Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Jadranko Vuković

Govori

Gospođo Slavice Đukić-Dejanović, dame i gospodo narodni poslanici, povodom dodeljivanja policijskog obezbeđenja građaninu Tomislavu Nikoliću, po članu 226. tražim obaveštenje i objašnjenje od ministra policije gospodina Ivice Dačića o sledećim pitanjima. Ovo je jako važno, a uklapa se i u temu zaštite građanina.
Prvo, tražim precizno objašnjenje od ministra policije Ivice Dačića: po kom zakonskom osnovu je dodeljena policijska zaštita građaninu Nikoliću?
Drugo - da li je policija otkrila identitet navodnih naručilaca i izvršilaca planiranog atentata na gospodina Nikolića? Podsećam vas da je gospodin Nikolić javnost obavestio da policija zna imena lica koja su planirala njegovu likvidaciju.
Treće - da li su ta lica uhapšena?
Četvrto - ukoliko nikoga do sada niste uhapsili, gospodine Dačiću, tim povodom vas pitam: da li onda policijska zaštita koju ste dodelili gospodinu Nikoliću znači to da bi on uskoro mogao, kao pokajnik, postati svedok saradnik, ukoliko progovori o svojim vezama sa poznatim tajkunima Miroslavom Miškovićem, Bekom i drugim, kao što je to svojevremeno učinio Ljubiša Buha Čume u slučaju svojih prijatelja iz surčinsko-zemunskog klana? Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, ja sam Jadranko Vuković, koga ste mogli ovih dana u elektronskim i štampanim medijima da prepoznate kao "neki Jadranko Vuković". Tako me naziva Branislav Nikolić, izvinjavam se, Tomislav Ivković. Da znate da sam ja taj, upoznaćete ko sam, pa ćemo razgovarati.
Javio sam se zbog tog čoveka koji kaže da bi znao šta bi radio da je on predlagač ovog izveštaja. Naravno, ne može biti predlagač ovog izveštaja neko ko je izdao SRS. Naravno da se ne može predstavljati kao naprednjak, a može kao napredni izdajnik.
Ono što je najinteresantnije, ministru Dačiću poručujem s ove sednice – neka dodatno napravi ovaj izveštaj i neka se usmeri prema tim naprednjacima, koji se ovde lažno predstavljaju kao neka stranka, jer sam bio prisutan kada je taj naprednjak, koji se ovde javio za reč, dobio poruku da ste vi, gospodo iz DS-a, organizovali grupu huligana da napravi ovo na mitingu. Zna se i kafić gde se to organizovalo, pa neka izađe s tim činjenicama i neka pomogne ministru Dačiću, da rasvetlimo događanja na mitingu SRS-a, a ostalo ćemo kasnije. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se samo za repliku i neću više izlaziti povodom tog pitanja, samo da odgovorim gospodinu Nikoliću.
Ne treba mi njegova košulja, oblačim se skromno. Moja košulja košta dve hiljade dinara, odelo – šest hiljada dinara. Nemam kontakte sa ''šanerima''. Ne ulazim u ''Zekstru'', kod njegovog prijatelja Zečevića. Ne družim se sa Miškovićem. Ne družim se sa Peconijem. Prema tome, mene nije sramota reći da ovo na meni košta 5-6 hiljada dinara, a na njemu – hiljadu i po evra. Tu je velika razlika između njega i mene.
Kad god bude izašao za ovu govornicu da govori o moralu, kao najnemoralniji čovek u ovom domu, uvek ću reagovati. Što se tiče profesora Šešelja, i ja sam s njim prijatelj 20 godina, ali zašto da se hvalim vama. Prijatelj sam, njega nisam ni poznavao, gospodina Nikolića.
Prema tome, što se toga tiče, o moralu ne može govoriti čovek koji je ukrao mandate. To je ključna stvar, o tome treba da razgovaramo i da vi iz vladajuće većine razmišljate.
Znači, on treba da vrati mandate, pa neka izađe na crtu. Sinoć sam čuo i gospođu Gojković, isto to kaže, sa kojom on misli da pravi neku kombinaciju. Takođe je izjavila da mandati treba da se vrate onome ko ih je dobio. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se po Poslovniku, član 226. Gospodin Ružić me je inspirisao da tražim obaveštenje od ministra Dačića.
Znači, dogodila se krađa. Kao građanin i član SRS-a, prijavljujem da su N.N. lica upala u stranku i pokupila dokumentaciju u kojoj su bile ostavke Poslaničke grupe SRS-a.
Tražim obaveštenje zašto ministar Dačić ne reaguje. Ako ovo nije istina, neka hapsi mene. Ako je istina, neka hapsi lopova. To je što se tiče krađe.
Gospođo Kolundžija, ovde ste pričali o nekim unutrašnjim stvarima u stranci. Kažu da je gospodin Ristić ekspert za pravo. Verujem da je tako, ali imamo pravne norme, imamo moralne norme. Gospođo Kolundžija, pričamo o moralu. Da li je moralno da vi ovde štitite lopove? Zašto vam ovo kažem? Gospođo Kolundžija, zapamtite, dokazaćemo vam da ste vi umešani u ovaj lopovluk, vaša poslanička grupa i vaš predsednik.
Pročitaću vam samo jednu rečenicu koju je izgovorio gospodin Nikolić na Centralnoj otadžbinskoj upravi. Gospodo, molim vas da saslušate, ovo je vezano za vas, gospođo Kolundžija, sa predsednikom Tadićem: ''Para imam dovoljno za ceo život''.
Zašto je vezano za vas? Iz vaše kase je dobio pare i to ćemo dokazati, gospođo Kolundžija, pa ćemo videti onda moralne vrednosti. O tom lopovluku pričam. U zemlju bih propao da vi mene ovde branite, da sam na Tominom mestu. Srpskog radikala da brani Nada Kolundžija, ''žuta'', iz DS-a!
Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se po članu 226. i pridružujem se gospođi Kolundžiji. Treba da se reformišu i policija i sve službe bezbednosti. U tom cilju želim i ja da dam svoj skromni doprinos, tako što ću postaviti pitanje koje sam postavio i u prošlom mandatu.
Uputio sam ga ministru Jočiću, kome želim sve najbolje i brz oporavak. Nije čovek odgovorio, ali sada želim i vama to pitanje da uputim, pa ćemo videti u sklopu reformi policije i BIA kako ćete to vi uraditi, jer ovo pitanje je aktuelno iz vašeg perioda, kada je premijer bio Zoran Đinđić, a ministar policije onaj Dušan Mihajlović, kada je mafija najviše vladala u Srbiji.
Dragoljub Marković, Čeda Jovanović i Ljubiša Buha – Čume su nakon Petog oktobra, gospođo Kolundžija, već u decembru, počeli sa poslovima trgovine na Istok (Turska, Sirija, Pakistan, Avganistan) hemikalijama koje su sastavni deo heroina i sintetičkih droga.
(Da li vi, gospođice Jerkov, hoćete da se zabrani stranka zato što pokrećemo ovako osetljiva pitanja?)
Radi se o anhidridu sirćetne kiseline i (moram priznati, ne znam ni šta je ovo) BNK. Kanali za snabdevanje su bili iz Holandije, a čitav posao je već ranije bio razrađen jer se Čume time bavio i pre promene vlasti. Prema raspoloživim podacima, odrađene su oko 42 cisterne navedenih hemikalija.
Čeda Jovanović je osmislio da se tako stečen milionski kapital uloži u legalne tokove i opere preko firme "Difens roud". Od tako stečenog kapitala Čeda Jovanović je privatizovao firmu "Madera", koja ima 27 lokala širom Beograda, na ime svog tasta Mijata Savića. Za direktora "Difens rouda" Čeda je predložio Sašu Aleksa, koji sada živi u SAD. Mašine za asfaltiranje su kupljene od tog kapitala.
(Zato će ovaj nezavisni kandidat za puteve da asfaltira, preko ove firme, vanstranačka ličnost, koji je u gradu dobio na predlog LDP-a.)
Mašine za asfaltiranje su kupljene od tog kapitala, a paravan je bila druga firma koja ih je navodno uzela preko "Komercijalne banke".
Kada je u Okružnom tužilaštvu pokrenut postupak u vezi sa kupovinom mašina, tada je okružni tužilac bio Rade Terzić, koji je direktno bio pod uticajem Čede Jovanovića, navedeni predmet je došao na obradu kod tadašnjeg Terzićevog zamenika.
Jovanović je dva puta direktno vršio pritisak na navedenu osobu preteći mračnim silama Surčina ukoliko se ne odbaci optužni predlog i time zloupotrebljavao svoj položaj. Pretnje nisu uspele, ali su treći put intervencija i pritisak išli preko Radeta Terzića (a vi znate kako je uhapšen, kako je pušten), koji je preuzeo predmet i obustavio postupak.
Može li Nada Kolundžija da tvrdi da ćete vršiti reformu policije kada se ovo dešavalo dok ste vi bili na vlasti i kada je kriminal najviše cvetao? Ovo pitanje postavljam ministru policije i ostalim nadležnim organima u Vladi Srbije, kao i ministru pravde pošto se tiče i pravosudnih organa. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, javio sam se za repliku. Gospodin Ostojić me nije prozvao, ali je rekao da ne iznosimo ove podatke za govornicom. Gospodin Maraš je rekao da su ovo neistine. Samo želim kolegi Marašu da kažem: ovo sam dobio, ima još toga, neću da iznosim dok ne dobijem odgovor.
Tražim, kao poslanik, da se ovo utvrdi u interesu istine i pravde, znači da se na ovo pitanje dostavi odgovor. Da li je ovo tačno? Gospodine Maraš, ako ovo ne bude tačno, Jadranko Vuković obećava ovde pred svima da ću izaći da izvinim javno.
Ovo je tačno, gospodine Maraš. Ima još i crnjih stvari. A što se tiče struja, a vaš problem i jeste što vas udara Šešeljeva struja, jedna je jedina Šešeljeva struja, nema više.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, pre nego što po članu 226. Poslovnika postavim pitanje nadležnim državnim institucijama, pročitaću vam delove iz izjave visokog funkcionera DOS-a, čije vam  ime ne mogu reći, zato što će čovek biti potencijalni svedok odbrane u procesu koji se vodi pred Haškim tribunalom protiv doktora Vojislava Šešelja. Molim vas samo malo budite pažljivi, neću dugo izlagati ovu svoju primedbu na član 226.
"Predmetne izjave sam dao pred istražiteljima Haškog tribunala, uz čvrsto obećanje tadašnjeg srpskog premijera Zorana Đinđića da će urgirati kod tadašnjeg tužioca, gospođe Karle del Ponte, da se dalje ne pojavljujem kao svedok u ovom predmetu i da svakako neću ići u Hag. Tom prilikom mi je od, sada pokojnog, Zorana Đinđića izričito sugerisano da Šešelja lažno ne optužujem, ali da gledam da ga na svaki način diskreditujem kao političkog protivnika." To je samo jedan deo. Još jedan deo iz njegove izjave.
"Još jedanput navodim da je moje svedočenje faktički bilo prinudno, jer nisam mogao da odbijem tadašnju naredbu Zorana Đinđića za svedočenje, a ako ipak moram da svedočim onda ću ipak dati iskaz samo o mojim neposrednim saznanjima, koja pre mogu ići u korist optuženog doktora Vojislava Šešelja nego haškog tužilaštva. Nemam bilo kakvih saznanja da je Šešelj na bilo koji način vršio zločine, niti bilo koga nagovarao da vrši ove zločine, što sam jasno naveo u mom iskazu datom tužilaštvu i što ide u prilog njegove odbrane."
Ovo je samo deo iz izjave na dve strane, ponavljam, od visokog funkcionera DOS-a, čije vam ime ne mogu reći, ali ćete njegovo svedočenje, kada odbrana doktora Šešelja nastupi krajem ove godine, verovatno videti, kao i ostale detalje.
Zašto sam vam ovo pročitao? Zato što želim da postavim pitanje državi Srbiji i njenim institucijama - zašto ne štite osnovna ljudska prava doktora Šešelja, kao državljanina Srbije? Jer jedno od osnovnih ljudskih prava je pravo na odbranu pred institucijama, kako domaćim, tako i stranim.
Pravo na odbranu podrazumeva da on sam odluči ko će i da li će da ga brani, a ne da mu se nameće protiv njegove volje branilac. Nametanjem branioca, protivno njegovoj volji, dovešće do toga da će doktor Vojislav Šešelj ponovo štrajkovati glađu do smrti, kao što je za ovom govornicom istakla uvažena koleginica gospođa Radeta, Haški tribunal ima nameru da profesoru doktoru Šešelju ponovo uskrati pravo na odbranu, a ja bih rekao i pravo na život, tako da je ponovno uskraćivanje prava doktoru Šešelju da se sam brani dokaz ostvarenja cilja koji je zadao Zoran Đinđić, a što Karla del Ponte u svojoj knjizi jasno potvrđuje, a to je da on štrajkuje glađu do smrti, jer očito je da Haški tribunal ne može na drugi način pobediti profesora Šešelja, nego ga fizički ubija i zato ga teraju da štrajkuje glađu.
Dame i gospodo narodni poslanici, ovo vam ističem zbog toga što smo mi, članovi tima doktora profesora Šešelja, na čelu sa gospodinom Nikolićem, imamo ozbiljne indicije da će se ovo dogoditi i građanima Srbije, našim simpatizerima i svim građanima Srbije sa ove govornice poručujem da smo mi u pripravnosti i da će blagovremeno biti obavešteni o redosledu naših poteza, koje nema potrebe ovom prilikom da iznosim za ovom govornicom.
Dame i gospodo narodni poslanici, ispred Srpske radikalne stranke podneo sam amandman na član 18. koji se odnosi na Ministarstvo za telekomunikacije i informaciono društvo. Predlažemo da se u naslovu iznad člana 18. i u članu 18. u nazivu Ministarstva brišu reči - i informaciono društvo.
Naime, dame i gospodo narodni poslanici, prateći rad i izbor ministarstava svima nam je jasno zapravo o čemu se ovde radi. Konkretno, u ovom slučaju predlažemo da se informaciono društvo izbaci iz ovog ministarstva zato što nema potrebe osnivati posebno ministarstvo i zato što se poslovi iz oblasti izgradnje informacionog društva mogu obavljati u okviru Ministarstva za nauku i tehnološki razvoj.
Znači, ovde imamo dve kontradiktorne stvari: negde se nešto usitnjava, a negde se ukrupnjava. S druge strane, buduće Dinkićevo Ministarstvo za ekonomiju i regionalni razvoj obuhvata privredu i privredni razvoj, regionalni razvoj, unapređenje ekonomskih odnosa sa inostranstvom, strategiju i politiku razvoja turizma, zapošljavanje u zemlji i inostranstvu itd.
Znači, dame i gospodo narodni poslanici, predlažem da u danu za glasanje podržite ovaj amandman i da se informaciono društvo izbaci iz ovog člana. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi gospodine Mrkonjiću, javljam se povodom amandmana na član 8, koji je ovde obrazložio kolega Martinović, a vezan je za ovo poglavlje 3 - Usmeravanje i usklađivanje rada službi bezbednosti, konkretno član 8 - Kancelarija saveta.
Mi smo danas u situaciji da radimo nešto što ni u jednom segmentu neće koristiti našoj državi i našem društvu. Naime, podsećam vas da je pre tri-četiri godine pod vidom civilne kontrole Generalštaba Vojske Srbije i Crne Gore oduzeta Generalštabu obaveštajna i kontraobaveštajna služba, a pridodata Ministarstvu odbrane, tako da Generalštab nije više u stanju da ispita i napravi dobru procenu bezbednosne situacije bez ovih službi, za šta su direktno odgovorni tadašnji ministar odbrane Prvoslav Davinić i njegov prethodnik Boris Tadić.
Dame i gospodo narodni poslanici, ako ste se imalo bavili ovom problematikom i ako ste čitali neku vojnu literaturu, o čemu najbolje može da posvedoči general Delić, svaka država i svaka vojska mora da ima jaku službu bezbednosti. Kada kažem vojska, mislim na Generalštab. Na osnovu procene bezbednosne situacije, koja se napravi od strane službi, vrši se upotreba vojske.
Mi to nemamo. Nije slučajno što je Davinić ovo izmestio u Ministarstvo odbrane, a sada vidimo po ovom predlogu zakona da će nam o strategiji odbrane voditi računa političari. Ne može ni gospodin Tadić, ni Koštunica da naprave bezbednosnu procenu, nego to moraju uraditi službe koje se bave time.
Ovih dana smo raspravljali o zakonu o Vojsci Srbije, zakonu o odbrani, kao što ste čuli od mojih prethodnika, a da nije utvrđena strategija odbrane.
Isto tako, što se tiče službi bezbednosti, videli ste ovde u pojedinim članovima spominje se strategija nacionalne bezbednosti. Da bi se o ovome raspravljalo i ovde odlučivalo, mora se prvo utvrditi strategija nacionalne bezbednosti, pa onda da odlučujemo ko će i kako rukovoditi time. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se po Poslovniku, član 226, pitanje za ministra Jočića. Dobio sam neku informaciju i želim da je on proveri. Dragoljub Marković, "Krmivo produkt", Čeda Jovanović, Ljubiša Buha Čume su nakon 5. oktobra 2000. godine već u decembru počeli sa poslovima trgovine na istoku (Turska, Sirija, Pakistan i Avganistan) hemikalijama koje su sastavni deo heroina i sintetičkih droga. Radi se, ne znam ni da pročitam, o anhidridu sirćetne kiseline i BNK. Kanali za snabdevanje su bili iz Holandije, a čitav posao je već ranije bio razrađen, jer se Čume time bavio i pre promene vlasti. Prema raspoloživim podacima, odrađeno je oko 42 cisterne navedenih hemikalija.
Čeda Jovanović je osmislio da se tako stečen milionski kapital uloži u legalne tokove i opere preko firme "Difens roud". Od tako stečenog kapitala Čeda Jovanović je privatizovao firmu "Madera", koja ima 27 lokala širom Beograda, na ime svog tasta Mijata Savića. Za direktora "Difens rouda" Čeda je predložio Sašu Aleksa, koji sada živi u SAD. Mašine za asfaltiranje su kupljene od tog kapitala, a paravan je bila druga firma, koja ih je navodno uzela preko "Komercijalne banke". Tražim od ministra da ovo proveri. Prosto ne mogu da verujem, ali dobio sam, kao član Odbora za bezbednost, ovu informaciju. Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, primetno je da ministri, to važi i za gospodina Jeremića, u svojim međunarodnim istupima ne vode računa o utvrđenoj politici zemlje, niti o raspoloženju naroda i njegovih predstavnika u parlamentu, već sprovode stranačku politiku, kao što je to juče pokazao ministar odbrane Dragan Šutanovac. Bili ste juče svedoci kada je na kraju rasprave o zakonima o vojsci i odbrani gospodin Šutanovac za ovom govornicom izgovorio, ne mogu ga citirati - vi ste se uplašili od naše pobede. To ne priliči nijednom ministru, pa ni njemu. Ministri moraju da parlamentu podnose račune o stanju u oblasti za koju su nadležni, a ne da nastupaju politikantski.
Dame i gospodo narodni poslanici, zar nije politika naše zemlje saradnja sa velikom Rusijom, u svakom pogledu? Zašto se gospodin ministar (nije tu, preneće mu njegove kolege) nije udostojio da svom kolegi u Moskvi čestita pobedu Putinove partije na parlamentarnim izborima u Rusiji, a znate da naša spoljna politika i svi ministri u Vladi Srbije trčkaraju oko Putina i Rusije kada vam nešto treba? Pitam vas zašto lažno dezinformišete građane Srbije da će gospodin Putin podržati Borisa Tadića na predsedničkim izborima u Srbiji? Zar vam nije jasno da Putin i rusko rukovodstvo trenutno ne podržavaju vas koji ste na vlasti zbog vas, nego zbog srpskog naroda i Srbije.
Vas nikako ne mogu da podrže, jer se zalažete za sve ono što je protiv njih, kao što je NATO, razmeštanje raketnih sistema oko Rusije, stavljanje naše vojske za obuku pod američku ingerenciju. Sa druge strane, posebno vam ne služi na čast to što vrlo često vređate Rusiju. Bili smo i ovde svedoci, nažalost, izjava predstavnika i nekih opozicionih stranaka da im smeta ruska himna, zbog čega su juče tokom rasprave o zakonima o vojsci i odbrani morale da reaguju moje kolege, na čelu sa gospodinom Todorovićem, i da se u ime SRS ograde od takvih izjava.
Na kraju, predstavnicima Ministarstva želeo bih da uputim jedno pitanje koje sam namenio ministru spoljnih poslova. Poznato vam je da su prethodni ministri gospodin Drašković i gospodin Davinić ukinuli za vojna lica i za članove vojnih misija status nosioca diplomatskih pasoša. Je l' tako? Bečka konvencija im priznaje diplomatski status. Sećate se da je kao posledica ove odluke... Odnosno, sećate se slučaja pukovnika Brankovića koji je bio uhapšen u Bugarskoj, pa je bugarski sud to rešio na pozitivan način. Prema našim saznanjima, pod pritiskom i sugestijama predsednika Evropske zajednice. Zašto ovo govorim? Zato što su gospodin Drašković i gospodin Davinić to verovatno namerno ukinuli, da bi se vojna lica mogla hapsiti u inostranstvu bez povrede Bečke konvencije. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, izneću stav moje stranke koja se protivi učešću pripadnika vojske u mirovnim misijama UN.
Prvi razlog je taj što su UN servis SAD i mi u tim misijama ne bi trebalo da učestvujemo dok one zaista ne postanu UN u izvornom smislu. Drugo, Savet bezbednosti UN je pod uticajem SAD odobrio agresiju na našu zemlju. Treće, Savet bezbednosti UN, takođe pod uticajem SAD, formirao je sud za progon Srba, odnosno Haški tribunal. Četvrto, UN su doprinele reviziji Dejtonskog sporazuma, gde je doveden u pitanje opstanak Republike srpske. Peto, UN ne doprinose poštovanju Rezolucije 1244 i nisu dozvolile povratak vojske i policije na Kosovo i Metohiju, pa makar to bilo i simbolično. Šesto, kada nas pozovu da budemo posmatrači i učesnici mirovne misije na Kosovu i Metohiji, onda ćemo razmisliti o svim drugim ponudama. Sedmo, uvlače nas u sukob sa muslimanskim zemljama, a to nama uopšte ne treba iz više razloga.
Šta traže, gospodine ministre, trojica posmatrača, osim da budemo učesnici i da smo učesnici, i da smo za sve što se tamo dogodi odgovorni. Moj zaključak je da to ne treba prihvatiti, jer ćemo imati više štete nego koristi, a pre svega su principijelni razlozi, jer nama otimaju teritoriju pod pokroviteljstvom UN, iza kojih stoje SAD. To je prvo pitanje o kome sam želeo večeras da govorim.
Drugo, gospodine ministre, mi smo danas na Odboru za odbranu i bezbednost razgovarali o Sporazumu od 18. jula 2005. godine, koji je ratifikovan u zajednici Srbija i Crna Gora, a radi se o tranzitnim aranžmanima za podršku mirovnim operacijama. Sporazum od 18. jula 2005. godine, želim o njemu da govorim iz prostog razloga što ćemo u ovom parlamentu morati da raspravljamo o njegovoj doradi.
Ovaj sporazum, ko ga je video, a mnogi od vas su bili u onom parlamentu zajednice Srbije i Crne Gore, pa će vam biti jasno, najmanje je sporazum, jer je očigledna neravnopravnost ugovornih strana. Najblaže rečeno, po tom sporazumu NATO strana nema nikakvih obaveza, niti ograničenja, čak ni da poštuje Rezoluciju UN 1244.
Prema tom sporazumu vojska i civili, osoblje pod ugovorom, mogu bez ikakvih ograničenja da prolaze kroz celu teritoriju, bez prava da ih iko i išta pita, niti podležu domaćim zakonima. To znači da mogu da voze i radioaktivni materijal, otrov i druge štetne materije i da mogu da otimaju, biju i siluju, a da ne odgovaraju po našim zakonima, jer je ugovoren totalni imunitet.
Dame i gospodo narodni poslanici, u obrazloženju Predloga zakona o ovoj ratifikaciji, navodi se da se ovakav sporazum zasniva na strategiji odbrane državne zajednice Srbija i Crna Gora, i da se na taj način pokazuje spremnost za Partnerstvo za mir.
Sama strategija državne zajednice, o kojoj ste sigurno upoznati, predviđa uključenje u međunarodne asocijacije. Međutim, nigde ne predviđa kapitulaciju, bar to nema nigde izričito napisano.
Dame i gospodo narodni poslanici, Partnerstvo za mir, kao prvi korak ulaska u NATO, predstavlja tačno određen program aktivnosti, gde su tačno definisane uloge jedne i druge strane. Pre tog partnerstva dobili smo okupaciju, pa ispada da ćemo porobljeni biti ravnopravni partneri.
Glasao bih za ovaj sporazum ako bi pod istim uslovima mogla da ide i naša vojska kroz Ameriku i druge NATO zemlje, samo da se najavi i da nikom ništa ne plaća, i da nikom ništa ne odgovara. To bi bilo ravnopravno, odnosno predstavljalo partnerstvo.
Gospodine ministre, sasvim na kraju, želim da vam kažem, pošto sam kao član Odbora za odbranu i bezbednost bio u Briselu u NATO centru, razgovarao sa njihovim generalima. Vidim da nas tamo čeka mesto zato što ste im vi verovatno najavili da Srbija želi da uđe u NATO. Molim? Jako su bili prijatni.
Da li znate šta je interesantno? Mi smo bili tamo i oni kažu ovako. Kažu - koji su oni što su bili tri puta pre vas, ali, ozbiljno gospodine ministre, ovo je ovako bilo. Mi kažemo - ko je bio? Bio je Šormaz, ne znam koji iz vladajuće, je l' tako. Kaže, oni su sve vreme ćutali. I verujte da mi je jako interesantno bilo. Vrlo smo korektno komunicirali. Naravno, mi srpski radikali smo oštro kritikovali ono što je za kritikovati.
Međutim, ono što je zanimljivo da vam kažem, kada smo ulazili u centar tamo kod američkog generala, vi znate gde mu je sedište, tamo su nam oduzeli mobilne telefone. To je jedan centar jako opremljen, zgrada. Međutim, kako su nam držali predavanja, završavamo kod rumunskog generala. Rumunija je ušla u NATO savez. Onaj Rumun, uz svo uvažavanje, vidi se, jadan, sirotinjski obučen, smešten tamo negde na kraju centra u nekoj baraci, pokazao nam gde je, nažalost, neki moji prezimenjak Vuković, dali mu kancelariju, iz Crne Gore.
Kažu, ovde će biti vaša kancelarija u toj istoj baraci. Pitam rumunskog generala - koji je vaš motiv, šta ste postigli, pošto nam se žalio da još ima tri mesta za pripadnike rumunske armije u NATO centru. Kaže - ima još tri mesta, ne znam na kojoj dužnosti, ali moja država nema novca da plaća to.
Ja njemu kažem: "Generale, koji bi naš motiv bio da uđemo u taj savez, pošto smo bombardovani, uništena nam je avijacija, uništena nam je zemlja". A on kaže: "Svi su, morate i vi". Kažem: "Kako da budemo mi partneri, nemamo ni jedan MIG 29". Evo, sada ministar Šutanovac popravlja neke avione. Naravno, to smo mu rekli.
Kaže on: "Nije bitno što vi nemate ništa, znam da ste uništeni. U NATO savezu možete da imate neku pokretnu radionicu, pa da popravljate nešto što se pokvari". Ovo vam ozbiljno govorim. Gospodine Šutanovac, znači, uđemo mi tamo, ružno je reći, možda da čistimo čizme američkom generalu. Mislim da je to ponižavajuće.
Sasvim na kraju, gospodine Šutanovac, vezano je za Partnerstvo za mir i za NATO integracije. Ne znam da li vam je poznato, i ovo je bilo dosad sve ozbiljno, ali ovo je najozbiljnije, vezano je za avijaciju, da bi videli kako se promenio kriterijum. U NATO primaju bez ikakvih uslova. Prosečan godišnji nalet pilota naše avijacije je 3,5 sata, a svetski NATO standard je 180 do 240 sati godišnje. Evo, kaže Šutanovac da je digao na 20.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, postaviću nekoliko pitanja.
Ovo prvo pitanje bi moglo ići na adresu ministra spoljnih poslova gospodina Jeremića: Gospodine ministre, gde su sada čuvari ljudskih prava da podignu glas protiv očiglednog kršenja istih, kada su u pitanju građani Republike Srbije, naši državljani koje ovih dana, kao zveri za odstrel, proganjaju haški istražitelji na čelu sa Kristinom Dal?
Mi smo juče u ovom domu o tome govorili. Ne znam da li ste vi upoznati. Ta gospođa je već desetak dana u Beogradu i poziva građane Srbije, zakazuje im sastanke po raznim kafanama, čak u Malom Zvorniku.
Obraćali smo se ministru Jočiću. Jako je bitno da znate, kao ministar spoljnih poslova, da ta gospođa u našoj zemlji... Znam, ali vi vodite spoljne poslove.
Sledeće pitanje, da li ćete vi, gospodo ministri, na ovo odgovoriti ili neko iz Vlade, tražio sam pre nekoliko nedelja da nam se dostavi izveštaj o popisanom stanju imovine, nepokretne i pokretne stvari, koja je bila na korišćenju Ministarstvu odbrane i Vojsci državne zajednice Srbija i Crna Gora na dan prestanka zajednice. Da li je to urađeno i koji su stručnjaci na tome radili? Tražim sve ugovore o prodaji imovine - nepokretnosti, brodovi, avioni i ostalo naoružanje, vojna oprema - u periodu trajanja državne zajednice.
Sledeće pitanje, brzo ćemo: Koje su konkretne mere preduzeli Boris Tadić i Dragan Šutanovac u odnosu na zahteve vojnih rezervista? Da li su utvrdili ko je kriv u pravosuđu ili Ministarstvu odbrane zbog toga što su neki rezervisti dobili veći iznos novčanih sredstava u odnosu na druge rezerviste, kako Šutanovac tvrdi, protivzakonito?
Ako je tačno to što Šutanovac tvrdi, da su neki rezervisti dobili protivzakonito veći iznos novčanih sredstava, oni bi ta sredstva morali da vrate državi, a oni koji su krivi za to da odgovaraju. A ako su ti rezervisti novčana sredstva dobili po zakonu, zbog jednakosti građana pred zakonom, na isti način bi morali biti isplaćeni i ostali rezervisti.
Još jedno pitanje. Tražim da mi se odgovori na pitanje vezano za poznatu aferu koju je proizveo tadašnji ministar odbrane gospodin Tadić - generalski stanovi u Raškoj ulici, gde se nalaze upravo generali i drugi oficiri koji su, u vreme Tadićevog ministrovanja Vojskom, nagrađeni tim stanovima samo zato što su bili kooperativni u rasturanju Vojske.
Gospodo ministri, imam stručnu analizu od stručnjaka iz Vojske, a vi to proverite. Znači, u Raškoj i Kumanovskoj ulici podeljeno je oko 100 i 200 stanova. Da su ti stanovi prodati po tržišnoj vrednosti, bilo bi obezbeđeno tri do četiri hiljade skromnih stanova, na skromnim lokacijama, za pripadnike Vojske Srbije. Ima nerešenih 15.000 stanova u Vojsci. Tražim odgovore na ova pitanja. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine potpredsedniče, ja sam ispred SRS-a podneo amandman na član 1. Predlagač u Predlogu zakona o azilu, u članu 1, kaže: ''Ovim zakonom propisuju se načela, uslovi i postupak za dobijanje i prestanak azila, kao i položaj, prava i obaveze lica koja traže azil i lica kojima je priznato pravo azila u Republici Srbiji.''
Mi predlažemo da se član 1. menja i da glasi: „Ovim zakonom propisuju se načela, uslovi i postupak za priznavanje azila i odobrenje privremene zaštite, status, prava i obaveze lica koja traže azil, azilanata i stranaca kojima je odobrena privremena zaštita, kao i uslovi i postupak za ukidanje statusa azilanata i za prestanak privremene zaštite stranaca u Republici Srbiji“.
Obrazloženje ovog našeg amandmana glasi – SRS smatra da je potrebno da se predloženi član menja iz razloga što u članu 1. Predloga zakona nije obuhvaćeno jedno od osnovnih načela - privremena zaštita, kao ni uslovi i postupak za ukidanje statusa azilanata i za prestanak privremene zaštite stranaca u Republici Srbiji.
Amandman na celovit način obuhvata sva načela koja se odnose na postupak za priznavanje azila i odobravanje privremene zaštite, status, prava i obaveza lica koja traže azil, azilanata i stranaca kojima je odobrena privremena zaštita, kao i uslovi i postupak za ukidanje statusa azilanata i za prestanak privremene zabrane zaštite stranaca u Republici Srbiji.
Međunarodno uporedno pravo, dame i gospodo narodni poslanici, u svojim načelima upravo propisuje načela koja su sadržana u predloženom amandmanu poslanika SRS-a, jer SRS poklanja izuzetnu pažnju načelima međunarodnog prava koja se odnose na prava lica koja traže da steknu pravo azilanta.
Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se po članu 226. Gospodine Duliću, zamolio bih vas da vi ne kršite Poslovnik Narodne skupštine i da poštujete narodne poslanike koji izlaze za ovu govornicu i govore o Poslovniku.
Želim da vam kažem zašto vam ovo ističem. Da ste vi jutros poslušali gospodina Todorovića, da ste iskoristili vaš autoritet kao predsednik Skupštine i da ste pozvali gospodina Jočića, Ruma je ovde bila problem, da odgovori na pitanje koja je uloga policije bila u Rumi, sve bismo razjasnili. Pošto ste ignorisali Odbor za odbranu i bezbednost, odnosno pošto ste ćutali na naš zahtev da ministar Jočić dostavi informaciju o ulozi policije u nasilnom preuzimanju vlasti u opštini Ruma, tražim kao narodni poslanik da se pribavi izveštaj iz kojih razloga se ne dostavlja informacija ovoj skupštini, ovom parlamentu.
U slučaju da se i to ignoriše, treba inicirati smenu najodgovornijih u institucijama vlasti, u konkretnom slučaju gospodina Jočića i gospodina Markovića. Zašto gospodina Markovića? Gospodin Marković, ministar za lokalnu samoupravu, izmišlja neke prečice da bi se nezakonito vladalo. Ministar za lokalnu samoupravu Marković direktno krši zakon, ali mu to očito odgovara.
Što se tiče izlaganja gospođe ili gospođice Daniele, gospođe iz DS-a, ona je za ovom govornicom pričala o srpskim radikalima, o krađi struje, nekorektno se odnosila prema gospođi Radeti. Nekorektno se odnosila, gospodine Milivojeviću, zato što je vređala za ovom govornicom. Gospodo iz DS-a, kada tuži gospođu Radetu gospođa Daniela donećemo vam video-zapis o njenim moralnim vrednostima, pa ćemo vam podeliti ovde, pa nećete aplaudirati, nego ćete se stideti što ste aplaudirali.