Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Momčilo Duvnjak

Govori

Poštovani narodni poslanici, smatram da će predlagač prihvatiti amandman da se u članu 37. stav 4. Predloga zakona reči „ministar nadležan“ zamene rečima: „Ministarstvo nadležno“.

Stav SRS-a je da poslove iz ovog člana treba da obavlja ministarstvo, kao državni organ, a ne ministar, kao pojedinac.

U preostalom vremenu reći ću nešto o Republici Srpskoj, pošto vidim da većina iz vladajuće većine ne zna sve o njoj.

Republika Srpska čini 61 opštinu sa 2.753 naselja, ukupne površine 25.053 km. Iako je po Mirovnom sporazumu iz Dejtona zagarantovan teritorijalni kontinuitet, Republika Srpska je distriktom Brčko podeljena na istočni i zapadni deo. Distrikt je tri godine posle rata proglasio američki posrednik Robert Oven na osnovu ovlašćenja koje mu je u ime Republike Srpske neovlašćeno dao Slobodan Milošević.

Republika Srpska ima oko 1.470.000 stanovnika, Srba je 90%, muslimana 7% i Hrvata 3%. Zaposlenih u Republici Srpskoj je 257.000 ili 17,48%. Prosečna plata je 300 evra. Na birou za zapošljavanje nalazi se 140.000 prijavljenih. Približno 200.000 penzionera prima u proseku oko 150 evra, odnosno 13.000 dinara mesečno.

Postoje dva državna univerziteta, sa 30.500 studenata i šest privatnih, sa 8.000 studenata. U 789 osnovnih škola, od kojih su dve privatne, nastavu pohađa 115.000 učenika, među kojima je 11.100 prvačića. U 88 srednjih škola ima 48.332 učenika. To znači da je svaki sedmi stanovnik Republike Srpske učenik ili student.
Poštovani narodni poslanici, pred nama je Predlog zakona o civilnoj službi na koji SRS ima veliki broj primedbi. Osnovna i glavna jeste što smatramo da je ovaj predlog zakona štetan i nepotreban, te iz tih razloga podnosim amandman i predlažem da se član 7. Predloga zakona briše, jer tretira zahtev za civilnu službu.
Naime, ovaj vid prava na prigovor savesti lica koja podležu vojnoj obavezi i izvršenju vojne obaveze u civilnoj službi je najnovijeg datuma i, koliko nam je poznato, iz godine u godinu ima sve manje pristalica.
Zbog toga je predlog morao da sačini detaljnu analizu današnjeg iskustva u civilnoj službi. Naime, kakav je i koliki je doprinos bio u radu organa, organizacija i ustanova od angažovanih mladih u civilnoj službi, ko su ti mladi ljudi, struktura, zanimanje, njihovo obrazovanje koji se opredeljuju za civilno služenje vojnog roka?
Po nekom našem istraživanju i saznanju taj i takav rad u organima i ustanovama obavljali su zaposleni u njima, a ukoliko se obim posla povećao trebalo je uposliti brojna nezaposlena lica sa evidencije Nacionalne službe za zapošljavanje.
Bilo bi dobro da znamo i kolika je bila materijalna ušteda u određenim organima i ustanovama, gde je bilo mladih u civilnoj službi, kao i podatak koliko su troškovi iznosili za ovaj vid služenja vojnog roka.
U ovom zakonu ima dosta nedostataka, na primer, navedeni su državni organi, organizacije, ustanove, pravna lica, u kojima se može vršiti civilna vojna služba. Kako to da niste predvideli da se civilno služenje može vršiti u ustanovama, preduzećima i organizacijama, na primer, informativne delatnosti?
Ovde u zakonu imamo da se civilno služenje može obaviti u organizacijama koje se finansiraju iz budžeta Republike Srbije. Zašto ne može da se civilno suženje obavi u organizacijama koje se finansiraju iz budžeta lokalne samouprave?
Na kraju, pored ovih i drugih nedostataka, Predlog zakona o civilnoj službi, koji je nepotreban, treba vratiti predlagaču na ozbiljnu doradu. Smatram da ćete ovaj moj predlog prihvatiti. Hvala. (Aplauz.)
Dame i gospodo narodni poslanici, na predlog SRS, a na osnovu člana 147. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije, na Predlog zakona o komunalnoj policiji podnosim amandman – U članu 16. stav 1. tačka 6) posle reči „oduzimanje“ dodaju se reči „i čuvanje“. Član 16. predloženog zakona glasi: „U obavljanju poslova komunalne policije, komunalni policajac ima sledeća ovlašćenja...“. Ovaj član ima osam tačaka, a tačka 6) glasi: „privremeno oduzimanje predmeta“. Moj predlog je – privremeno oduzimanje i čuvanje predmeta.
Da bi se izbeglo nesavesno postupanje komunalnog policajca, komunalne policije i nadležnog organa sa oduzetim predmetima, koje bi moglo dovesti do njihovog oštećenja, što bi za posledice moglo da ima ne samo nanošenje štete onome od koga je predmet oduzet i plaćanje iste, nego i uništenje dokaza, neophodno je da postoji obaveza komunalnog policajca, komunalne policije i nadležnog organa da privremeno oduzete predmete čuvaju od oštećenja.
Ne vidim nikakvog razloga da se ovaj moj amandman u danu za glasanje ne prihvati.
Gospodo iz vladajuće koalicije, vi koji predlažete ove zakone, mi iz SRS nismo za ovaj zakon o komunalnoj policiji jer je izuzetno loš. Ako ga već donosite, nemojte razdvajati gradove od opština, nemojte da delite građane na građane prvog i drugog reda. Svi znamo da više komunalnih problema imamo u opštinama, i to u onim malim opštinama, nego u gradovima.
Ko su vam ovde komunalni policajci, sa kursom od šest meseci, sa pendrecima, lisicama i ostalim? Imaćemo haos na ulicama i po gradovima. Odakle će se finansirati komunalna policija? Oni gradovi koji imaju novac imaće komunalnu policiju, a oni koji nemaju neće. Ovaj zakon je sigurno nemoguće primeniti u praksi. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, na predlog SRS, a na osnovu člana 147. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije, podnosim amandman na Predlog zakona o udruženjima.
Moj amandman glasi: „Član 60. stav 2. briše se“. Moje obrazloženje je kratko i jasno – SRS smatra da strana udruženja ne treba da budu predmet ovog zakona.
Dame i gospodo narodni poslanici, u Srbiji imamo mnogo udruženja i ne trebaju nam udruženja iz drugih država, odnosno strana udruženja. Šta su udruženja koja vode Nataša Kandić i Sonja Biserko? Odakle se finansiraju? Iz stranih zemalja. Takva nam udruženja ne trebaju.
Ovaj zakon o udruženjima nije dobar. Tu ima mnogo zloupotreba. Svako može da formira udruženje, čak i maloletna deca. Udruženja vam služe za atak na pojedinca, ličnost, političke partije, za rušenje institucija po Srbiji.
Jedna trećina građana u Srbiji pripada nekim udruženjima, maltene su sve sportske ekipe formirane kao udruženja građana; sindikalna udruženja, političke partije.
Ni prethodni zakon o udruženjima vam nije bio dobar, a nije vam dobar ni ovaj. Zato je Srpska radikalna stranka podnela 70 amandmana da bi poboljšala ovako loš zakon. Bolje je da ga povučete iz procedure. I, nemojte više zamajavati građane ovakvim zakonima. Vas ne interesuju radnici, koliko radnika širom Srbije ostaje bez posla, koliko fabrika ide pod stečaj ili se njihove kapije zatvaraju. Nekada su naše zakone prepisivali po zemljama u Evropi, a mi danas uvozimo evropske zakone koji se primenjuju na naše standarde i na naše životarenje. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, na predlog SRS, a na osnovu člana 147. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije, podneo sam amandman na Predlog zakona o kontroli državne pomoći. Moj amandman glasi: „Član 7. stav 2. briše se.“
Gospodo iz vladajuće koalicije, dokle ćete više da donosite zakone u kojima se pojavljuju agencije ili komisije? Na dnevnom redu imamo osam zakona, u svakom zakonu imamo novi član gde se osniva agencija ili komisija. Objasnite građanima koliko ćete svojih partijskih kolega zaposliti preko ovih komisija ili agencija. Garantujem vam da ćete donošenjem ovih osam zakona koji su na dnevnom redu zaposliti od tri do pet hiljada ljudi, odnosno vaših partijskih kolega i povećati broj zaposlenih u državnoj upravi.
Građanima ne treba nikakva državna pomoć, samo vratite ono što ste uzeli od građana. Evo jednog primera šta radite: Kruševac nema ni NIS, ni „Srbijagas“, ali zato ima Moravu. Svake godine građevinske firme projektuju koliko im treba kubika kamenih agregata, odnosno šljunka; za godinu dana uplate državi 70 dinara po kubiku. Država, Ministarstvo za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo, za osam godina nije uplatila ni dinar gradu Kruševcu za eksploataciju šljunka. Šta to znači po ovom zakonu? Date nam pomoć, a pre toga uzimate kapom i šakom. Vi ste kao dobri, dobra vlada, dajete pomoć preko svoje komisije, a ta komisija služi za pranje novca. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, na predlog SRS-a, a na osnovu člana 147. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije, podneo sam amandman na Predlog zakona o regionalnom razvoju. Moj amandman glasi – član 2. tačka 6. briše se.
Predloženi član 2. zakona glasi – Ciljevi podsticanja regionalnog razvoja su, pa ovaj član ima osam tačaka, a tačka 6 je – uspostavljanje pravnog i institucionalnog okvira za planiranje, organizovanje, koordiniranje i realizaciju razvojnih aktivnosti. Predlažem da se tačka 6. briše.
Moje obrazloženje je kratko i jasno – SRS smatra da ovaj predlog zakona podriva celovitost Republike Srbije i u suprotnosti je s Ustavom Republike Srbije, posebno članom 8. stav 1 – teritorija Republike Srbije je jedinstvena i nedeljiva.
Po ovom zakonu, Srbiju delite na sedam regiona. Ja dolazim iz Kruševca, pa bih hteo da znam kom regionu pripada Kruševac, da ga niste slučajno pripojili Beogradu?
Pošto kažete da će preko regionalne agencije da se pišu projekti i ostalo i da regioni, odnosno gradovi, dobijaju novac i da će to mnogo bolje biti nego do sada, ja vam odgovornom tvrdim da od toga nema ništa, da je to zamajavanje građana i da su to samo šarene laže.
Što ste god obećali, ništa niste ostvarili, a to mi najbolje znamo u Kruševcu. Kasnije ću vam reći šta je sve obećano za grad Kruševac, a ništa od toga nije bilo.
Po ovom zakonu, nema novih radnih mesta, nema ništa. Biće novih radnih mesta preko regionalne agencije koju osnivate ovim zakonom, ali samo za vaše članove iz G17. Ponovo povećavate broj zaposlenih u državnoj upravi.
(Predsedavajuća: Dva minuta.)
Donošenjem ovog zakona, biće velika birokratija. Bolje je da ste otvorili sedam fabrika i zaposlili određeni broj ljudi, pa da svi to pozdravimo. Jedino je sigurno da ovaj zakon nikada neće biti primenjen u praksi, a ja ću vam pročitati šta ste obećali gradu Kruševcu, a to nije dobio.
Mlađan Dinkić, ministar finansija u Vladi Republike Srbije, na konferenciji za novinare, nakon zasedanja Vlade Srbije u Kruševcu, 27. jula 2006. godine: ''za projekat vodosnabdevanja predviđene su u naredne dve godine izdvajanja od 4,8 miliona evra'', što nije dobijeno. Projekat eksploatacije je bio gasa i deponije "Crnje" u Kruševcu, dva miliona i 350.000 evra, a nije dobijeno. Dečije pozorište u Kruševcu u koje će biti investirano 24 miliona dinara, nije dobijeno. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, u ime SRS, na osnovu člana 147. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije, podnosim sam amandman na Predlog zakona o stočarstvu. Član 7. predloženog zakona o stočarstvu, stav 3, glasi: "Osnovna odgajivačka organizacija poslove iz stava 1. i 2. ovog člana može da obavlja ako ima:
1) u stalnom radnom odnosu, na poslovima gajenja domaćih životinja najmanje jednog diplomiranog inženjera poljoprivrede, odnosno diplomiranog inženjera mastera za stočarstvo, odnosno inženjera stočarskog smera;
2) odgovarajuću opremu".
Svojim amandmanom predlažem da se u tački 2), koja glasi "odgovarajuću opremu" doda reč "radnu", tako da bi ta tačka glasila "odgovarajuću radnu opremu". Kao što vidite ovde se ne radi o suštinskoj izmeni, već o tehničkom poboljšanju zakona. Samim tim, ne postoji nijedan razuman razlog da se ovaj moj amandman ne prihvati.
Dame i gospodo narodni poslanici, u ime SRS, na osnovu člana 147. Poslovnika, podnosim sam amandman na Predlog zakona o dobrobiti životinja. Član 8. stav 7. Predloga zakona glasi: "Ministar nadležan za poslove veterinarstva (u daljem tekstu: ministar) propisuje bliže uslove i načine organizovanja javnog prikazivanja životinja".
Zašto sam predložio da se reč "ministar" zamenjuje rečju "ministarstvo"?
Mi u SRS smatramo da poslove iz ove delatnosti treba da obavlja resorno ministarstvo kao institucija, a ne ministar kao pojedinac, jer je ovde u pitanju javna manifestacija u vidu takmičenja, izložbe i priredbe i drugi oblici javnog prikazivanja životinja.
Svaka ova manifestacija mora biti postavljena na osnovu relevantnog mišljenja većeg broja kompetentnih stručnjaka iz oblasti grana veterine.
U prilog gore rečenome ide i činjenica da pre donošenja konačne verzije određenog propisa treba uzeti i mišljenje stručnjaka.
Dame i gospodo narodni poslanici, u ime SRS, a na osnovu člana 147. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije, podnosim amandman na Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Moj amandman glasi – u članu 28. stav 3. briše se. Moje obrazloženje amandmana je kratko i jasno – ovaj amandman je logičan sled prethodnih amandmana koje su podneli poslanici SRS.
Ovaj zakon o izmenama i dopunama Zakona o poljoprivrednom zemljištu je još jedan od loših zakona vladajuće koalicije. Ako hoćete da poboljšate ovakav zakon prihvatite amandmane narodnih poslanika SRS.
Ovaj zakon, odnosno njegove izmene idu direktno na štetu poljoprivrednih proizvođača. Dolazim iz Kruševca i dobro znam šta radite sa poljoprivrednim zemljištem. Vi izuzetno kvalitetno poljoprivredno zemljište pretvarate u građevinsko, a svi dobro znamo da smo mi poljoprivredna zemlja. To će imati dalekosežne posledice.
Prvo treba da uradite program zaštite poljoprivrednog zemljišta, a ne da ubeđujete seljake da prodaju kvalitetnu zemlju, i da je to u njihovom interesu, vašim prijateljima, kumovima, da bi gradili benzinske pumpe i ostale objekte.
Dame i gospodo narodni poslanici, u ime SRS, a na osnovu člana 147. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije, podnosim amandman na Predlog zakona o zaštiti prava oplemenjivača biljnih sorti. Moj amandman glasi – član 5. stav 1. briše se.
Predloženi član zakona, član 5. glasi: "Strana lica u pogledu zaštite prava oplemenjivača u Republici Srbiji imaju ista prava kao i domaća lica, ako to proizilazi iz međunarodnih ugovora koji obavezuju Republiku Srbiju. Strano lice u postupku zaštite prava oplemenjivača mora da zastupa ovlašćeni zastupnik koji ima sedište u Republici Srbiji".
Moje obrazloženje je kratko i jasno. SRS smatra da poslovima oplemenjivača biljnih sorti u Republici Srbiji treba da se bave isključivo građani Republike Srbije.
Dame i gospodo narodni poslanici, po ovom zakonu o zaštiti prava oplemenjivača biljnih sorti se vidi da vi ne pišete ove zakone nego vam narede i napišu ovi iz EU. Oni su vam ovde u ovaj zakon ubacili da i stana lica mogu da se bave oplemenjivačima biljnih sorti. Po ovome se vidi da građani Srbije to neće ni da rade, jer ovi iz EU zajedno sa vama već imaju određene firme ili lica koja će tom oblasti da se bave. Ovde u Srbiji opet ćete imati vaše ljude, odnosno ovlašćene zastupnike, kako ste ih nazvali, koji će da zastupaju strana lica.
Dame i gospodo narodni poslanici, u ime SRS, a na osnovu člana 147. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije, podnosim amandman na Predlog zakona o zaštiti prava oplemenjivača  biljnih sorti.
Moj amandman glasi: U članu 11. stav 5. reč " ministar" zamenjuje se rečju "ministarstvo". Predloženi zakon, član 11. glasi: Ministar propisuje biljne vrste koje se smatraju međusobno bliskim. Moje obrazloženje ovog amandmana je kratko i jasno. SRS smatra da ova ovlašćenja treba da ima Ministarstvo kao institucija, a ne ministar kao pojedinac.
Dame i gospodo narodni poslanici, mi u SRS smatramo, a sigurno je i bolje da resorno ministarstvo propisuje biljne vrste, a ne ministar kao pojedinac. Sigurno je jedno, da je ovde u pitanju vrlo bitna oblast, kao što je oplemenjivanje biljnih sorti i da kompetentni ljudi, tim stručnjaka propisuju biljne vrste, a ne samo ministar kao pojedinac.
Kada ćete jednom, gospodo iz vladajuće koalicije, shvatiti da ministri nisu ti koji mogu sve, koji znaju sve i koji o svemu odlučuju. Da li ste se nekada zapitali ko su ti ljudi, čime su se bavili pre nego što su postali ministri. Zato nam je i ovakva država, kada imamo ovakve ministre koji sve znaju i sve umeju.
Dame i gospodo narodni poslanici, na osnovu člana 147. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije, podnosim amandman na Predlog zakona o bezbednosti hrane.
U članu 4, tačka 15) menja se i glasi – promet na veliko jeste rukovanje hranom, njena prerada, priprema i skladištenje, distribucija na mesto prodaje ili isporuke, radi dalje prodaje ili prerade hrane.
U članu 4. predloženog zakona, tačka 15) Predloga vašega zakona glasi – promet na veliko jeste rukovanje hranom, njena prerada, priprema, skladištenje na mestu prodaje ili isporuke, radi dalje prodaje ili prerade.
Gospodine ministre, nije mi jasno zašto predlagač nije prihvatio ovaj moj amandman, ako tražim samo da se doda reč "distribucija"? Do sada se tom materijom, odnosno distribucijom bavio svako ko je imao pravo i ko nije imao pravo na to.
Ovde sumnjam da ponovo namereno dozvoljavate da imamo haos u ovoj materiji. Svi dobro znamo da je distribucija glavna karika u lancu od njive do trpeze.
Stanje u ovoj oblasti jeste haotično već duži period. Mi u SRS tražimo da se to uredi po zakonu i onako kako treba. Jednostavno da se zna onaj ko prodaje šta prodaje, a onaj ko kupuje šta kupuje. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, na osnovu člana 147. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije, podnosim amandman na Predlog zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima: ''U članu 207. stav 4. briše se''.
Predloženi stav 4. člana 207. Predloga zakona glasi: ''Ukoliko privredno društvo obavlja druge delatnosti osim osposobljavanja kandidata za vozače, odnosno tu delatnost obavlja van sedišta, osniva ogranak privrednog društva u kojem se isključivo obavlja delatnost osposobljavanja kandidata za vozače, koji se u skladu sa propisima upisuje u registar privrednih društava''.
SRS predlaže da se ovaj stav briše jer nije predmet ovog zakona. Pri tom, smatramo da je ova odredba, u najmanju ruku, u sukobu sa odredbama Zakona o radu i Zakona o privrednim društvima.
Reći ću vam jedan primer kako ne treba da se radi. Direkcija za urbanizam u Kruševcu i Republička direkcija Srbije uradili su projekat Jasičke petlje kod Kruševca u dva nivoa. Ali, dolaskom DS na vlast u Kruševcu 2000. godine i predsednika opštine Save Popadića, taj projekat je odbačen i urađena je Jasička petlja u jednom nivou. Ova petlja je urađena u jednom nivou sa semaforima koji nikada nisu proradili jer nisu imali upotrebnu dozvolu.
Do sada je na tom delu puta bilo desetina saobraćajnih nezgoda, izgubljeno je 11 ljudskih života i naneta je velika materijalna šteta. Zato molim ministra Mrkonjića da interveniše pod hitno i da se Jasička petlja u Kruševcu jednom dovede u stanje kakvo treba. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, na osnovu člana 147. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije podnosim amandman na Predlog zakona o zabrani diskriminacije. U članu 4. stav 1. menja se i glasi: Institucije Republike Srbije su dužne da se jednako i ravnopravno odnose prema svima, bez obzira na razlike u ličnim svojstvima.
Dame i gospodo narodni poslanici, umesto danas da donosimo i menjamo zakone o privatizaciji, radu, zakon o penzijama, zakon o zdravstvu, mi danas pričamo o homoseksualcima.
Izneću vam jedan primer lične diskriminacije u našoj opštini Kruševac, gde je na sednici Vlade 2006. godine, održanoj 17. juna, obećano od ministra za NIP Mlađana Dinkića da će opština Kruševac dobiti 4,5 miliona evra za proširenje fabrike vode Majdevo u Ćelijama. Ta voda je bila potrebna za građane opština Ćićevac, Varvarin i Brus. Proširenje fabrike vode nije bilo potrebno građanima Kruševca, jer građani Kruševca imaju kapacitet tog jezera 650 litara u sekundi, a kapacitet cevovoda 1.100 litara u sekundi. Proširenje fabrike vode je trebalo da bude sa 650 litara na 1.000 litara u sekundi. Znači, diskriminacija je bila prema građanima opština Ćićevac, Brus, Varvarin i Aleksandrovac. Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, na osnovu člana 147. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije podnosim amandman na Predlog zakona o zabrani diskriminacije. Član 5. menja se i glasi: "Diskriminacija u društvenom životu Republike Srbije manifestuje se u obliku neposredne i posredne diskriminacije, povrede ustavnog principa jednakih prava, sloboda i dužnosti, pozivanja na odgovornost, udruživanja radi vršenja diskriminacije, govora mržnje i uznemiravanja i ponižavajućeg postupanja."
Gospodo poslanici, evo još jednog primera diskriminacije prema građanima Kruševca. Vojvodina ima naftnu industriju, Srbijagas i to je bogatstvo, a mi u Kruševcu imamo Moravu i kamene agregate, odnosno pesak i šljunak i to je bogatstvo.
Svake godine građevinske firme u Kruševcu daju projekat kolko će da iskopaju u toku godine kubika šljunka ili peska. Za ovih osam godina te građevinske firme su po kubiku peska uplaćivale državi Srbiji po 70 dinara. Za osam godina grad Kruševac nijedan dinar nije dobio od države za taj pesak. Ovo je najveći vid diskriminacije prema jednom gradu ili opštini u Srbiji. Hvala vam.