Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Jadranko Vuković

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, javio sam se za repliku gospodinu Nikoliću. Hteo sam da mu skrenem pažnju da on za ovu govornicu izlazi već dva dana i pominje neke dogovore, razgovore, kako ćemo minirati budžet, glasati za budžet. Ne znam ništa o tome, gospodine Nikoliću, a ne znam zašto se vi opterećujete. Ako ćete vi glasati, glasaćete, mi ćemo odlučiti kako odluči stranački vrh. Uopšte mi nije jasna vaša uloga u okviru DS i gospođe Nade Kolundžije. To je jedna stvar. Druga stvar, gospodine Nikoliću, nisam čuo šta se dogodilo, ali moram da vam skrenem pažnju. Rekao sam vam za ovom govornicom, ono što vašoj deci i vašim unucima mislio ružno, neka bude mom sinu jedincu. Znači, to vam kažem. Vi ste meni udarili na dete, na sina jedinca, a osetljivi ste. Vi, Aleksandar Vučić i vaša "Pravda".
Ponavljam vam, ne možete se ponašati nekorektno. Mrdajte vi glavom, Jorgovanka, i vi imate decu, zato bi morali da se ponašate malo pristojnije. Znači, video sam kako gospodin Nikolić čupa čoveka za kosu.
Vi ste pre dva dana ovde rekli da ste lav. Lav je car životinja, on ne ide iza leđa mučki, gospodine Nikoliću. To je jako ružno. Zato sam reagovao. Nisam reagovao da se sa vama guram, ni bijem, mislio sam da ne dođe do incidenta. Nije lepo prići i čupati čoveka za kosu. Ako ste već nešto hteli, mogli ste reći, izaći za govornicu. To sam video, a nekorektna gospođa Čomić nije videla ništa, samo verbalni duel itd.
Gospođo predsedavajuća, vi se dosta korektno ponašate. Međutim, vidim da ovi sa strane imaju mnogo veći uticaj i to se na nekorektan način odnose prema ovom visokom domu. Ponašajte se korektno, ponašaćemo se korektno. Znači, ne treba gospodin Nikolić ovde da ruši režim Borisa Tadića tako što napada Slavicu Đukić-Dejanović i Ivicu Dačića. Neka udari na Borisa Tadića i onda ću mu verovati da ruši režim Borisa Tadića. Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo Čomić, javljam se po članu 104. Kratko ću.
Vama bih samo skrenuo pažnju, kao predsedavajućoj, svi pravimo greške, vi najbolje, stvarno, tumačite Poslovnik, ali bih vas zamolio da iste aršine imate i prema jednima i prema drugima, a vidim da, kao što su kolege rekle, kada je gospodin Nikolić ovde izlazio i pominjao neke ružne reči, niste reagovali, a za svakog srpskog radikala reagujete. Toliko o tome.
Gospodine Peleviću, vama se želim obratiti, nemate potrebe vi generala Delića za ovom govornicom braniti, vi znate kako je on došao kod nas, ali vama se obraćam pošto sam bio na onoj skupštini kada ste vi prešli u SRS. Naći ću šta smo tada razgovarali. Tada ste me oduševili.
Naravno, poštujem vaše rane junačke iz Srpske Krajine, ali isto bih vas podsetio, gospodine Peleviću, da pokojni Željko Ražnatović Arkan isto je najosetljiviji na izdaju. Vi ste došli kod Vojislava Šešelja u stranku, jako ste lepo pričali, tada sam vas prvi put upoznao, bilo mi je drago što ste prešli i podsetiću vas, tada ste rekli, molim vas, ovde sve.
Momo Marković je, mislim, bio zajedno sa mnom u delegaciji. Nijednu funkciju ne tražim u vašoj stranci. Želim da kompletno moja grupa pređe u jedinu patriotsku stranku, u SRS, koju vodi srpski junak dr Vojislav Šešelj.
Gospodine Peleviću, naravno, kada smo to mi preneli Vojislavu Šešelju, on je rekao - ne, morate ga naterati, mora da bude u Otadžbinskoj upravi, mora da bude poslanik. Gospodine Peleviću, mislim da nemate potrebe govoriti i braniti generala Delića, vi ste mene razočarali, ovde govorimo o moralu.
Mogli ste se povući, da ne idete ni tamo ni amo, ostali bi veliki, ali vi ste ušli, Vojislav Šešelj vas je predložio za poslanika i vi ste otišli na drugu stranu.
Morao sam da reagujem da se ovo zna i da nemate razloga, ni moralnih razloga, da vi branite generala Delića.
Neka se on brani, na sličan način je i on došao u našu poslaničku grupu. Zahvaljujem.
Hvala, gospodine predsedavajući. Žao mi je što je prazna ova sala, razgovaramo o ozbiljnim stvarima. Javljam se po Poslovniku, članovi 225. i 226. Pridružujem se diskusijama mojih kolega, naravno, na čelu sa gospodinom Todorovićem, koji je predsednik Odbora za odbranu i bezbednost, čiji sam član.
Ovom prilikom upozoravam Vladu Srbije da Dragan Šutanovac, kao ministar odbrane, Tadiću ne može da bude direktno potčinjen, već Vladi Republike Srbije i Skupštini Srbije. Drugo, Tadić je nadležan samo za vojsku i to kada je u pitanju komandovanje, po Ustavu, to ćete videti ako imate Ustav, a nije nadležan za odbranu zemlje. Odbrana zemlje je širi pojam. Nije nadležan ni da donosi propise koji spadaju u zakonodavnu aktivnost Skupštine, što znači da je to isključivo u nadležnosti Vlade Srbije i Narodne skupštine.
Načelniku Generalštaba, po novom sistemu odbrane, pripada samo jedan segment odbrane, a to je vojska i ništa više. On je, takođe, potčinjen ministru odbrane. Ono što je najvažnije u slučaju generala Zdravka Ponoša, Uprava za informisanje Ministarstva odbrane jedino je nadležna da daje izjave, a ne načelnik Generalštaba Zdravko Ponoš.
Dakle, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, ovde se radi o direktnoj neposlušnosti u sistemu odbrane. Znači, sistem odbrane je jedna celina, Zdravko Ponoš je jedan segment, rekli smo vojska. On je nekome otkazao poslušnost.
Dragan Todorović ovde nije, ali reći ću javno, tražio je Odbor za odbranu i bezbednost da se sastane. Ovde, drage kolege i koleginice, ne smemo da strančarimo, morali bi se sastati u toku današnjeg dana, današnje noći. Mislim da je ovo jako važno pitanje i da građani Srbije znaju ko u ovoj našoj Srbiji, koja je iovako ugrožena, znate gde - na Kosovu i Metohiji, hoće i ostale delove Srbije da ugrozi, da vidimo o čemu se ovde radi.
Znači, tražim da se sastanemo danas i to tražim od predsednika odbora, da insistira da se sastanemo danas i da ovo pitanje raspravimo.
Pomislio sam da gospodin Nikolić ne misli da sam se ja ućutao. Javio sam se, gospođo predsedavajuća, pošto je pomenuo gospodina Šešelja. Mnogo bi pametniji bili i on i svi njegovi sledbenici da imaju ono što ima Vojislav Šešelj ispod nokta nego što ima u glavi bilo ko od vas, a tu i sebe ubrajam. Ispod nokta, gospodine Nikoliću.
Da se vi poredite sa gospodinom Šešeljem i njemu da izađete na megdan? Tadiću verovatno možete, ali vi sami znate da niste dorasli gospodinu Šešelju i mislim da ste i sami za ovom govornicom više puta rekli da ste od njega naučili sve što ste naučili. To kada ste bili iskreni i moralni. Nažalost, vi više niste moralan čovek i govorite kao nemoralan čovek. Tako, gospodine Nikoliću.
A kada dođu izbori pričaćemo ono što nismo završili, onu priču o poštenju vašem i Vučićevom. I ovo danas što niste bili u klupi, vas 20, vi ste to unovčili preko. Tako je, gospodine Nikoliću. Videćemo. Eto tako, gospodine Nikoliću, pa se vi smejte. Znači, da vi izađete Vojislavu Šešelju na megdan, to malo sutra gospodine Nikoliću.
Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se po članu 104. Prosto, morao sam da reagujem i izvinjavam se što smo prekinuli ovu raspravu, ceo dan ova poslanička grupa ili grupa građana, koju predvodi gospodin Nikolić, dobacuje kolegama - koliko ste para primili da danas radi Skupština? To je prosto neverovatno. Mi smo juče vodili raspravu po Poslovniku zbog Kosova i Metohije, pričali o Euleksu, ali zar nije normalno da parlament radi? Obrušio se pre nekoliko dana na G17, izgleda, tu se smirila situacija. Sada verovatno... ne znam koliko vas ima, gospođo, vi niste u vlasti, iz LDP-a.
Znači, gospođo Slavice, pitam vas, ne znam da li vi znate o čemu se radi, ako može gospodin Nikolić da kaže za ovom govornicom o kakvim se novcima radi da bismo mi radili ovde, da vidimo ko je dobio, šta je dobio. Znači, prolaze kolege, evo ih ovde, i vaš Gojko Radić – što ne bojkotujete, koliko ste para primili? Kažite za ovom govornicom ko je primio, šta je primio. Stvarno ne znam o čemu se radi, zato sam reagovao. Hvala i toliko.
Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se po članovima 225. i 226. Na kraju ću, gospođo Čomić, tražiti objašnjenje u vezi sa ovim o čemu ću vam govoriti. Naravno, tema je Euleks i ovo o čemu danas govorimo.
Dame i gospodo narodni poslanici, prvo ću vas podsetiti na sporazum od 18. jula 2005. godine kada je vaša vladajuća većina potpisala Sporazum o tranzitu NATO kroz našu zemlju, gde američki vojnici uživaju potpuni imunitet. Znači, mogu da gaze, biju, siluju, a ove grube reči koristim jer se to događalo u Italiji i Makedoniji. Znači, to je bila prva faza ka okupaciji dela naše teritorije. To vas samo podsećam.
Sledeća stvar, podsećam vas takođe na to da međunarodne sporazume (vi kažete nije još sporazum, a idemo ka sporazumu, odnosno idete vi) zaključuje država Srbija, a samo je Skupština, ovde je gospodin Ilić istakao, možda niste obratili pažnju, mislim i gospodin Todorović, ovlašćena da ratifikuje takve sporazume i da odlučuje o pitanjima odbrane naše otadžbine. Da li se slažete da je ugrožena naša otadžbina, odnosno deo njene teritorije?
Drugo, pre zaključenja i prihvatanja sporazuma mora se pribaviti zvanični stav Skupštine Srbije i Vlade Srbije. Da li imamo zvanični stav šta smo mi rekli o tome? Oni ljudi uđoše dole. Pričamo srpski da se svi razumemo. Kaže neko u prepodnevnoj raspravi – mi ćemo vama to omogućiti. Koja je svrha rasprave, oni ljudi su dole ušli.
Sledeće, podsećam, Rezolucija 1244 od 9. jula 1999. godine, dame i gospodo narodni poslanici, jedini je pravni okvir za prisustvo međunarodnih vojnih snaga na teritoriji onda SRJ, pa SCG, pa Srbije, odnosno na teritoriji Kosova i Metohije kao sastavnog dela naše države. Prema tački 12) navedene rezolucije, Srbija je u obavezi da obezbedi neometan pristup Kosovu i Metohiji humanitarnim organizacijama, radi pomoći. Pitam vas, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, da li je Euleks humanitarna organizacija? To je prvo pitanje.
Sledeće, na osnovu svega ovoga, gospođo Čomić, tražim objašnjenje od Vlade Srbije...
(Predsedavajuća: Tri minuta i trideset sekundi.)
... da li prihvatanje Euleksa od strane predsednika Srbije i Vlade Srbije predstavlja prvi korak priznanja nezavisnosti Kosova i Metohija od strane naše države? Mislim da. Hvala vam, dame i gospodo.
Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se po članu 104 – dostojanstvo ove skupštine, zbog prethodnog govornika, kojeg ne mogu ni citirati.
Dragi gospodine, pošto vidim da ste neobavešteni, Tomislav Nikolić, vidite da ga nema ovde, čeka. Dve svađe su prevaziđene, jedna, prošlog petka, izlazak iz Vlade, jedna sad, preko vikenda, oko budžeta; on čeka da uleti umesto vas. Znate li to? To je istina. On čeka i moli Boga. Gospodin Tadić ga je sada smirio i u pripravnosti je Tomislav Nikolić. To je jedna stvar.
Druga stvar, ovog puta ću, za razliku od mojih kolega, braniti Mlađana Dinkića. Možda će mi zameriti gospodin Todorović, ali kako ću ga braniti. Istina je sledeća. Naravno, mi podržavamo Gasni sporazum koji će biti potpisan 20. u Moskvi i koji će imati neke promene koje će biti pozitivne za državu Srbiju. Rusi su korektni, ali gde je problem, dragi gospodine?
Posle 5. oktobra, dolaskom nove vlasti, uz asistenciju Aleksandra Vlahovića, tada ministra privatizacije, i Miroljuba Labusa, potpredsednika Vlade, akcije ''Progresa'', ''Progresgas trejdinga'', ''Beobanke'' i ''Sartida'' prodaju se kompaniji ''Centreks'' koja ima sedište u Beču. Iako je ''Srbijagas'' imala, preko NIS-a, pravo preče kupovine, obrazloženo je tada, od ovih ljudi koji su bili u Vladi, da zbog nedostatka novca NIS ne može da kupi akcije, te da se akcije prodaju trećem licu. ''Centreks'' je za sve ove akcije platio 2,4 miliona dolara.
Zašto ovo ističem, dame i gospodo narodni poslanici? Vi ste to uradili, G17 je tada to uradio, kao što je rekao gospodin Todorović, i ucenio Ruse, da bi u nekoj priči imali proviziju. Inače, kako sve države, gospođo, što se mrštite, u EU, u oblasti transporta nafte, gasa i struje, rade preko državnih kompanija, zadržavaju kontrolu nad ovim transportima?
(Predsednik: Vreme.)
Sada ću završiti, gospođo Đukić. Logično bi bilo da Vlada Republike Srbije, kao srpskog učesnika, imenuje kompaniju ''Srbijagas''. Ovo društvo iz G17 je sprečilo ''Srbijagas'' da ima 49%, a Rusi 51%. Zahvaljujući vama, odnos se promenio.
(Predsednik: Privedite kraju.)
Zahvaljujem, gospođo Slavice.
Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se po članu 226. i imam pitanje za vas, gospođo Malović. Zamolio bih vas da upišete jedno ime, inspirisao me je gospodin Nikolić – Igor Bečić, poslanik. To sam saznao u ova prethodna dva dana, on je prešao kod gospodina Nikolića, a više krivičnih prijava je neko blokirao, znam ko je, a vi proverite i da mi se odgovori pismeno da li je to taj transfer, to je taj 22, što kaže gospodin Nikolić?! Hvala vam.
Gospođo Čomić, ne razumem koga sam uvredio ako sam rekao da gospođa Malović proveri ovo što sam rekao. Znači, znam da postoje krivične prijave, one stoje negde, a vi sad kažete da ja prikrivam to. Pitajte Borisa Tadića. Ako sam pogrešio i ne postoje krivične prijave, onda možete tako da reagujete.
Dozvoljavate Tomislavu Nikoliću da za ovom govornicom kaže – 21, koji je po redu. Taj poslednji je počinio neka krivična dela i to stoji u nečijoj fioci. Sad ja vama treba da kažem, u čijoj fioci. Gospođa Malović će to proveriti i pismeno odgovoriti.
To što ste sada rekli, Igor Bečić se našim drugarima iz Vojvodine poverio da je to njegova nevolja i da ćete mu vi pružiti zaštitu. To ćemo proveriti. Da li su ''žuti'' pisali, ko je pisao, da je zbog toga prešao kod vas, zato što ste bliski sa grupacijom iz vlasti i da ćete ga zaštititi. Proverićemo, pa ćemo onda razgovarati.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo predsedavajuća, javljam se po članovima 104, 225. i 226.
Član 104. odnosi se na dostojanstvo Skupštine, a tražiću i dva obaveštenja, odnosno obrazloženja od ministarstva policije i Ministarstva odbrane, od Šutanovca. Za razliku od Tomislava Nikolića, izvinjavam se predsedniku Srbije Borisu Tadiću zbog toga što smo ga kritikovali kada je penzionisao generala Delića. Znači, izvinjavam se Borisu Tadiću.
Gospodine Deliću, meni je Vojislav Šešelj rekao, kada ste dezertirali: "Jadranko, i ti si jedan od tih koji su tog čoveka dizali u oblake." "Jesam predsedniče, ja sam." Smatrao sam da ste častan čovek, ali, gospodine Deliću, vi znate, i ja sam bio malo vojnik, ono što ste vi uradili u SRS, da je ratno stanje, bili biste streljani. Vi ste dezerter, gospodine Deliću. Znači, vi ste dezerter.
Da vam kažem još nešto, gospodine Deliću, vi ste svedočili u slučaju Slobodana Miloševića i rasvetlili ste Račak. Svaka čast na tome. Pokojni Slobodan Milošević je nazvao Vojislava Šešelja i molio ga, pošto je tamo bio raskol u partiji, da vi dođete kod nas, zato što je smatrao... Znači, ako lažem, bićete u prilici sledeće godine da se suočite sa Vojislavom Šešeljem.
Što se tiče onoga što ste rekli – još jedan, gospodine Deliću, nemojte nas time plašiti, neka ide ko gde ide. Ali, vi ste pričali ovde o fakultetima, o prosveti, o studentima, koje mi uvažavamo, poštujemo i tu je uvažena gospođa Malović...
Sada ću postaviti jedno pitanje ministru policije, a vi ćete čuti odgovor – kako je moguće da Aleksandar Vučić noću u dva sata jedinicu Uprave za borbu protiv organizovanog kriminala vrati ispred vrata vašeg profesora Antića? Neka odgovori koja je jedinica tada radila i kako je on to mogao da vrati sa vrata UBPOK koji je došao da ga hapsi. Protiv njega je... To nam je Vučić pričao, evo 20 svedoka – vratio sam noćas u dva sata, probudio sam ministra Jočića. Pozdravljam tog čoveka i želim da ozdravi, on mu je to učinio. Vi štitite studente, a znate zašto je UBPOK došao tom čoveku na vrata. Znači, pitanje postavljam ministru policije ...
(Predsedavajuća: Tri minuta i 30 sekundi.)
Završavam, gospođo Čomić. Znači, gospodine Deliću, nemojte ni vi, molim vas, govoriti o moralu, jer ste nemoralan čovek. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se zbog replike, gospođo Čomić, pošto mi je gospodin Delić pomenuo ime.
Gospodine Deliću, ja znam da pojam dezertera postoji u ratu, odnosno nadam se da ste vi to razumeli, obrazovan ste čovek, ja doživljavam izdaju kao nešto najstrašnije. Gospodine Deliću, vi ste rekli da ste se između Srbije i Šešelja opredelili za Srbiju. A šta je Srbija, nego dr Šešelj, gospodine Deliću?
U tom smislu sam ja, gospodine Deliću, rekao da je ratno stanje da bi se tako dogodilo. Ne želim ja da se to vama dogodi, ali morate shvatiti moju ogorčenost. Gledao sam vas kao časnog oficira baš zbog svega što ste prošli, o čemu ste pričali. Gospodine Deliću, vi ste poslednji čovek za koga sam pomislio da će to uraditi. Saznaćete u nekoj kampanji koliko su vas cenili Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić. Jedino vas je cenio Dragan Todorović, njih dvojica su o vama sve najgore pričali, ja to znam. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se po članu 104, dostojanstvo Narodne skupštine.
Ovo što je rekao gospodin Nikolić u najmanju ruku je netačno, da na kažem neku oštriju reč. Izaći za ovu govornicu i pričati o mandatima kome pripadaju i na koji način pripadaju, a on se nalazio na listi, Vojislav, a on drugi, on je ovde u otadžbini bio prvi, i reći - to su moji mandati, ja sam to uzeo. A mi svi znamo kako su ovi ljudi savatavani ovde i vođeni gore na razgovor od nesretnog Gojka. Sve ću ih u oči pogledati i znam kako su vođeni i vraćani. Ti si prvi od njih što mašeš rukom, oficirčiću. Ovaj iz Prijepolja što je omogućio Gojku Radiću da kupi zemlju dole neku, šumu.
Gospođo Čomić, pozivam sa ove govornice, evo mi nemamo dokaze o kriminalu, a imamo dokaze, iskoristićemo ih u velikoj kampanji. Neka se oni hvale kako su postigli rezultate. Videćete dokaze. Pozivam ponovo vas iz vlasti da se obiđe imperija Aleksandra Vučića, Tomislava Nikolića i mene koga su nazvali narkodilerom.
Gojko Radić je posebna priča, njega će da obrade ovi koji treba da obrade, pa ćete lako dokazati. Vučić mene pita - brate Jadranko, koliko je od Tadića dobio Tomislav Nikolić samo što je učestvovao na predsedničkim izborima? Lupim: tri miliona. Kaže - loše su ti informacije, pet.
Meni je Aleksandar Vučić rekao, zakleću se i pred Bogom i u crkvi, samo što je učestvovao.
Da SRS nije učestvovala na predsedničkim izborima ne bi ih bilo. Svi su drugi bojkotovali. Naš je stav da se učestvuje uvek na izborima, bez obzira ko ih je raspisao. Imamo mi dokaze, ali imamo svedoke sa ove strane. Znate kakav imam dokaz? Imam čoveka koji je nosio pare, ali kako da kažem - Meho je nosio pare, kada je on čestit čovek i da ga ofiram, da ga žigošem, primera radi.
Znači, za ovom govornicom ne možete pričati o moralu, a to ćemo dokazati da ste uzeli velike pare od režima Borisa Tadića.
Podržavam amandman gospodina Krasića i koristim priliku, uvažena gospođo predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, obraćam vam se za ovom govornicom, jer je ovo jedina prilika gde mi srpski radikali možemo da se obratimo, pored medijske blokade koja je prisutna, vi svi znate da ovih dana ''mafijaška pudlica'' Aleksandar Vučić vodi hajku protiv mog sina, nazivajući ga narkomanom. Danas sam poslao dete na VMA.
Bio je na VMA, Centar za kontrolu trovanja, Institut za toksikologiju i farmakologiju, Odeljenje za toksikološku hemiju. Znači, 28.11.2008.godine, broj protokola 4418/08 i nalazi, koje sam dobio u popodnevnim časovima, načelnik te institucije je prof. dr Vesna, mislim Kilibarda, ne vidi se dobro. Izveštaj sam dobio, svi rezultati su negativni u ovom nalazu.
Zašto vam se obraćam? Obraćam vam se kao roditelj. Mi ovde možemo kao političari i politički protivnici da se optužujemo na svaki mogući način, ali kao što su svi osetljivi na decu, osetljiv sam i ja. Za ovom govornicom kažem, ono što ja mislio deci Aleksandra Vučića i Tomislava Nikolića, neka bude mom sinu – jedincu. Znači, decu nikada ne bih dirao, niti bih išta loše mislio.
Međutim, to čini Aleksandar Vučić, u nedostatku kontraargumenta na moje optužbe, a nisam izneo ni 1%, i ponavljam za ovom govornicom, dokazaću da je Aleksandar Vučić na vrhu političke mafije, na vrhu piramide.
To ću dokazati i jedan od nas dvojice će nositi onu pidžamu, odnosno šareno odelo koje se nosi u zatvoru. (Aplauz.)
Gospodina Nikolića bih podsetio kada smo bili zajedno i kada smo obilazili jug Srbije, vojsku, ručali smo, družili smo se, pričao nam je svoje doživljaje sa raznih putovanja i kampanja sa prof. dr Vojislavom Šešeljem i zapamtio sam dobro tu njegovu rečenicu, kaže: "Brate Jadranko, ko se ogreši o Vojislava Šešelja, a mnogi su se ogrešili, desilo im se nešto". I to mi je vrlo ozbiljno rekao. Znači, Božija kazna ga je stigla.
Ne želim da se to desi ikome, ali ne bih želeo da nečija deca ispaštaju zbog nas, roditelja. Znači, reći da je moje dete narkoman, to je ozbiljna optužba. Svi mediji bruje, ne mogu se odbraniti od tih medija. Dam izjavu za "Pravdu", oni puste tri rečenice. Neću više nikada za te novine da dajem izjavu. Potpuna medijska blokada.
(Predsednik: Vreme)
Pozivam vas iz vlasti da se malo dozovete pameti i da pustite i drugu stranu, pa da se suočimo. Recimo, da je Aleksandar Vučić muško, pa da izađe na TV duel, mada sam ja za njega niko i ništa. Ako ne dokažem u toj emisiji da je kriminalac, zato neću i krijem to što imam, podnosim ostavku na sve funkcije, gospodine Nikoliću, ali pred javnošću i u oči da ga gledam.
(Predsednik: Vreme)
Gospođo Slavice Đukić-Dejanović, pošto ste vi čestita žena i dobar stručnjak, vrhunski stručnjak, to sam čak čuo i od Tomislava Nikolića, daću vam jedan primerak ovih analiza.
Gospođo Slavice Đukić-Dejanović, izvinite što sam sada malo poremetio ovaj rad, ali ću samo kratko da odgovorim gospodinu Nikoliću. Bio sam u bolnici i deset dana su mi stizale poruke od naših ljudi iz stranke koji su u kontaktu sa Vučićevim ljudima koji mi kažu: "Ako budeš nešto pričao za govornicom o Aleksandru Vučiću, mi ćemo ti udariti na dete". Poručio sam im, to je taj Vuja, čuveni kriminalac, a gospodin Nikolić što je rekao da to nije Aleksandar Vučić izjavio, vi znate, gospodine Nikoliću, vi ste inteligentan čovek, svako Vučićevo slovo u svim izjavama, zajedno smo analizirali i kada je naručivao tekstove, pa smo pričali, u "Blicu", u "Presu", "ovo je Vučić". Ono je pisala Vučićeva ruka, a ovaj jadnik je poturen da potpiše. Vi to znate, gospodine Nikoliću, kao i ja.
A sada ću vam još nešto reći, vi niste bili to, u sve što je ružno i loše uvukao vas je on. Videćete kada donesem dokaze. Kada kažem da vas je uvukao u ono što je negativno, da ne koristim grublje reči. Aleksandar Vučić je promenio Tomislava Nikolića. Tomislav Nikolić je bio, po meni, čestit čovek do unazad četiri-pet godina. Vučić je uvukao vas u te prljave stvari. Hvala vam. (Aplauz.)