladu, pozivam sve relevantne faktore da se uozbilje i da ovo pitanje stave u razmatranje i da se formira ovo ministarstvo.
Ne bismo imali ove situacije kao što imamo oko slučaja Purde. Evo spomenuću taj slučaj kao autentičan primer nedoslednosti i neprincipijelnosti srpske državne politike. Kada je uhvaćen u Bosni i Hercegovini od strane organa gonjenja Republike BiH, svi državni organi i svi čelnici države rekli su da se radi o ratnom zločinu itd. Šta kaže premijerka Republike Hrvatske? Kaže – dogovorićemo sa predsednikom Tadićem okolnosti oko hapšenja.
Predsednik države Josipović kaže – za puštanje Purde zaslužna je politika pomirenja, politika dogovora. Pa zar se ratni zločin može oprostiti, zar se ratni zločin može u određenoj formi od strane izvršnih državnih organa staviti u kontekst da određeni državni organi, u ovom slučaju državni organi Republike Hrvatske, oproste taj zločin? Zar se to može oprostiti? E, to ste vi učinili.
Ovih dana imamo najave od strane hrvatskih državnih organa da će se održati donatorska konferencija na kojoj će učestvovati predstavnici SAD, Evropske unije i drugih relevantnih humanitarnih organizacija. Spominje se svota… Kažem, to su hrvatski podaci. Hrvatski mediji govore o donatorskoj konferenciji, naši o tome ćute. Pa i nema državnog organa koji može da radi, jer ste sveli to na Komesarijat, koji ne može to ni raditi, niti to radi.
Hrvatski mediji kažu sledeće – priprema se donatorska konferencija na kojoj će biti osnovan međunarodni humanitarni fond za stambeno zbrinjavanje srpskih izbeglica, čime njihova sudbina prestaje biti političko pitanje. Formiramo fond i nema više… Znači, politički o tome nećemo govoriti. Nažalost, srpski državni organi o ovome ćute i prihvataju sve ono što se naturi od strane Hrvata.
Dalje se ističe da je cilj da se ubere oko sto miliona evra. Sto miliona evra i zatvorili su političko pitanje i sva oduzeta prava. Trideset milijardi evra svešćemo na sto miliona i poneko će nešto i dobiti. To je bruka za srpske državne organe, to je jad i čemer za izbeglice koje su izgubile sve.
Socijalni status ovih ljudi preuzela je Republika Srbija. Da li je jedan dinar refundiran od strane Republike Hrvatske, koja je učinila genocid nad tim narodom? Nije. E, građani Srbije i dragi Krajišnici, vodite računa, davali ste poverenje ovoj vlasti, evo šta vam sprema. Hvala.
Dame i gospodo, uvaženi građani Srbije, kada smo predlagali ovaj amandman, znali smo da on neće biti prihvaćen. Postoji samo jedan razlog zbog čega se on ne prihvata, a to je naredba međunarodnih faktora koji odlučuju, koji su izvršili pritisak na Vladu Republike Srbije i na državne organe Republike Srbije da se o izbegličkim pitanjima u državnim organima Republike Srbije ne razgovara. To je razlog.
Kada sam u prethodnom amandmanu rekao šta je suština ovog amandmana, ukazao sam na osnovne probleme koje imaju izbeglice. Pre nekoliko dana govorio sam o zanemarivanju statusa izbeglica i problema koje oni imaju i ukazao na određene aktivnosti državnih organa Republike Srbije koji su odustali od vrlo finansijski značajnog priliva sredstava za izgradnju 500 stambenih objekata za izbeglice.
Spomenuću samo slučaj koji je vama jako dobro poznat, da je opština Zemun u periodu kada je predsednik opštine bio profesor dr Vojislav Šešelj prodala preko 5.000 placeva za izgradnju stambenih objekata u periodu od dve do tri godine i izgradila komunalnu infrastrukturu iz sredstava lokalne samouprave.
Vi postupate suprotno od toga. Kada vam međunarodne finansijske institucije, u ovom slučaju Razvojna banka Saveta Evrope, odobre kredit (odobrila je kredit, samo da napomenem, 2006. godine) u iznosu od deset miliona evra za izgradnju objekata za izbeglice, ljude koji žive u kolektivnim centrima, kojima se isključuje struja, uskraćuje hrana itd., umesto da povučete ta sredstva, jer su vrlo povoljna, izgradite stambene objekte i postupite bar onako kako je postupio naš predsednik devedesetih godina, kada se slio ogroman broj izbeglica iz Republike Srpske Krajine, Republike Hrvatske, kada je moralo da se pomogne, i on je pomogao, učinio je jedan human gest, bogougodan gest, vi činite suprotno, samo zato što su vam nalogodavci naredili da ne smete učiniti ono što sam prethodno rekao.
Šta traži izbeglički korpus i zašto je neophodno ovo ministarstvo? Samo ono što mu pripada po međunarodnom pravu. Vi ni to ne smete. Vi ne smete pomenuti niti jednu konvenciju, deklaraciju koja obavezuje ove državne organe. Vi ne smete spomenuti dva sporazuma u razgovorima sa Hrvatskom – Sporazum o socijalnom osiguranju, koji se ne ispunjava od strane Hrvatske, ne smete spomenuti Sporazum o sukcesiji, koji Srbima Krajišnicima vraća pravo i vraća ih u 1990. godinu i u nacionalnom smislu i u smislu imovinskih i socijalnih i drugih prava.
Šta je učinjeno po Sporazumu o sukcesiji? Gotovo ništa. Ne smete da spomenete. Odeljak G, koji se odnosi na stečena prava i privatnu svojinu, umesto da se razmatra, ta potkomisija koja bi trebalo razmotriti odeljak G u tom sporazumu, ne radi godinama, a neće verovatno ni raditi.
Voda odlazi, problemi ostaju nerešeni. Doći će neka nova vlast koja će o ovome razgovarati. Zato pozivam Krajišnike da dobro razmisle kome će dati poverenje prilikom sledećih izbora. Izdani ste i ostavljeni ste, i od Međunarodne zajednice, ali, što je najgore, ostavljeni ste od ove vlasti. Hvala vam.
Dame i gospodo, uvaženi građani Srbije, pred nama su dva zakona i konstatovali smo da su to kozmetičke promene koje neće doneti dobro Republici Srbiji.
Naglasiću samo jedan segment, na koji SRS ukazuje već godinama, a to je da ne postoji ministarstvo za izbeglice, koje je neophodno. Tražimo ga, međutim, aktuelna vlast to izbegava evo već 10-12 godina. Zašto je neophodno ovo ministarstvo? Zbog toga što je u ukupnom stanovništvu izbeglička struktura oko 12% i s obzirom na ogromne probleme, pre svega imovinske i socijalne, s kojima se suočavaju izbegla, ali i interno raseljena lica.
Kada govorimo o ova dva zakonska predloga, bilo je neophodno da se ono nalazi tu, a ja ću na konkretnom primeru pokazati šta je morala učiniti aktuelna vlast, šta nije učinila i šta je osnovna primedba SRS.
Evo osnovnog primera nerada, javašluka, neodgovornog ponašanja, možda i zle namere. Upravni odbor Banke za razvoj Saveta Evrope doneo je 2006. godine odluku da Republici Srbiji odobri kredit u iznosu od 10 miliona evra za izgradnju stanova za izbeglice. Između Banke za razvoj Saveta Evrope i Republike Srbije sačinjen je 2008. godine ugovor, koji je ratifikovan u Parlamentu Republike Srbije 13.5.2009. godine, i time su, faktički, bila u opticaju sredstva od 10 miliona evra za izgradnju 500 stanova za izbeglice.
Prošlo je dve godine od ratifikacije, prošlo je pet godina od donošenja odluke o ustupanju sredstava. Kakva je sudbina ovih sredstava? Da li su ta sredstva povučena? Nisu. Zašto? Evo javašluka vlasti, neodgovornog ponašanja vlasti. Izbeglice, interno raseljena lica se nalaze u kolektivnim centrima. Evo koliko brinete o izbeglicama i interno raseljenim licima (u ovom slučaju su izbeglice). Ovo je konkretan primer šta radite.
Postavio sam pitanje početkom ove godine kakva je sudbina tih sredstava, jer sam očekivao da će se krenuti, da će to biti jedna politička akcija aktuelne vlasti – evo ulažemo, pomažemo itd. Izostala je. Izostala je ta politička aktivnost, ali je izostalo i povlačenje tih sredstava, koja su možda jedan od najboljih kredita koji je Srbija zaključila u poslednjih desetak godina.
Ministarstvo finansija mi odgovara sledeće – iz kreditnog fonda Banke povučena je avansna tranša u iznosu od dva miliona evra; izgradnja stanova nije otpočela; u toku je proces formalnog transfera vlasništva nad odabranim placem u Lazarevcu, što je preduslov započinjanja građevinskih radova itd.
Pet godina ova država zna za ova sredstva i pet godina nema snage da povuče ta sredstva i izgradi 500 stanova za izbeglice koje se nalaze u ogromnim socijalnim problemima. Evo vidite kako radi ova vlast. Pitam onda gradske strukture u Novom Sadu i Beogradu, gde ima najveći broj izbeglica – šta ste učinili, jer uslov je bio da se odobre građevinske parcele za gradnju stanova? Pitam aktuelnu vlast – šta su gradonačelnici učinili da obezbede te parcele? Ništa. Evo, toliko brinete o izbeglicama.
Kada su SRS i ostali deo opozicije ukazivali na ogromne probleme sa kojima se suočava srpski građanin u ekonomskom, privrednom i socijalnom smislu, vi ste rekli da su neopravdane kritike vlasti. Evo, pokušaću kroz konkretne primere, a vi iz vlasti recite da to ne stoji, da pokažem u kom socijalnom statusu se nalazi srpski građanin.
Po podacima MMF-a, 400.000 ljudi je u periodu krize izgubilo posao – otprilike 250.000 u javnom sektoru, a 150.000 u sivoj zoni. Imamo najmanju platu u Evropi. Demantujte, recite – ekonomska je kriza, nismo mogli, možda smo u najgorim uslovima dočekali tu krizu jer smo očekivali da će nas mimoići, da će nas samo okrznuti, nismo bili spremni itd. Priznajte to i otvoreno recite ko je kriv.
Ovde moramo naći krivca. Parlament i Vlada moraju odgovarati narodu i odgovaraće. Na sledećim izborima će narod izaći i doneće odluku kakvu treba da donese, ali moramo ga upoznati s aktuelnim stanjem, jer narod nema podatke koje mi imamo.
Evo još nekoliko podataka. Kada govorimo o deficitu, deficit je od 2007. godine sa 13 milijardi dinara došao na sad negde oko 120 milijardi. Imamo deficit u Fondu PIO negde oko 150 milijardi dinara i pokrivamo ga iz budžeta, iz kredita banaka itd. Imamo deficit u Fondu zdravstvenog osiguranja 22 milijarde. Imamo gubitke u privredi.
Zanimljivo je sada, kada govorimo o poslovanju privrede, da smo 2007. godine imali gubitak 300 miliona evra – 21 milijardu dinara, 2008. godine imali smo gubitak 43 milijarde, 2009. godine 95 milijarde i ove godine, po nekim podacima ekonomskih stručnjaka (još nemaju zbirno iskazane podatke), biće negde oko 120-125 milijardi, znači 1.250.000.000.
Evo gledajte kako nam idu državni zapisi, ono što prodajemo da bismo namirili određena sredstva u budžetu, da bismo pokrili nelikvidnost u budžetu. Osam i po milijardi 2008. godine. Za 2011. godinu 534 milijarde, 63-64% budžetskih sredstava ćemo pozajmiti iz raznih izvora, nešto kroz kreditne linije, nešto prodajom državnih zapisa. Kumulativni gubici javnih preduzeća su došli na 4.200.000.000 evra. Zaduživanje lokalne samouprave – 2007. godine 27 milijardi, ove godine će nešto biti oko 70 milijardi dinara, odnosno gotovo 700 miliona evra.
Kada spomenemo ovu svotu od 400.000 nezaposlenih, imamo najveću inflaciju u Evropi u prošloj godini, imamo najmanju platu, imamo najveće smanjenje vrednosti valute u poslednje tri i po godine aktuelne vlasti ove vlade, imamo najmanji procenat izdvajanja u nauku, imamo najmanje izdvajanje za poljoprivredu (procentualno iskazano, stopa prema budžetu), imamo blokirano 55.000 pravnih lica, u stečaju je preko 20.000 pravnih lica. Imamo najmanju stopu zaposlenosti u Evropi, koja je u toku 2008. godine bila nešto ispod 38%, a ove godine ćemo najverovatnije završiti na 35, možda i manje od toga itd.
Sve ovo ukazuje da su podaci kojima raspolažemo mi, a raspolažete i vi, relevantni i ukazuju na ogromno otežavajuće stanje ove vlasti u kome ona deluje.
Od vas SRS traži da štedite. Non-stop ukazujemo, prilikom svakog budžeta, prilikom svakog rebalansa budžeta govorimo – smanjite troškove, regulaciona tela, tela koja nam ovog trenutka ne znače mnogo. Smanjite broj radnika, udružite nekoliko agencija u jednu agenciju, udružite nekoliko državnih institucija u jednu, pa prebrodimo. Kad izađemo iz krize, biće daleko lakše.
Ceo svet stenje, muči se, štedi. Kada smo ovde ukazivali Diani Dragutinović, eksministru finansija, na te pokazatelje i tražili od nje štednju, ona je iskreno rekla – deficit možemo rešiti samo na dva načina, jedan je zaduživanje, a drugi je prodaja državne imovine. Niti se možemo sada više zaduživati, jer smo došli na granicu koja je zakonom definisana, i drugo, nemamo više infrastrukturu, nemamo više javnih i drugih preduzeća da prodajemo kako bismo mogli namiriti deficit i tu ogromnu potrošnju države.
Ceo svet smanjuje administraciju, jedino mi ne smanjujemo. Imate zakon iz 2009. godine koji vas je obavezao na smanjenje administracije. Šta ste učinili? Smanjili ste možda 10-15% od onoga što je zacrtano. Ne poštujete zakon – to je problem.
Uostalom, reći ću vam još nekoliko konkretnih podataka. Predsednik Tadić u svojim izjavama kaže sledeće – mere štednje u državnim institucijama biće rigorozne. Nisu rigorozne, ne poštujete predsednika Tadića. Koga poštujete? Čije vi naredbe izvršavate? Ako predsednik države kaže da rigorozno moramo štedeti, to se odnosi na sve državne organe. Dalje – niko u vlasti u periodu krize ne sme primati veće plate. Ministar Dinkić idući dan kaže – povećanje plata će uslediti u januaru, shodno indeksima koje ćemo dogovoriti i u toku godine shodno povećavati.
Gde je tu sinhronizacija vlasti? Vidite koliko ne cenite vi sami, a kako da ceni opozicija? Kako da ceni običan građanin kad vidi tako kontradiktorne izjave najznačajnijih državnih funkcionera, najznačajnijih lidera pojedinih političkih stranaka? Kako da vas cenimo? Kako mi iz opozicije da vas cenimo kada vam već godinama ukazujemo i jedino što tražimo od vas je da štedite, da budete ozbiljni i odgovorni. Nema discipline, uvedite disciplinu u državne institucije.
Ukazujemo vam na ogromne probleme u javnom privrednom sektoru. Šta ste učinili? Godinama kreirate strategiju privatizacije tog sektora samo zato da biste ubrali pare, a ne da biste napravili kvalitetna i bonitetna preduzeća koja će biti u funkciji građana i u funkciji ove države. I sutra, ako se proceni, shodno određenim projekcijama i određenim strategijama, da treba prodati ta preduzeća, neka se i prodaju, ali ne ruinirana, ne obogaljena preduzeća, nego preduzeća koja imaju svoje mesto i poziciju za koju možemo dobiti adekvatna sredstva.
Šta je stav SRS-a? Ovo je kozmetička promena. Iz Vlade ste izbacili dva možda najbolja stručnjaka, ljude koji su se krajnje odgovorno ponašali ovde. Dianu Dragutinović, ministra finansija. Morali ste reći gde su njene greške. Do poslednjeg je istrpela sve naše kritike, sve naše žaoke. Ništa nije mogla učiniti, jer je niko ništa i ne pita. Ona je otišla bez toga da ste rekli – kriva je za ovo itd. Gospodin Škundrić, ministar energetike i rudarstva, takođe. Dolazio je ovde i u Odbor za industriju, ispoštovao sve što je trebalo da se ispoštuje. Međutim, ta politička kombinatorika, ta politička pijaca ih je izbacila i bez vaše obaveze da ovde kažete – odlaze sa tih mesta zbog toga i toga.
Ovo što sam nabrojao ovde o ekonomskim, privrednim, finansijskim i socijalnim aspektima problema sa kojima se suočava država, morala je da da pravu analizu kratkoročnih, srednjoročnih i dugoročnih mera sanacije, mere i program sanacije celokupnog društvenog sistema – privrednog, finansijskog itd. Ali, šta će vama to? Nijednu ozbiljnu strategiju nismo dobili, sem Ministarstva nauke i tehnološkog razvoja. Međutim, ministar je verovatno zato i otišao što ju je napravio. Nije trebalo ni to, jer smeta. Čim je nešto napravio, onda smeta.
Evo vidite u kakvim uslovima vi radite i način na koji radite. Nije dobro. Građani Srbije moraju znati za ove podatke. Opozicija mora da kritikuje, jer je kritično stanje. Javašluk je u sistemu.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi građani Srbije, danas razgovaramo o jednom vrlo bitnom predlogu zakona. Zašto je on bitan, govori nam činjenica o urbanističkom i građevinskom haosu u praksi. Nema grada, nema sela, nema zajednice u kojoj nema bespravne gradnje. Bespravna gradnja nije rezultat samo ovog vremena, nego se ona provlači u malo dužem vremenu. Treba sve zajedno da nas zabrine situacija u kojoj se nalazimo, a posebno predlagače zakona. Evo, otkako je 5. oktobra došla jedna nova garnitura, obećala je, između ostalog, i u ovoj sferi zaustavljanje bespravne gradnje i regulisanje svih onih postupaka koji su bili u toku i novih postupaka i završetak procesa legalizacije.
Namerno kažem procesa, zato što kad govorimo o legalizaciji onda moramo znati šta u pravnoj terminologiji, u pravnom smislu znači legalizacija. Nema legalizacije postupka. Postoji samo legalizacija, ozakonjenje određenih akata, dokumenata. Zato i vi iz vlasti, iz Ministarstva, pa i svi drugi koji upotrebljavaju ovaj termin, morate koristiti pravnu praksu i pravna pravila ove države, ali i pravna pravila međunarodnog prava, jer je ovo, između ostalog, pravno pravilo međunarodnog prava.
Kad govorimo o problemima moramo reći još jedan razlog zbog čega imamo ovoliki broj bespravno sagrađenih objekata. Država Srbija nema strategiju uređenja prostora. Prvi zadatak svake vlasti, svake ozbiljne vlasti koja želi da napravi pomak u određenoj oblasti jeste strategija.
Strategija prostora je prvi zadatak vaše vlasti. Nažalost, o tome niko ne razgovara. Nijedan ozbiljan projekat nije napravljen, u smislu uređenja prostora. Posebno je to bitno sa aspekta države, da ne kažem da je manje do lokalne samouprave, koja takođe mora imati svoju strategiju.
Dosadašnja praksa primene zakona, koja je krenula, rekoste, reformski 2003. godine, vrlo je loša. Loša je sa jednog aspekta, a to je da ste pokušali jednim zakonskim propisom objediniti više celina, više pravnih celina. Tako ste Zakonom o izgradnji objekata 2003. godine objedinili zakonske propise iz oblasti građevinskog zemljišta, izgradnje, legalizacije, svojine, delom i postupke iz oblasti Zakona o opštem upravnom postupku itd. To je sve udrobljeno u jedan zakon i sve ovo što sada radite je samo vađenje iz blata u koje ste upali zbog tog zakona. Korekcija je učinjena 2006, 2009. godine, a, evo, i sada pravite korekcije.
Neprimereno je, zbog stanja u kome se nalazimo, da menjamo gotovo polovinu Zakona iz 2009. godine i onda kažemo sledeće, evo, pokušaću da pročitam razloge za donošenje zakona, to je na strani 35 ovog našeg materijala, kažete ovako: „Polazeći od pomenute generalne ocene i od rezultata prethodne analize zakona...“. Ničim izazvani, kažete: „od pomenute generalne ocene“, a nigde u tekstu nema do tada generalne ocene. Ne znam otkud vam to, generalna ocena. Ko je došao do te generalne? Jesu li to generali neki ocenjivali nešto, pa sad generalna ocena? Ne znam kako ste došli do te generalne ocene i ko je došao?
Kažete: „... rezultata prethodne analize zakona...“. Ko je vršio analizu zakona? Kada je ona vršena? Da li ovaj parlament treba da dobije analizu zakona? Analizu zakona radimo i kroz ovu diskusiju. Ove izmene su analiza problema u primeni prethodnih zakona, to je prava analiza, ali vi iz Ministarstva ste morali ovde izaći u obrazloženju sa stvarnim stanjem i našom praksom. To je blagi užas koji imamo u primeni ovog zakona, jer su mnogi od pravnih instituta koje ste inaugurisali u praksi gotovo neprimenljivi. Pričali smo o konverziji, samo ćemo reći ono što je vaše Ministarstvo rekli. Podneto 1.500 zahteva, a rešena dva. Na sva zvona je bilo priče o tome kako ćemo konverzijom napraviti ovo, ono itd.
Što se tiče legalizacije, podaci opet od vašeg ministarstva – od jedan do pet posto rešenih zahteva. Šta to znači? Gde su sada te analize koje ste morali navesti ovde? Prava analiza mora se naći ovde i da nam u obrazloženju, u razlozima za donošenje zakona date tu analizu.
Ministre, kada ste sprovodili javnu raspravu rekli ste da je primereno da se preispita primena zakona, što je vrlo bitno i treba da se stalno preispitujemo, da vidimo gde su manjkavosti, gde su problemi i da razgovaramo o tim problemima i da se traži rešenje, ali ne stoji činjenica da su za probleme u legalizaciji krive lokalne samouprave i katastar. To ne stoji. Ako je ikome do završetka legalizacije, to su lokalne samouprave, da uberu te pare i da se to potroši, da aktuelna vlast to proćerda, kao što se inače u praksi proćerda.
Kada govorite o katastru, vi ste direktno odgovorni za to stanje. Vi ste sami sebe prozvali. Ovde smo govorili, Srpska radikalna stranka vam je govorila ovde – ne dirajte katastar, nije kriv. Natrpali ste mu mnogo zadataka, stvorili ste im mnogo obaveza. Jedini državni organ koji je u državi štrajkovao, i to štrajkovao danima, bio je katastar. Zašto? Zato što, pored ogromnog broja poslova koje su dobili i jako teškog zatečenog stanja: niti dovoljno prostora, niti dovoljno tehničke opremljenosti, niti dovoljno stručne literature, niti dovoljno naobrazbe stručnih radnika u oblastima koje ste im dodali, ništa država nije učinila, prevashodno u vašem ministarstvu, da se pomogne tim ljudima. Štrajkovali su, tražili su da se smanji broj radnika koje ste planirali da otpustite, da se svede u one okvire kao i u svim drugim državnim organima, da im se obezbede adekvatna sredstva. Više su pomogle lokalne samouprave; spomenuću Novi Sad, koji je napravio pomak svestan činjenice da nema države i da nadležno ministarstvo i Vlada nisu učinili sve ono što treba da učine.
Druga stvar, u svom izlaganju o predlogu zakona o izmenama i dopunama ovog zakona rekli ste da su lokalne samouprave shvatile legalizaciju kao vid pljačke. To jeste, lokalna samouprava se tako i postavljala, samo zbog toga što su imali takve zakonske propise. Jer, vaši ljudi u lokalnim samoupravama, najveći broj predsednika lokalne samouprave ima Demokratska stranka, zagovarali su tu priču – završiti legalizaciju, ubrati itd. Godine 2003, kada je bio onaj Šumarčev zakon, rekli su – milijardu evra ubraćemo od legalizacije. Oni jadnici ne govore o tome gde će se uložiti ta sredstva. Pa, ne ubere se, nije to porez, nije to vanredno, prisilna naplata nekih dažbina, nego je to davanje državi da bi se izgradila i opremila komunalna infrastruktura. To je obaveza. Znači, kad se govori o milijardu evra ubranih od legalizacije, onda govorimo, kao o kontra meri, koliko ćete izgraditi vodovoda, kanalizacije, puteva itd., sve ono što predstavlja komunalnu infrastrukturu.
Ali, kada govorimo o izgradnji, zašto nema legalizacije? Pa, nema zato što je niste definisali na pravi način. Kada govorite o naknadi za uređenje građevinskog zemljišta, nije definisano šta predstavlja naknadu za uređenje građevinskog zemljišta. Pa iz toga proizilaze svi ostali problemi o kojima govorimo. Niko nije shvatio, to vam tvrdim, suštinu tog problema.
Šta vam radi lokalna samouprava? Kakve ugovore potpisuje? Vi ne kontrolišete te ugovore. Smeškate se, ali morate shvatiti suštinu, da to brine svakog trećeg čoveka u ovoj državi, jer je jedna trećina nelegalnih objekata, od svih objekata koji postoje u Republici Srbiji. Niste definisali naknadu, niste definisali dvostrani pravni posao koji proizilazi iz ugovora o plaćanju obaveza. Lokalna samouprava propisuje merila i kriterijume za davanje, ali ne definiše drugu stranu, obavezu države, odnosno lokalne samouprave da izgradi komunalnu infrastrukturu za koju dobija sredstva. Baš zbog toga što ne izlazite na teren, zbog toga što ne kontrolišete lokalne samouprave, zbog toga što vaši građevinski inspektori nemaju takve naloge imamo te probleme.
Ako pročitate odredbu člana 93. stav 5. to je suština. „Investitor i jedinica lokalne samouprave, odnosno privredno društvo, javno preduzeće ili druga organizacija iz člana 91. ovog zakona zaključuju ugovor kojim se uređuju međusobni odnosi u pogledu uređivanja građevinskog zemljišta, utvrđuje visina naknade za uređivanje građevinskog zemljišta, dinamika plaćanja, obim, struktura i rokovi za izvođenje radova...“.
Molim vas, ministre, koliko ste ugovora između lokalne samouprave i investitora proverili i gde ste videli u ugovoru da piše – plaćanje, obim, struktura i rokovi za izvođenje radova? Nemate ni u jednom ugovoru. To je tragično. Ne poštuje se zakon i zato nema legalizacije.
Kada sam se pripremao za raspravu o ovom pitanju iskoristio sam znanje svog kolege koji se bavi ovom problematikom, a to je Slobodan Vladisavljević. Gospođa Aleksandra Damjanović Petrović ga poznaje, s obzirom na to da su bili u direktnim kontaktima. Čovek se bavi ovom problematikom, pravnik je udruženja „Lege artis“. Jasno vam je ukazivao i ukazuje godinama šta treba da se učini. U dopisu koji sam dostavio poslaničkim grupama, čak podelio i medijima, jasno su navedena pravila, ne možete sa ovim; njegov stav, stav Srpske radikalne stranke je – ne možete legalizaciju rešiti ovim zakonom.
Povucite ovo, legalizaciju morate rešiti lex specialis zakonom, gde će se utvrditi obaveza investitora, jasno utvrđena, sa rokovima i obaveza lokalne samouprave sa tačno utvrđenim obimom, strukturom i rokovima izvođenja radova. Bez toga ne ide. Izađite na teren, snimite objekte, kao što je to rađeno 1998. godine, da dođete do rešenja što se tiče legalizacije. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi građani Srbije, ponovo SRS upozorava ministra finansija i Ministarstvo finansija, kao predlagača ovog zakona, i Narodnu skupštinu Republike Srbije da se radi o protivzakonitom aktu. Već smo to u načelnoj raspravi ukazali i ponovili u više navrata. Međutim, očito da sa druge strane nema sluha.

Još jednom ću zbog javnosti ukazati gde je protivzakonitost ovoga. Ne osporavamo sve ono što se tiče pomoći, što se tiče proizvodnje, što se tiče razvoja, što se tiče izvoza itd, govorimo isključivo o pravnom aspektu ovog zakonskog projekta.

Naime, da bi Republika Srbija ratifikovala jedan ugovor mora da ima verifikovan ugovor, s duge strane, mora da postoji u formalnom smislu pripremljen akt koji se dostavlja zajedno sa predlogom zakona. Mi nemamo taj akt.

Druga protivzakonita radnja je sledeće. Odredbama Zakona o javnom dugu predviđeno je u članu 16. davanje garancije, propisani su uslovi, postupak i u tri stava utvrđeni su način i uslovi davanja garancije.

U stavu 3. kaže se sledeće – Republika može dati garancije iz stava 1. i 2. ovog člana, u skladu sa zakonom kojim se uređuje budžet Republike Srbije za tekuću godinu. Kada pogledamo budžet za tekuću godinu, 2011. godinu, u članu 3. govori se o garancijama Republike Srbije za 2011. godinu i tačno su pobrojani osnovni korisnici tih garancija – ''Svetska banka'', ''Ekonomska banka za obnovu i razvoj'', ''Evropska investiciona banka'', zatim, pojedinačno banke, strane vlade i ukupno poslovne banke, ali nigde ne postoji ''Srpska banka''. Prema tome, nemamo uporište u budžetu onako kako nalaže odredba Zakona o javnom dugu. To je materijalni propust. To je formalni propust i ovo kao takvo ne može proći, ali očito da kod vas to može proći i prolazi.

Postavljam pitanje ministru finansija – šta će se dogoditi kada pored tri milijarde evra garancija koju će Republika Srbija dati raznim međunarodnim finansijskim institucijama, poslovnim bankama i drugim finansijskim institucijama, koje ste naveli u članu 3. ovog zakona, sada ste ubacili ovu garanciju, sledeća sednica će biti sa dve ili tri garancije, posle toga ko zna koliko i tako dalje – dokle to ide? Ide u nedogled. Kršenje propisa ide u nedogled, ali sve to jednog trenutka mora stati. Ali, za to neko mora odgovarati.

Ponovo naglašavam, SRS nema ništa protiv da se sve to napravi, ako postoji dobra analiza. Šta će proisteći iz ove garancije? Koji su to benefiti za Republiku Srbiju itd? Ne ulazimo u proizvodni aspekt, izvozni aspekt, pozitivne efekte te proizvodnje, ali prvi uslov je pravni uslov. Mi kreiramo pravne propise Republike Srbije i moramo gledati na sve ovo što govorimo.

Kada govorimo o davanju garancija i svega onoga, o čemu je bilo reči u načelnoj raspravi, osvrnuću se na određene izjave ministra finansija koja je na kraju sumirala sve ono što su poslanici prigovarali ili afirmativno govorili o garancijama i o zaduživanju, jer je druga tačka dnevnog reda bila zaduživanje. Gospođo Dragutinović, govorite u završnoj reči o javnim nabavkama pa kažete dve rečenice – jedna od tih čuvenih reči ili brojeva koje sam često čula i od vas dragi poslanici jeste da se na javnim nabavkama može uštedeti milijardu evra i da ova rasipnička vlada troši milijardu evra na javne nabavke, otprilike 100 milijardi dinara da rasipa toliko i eto mi u stvari ne bismo imali deficit da tu postoji neka odgovorna vlada. Za običnog građanina to stoji. Sa finansijskog aspekta to stoji.

Međutim, propisi o javnim nabavkama leže na vašem ministarstvu. Gde je tu kontrolna uloga Republičke budžetske inspekcije? Trošenje javnih nabavki, trošenje sredstava po osnovu javnih nabavki kontroliše budžetska inspekcija u jednom delu. Pitam vas – koliko je intervencija budžetska inspekcija napravila? Danas možemo videti šta se dešava u ''Kolubari''. Nema neke bitne vitalne razlike između ''Kolubare'' i drugih javnih preduzeća. Zloupotreba je na svakom koraku. Gledajte šta je problematično. Problematično je to što određeni mentori koji sede ovde i u ovoj vladi, počevši od stranih ambasadora, sećate se prethodnog britanskog ambasadora koji je otvoreno rekao na jednom skupu u Beogradu da su njegove službe koje postoje van zvaničnih državnih institucija, čitao sam tu njegovu izjavu, nemam je ovde ali je ona opšte poznata, mediji su to preneli, po svojim analizama utvrdile da se kroz javne nabavke opere između 400 i 600 miliona evra.

Vensan Dežer, to je visoki predstavnik Evropske komisije, izjavio je da se to kreće do milijardu evra.

Kada vam govorimo o tome da postoje zloupotrebe ne kažemo da je to milijarda koja je višak u budžetu, nego su to zvanične javne nabavke i problemi koji nastaju u procesu provođenja javnih nabavki i kontroli koje nema. To prigovaramo. Javne nabavke, posebno državnih organa, gde su direktni i indirektni budžetski korisnici, ne kontrolišu se. To jako dobro znate.

Kada dobijemo analizu rada budžetske inspekcije onda vidimo da od hiljadu i nešto direktnih i indirektnih korisnika koje kontroliše utvrdi prekršaje i privredne prestupe za svega nekoliko. Nedovoljno je i nema kontrole. Zbog toga se javljaju ove deformacije na koje nam ukazuju strani faktori. Oni ne smeju to da rade. U normalnim državama takva izjava ambasadora je nedozvoljena. Ta ličnost je ''persona non grata'' i mora biti kao diplomatski predstavnik strane države uklonjen iz političkog života, a i mora otići ako nije u pravu. U ovom slučaju je u pravu. Oni vam prigovaraju već oko godinu dana. Otvoreno ukazuju na problem javnih nabavki.

Mi smo inovirani zakon usvojili u ovoj skupštini pre otprilike godinu i po dana. U praksi imamo stravično mnogo primedbi na administriranje u javnim nabavkama. Nedovoljan je broj komisija koje sprovode javne nabavke u kontrolnom smislu u prvostepenom ili drugostepenom postupku itd.

Šta čini aktuelna vlast da se otklone ti deformiteti i da se dođe do zakonskih rešenja, da se taj postupak ubrza i da nemamo ove probleme koje imamo sa otuđivanjem državne svojine? Šta je vaše ministarstvo u tom pravcu učinilo? Gotovo ništa. Nemamo nijedan zakonski propis koji bi na to ukazao. Sa druge strane, dobićemo analizu rada budžetske inspekcije pa ćemo videti šta ste napravili.

Dalje, kažete, citiraću vašu rečenicu – znamo da u ovoj državi radi na ovaj ili onaj način oko dva miliona ljudi. Zvanična statistika je ono u šta možemo da verujemo, podaci iz PIO ili nekih drugih državnih institucija su da je to, negde, oko 1.800.000. Kažete – grubo ćemo reći da pola miliona ljudi radi u javnom sektoru i oni nisu otpušteni. E, gledajte, u tome je problem. Pola miliona ljudi, u ovako maloj državi, finansira se iz budžetskih sredstava koja su sada premala da bi se finansirao taj broj. SRS godinama kaže da štedimo. Hajde da napravimo racionalnu upravu, da javne službe odgovaraju potrebama – aktuelnom privrednom, ekonomskom, finansijskom životu. Bez prave analize, a vi je nemate, uzalud ćemo finansirati 500.000 ljudi i u budžetu će za njih biti sredstava. A, za nezaposlene, za samohrane majke i sve ostale druge korisnike koji ne mogu doći u tu poziciju da se finansiraju iz budžeta neće biti dovoljno sredstava.

Kažete da je garancija koja je dobijena od ''Svetske banke'' bila daleko više kritikovana nego garancija koja se davala ''Srpskoj banci''. Garancija koja je dobijena od ''Svetske banke'' nije dobijena da bi se unapredila ili poboljšala poslovna klima. Suština je da se unapredi poslovna klima itd, itd.

Dalje, ističete – znam da se nikome od vas, a bogami ni meni, nije dopalo to što smo morali da platimo za ovaj čuveni ''satelit''. Tačno je to da je oko dve milijarde i 800 miliona dinara dato za tu namenu. Mi smo, dragi poslanici, izgubili spor, i to kao država moramo i da platimo. Nije sporno, izgubili smo spor. Ko je kriv za ovo? Spor traje sedam godina...

(Predsednik: Gospodine Buha, samo bih htela da malo vašu pažnju fokusiram ka temi, odnosno amandmanu. )

Pa, to je tema.

(Predsednik: Pa, nije, govorite o satelitima i tako ...)

Gledajte, pričamo o garanciji. Pričamo i tamo je dao neke garancije. Bivša Savezna vlada je dala garancije, učestvovala, spor traje sedam godina. Mi i dalje ne znamo ko je krivac. Država će platiti ta sredstva. Od gladnih usta dece, invalida, staraca, itd, odvojićemo sredstva, dati za ovo i ne zna se ko je krivac!

Pa, dalje, vi ističete – stara devizna štednja itd, četiri milijarde evra. Pitam vas – ko je odgovarao za staru deviznu štednju?

(Predsednik: Dobro, znate šta, vaše učešće u raspravi po amandmanu se svodi na potrebu da komunicirate sa gospođom ministar, koju ja uopšte ne mogu ni da zabranim ni da isključim. Ali, nije zaista ni prostor, niti vreme, niti mogu to dozvoliti.)

Gledajte, samo citiram ono što je ministar rekao i dajem svoj komentar, vrlo konstruktivan.

(Predsednik: Imamo raspravu o amandmanu. Molim vas da se usmerite na taj sadržaj.)
Što se tiče mog amandmana, amandman je odbijen, kao što se odbijaju i svi drugi zakonski predlozi i amandmani SRS.

Što se tiče amandmana, on je stvarno nepotreban. Nepotreban je i ovaj zakon u ovoj formi. Nemamo uporište, nemamo zakonsko uporište za ovaj zakon. Nemamo pravno uporište. To je suština. Ne može se naći jedan zakon u obliku, kao što je predložen, a da ga nemamo u budžetu za 2011. godinu. Nemamo! Imamo ovde predviđenih, u raznim osnovama, preko tri milijarde evra, planiranih garancija, a ove garancije nema. Nemamo pred sobom formu ugovora između korisnika, odnosno subjekata, u kojem je, između ostalog, Skupština Srbije jedan od subjekata, jer ona daje garancije. Nemamo tu formu.

Šta mi ratifikujemo? Ratifikujemo jedan dopis Ministarstva ili jedan zakonski propis u formi nacrta, predloga, ili ne znam više šta, ali nemamo šta da ratifikujemo. Skupština ratifikuje akte. Mi nemamo akte. Ovo je običan dopis. U tome je suština. Evo, toliko. Hvala. (Aplauz)
Dame i gospodo, uvaženi građani Srbije, ovo je vrlo zanimljiva tema i o njoj moramo razgovarati, jer je ona aktuelna i za opoziciju i za vlast. Naime, mi smo danas u vanrednom zasedanju i vidimo po značaju tačaka koje nam se predlažu od strane vlasti šta je najbitnije ovog trenutka. Najbitnije je uzeti kredit, zadužiti se, jer su nam finansije prazne. Daleko je važnije, gospođo Dragutinović, da smo danas razgovarali ovde o stvarnom stanju u oblasti privrede, u oblasti finansija, da izgradimo sistem, ono što vam nalaže EU, održivih finansija, realnih finansija.
Da vidimo šta je sa poreskom i fiskalnom politikom. Mi parcijalno ulazimo, evo, imaćemo na redovnom zasedanju dve izmene i dopune zakona, ali nemamo jedinstvenu fiskalnu politiku. Nemamo sve preduslove koje vi jako dobro znate, a koje nećete ovde da prezentujete i iznesete. E, zbog toga, moramo se zaduživati.
Još jednom moram naglasiti, SRS od vas zahteva i traži –štednja, najstroža štednja! Kada sam vam u načelnoj raspravi ukazao na potrebu štednje i ukazao na Grčku, ukazao sam na Grčku samo zato što je ona došla u takve finansijske i ekonomske teške i krizne uslove privređivanja, rada i života, i ukazao šta će ona učiniti u godišnjem periodu i četvorogodišnjem periodu, kao i koje stabilizacione mere i mere štednje ona čini u 2011. i do 2014. godine, vi ste rekli – nemojte mi govoriti o Grčkoj. Ali, sada ću, imam ovde izvađene podatke o tome, možemo mi o Grčkoj pričati jedno i drugo, međutim, evo, (znam ih i napamet, da ne tražim sada) prosečna zarada je 1.150 evra. Njihov izvoz je 28, čini mi se, milijardi evra. Kod nas je izvoz 7,5 milijardi evra u 2010. godini. Četiri puta više, a otprilike je 1,5 veći broj stanovnika u Grčkoj.
Neka nam samo ova dva parametra pokažu gde se mi stvarno nalazimo, i oni koji imaju i daleko veće plate i daleko više izvoze, imaju daleko veći bruto društveni proizvod po glavi stanovnika, itd, druge benefite daleko povoljnije nego mi, oni štede, a mi nemamo aktivne mere štednje u ovom budžetu, a to tražimo od vas, jer naše finansije nisu održive. To vam govori EU, to vam govori MMF, ''Svetska banka'', itd. Jedino vi smatrate, odnosno aktuelna vlast smatra da su naše finansije održive. A, kako su održive, kad sami kažete, u ovoj skupštini ste rekli u više navrata – mi deficit budžeta možemo rešiti samo na dva načina: kreditima i privatizacijom.
Da li ste vi u vašim udžbenicima ikada naveli to što ste izgovorili u ovoj skupštini, da su to jedini elementi saniranja deficita u budžetu? Imate daleko veći spektar mogućnosti. Zašto ih ne primenite ovde? Ne možete to. Ova vlast to ne može učiniti. Zapetljani ste u koalicione neprincipijelne odnose, itd. Sve to kulminira deficitima; deficitom budžeta, deficitom tekućih plaćanja, deficitom u PIO fondu, i tako dalje.
Pročitaću vam ovde koliko to sumarno izgleda kada vi u članu 2. budžeta za 2011. godinu kažete, da ćete za potrebna sredstva za finansiranje budžetskog deficita, pa, u iznosu od 93 milijarde, onda, za finansiranje otplate duga u iznosu od 410 milijardi, četiri milijarde evra, za nabavku finansijske imovine u iznosu od 30 milijardi, itd, i onda kažete da ćete to učiniti kroz obezbeđenje kredita u iznosu od 130 milijardi, odnosno otprilike milijardu i 200 miliona. Evo, jedna od tranši namirenja i pokrića deficita kroz kreditne linije jeste i ovaj kredit.
Izneo sam stav SRS i govorimo stalno, bez štednje nema države. Privreda je dovedena na ivicu. I sami znate da je MMF, ako to stvarno nije, vi ste izašli sa određenim podacima, opovrgavali da je to 400 hiljada otpuštenih radnika, ono što je izneo MMF. Da li je to stvarno ili nije?
Vi ste u govoru u završnoj reči po ova dva zakona u načelnoj raspravi rekli da verujete zvaničnoj statistici. Ona kaže da je to, negde, oko 30-ak. Pročitaću ovde, nemojte se mrštiti, imam tačno ovde ove podatke. Verujete zvaničnoj statistici. Naša zvanična statistika kaže da je to negde 30-ak hiljada radnika koji su izgubili posao. Da li možemo verovati svemu tome? Jeste li vi ubeđeni u neke druge podatke? Moramo gledati realno stanje. Ne možemo se sakriti iza podataka koje nam iznosi MMF. Ako to što je izneo MMF ne postoji, taj MMF mora otići iz Srbije, kao međunarodna finansijska institucija, jer je oterana iz svih zemalja gde je bila prisutna. Otišla je iz Rusije, otišla je iz Ukrajine, otišla je iz Argentine. Oterana je!
Vi ovde u ovom predlogu zakona kažete da se ovaj kredit odobrava uz garanciju ''Svetske banke''. Gde je ta garancija? Garant je ''Svetska banka''. Gde je formalni ugovor između Srbije, banke kreditora i ''Svetske banke''? Nemamo ga. Šta piše u toj garanciji? Ne možete tako. Mi ratifikujemo ovde nešto napamet, na temelju lepe reči. Garancija ''Svetske banke'', ako nije potkrepljena adekvatnim pravnim aktom, to je lepa reč ili loša reč. S jedne strane, imamo MMF, koji kaže da je otpušteno 400 hiljada radnika u periodu krize, čak su oni, ja nisam pročitao u originalu njihove izjave, nego su prenete od strane predstavnika sindikata, pojedinih ministara, pojedinih lica koja su učestvovala u tim razgovorima, pomenuli cifru od četvrtog meseca 2008. godine, kada su krenule izborne aktivnosti, do 31. decembra 2010. godine, da je 500 hiljada radnika na crnom tržištu i u javnom sektoru i u privredi i neprivredi.
Šta je sad tu istina? Ali, istina je da je budžet prazan. Vi sami znate da je od trenutka formiranja vaše vlasti u rashodnu stranu budžeta predviđeno za ove tri i po godine, dakle, za 2011. godinu, više od 200 milijardi evra. Povećanje rashodne strane je oko 200 milijardi, odnosno gotovo dve milijarde evra. Iz kojih sredstava?
Gde je ta akumulacija? Gde su ti prihodi? Gde je ta dobit koja može namiriti ovako rastuće rashode u budžetu? Nema ih! To se mora nadomestiti ili privatizacijom ili kreditima, kako vi ovde govorite. Dokle to ide? Moram još jednom ovde pročitati uporednu praksu. Ako nam je Grčka loš primer, evo, 'ajmo krenuti do Velike Britanije, sa ozbiljnim zahvatom, u ozbiljnim rezovima i ozbiljnom štednjom – u periodu od 2011. do 2015. godine, planirane uštede kroz budžet biće u iznosu od 135 milijardi evra; spuštanje deficita sa 11%, premda pokazatelji govore, i ja sam došao do tog podatka, da je preko 12,5%, na 2,1%. Gledajte koji je to zaokret? Ali prate, ne samo da normativno predvide, nego prate, analiziraju i imaju set mera. Evo, gledajte šta će sve činiti. Povećaće PDV sa 17% na 20%. Idu sa dodatnim porezima na imovinu, ali ne imovinu kao što vi činite ovde, proporcionalno, nego progresivno oporezivanje. Onaj ko ima veću imovinu on će više i platiti. Onaj ko više zarađuje on će više i dobiti. Onaj ko ostvaruje veći promet, on će kroz PDV više dati. Uz ozbiljnu socijalnu skalu.
Sada ću vam reći samo jedan primer, on je vrlo poučan i javnost mora da zna, razgovarao sam sa čovekom. Radi se o jednom izbeglici koji je došao u Englesku 2001. godine, dobija socijalnu pomoć tamo. Za dvanaesti mesec ove godine dobio je socijalnu pomoć veću za 40 evra. Sam se pitam otkud sada to, kad nije predviđeno nikako povećanje, niko ih nije obavestio itd? Kad je otišao na taj socijalni ured, rekli su mu – ova godina je bila daleko hladnija nego prosečne godine. U skladu sa nekim propisom vi dobijate, u odnosu na broj članova domaćinstva, više tih 40 evra. Vidite koliko je to socijalna država, koliko brine o svom građaninu. Istovremeno on je i građanin Srbije. Vidite koja je to socijalna politika kod njih. Nemačka itd, da ne govorimo sada o pojedinačnim državama i raznim uštedama.
Ova država mora da štedi, da se mi razumemo. Da ne govorimo sada o katastrofalnoj privatizaciji itd. Šta nam je ostalo još sada u prihodnom smislu ono što možemo dodati? Kroz poreze možemo doći do daleko većih prihoda, ali vi niste napravili analizu fiskalne politike. Niste napravili. Zagovarali ste pre pola godine priču o tome da će se krenuti u oporezivanje "of šor" kompanija, jer je to predsednik Tadić rekao. I, vi ste sa nekoliko izjava rekli da će se krenuti u izradu zakona kojima će se oporezivati, a posle toga je sve to zamrlo. Samo ste jednom rečenicom obrazložili zašto niste ušli u to. Nemamo ljudskih kapaciteta da oporezujemo. U državnoj upravi radi 30 hiljada, a u administraciji 500 hiljada se finansira, i vi među tih 500 hiljada ljudi u državnoj administraciji, u državnom aparatu niste našli desetak ljudi koji će se baviti problematikom praćenja prihoda i oporezivanja "of šor" kompanija.
Isto tako, neadekvatno pratite putem poreske uprave, koja je u vašoj nadležnosti, celokupan sistem prihoda, trgovine, rashoda itd. Poreska uprava vam je gotovo van funkcije. Razgovarao sam sa ljudima i rekli su mi otvoreno. (Poslanici dobacuju: tako je!) Ova država više štiti tajkune, nego što štiti nas u državnoj upravi. I sve ono što napravimo ozbiljno, gde god zapnemo interveniše Pera, Janko, Marko itd.(Poslanici opet dobacuju: tako je!) Mi se povlačimo iz svega toga. Neću da brinem o svojoj deci i svojoj sudbini. To je priča poreskih inspektora. Vide kako je nastradao ovaj, kako je nastradao onaj itd. Njihov život je ugrožen. Zbog čega? Zbog toga što iza sebe nema države. A, zašto nema države?
Zbog toga što vi niste napravili adekvatnu zakonsku regulativu da se oporezuje shodno prihodima, sa druge strane da su oni zaštićeni, i da celokupan državni aparat stoji u zaštiti tog pojedinca koji se kao inspektor pojavljuje u preduzeću. Pre se štite vlasnici tih preduzeća, tajkuni i njima slični, nego što se štiti radnik državne uprave. E, to su problemi, i objektivni i subjektivni.
Vi kao ministar finansija morate biti inovativni u smislu onih obaveza koje imate u Zakonu o ministarstvima, u delu koji se odnosi na Ministarstvo finansija. Morate zaštiti državne interese. Zaštitićete ih na taj način što ćete morati sagledati celokupnu strukturu prihoda, rashoda, sve ono što smatrate da je višak, to ćete predložiti, inovirati prihodno-rashodnu stranu i na taj način će se doći do one uštede koja je neophodna ovoj državi. Bez toga mi nemamo državu. Hvala vam. (Aplauz)
Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi građani Srbije, počeću izlaganje sa nekoliko aspekata koje moramo otvoriti. Prvi je pravni aspekt ovog predloga zakona. Ukazaćemo i na proizvodni aspekt, koji proizilazi iz odredaba ovog zakona, i izvozno-spoljnotrgovinski aspekt, koji ovaj zakon ima.
Sporan je pravni aspekt. Zašto? Odredbom člana 16. stav 4, na koji se vi pozivate, pročitaću ga – garancija iz stava 1. i stava 2. ovog člana daje se u formi zakona i to nije sporno, sporan je stav 3 – Republika može dati garancije iz stava 1. i stava 2. ovog člana u skladu sa zakonom kojim se uređuje budžet Republike Srbije za tekuću godinu. Pročitaću odredbe Zakona o budžetu za 2011. godinu gde se u članu 3. tačka A) kaže – u 2011. godini izdaće se garancija RS do iznosa od 312 milijardi 33 miliona 848 hiljada 230 dinara, odnosno 2.110.797.093 evra ili 920 miliona US dolara.
U članu 3. Zakona o budžetu Republike Srbije ni na jednom mestu ne stoji odobrenje ili ovlašćenje za davanje garancije. U ovom članu imamo nekoliko tačaka koje govore o garancijama i uslovima za davanje garancija.
Iz svega ovoga što sam rekao proizilazi da ovde nemamo zakonsko uporište i pozivam ministra finansija da povuče ovaj zakon. Ne govorimo o proizvodnom i izvoznom aspektu, govorimo samo o pravnom. Pravnih odredaba za usvajanje ovog zakona Skupština Republike Srbije nema. Pored toga, kada govorimo o pravnom aspektu moramo uzeti u obzir još nekoliko pravnih elemenata koje, nažalost, aktuelna vlast nedovoljno čini. U nekim situacijama skupštinski odbori i Skupština Republike Srbije dobija odredbe ugovora.
U ovom slučaju je neophodno da imamo, da bismo mogli doneti zakon, ugovore o garanciji i ugovore o kontragaranciji. Nemamo ugovore o garanciji i ugovore o kontragaranciji i iz tog aspekta ne možemo ratifikovati ovaj ugovor, jer ga ratifikujemo samo na temelju dopisa Ministarstva finansija, što je pretočeno u predlog zakona. Zbog toga, gospođo Dragutinović, pozivam vas da nisu ispunjene pravne pretpostavke za usvajanje ovog zakona i nemate u budžetu predviđenu stavku za donošenje ovog zakona, nemate ispunjenost uslova člana 16. stava 3. i stava 4. i ovo morate povući.
Evo još jednog argumenta u pravnom smislu za sve ovo što ste naveli u obrazloženju, a obrazloženje je napravljeno poširoko i nadugačko. Međutim, sve ono što je trebalo da navedete niste naveli, sakrili ste.
U obrazloženju stoji, glava IV Procena iznosa finansijskih sredstava potrebnih za sprovođenje zakona – ''Za sprovođenje ovog zakona obezbeđivaće se sredstva u budžetu Republike Srbije.'' Vi shodno odredbi Zakona o javnom dugu, a s obzirom i na odredbe Zakona o budžetu Republike Srbije, morate imati predviđena sredstva, a vi ih u budžetu Republike Srbije nemate.
Ovo ne može proći. Ovo ne sme da prođe. Ovo je loša praksa. Ovo nije prvi zakon koji prolazi na ovaj način. SRS je u više navrata ukazivala, pa vam i sad ukazuje. Ne možete ovako.
U budžetu Republike Srbije ste predvideli stavke u iznosu od 300 i nešto milijardi evra za garancije koje ćete dati na određene ugovore koji će sklopiti pravna lica iz Republike Srbije. Nemate odredbu kod poslovnih banaka koja upućuje na mogućnost davanja garancije.
Postavlja se pitanje – da li Republika Srbija sa ovim finansijskim i fiskalnim problemima ima mogućnost da izda ovako velike garancije? Radi se o iznosu preko tri milijarde, oko tri milijarde evra. Vi ih sada i proširujete. Verovatno ćemo u trećem ili četvrtom mesecu dobiti još neki ugovor o garanciji ili kontragaranciji koja će još povećati ovaj iznos.
Dokle se tu ide? Da li, gospođo Dragutinović, mi znamo dokle će ići ovo? Ne znamo. Zato vam predlažem da ne kršimo zakon. Ovo nije samo odredba Zakona o javnom dugu, to je Zakon o budžetu Republike Srbije. Vi ne smete predložiti ovakav zakon.
Upozoravam vas, SRS je u više navrata do sada ukazivala na ovakve propuste. Ovo se više ne sme tolerisati. Povucite ovaj zakon, sačuvajte čast i čest ovog parlamenta i vašeg ministarstva i sačuvaćemo sve ono što moramo da sačuvamo, jer ovde jednostavno nemamo pravno uporište, a nemamo ni finansijsko. Hvala vam.
Dame i gospodo, uvaženi građani Srbije, pred nama je jedan od zakona kojim se ova država zadužuje i za iznenađenje jeste to da umesto da danas na ovoj sednici razgovaramo o krizi Vlade, krizi sistema, o nezaposlenosti, nelikvidnosti privrede, nelikvidnosti društva i državnih institucija, razgovaramo o zaduživanju.
Primereno je bilo, imajući u vidu krizu Vlade, da na ovom vanrednom zasedanju razgovaramo o toj krizi, da se iznese sve ono što je izneto u javnosti. U javnosti je koaliciona vlast napadala deo te vlasti i govorila o protivzakonitom delovanju, o štetnim ugovorima, štetnim potezima pojedinih ministara i državnih institucija itd. Odjednom je to sve zakopano, stavljeno pod tepih i biće verovatno iskorišćeno onog trenutka kada dođe predizborna aktivnost, a najverovatnije će doći vrlo brzo.
Ono što je tragično jeste nemogućnost aktuelne vlasti da obezbedi normalno poslovanje. Ovde je prisutna ministar finansija, u nekoliko navrata, govorila da se deficit budžeta može rešiti samo na dva načina: jedan način je zaduživanje ili kod domaćih poslovnih banaka ili kod banaka i finansijskih institucija u svetu, a drugi vid je privatizacija.
Dok druge države ili druge vlade daleko temeljitije ulaze u problem deficita, analiziraju postojeće stanje, prave programe mera, idu u zakonske projekte koji sužavaju određena socijalna davanja, ova vlada strmoglavo ulazi u zaduživanje.
Već u nekoliko navrata, a i SRS je u pisanoj formi i usmenim izlaganjima ovde u parlamentu i javnosti ukazivala na potrebu štednje. Prvi zadatak ove vlasti je štednja, kao što je to prisutno u celom svetu. Evo, da krenemo od Grčke. Šta je Grčka učinila s obzirom na to da ima teško ekonomsko i finansijsko stanje? Smanjila je budžet za 2011. godinu za 9,15 milijardi evra. U Memorandumu u poslovnoj i finansijskoj politici od 2011. do 2014. godine plan je da se uštedi 30 milijardi evra. U merama za smanjenje deficita predviđeno je smanjenje socijalnih davanja, smanjenje subvencija, smanjenje broja agencija, smanjenje broja radnika u administraciji, povećanje PDV sa 19 na 23%.
Recimo, da uzmemo Nemačku, Nemačka je u Programu mera za regulisanje teškog ekonomskog, socijalnog i finansijskog stanja u programu mera od 2011. do 2014. godine planirala uštedu od 80 milijardi evra, smanjenje socijalnih davanja za 30 milijardi evra, smanjenje radnika u administraciji, smanjenje broja regulatornih tela, smanjenje subvencija itd. itd.
Ovo su mere koje preduzimaju države koje su u daleko povoljnijem ekonomskom, finansijskom i socijalnom stanju nego što je Republika Srbija. Ova vlast nijednu od ovih mera nije predvidela. Njih to nije interesovalo, a to najbolje pokazuje današnja situacija. Prva tačka dnevnog reda je davanje garancija, opet zaduživanje, a druga tačka je zaduživanje, i to najbitnije. Najbitnije je da se zadužimo da bismo mogli izmiriti sve one rupe koje postoje u budžetu.
S obzirom na to, da pred kraj godine, kada smo usvajali budžet za 2011. godinu, nismo imali dovoljno vremena, jer je od strane aktuelne vlasti u tački u kojoj je bio Zakon o budžetu bilo i 11 finansijskih akata, 11 finansijskih zakona, nismo mogli ukazati aktuelnoj vlasti i javnosti koje pogubne posledice imaju ti zakonski propisi.
Pročitaću član 2. budžeta, koji je sad važeći budžet za 2011. godinu, koji odslikava stvarno stanje u oblasti finansija, u oblasti fiskalne i finansijske politike ove vlasti. Član 2. kaže ovako – Potrebna sredstva za finansiranje budžetskog deficita iz člana 1. Zakona o budžetu u iznosu od 93 milijarde, za finansiranje otplate duga u iznosu od 410 milijardi (da ne čitam ove nule) i nabavku finansijske imovine u iznosu od 30 milijardi, planirano je da se obezbede iz kredita u iznosu od 130 milijardi dinara, kroz emitovanje državnih hartija od vrednosti u iznosu od 382 milijarde i iz neutrošenih sredstava iz prethodnih godina u iznosu od 21 milijardu. Radi se o svotama preko 5 milijardi evra za saniranja stanja, saniranje deficita i refinansiranje duga, što dugoročnog, što kratkoročnog.
Zbog javnosti moraću da pročitam još nekoliko finansijskih pokazatelja koji odslikavaju katastrofalno stanje u budžetu. Aktuelna vlast, a i ministar finansija se opredelio za najnepovoljniju varijantu punjenja budžeta i izmirenja budžetskih obaveza, i to, kroz kratkoročno zaduživanje, prodajom hartija od vrednosti, ali je bitno napraviti jednu skalu zaduženosti u smislu prodaje hartija od vrednosti.
Godine 2008. prodato je ukupno osam milijardi dinara, mislim na kratkoročne hartije od vrednosti, kamatna stopa je bila 8%. U 2009. godini – 202 milijarde, sa osam milijardi u 2008. godini na 202 milijarde, a kamatna stopa prosečno, nešto, preko 9%. U 2010. godini – 369 milijardi. Još jednom ponavljam, krivulja ide vrtoglavo, sa osam milijardi na 369 milijardi.
Plan za 2011. godinu je 534 milijarde, od toga: 130 milijardi kroz zaduživanje. Verovatno je i ovo jedan od tih kredita zaduživanja. Ali, ono što je pogubno, ono što je tragično po interese ove države, to je kamatna stopa po kojoj uzimamo, po kojoj prodajemo, odnosno naša obaveza koja će proizići u smislu namirivanja kamata i drugih davanja, prodajući ove hartije od vrednosti. Ona se već sada kreće preko 15%.
Zemlje u regionu – Hrvatska, Rumunija i Bugarska prodaju svoje hartije od vrednosti po daleko povoljnijim uslovima: za 2, 3 i 5%. Kod nas je 15%, a verovatno će ova stopa biti i daleko veća.
Zanimljivo je, a moram izneti ove podatke o tome, koliki je deficit u poslednjih nekoliko godina u Republici Srbiji. Godine 2007 – 13,5 milijardi, 2008. godine – 70 milijardi, 2009. godine – preko 100 milijardi, 2010. godine, negde, po završnom računu preko 100 milijardi, a u planu za 2011. godinu je, oko, 120 milijardi.
Gde je tu kraj? Iz kojih sredstava će ovo društvo izmiriti obaveze? Rekao bih ovako, da je ova vlast uspešno zadužila našu decu i unuke, e, sad, ovo su sada kreditne linije gde zadužujemo i praunuke.
Kada će se vratiti ova sredstva? Iz koje akumulacije? To je tragično, to je najtragičnije. Još je tragičnija slika ako iznesem podatke o tome gde još postoji deficit u našem sistemu – i u tekućim plaćanjima i u spoljnotrgovinskom poslovanju. Deficit, gubitak privrede u 2008. godini bio je 50 milijardi, a u 2009. godini bio je 95 milijardi. Ove godine će najverovatnije biti, oko, 150 milijardi dinara itd.
Nemamo zdravu tkivo. Prezaduženi smo. Dovedeni smo u poziciju ropstva. Od koga? Od onih koji nam plasiraju ova sredstva. A, ko je kriv za ovo? Aktuelna vlast.
Umesto da ovde razgovaramo o kreditnim linijama za razvoj poljoprivrede. Zašto poljoprivrede? Zato što poljoprivreda u poslednjih sedam, osam godina ostvaruje suficit u spoljnotrgovinskom poslovanju, sa vrlo malim i minornim sredstvima: od 150 miliona evra do 200 i nešto miliona evra. Tragično je to da ne ulažemo u ono što nam donosi strahoviti profit i suficit. Suficit za 2010. godinu je dve milijarde i 200 i nešto miliona dolara. Uloženo je samo 150-ak miliona evra. A, zašto nismo uložili više? Aktuelna vlas ne može naći sredstva da pomogne poljoprivredi. Pa, prvi zadatak je uložiti u poljoprivredu. Od toga živi 500 hiljada ljudi.
Ali, ulaže se, a imam i te podatke, u neprofitna preduzeća. Ulaže se u restruktuiranje propalih preduzeća. To restruktuiranje traje godinama. Odliv sredstava u tom pravcu je neverovatno veliki. I, niko ne pravi projekte o tome, o isplativosti tih investicija.
Ovde imam podatke, koje sam pripremio, za finansiranje poljoprivrede, u samo poslednje četiri godine. Ukupno će se za poljoprivredu izdvojiti 650 miliona evra. A, suficit je od prodaje poljoprivrednih proizvoda u poslednje dve godine dve milijarde i 300 miliona evra; dakle, uloženo je samo 650 miliona. Pa, zašto nismo uložili dve milijarde pa da imamo 10 milijardi izvoza, pa da imamo suficit i a pokrijemo sve ove rupe koje imamo u budžetu?
Gospođo Dragutinović, da li imate računice? Da li imate analize o isplativosti ulaganja u privredu? Evo vam podataka: kroz subvencije privredi, ono što je otišlo, ne govorim preko Fonda za razvoj, preko raznih drugih ministarstava, nego samo o onom što je otišlo preko Ministarstva za ekonomiju i regionalni razvoj, u 2008. godini – 550 miliona evra. Mislim da tu možemo odbiti ono što su rashodi Ministarstva, pa da umanjimo za, jedno, 20 ili 30 miliona, ali sam uzimao one ukupne cifre za Ministarstvo: u 2009. godini 500 miliona, u 2010. godini – 400 miliona evra, u 2011. godini, oko, 400 miliona evra. Prema tome, milijardu i 850 miliona je dato za privredu.
I, šta imamo u privredi? Imamo 400 hiljada ljudi koji su izgubili posao, u periodu od 2008. godine pa do danas. Tragično je to što nam MMF izlazi sa takvim podacima koje niko ne osporava. A, šta nam kažu naši zvanični podaci? Svega nekoliko hiljada, kada se uporedi ono što je u Nacionalnoj službi za zapošljavanje, u 2008. godini to je, negde, 160 i nešto hiljada na evidenciji, a sadašnji trenutni podaci su, oko, 730 hiljada, dakle, oko 30 hiljada – MMF kaže da je to oko 400 hiljada. Pa, ko tu sada laže? Ako su ti podaci MMF netačni, onda MMF treba da bude ''persona non grata'', treba da bude isterana iz Srbije. Ako su ti podaci tačni, onda morate napraviti analizu i objasniti građanima kako ćete prevazići to stanje.
Da se vratim na poljoprivredu. Za ove četiri godine za poljoprivredu će biti uloženo 650 miliona, a za privredu će biti uloženo tri puta više – milijardu i 850 miliona. Videli smo koji su efekti ulaganja u poljoprivredu, a znamo kakvi su efekti, 400 hiljada ljudi nema danas u privredi, za te četiri godine.
Imamo ogromnu nelikvidnost privrede. I dalje se bezglavo ulaže u privredu, umesto da napravimo pravi program, da napravimo program mera pa da dođemo do pravog stanja i da rešimo sve ove probleme koje imamo.
Na kraju, samo da kažem o tragičnim podacima, jer kada saberemo deficite budžeta od kako ste vi na vlasti, ove gotovo tri godine, imamo da je ukupan deficit preko četiri milijarde evra. Sa četiri milijarde evra mogli smo nabaviti, potrudio sam se, pa sa pribavio i određene podatke, putari kažu – sa dva miliona evra može se napraviti jedan kilometar puta, dakle, za četiri milijarde mogli smo napraviti 2.000 kilometara autoputa, taman do Moskve. Prema tome, samo sa deficitom. Ne govorim o drugim deficitima, ne govorim o drugim gubicima koji su u oblasti privrede i ukupnosti u Republici Srbiji.
Sa četiri milijarde evra mogli smo napraviti vodovod do Tokija, mogli smo napraviti kanalizaciju do Pariza. E, vidite, samo kroz deficit. Gde je to završilo? Završilo je u javnoj potrošnji. Završilo je tamo gde ne sme da završi. Mora da završi u primarnoj proizvodnji. Mora da završi tamo gde je neophodno, gde će se oploditi i gde će se vratiti u budžet. Nažalost, vi to ne radite.
Tragična je situacija. Tragična je situacija kada vi ovde, pred poslanicima, pred javnošću kažete da se deficit budžeta može rešiti samo na dva načina: zaduživanjem i prodajom. SRS je apsolutno protiv toga da bilo šta prodajete. Najprofitabilniju firmu, "Telekom", vi ćete prodati za nekoliko meseci. I, šta ćete učiniti sa tim sredstvima? Ponovo u javnu potrošnju, u predizborne aktivnosti i povratak onih kredita koje morate vraćati, jer oni koji su vam dali ta sredstva traže ta sredstva i verovatno ćete prodati, to je bivši ministar ekonomije i regionalnog razvoja i naglasio, da se moraju vraćati uzeti krediti. E, tako ćete vi razbucati ovo. Ostaje ''Elektroprivreda'', ostaje još nekoliko firmi.
Moram još nešto reći, ono što Vlada čini u praksi, to je da nije napravljena strategija privatizacije, da smo mi od 2001. godine, kada je donesen zakon, ušli u tu sumnjivu privatizaciju, poklonili, predali, itd. sredstva, umesto da koristimo po odredbama Zakona o privatizaciji. Trebalo je 50% da ide u razvoj i razvojne fondove, kao i restrukturiranje vrlo bitnih sistema od kojih ćemo imati koristi i koji će donositi dobit, koja će se pretočiti u budžet, mi smo ta sredstva prebacili u budžet, stvorili smo preduslove da vlast radi, da se koriste za razne marifetluke, a nismo ulagali u zapošljavanje.
Ostalo je u sistemu prodaje još nekoliko velikih javnih preduzeća i mala komunalna preduzeća. Kakva je praksa kod malih komunalnih preduzeća? SRS je u poslednje tri, četiri godine to bar desetak puta rekla. Ne vodite računa. Obezglavili ste lokalnu samoupravu, koja više ne može voditi računa o komunalnoj privredi. I, šta se sada dešava? Lokalna samouprava sada traži rešenja. Jedno od rešenja je prodaja komunalnih preduzeća. Na temelju kog zakona?! Vlada je formirala jednu komisiju za izradu strategije. Nema strategije. Mi ćemo opet doći do zakona kojim će se omogućiti prodaja komunalnih sistema, obezglavićemo i to malo sistema koji rade, a ta komunalna preduzeća su danas prezadužena, lokalne samouprave ne mogu servisirati zbog ogromnih socijalnih problema u lokalnim samoupravama, ne mogu finansirati ni sanirati teška stanja u tim javnim preduzećima i onda dolazi do samovolje: prodaje, ustupanja nekih komunalnih sistema, itd. To se mora sprečiti.
Gospođo Dragutinović, vi imate vrlo odgovorno ministarstvo. Vi finansirate deo ovog sistema lokalne samouprave itd. Vi znate da ste u 2010. godini da preko tridesetak milijardi uskratili lokalnoj samoupravi. Zato najveću odgovornost snosi vaše ministarstvo. Ali, to nije prva godina, to je treća godina. Uskraćeno je lokalnoj samoupravi 66 milijardi u periodu vladanja ove vlade i ove vlasti. Nestaje nam selo, nestaje nam radništvo, nestaju nam komunalna preduzeća, samo zbog toga što ne radite, što ne štedite i što ne stvarate uslove da zaposlite narod!
Evo još podataka o zaposlenosti. Da li je iko napravio analizu od resornih ministarstava o tome kako zaustaviti ovaj sunovrat zaposlenosti? Godine 1989. bilo je dva miliona i 650 hiljada, sada je zvanično po ovim podacima, da li su oni tačni ili nisu, imamo neke podatke, milion i 800 hiljada zaposlenih. Pitanje je, dok nam MMF to ne donese, mi to ne znamo, jer se sve frizira. Po tim podacima je 850 hiljada ljudi u poslednjih 20 godina ostalo bez posla. Gde je tu kraj? Kako to zaustaviti? E, te odgovore nam morate doneti ovde, a ne zakon o zaduživanju, nego zakon kojim ćemo zaustaviti te negativne tokove, sa pravom analizom stanja i programom mera za sanaciju svega postojećeg. Hvala. (Aplauz)
Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi građani Srbije, podneo sam amandman na član 8. stav 3. koji se odnosi na usklađivanje i obračun plata u državnoj upravi, odnosno kod državnih službenika i nameštenika, i kod pravosuđa.
U konkretnom slučaju, u stavu 3. se odnosi na usklađivanje i obračun i isplatu plata u državnoj upravi, držanoj administraciji. Zakonodavac predlaže dva načina usklađivanja, odnosno povećanja u 2011. godini. U ovome stavu 3. radi se o jednom usklađivanju, i to za oktobar 2011. godine po dva osnova.
Jedan je osnov porast potrošačkih cena, a drugi je po predlogu zakonodavca, pola prosečne stope BDP.
Moj predlog je da se ova pola promeni u celu stopu porasta bruto društvenog proizvoda.
Zbog čega? Zbog toga što su plate u državnoj upravi i administraciji daleko ispod proseka u Srbiji, negde oko 20% niže i ovako niske plate u Srbiji koja spada u red najnižih plata u Evropi, negde oko 320 evra, dok nas je i Albanija prešla, Bosna i Hercegovina tu negde u nivou, Crna Gora 460 itd. Zbog javnosti, moramo reći da u poslednjih godinu i po dana u periodu krize plate su smanjene za 20 i nešto procenata, 27-28% su niže, iskazano u evrima. Bile su 435 evra, a sada trenutno su oko 320 evra.
Upravo je to cilj. Plate se moraju povećavati. Zbog toga tražimo da se od strane ministra finansija, ova stopa umesto polovine stope BDP promeni u celu stopu, to je ukupno 1,5% povećanja zarada u 2011. godini. Hvala.
Kada je Predlog budžeta ušao u raspravu mogli smo od predstavnika vlasti dobiti informaciju da je za lokalnu samoupravu za ovu godinu, za 2011. godinu izdvojeno 25% više od onih sredstava koja su izdvojena u 2010. godini.
Evo još jedne laži aktuelne vlasti. U čemu je laž? U tome što ne izvršavate odredbe Zakona o finansiranju lokalne samouprave. Godine 2009. lokalnoj samoupravi ste uskratili 20 milijardi dinara, 2010. godine 18 milijardi i 700 miliona, a po ovome predlogu budžeta lokalnoj samoupravi uskraćujete 27,5 milijardi dinara, što je ukupno 66 milijardi za tri godine.
Zbog javnosti moram reći da je svaka opština izgubila, ako to pretvorimo u evre, otprilike oko četiri miliona evra. Sa tim sredstvima svaka opština je mogla da napravi jednu školu, jedno zabavište za decu, moglo je izgraditi dve sportske dvorane za škole itd, itd. Evo, to je aktivnost ove vlasti.
Šta je još pogubnije? Pogubnije je to što će ova sredstva, koja će te plasirati lokalnoj samoupravi, biti uplaćena u 12 rata. Znači, ta sredstva koja će biti u iznosu od 31 milijarde, ta sredstva će biti još umanjena, jer u 2011. godini najavljujete inflaciju negde 12 do 15% itd. Guverner kaže da će to u drugoj polovini godine biti smanjeno u onaj odnos koji je predviđen monetarnom politikom i finansijskom politikom za 2011. godinu, a ne da je 4,5 plus i minus 1,5%. Opet lokalna samouprava neće dobiti ni ono što je predviđeno…
Evo još jedne prevare organizacije vlasti. Naime, još 2008. godine u aprilu mesecu potpisan je opšti kolektivni ugovor koji definiše prava i obaveze poslodavaca i radnika. Aneksiran je u novembru 2008. godine.
Naime, ovim opštim kolektivnim ugovorom data su određena prava radnicima koje država kao poslodavac ne vrši već dve godine, a 2011. godina biće treća godina kako se ne primenjuju odredbe koje obavezuju sve one koji su ih potpisali da ih izvršavaju.
Zašto je prevara? Prevara je zbog toga što upotrebljavate određenu pravnu formu zaledili smo odredbe opšteg kolektivnog ugovora. U pravu to ne postoji, ili se primenjuje ili se ne primenjuje, ili se te odredbe koje su predviđene odredbama opšteg kolektivnog ugovora praktično primenjuju ili se ne primenjuju. Vi ih ne primenjujete. Sada ću reći šta to znači sa aspekta države.
Svaki radnik, državni službenik, nameštenik, radnici u pravosuđu, radnici u državnoj administraciji gube mesečno 7.000 dinara, puta 36 meseci, jer se neće primenjivati ni u 2011. godini, oko 2.500 evra je izgubio svaki radnik državni, činovnik ili nameštenik. Radi se o ogromnim sredstvima. To je bila obaveza ove vlasti, da ispoštuje odredbe opšteg kolektivnog ugovora a ne poštujete ih.
Prevarili ste radnike. Nije to jedina prevara. Evo, pre nekoliko dana potpisan je između predsednika Vlade i reprezentativnih sindikata jedan sporazum kojim se utvrđuju osnovna prava i obaveze iz PIO. Taj sporazum niste doveli do kraja. Ni ovaj niste ispoštovali. Radi se o jednoj neozbiljnoj vlasti i jednoj vlasti koja ne poštuje ono što potpiše.
S druge strane, SRS vam otvoreno govori o tome koje zakonske propise …
(Isključen mikrofon.)